DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 63     <-- 63 -->        PDF

KNJIGOVODSTVO U ŠUMARIJAMA


I.
Šumarije, prema Uredbi o organizaciji šumarske službe u Narodnoj republici
Hrvatskoj, posluju kao ustanove sa samostalnim financiranjem prema odredbama
Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem, kao ustanove koje vrše
javnu službu i svojom djelatnošću ostvaruju prihode kojima mogu pokriti, u cjelini
ili djelomično, svoje rashode. Pa kako šumarije u svom poslovanju obavljaju i izvjesnu
privrednu djelatnost kao sporednu djelatnost, to se u praksi pojavilo pitanje, na koji
će način šumarije voditi svoje knjigovodstvo, da li shodno odredbama Uredbe o knjigovodstvu
privrednih organizacija i Uputstva «a primjenu kontnih planova privrednih
organizacija ili na način propisan za budžetske ustanove, bez obzira na privrednu
djelatnost koju obavljaju.


Stoga ćemo ovdje dati samo načelan odgovor nä to pitanje uz neka nužna objašnjenja
i ukazati na postojeće propise koji su to normirali, a nećemo se upuštati
u samu tehniku vođenja knjiga i slična pitanja.


Prema propisima Uredbe o knjigovodstvu privrednih organizacija (u daljnjem
tekstu Uredbe), sve privredne organizacije su dužne voditi knjigovodstvo prema
odredbama te uredbe. Pod privrednim organizacijama smatraju se privredna poduzeća
i radnje kao i one ustanove sa samostalnim financiranjem koje u svom poslovanju
obavljaju i privrednu djelatnost. Za takove je ustanove sa samostalnim financiranjem
propisano, da će Savezni Državni sekretar za poslove narodne privrede donijeti uputstvo
za vođenje knjigovodstva za tu djelatnost shodno odredbama Uredbe.


Ovo je propisano u osnovni m odredbama uredbe u članu koji govori što
će se jo š smatrati privrednom organizacijom, odnosno bolje rečeno, koje će ustanove
voditi svoje knjigovodstvo ka o i privredne organizacije. Ovo je potrebno napomenuti
s toga, što se u ostalim odredbama odnosno glavama Uredbe više ne spominju
ustanove sa samostalnim financiranjem, pa se često čuje primjedba da se ovo ili ono
ne može odnositi na šumariju »jer piše samo o privrednim organizacijama a ne spominje
nigdje ustanove sa samostalnim financiranjem.« Dakle, ne razlikuju se osnovne
od posebnih odredbi, načela od detaljnih propisa, ne zna se čitati pravni tekst i tumačiti
ga.


Na temelju gore navedenog ovlaštenja, propisao je Savezni Državni sekretar za
poslove narodne privrede Uputstvo o vođenju poslovnih knjiga u ustanovama sa samostalnim
financiranjem koje obavljaju privrednu kao sporednu djelatnost. Ovo Uputstvo
razlikuje ustanove sa sam. financiranjem


koje obavljaju sporednu privrednu djelatnost u većem opsegu,


koje obavljaju sporednu privrednu djelatnost u manjem opsegu i


čija je sporedna privredna djelatnost neznatna.


Za ove posljednje, propisano je, da svoje knjigovodstvo vode na način propisan
za budžetske ustanove i to bez obzira koju privrednu djelatnost obavljaju.


Za sve druge je pak propisano da su obavezne voditi svoje knjigovodstvo shodno
odredbama Uredbe i Uputstva za primjenu kontnih planova privrednih organizacija.
A Uredba propisuje između ostalog, da su sve privredne organizacije dužne
{pa i one ustanove sa samostalnim financiranjem — šumarije — koje budu stavljene
pod isti režim), da svoje knjigovodstvo vode na takav način, da se omogući društvena
kontrola nad poslovanjem i da se omogući periodično utvrđivanje rezultata. Samo pak
knjigovodstvo (račune) privredne organizacije imaju voditi prema jedinstvenom osnovnom~
ili skraćenom kontnom planu, koji je sastavni dio Uredbe, već prema obimu


svoga poslovanja.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Ustanove sa samostalnim financiranjem koje obavljaju sporednu privrednu djelatnost
u većem opsegu, vodit će knjigovodstvo po jedinstvenom kontnom planu koji
je propisan za veće i srednje privredne organizacije.


