DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Za razliku kod švedskih instituta saradnici svih pomenutih instituta u Danskoj
su šumarski inženjeri, učenici Visoke škole u Kopenhagenu.
Ing. B. Marić


LITERATURA


1.
M. Näslund: The Forest Research Institute of Sweden, Its work and Organization,
Stokholm 1953
2. Th. Streyffeld: The Forests of Sweden, Stokholm 1938
3.
F. A. O.: Research in Forestry and Forest Products, Rome 1953
4. H. Jonsson: The Swedish Forest Tree Breeding Association, Upsala 1950
5.
T. Amborg and G. Hadders: The Society for Practical Forest Improvement
(FOTOGRAFIRANJE U BOJAMA MOŽE I ŠUMARIMA DOBRO DOĆI


U napisu »Fotografska snimanja šuma i šumskih objekata« (Šumarski list br.
7/8—1953. g.) bilo je govora o snimanju »crno-bijelim« filmom uopće, s naročitim
osvrtom na snimanja šumskih objekata. Tamo su iznesena neka praktična uputstva
u pogledu samog postupka kako na terenu tako i u laboratoriju (osvjetljenja, eksponaže,
diafragme, razvijanja, kopiranja snimaka i t. d.).


Svrha toga napisa sastojala se s jedne strane u tome, da se mlađem šumarskom
naraštaju u svom glasilu pruže najpotrebniji početni elementi, koji bi ga uvjerili
da se i najprostijim fotografskim aparatom (često i običnom Box-kamerom)
mogu pri odgovarajućem osvjetljenju postići dobre fotografije, a s druge strane da
se o toj svakom šumaru u nauci i praksi toliko potrebnoj vještini što češće piše
i raspravlja. Drugovi na terenu imaju mogućnosti da snimaju šumske objekte rijetke
historijske i naučne vrijednosti, oni su u stanju da uspjele fotografije raznih šumskih
predjela objelodane i iznesu uz to razna svoja zapažanja i stečena iskustva, kao i sve
odnosne elemente (vrst i jačinu (osjetljivost) filma, vrijeme snimanja, način osvjetljenja,
duljinu eksponaže, veličinu diafragme, eventualno upotrebljene filtere i sunčane
blende i t. d.) Takovi podaci mogli bi biti drugima od neprocjenjive koristi
i spriječiti ih više puta, da ne upropašćavaju dragocjeni fotografski materijal koji se
još uvjek dosta teško- nabavlja.


Najnovijom uredbom o organizaciji šumarske službe, gdje šumarije fungiraju
kao osnovne gospodarske jedinice, pružena je direktna mogućnost pravovremenog
osiguranja potrebnih novčanih sredstava u te svrhe. U takovoj perspektivi osvrnućemo
se u ovom napisu na snimanje u bojama s razloga, što usavršavanja u samom
filmu, u postupku razvijanja i reprodukciji, u proizvodnji razmjerno jeftinih projekcionih
aparata provedena poslijednih godina omogućuju čak i nesigurnom amateru
fotografu da u koloru snimi prirodnu stvarnost i da u prigodnoj projekciji transparenta
pruži i drugima prijatno iznenađenje i ugodnu zabavu. Nije čudo što se danas
sve češće pojavljuje kolorfilm, bilo da se izrađuju samo slike u boji ili transparenti
u boji, koji se mogu projicirati na platno ili gledati kroz osmatračku ploču ili posebne
aparate (View-Master, Stereoscope).


Fotokamera koja služi za obična »crno-bijela« snimanja može redovito da posluži
i za fotografiranje u bojama. Za projiciranje transparenta na platno uobičajena
je 35 mm kamera.


Međutim tajna dobro uspjelih kolorfotografija sastoji se u osobitom daru opažanja
i u ispravnom osvjetljenju, u njegovu obimu, smjeru svjetla i bojama, koje se
sa predmeta odrazuju na kameru. Snimanje crno-bijelim filmom pruža amateru znatnu
širinu postupka, te u aktuelnoj reprodukciji može fotograf da korekturom u velikoj
mjeri ispravi greške eksponiranja. Kad se pak radi i snima sa kolorfilmom, okvir je
za eventualne greške mnogo manji. Stoga je preciznost osvjetljenja
(eksponaže) od velike važnosti za uspješan rad, a za to su po


607