One pak, koje obavljaju sporednu privrednu djelatnost u manjem opsegu — po
skraćenom kontnom planu propisanom za manje privredne organizacije i radnje.


Tko će odrediti u kojem opsegu obavlja ustanova svoju sporednu privrednu djelatnost,
ostavljeno je upravnom organu nadležnom za budžet. Prema tome, konkretno
kod šumarija, način na koji će se voditi knjigovodstvo, odredit će narodni odbor
kotara, kao nadležni upravni organ za budžet.


II.
Ako se stvari budu tako postavile, otpast će automatski i tako često postavljanje
pitanja rukovaoca knjigovodstva i njegove zakletve.


Ako dakle narodni odbor kotara odredi, da će šumarija voditi svoja knjigovodstva
na način propisan za budžetske ustanove, propisi Uredbe o vođenju knjigovodstva
ne tiču se šumarije, pa prema tome niti neće slati svoga službenika da polaže
zakletvu. No ako narodni odbor kotara odredi da će šumarija voditi svoje knjigovodstvo
shodno odredbama Uredbe, morat će se šumarija pridržavati svih propisa Uredbe,
pa tako i onih, koji govore o ipravima i dužnostima rukovaoca knjigovodstva, a to
znači, da će rukovanje knjigovodstvom povjeriti samo osobi sa potrebnom stručnom
spremom za koju se opravdano može predpostaviti da će te poslove savjesno obavljati.


Rukovalac knjigovodstva mora prije stupanja na dužnost položiti pred predpostavlja
po izvršenom natječaju, a ako se na takav način ne postavi, mora se za
postavljanje takvog (bez natječaja) službenika, bez obzira da li je stalan
il i honoraran , dobiti suglasnost savjeta za privredu narodnog odbora kotara.


Rukovalac knjigovodstva mora prije stupanja na dužnost položiti pred predsjednika
narodnog odbora kotara (ili odbornikom koga on za to ovlasti), zakletvu,
da će svoju dužnost savjesno obavljati i starati se, da se privredno-financijski propisi
pravilno primjenjuju, kao i da će tokom svoga rada stalno voditi računa o zaštiti
interesa privredne organizacije i društvene zajednice. Odgovoran je, dalje, za uredno
i ažurno vođenje knjigovodstva i sastavljanje propisanih periodičnih obračuna i izvještaja.
Ovlašten je i dužan da upozori nadležne organe privredne organizacije na sve
slučajeve povrede ili neprimjenjivanja privredno-financijskih propisa, te da u slučaju
da se te nepravilnosti ne otklone, izvjesti državni organ koji je nadležan za vršenje
nadzora nad zakonitošću rada privredne organizacije. Ako u vezi sa primjenom privredno-
financijskih propisa ipak dođe do razmimoilaženja šefa ustanove i knjigovodstva
ovaj drugi će izvršiti nalog prvoga samo na temelju pismenog naređenja i odmah
obavijestiti o tome državni organ kako je već ranije napomenuto. Jasno je, da rukovalac
knjigovodstva neće ni u kom slučaju izvršiti naređenje svoga starješine, ako bi
se time počinilo krivično djelo.


Sve ovo što smo naveli odnosi se i na osobe koje honorarno vode knjigovodstvo.


Na kraju napominjemo, da se rukovaocu knjigovodstva ne može sniziti plaća
niti mu se može otkazati služba bez suglasnosti savjeta za privredu narodnog odbora
kotara.


III.
Za potrebe prakse, objasnit ćemo i pitanje čuvanja dokumenata.


U Uredbi je to normirano na slijedeći način:


dokumenti za knjiženje čuvaju se uredno najmanje deset godina počam od posljednjeg
dana poslovne godine na koju se odnose;
dokumenti platnog prometa u bankama i štedionicama čuvaju se tri godine;
pomoćna dokumentacija (prodajni i kontrolni blokovi, pomoćni obrasci pri obra


čunima i si.) čuvaju se najmanje godinu dana po isteku poslovne godine na koju se
odnose ali samo pod uvjetom da je na završni račun za tu poslovnu godinu dana
suglasnost;




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 65     <-- 65 -->        PDF

dokumenti pak, trajn e vrijednosti (završni računi sa bilancama, godišnji


statistički izvještaji, platni spiskovi odnosno kartoni evidencije zarada radnika i službenika
i tome si.) imaju se posebno odlagati i trajn o čuvati.
IV.
Detaljni propisi o obuhvatanju privredne djelatnosti organizacije propisanim
dvobrojčanim osnovnim kontima, o raščlanjivanju dvobrojčanih osnovnih (sintetičkisnalitički)
konta i jedinstvenom osnovnom kontnom planu, o primjeni skraćenih kontnih
planova, o poslovnim knjigama i knjigovodstvenim dokumentima, o organizaciji
i tehniki knjigovodstva, o kalkulaciji, inventarizaciji, periodičnim obračunima i završnim
računima i t. d. i t. d., nalaze se na slijedećem mjestu:


Zakon o jednoobraznom računovodstvu — SI. List broj 94/46, 3/49, 11/51, 46/51;
Uputstvo o vođenju knjigovodstva kod budžetskih ustanova i nadleštava —
SI. List FNRJ broj 108/49;
Uredba o knjigovodstvu privrednih organizacija — SI. List FNRJ broj 53/53,
20/54;
Uputstvo za primjenu kontnih planova privrednih organizacija — SI. List FNRJ
broj 1/54, 26/54;


Uputstvo o vođenju poslovnih knjiga u ustanovama sa samostalnim financiranjem
koje obavljaju i privrednu kao sporednu djelatnost — SI. List FNRJ broj 2/54;
Osnovna uredba o ustanovama sa samostalnim financiranjem — SI. List FNRJ
broj 51/53.


Svako daljnje tumačenje tih propisa prešlo bi okvire ove teme.


Dobrinčić Veljko


ORGANIZACIJA I RAZVOJ NAUČNIH ISTRAŽIVANJA U ŠUMARSTVU
U ŠVEDSKOJ I DANSKOJ


Kako u Švedskoj tako i u Danskoj naučna istraživanja u šumarstvu vrše se u
više ustanova. Te ustanove su ili državne, (Švedski šumarski institut u Stokholmu
i Danski šumarski institut u Springforbiu), ili privatne. (Institut za gajenje šumskog
drveća u Ekebou u Švedskoj). U svakom slučaju svi su ovi instituti dobro smešteni
i opremljeni, raspolažu dovoljnim materijalnim sretstvima i kadrovima i nalaze se
u stalnom razvoju. Međutim valja napomenuti da su švedski instituti u svakom pogledu
u mnogo povoljnijem položaju zahvaljujući visokom potencijalu švedske privrede
uopšte, a posebno drvne industrije, koja je živo zainteresovana za unapređenje
šumske proizvodnje.


Šumarskim istraživanjima bave se u Švedskoj po jednom unapred utvrđenom
programu: 1. Državni institut za šumarska istraživanja u Stokholmu, 2. Državna
visoka šumarska škola u Stokholmu, 3. Državni laboratorij za istraživanja šumskih
proizvoda u Stokholmu i 4. Institut Udruženja za gajenje šumskog drveća u Ekebou.


Pored njih ali bez unapred utvrđenog programa šumarskim istraživanjima bave
se još i: 5. Društvo za praktično gajenje šumskog drveća u Upsali, 6. šumska farma
u Krate-Mazugnu i 7. rasadnik i istraživačka farma za gajenje jasike u Mikingenu.


Šumarski Institut u Stokholmu osnovan je 1902 godine kao ustanova
Generalne direkcije državnih šuma. 10 godina kasnije dobio je samostalnost
i zasebnu zgradu kraj Visoke šumarske škole, na periferiji Štokholma. Ta zgrada je
1944 godine proširena i pored nje sazidana jedna veća.


Institut proučava sve probleme u šumarstvu na celoj teritoriji Švedske. Zahvasjujući
poglavito geografskom položaju i klimatskim činiocima, uslovi su za održavanje
i obnovu šuma u Švedskoj znatno izdiferencirani. Otuda Institut ima dve vrlo
obimne grupe zadataka. Jedna je proučavanje koakcija između tih činilaca i šumske




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 66     <-- 66 -->        PDF

vegetacije i iznalaženje najpogodnijih načina za održavanje i obnovu šuma pod datim
uslovima, a druga stalno proučavanje šumskog fonda. Ovi opšti zadaci obuhvataju
mnoge i vrlo raznovrsne probleme. Radi njihovog uspešnog rešavanja Institut je
podeljen na 6 otseka: za šumarstvo, botaniku i pedologiju, zoologiju, taksaciju, genetiku
i za proučavanje rada. Osim ovih 6 točaka postoji biro za statistiku, pedološka
laboratorija i sekretarijat.


Otsek za šumarstvo proučava proces proizvodnje u šumskim sastojinama i njihovu
obnovu i sastavlja tabele masa za pojedine vrste drveća. U početku rada Instituta
istraživanja su prirasta vršena na stalnim oglednim površinama. Danas se radi
sa privremenim površinama, izabranim u raznim krajevima zemlje, pa se dobiveni
rezultati uopštavaju statističkom analizom. U Švedskoj su u poslednjoj dekadi stvorene
mnoge čistine u šumama i slabo podmlađene površine. Tako otsek za šumarstvo
ima i taj zadatak da proučava uslove za pravilno podmlađivanje šuma na bazi što
manjih troškova.


Otsek za botaniku i pedologiju bavi se osnovnim pitanjima koakcija između
samih biljaka u šumi, između biljaka i zemljišta i između biljaka i životinja. Kako
insekti prestavljaju većinu kako korisnih tako i štetnih životinjskih vrsta, otsek za
zoologiju bavi se najviše proučavanjem biologije, šteta i kontrole šumskih insekata.
On im vrlo obiman program rada, kako u proučavanju osnovne problematike tako i u
određivanju čisto praktičnih kontrolnih mera.


Otsek za taksaciju preuzeo je poslove ranije samostalnog biroa za inventarisanje
šuma. Njegov glavni zadatak jeste da u pogodnim vremenskim razmacima određuje
opseg i sastav šumskog fonda u Švedskoj. Ovog puta posao je organizovan tako,
da se svake godine prelazi ćela površina zemlje sa probnim površinama tako raspoređenim,
da se svake naredne godine dobivaju sve detaljniji podaci. Tako će se na pr.
sada, prilikom trećeg inventarisanja, prve godine dobiti podaci za oblasti, sledećih
za srezove i niže kategorije administrativne podele zemlje. Ovaj turnus treba da
traje 15 godina. Dobijeni podaci obrađuju se i ovde statistički.


Otsek za genetiku počeo je sa radom 1948 g. On proučava probleme u vezi sa
odabiranjem i oplemenjivanjem šumskog drveća uopšte a posebno vrsta koje su od
interesa za švedsko šumarstvo. Pored rada na hibridizaciji pomoću kontrolisanog
oprašivanja, saradnici ovog otseka u poslednje vreme proučavaju mogućnost veštačkog
izazivanja mutacija kod šumskog drveća pomoću kolhicina i X-zrakova.


Najvažnija proučavanja radnog procesa vršena su u seči i izvozu drveta. Čitavih
15 godina ona su finansirana iz privatnih sredstava. Otsek za ispitivanje rada, koji
je u Institutu nedavno formiran, nastaviće ta proučavanja.


Biro za statistiku formiran je 1949. god. Snabdeven je modernim mašinama za
obradu podataka.


Na čelu Instituta stoji direktor, na čelu otseka i biroa za statistiku šefovi. U
otsecima je različit broj asistenata, šumara, pomoćnika i laboranata. Na dan 1. I. 1953
ukupan broj osoblja Instituta iznosio je 126, pored oko 70 osoba zaposlenih privremeno,
u sezoni maj-oktobar. Institut ima veliki broj stalnih i privremenih oglednih
polja, rasturenih po celoj zemlji. Pored toga ima 3 ogledna šumska kompleksa u
raznim krajevima Švedske sa ukupnom površinom od 3400 ha kao i moderno uređenu
oglednu stanicu u Bogesundu, u blizini Štokholma. U samom parku Instituta postoji
velika staklara najmodernijeg tipa, a takva postoji i u Bogesundu. Za budžetsku
1952/53 god. Institutu je bilo odobreno iz državnog budžeta 1,899.700 a iz fonda za
stabilizaciju 346.000 kruna. (Švedska kruna jednaka je oko 65. din.). Pored toga
Institut ima pravo naplate troškova od državnih preduzeća i ustanova i privatnih lica.


Institut sarađuje sa ostalim u početku nabrojanim i drugim institutima i ustanovama.
Neki njegovi saradnici su stalni nastavnici a neki drže povremeno predavanja
na Visokoj šumarskoj školi. Pored toga institut je preko jednog svog saradnika
zastupljen u Odboru za šumsko semenarstvo Ministarstva poljoprivrede (U Švedskoj
je šumarstvo u resoru poljoprivrede).


Visoka šumarska škola u Štokholmu osnovana je 1828. god. a
1917 reorganizovana i smeštena u sadašnju zgradu, u istom parku gde i Institut.


604




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Njeni nastavnici, i u koliko nisu saradnici Instituta, bave se problematikom koja je
već prikazana u opštim crtama. Pošto je vodni režim šumskog zemljišta u zemlji sa
mnogo močvara i jezera u šumama, kakva je Švedska, od naročitog interesa, neki
nastavnici ove škole bave se tim pitanjima, dok drugi obrađuju ekologiju šumske
divljači, istoriju švedskog šumarstva i šumarsku ekonomiku.


Visoka šumarska škola i Šumarski institut stoje pod nadzorom jednog istog
Odbora, u koji po službenoj dužnosti ulaze direktor direkcija za državne i za privatne
šume, rektor visoke šumarske škole i direktor Instituta, pored 6 drugih članova koje
određuje vlada za period od 3 godine.


Otsek za tehnologiju drveta Laboratorije za ispitivanje šumskih proizvoda u
Štokholmu ispituje strukturu, sušenje i konzerviranje drveta, tehniku rezanja, ljuštenja
i lepljenja drveta, statiku drvnih konstrukcija i iskorišćavanja drvnog otpatka.


Švedsko društvo za gajenje šumskog drveća osnovano je
1936 g. sa ciljem da radi na gajenju i oplemenjivanju šumskog drveća. U tom cilju
Društvo je osnovalo jednu centralnu stanicu u Ekebou u južnoj Švedskoj, koja ima
za filijale dve manje stanice, jednu u Brunsbergu, u srednjoj i jednu u Sundmou,
u severnoj Švedskoj. Shodno statutu društva stanice se bave odabiranjem domaćih
i stranih vrsta šumskog drveća primenom najnovijih genetičkih metoda. Za rad raspolažu
potrebnim laboratorijama, staklarama, rasadnicima i oglednim poljima. Od 7
stručnih saradnika samo su 2 šumarski inženjeri dok su ostali biolozi, čija je uža
struka genetika biljaka. U Ekebou posao je podeljen tako da se jedan saradnik bavi
samo lišćarima a drugi samo četinarima.


Rad ovog instituta izašao je iz faze eksperimentisanja. Odabrani materijal već
se koristi za podizanje oglednih kultura na većim površinama i prelazi se na podizanje
semenskih plantaža od odabranih tipova razmnoženih kalemljenjem5.


Poslove Društva vodi Odbor biran svake 2 godine. Potrebna sredstva Društvo
dobija od jedne organizacije koju sačinjavaju izvoznici drveta, celuloze, hartije i šibica
kao i krupni šumoposednici. U ovu organizaciju učlanjena je i učestvuje u finansiranju
Društva i Uprava državnih šuma.


Treba napomenuti da ovakav tip organizacije jednog naučnog Instituta, kakav
je ovaj u Ekebou, nije usamljen. U Južnoj Švedskoj ima danas nekoliko tako organizovanih
instituta, kakav je jedan za šećernu repu u Hileshegu, jedan za voće u Balsgordu.
jedan za semenarstvo u Svalefu.


Mnogi saradnici u ovim institutima bili su učenici Genetičke škole koji je na


Univerzitetu u Lundu osnovao H. Nilsson-Ehle. Otuda je prirodna uska saradnja koja


među njima postoji.


Društvo za praktično unapređenje šuma u Upsali osnovano


je 1941 godine. Danas su članovi društva 14 kompanija drvne industrije, koje pose


duju ili kontrolisu oko 3,000.000 ha produktivne šumske površine i 3 oblasne šumske


konzervacije. Društvo posluje kao upravna i konsultativna organizacija. Njegov je


zadatak da radi na praktičnom unapređenju gajenja šuma u arealu svojih članova,


koristeći rezultate tuđih i svojih ogleda.


Šumska farma u Krate-Mazugnu i rasadnik za gajenje


jasik e u Mikingeu , pored proizvodnje sadnica, koja je na trgovačkoj osnovi,


vrše i izvesne oglede u cilju unapređenja te proizvodnje.


U Danskoj se istraživanjima u šumarstvu po jednom unapred utvrđenom


planu vrše na: 1. Šumarskom Institutu u Springforbi-u, 2. Veterinarsko-poljoprivred


noj visokoj školi (šumarski otsek) u Kopenhagenu; 3. Arboretumu u Holsholmu;


4. Stanici za gajenje šumskog drveća u Kregerupu; 5. Oglednoj stanici za melioraciju
vriština u Viborgu i 6. Stanici za gajenje topola u Helestrupu.
Ustanove pod 1—4 su državne i izdržavaju se iz državnog budžeta ali za obradu
pojedinih tema dobivaju stalne ili povremene dotacije iz pojedinih fondova i od privatnih
lica. Ustanove pod 5 i 6 su privatne.


605




ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Rad ovih ustanova pomažu i u njihovom radu povremeno učestvuju: 1. Dansko
šumarsko društvo; 2. Odeljenje za šumarstvo Ministarstva poljoprivrede; 3. Odbor
za istraživanja udruženja drvne industrije i 4. Društvo šumarskih inženjera.


Institut u Springforbi-u osnovan je 1901 godine. Nalazi se u vlastitoj
zgradi podignutoj 1919 godine. Uz zgradu je mali arboretum. Sem toga Institut
ima ogledni rasadnik od 10 ha u Gripskovu na severu Selanda i oglednu stanicu u
Vejle-u na istočnoj obali Jitlanda.


Na čelu Instituta nalazi se direktor. Pored njega na radu u Institutu nalaze se
sada 3 stručna saradnika i 2 pomoćna službenika a u oglednoj stanici u Vejleu 2
mlađa stručna saradnika. Budžet Instituta poslednjih godina iznosi prosečno 250.000
kruna godišnje. Institut se bavi proučavanjem šumskog zemljišta, posebno njegove
mikrobiologije, gajenjem šuma i šumskog drveća i dendrometrijom, a stanica u Vejleu
pošumljavanjem peskova na Jitlandu.


Današnji šumarski otsek na Visokoj veterinarsko-poljoprivrednoj
školi u Kopenhagenu vodi poreklo od jedne Visoke šumarske
škole koja je tu bila osnovana još 1800 godine. Pored nastave nastavnici stručnih
šumarskih predmeta bave se posebno problemima iz oblasti gajenja šuma i šumarske
ekonomike.


Arboretum « Horsholmu osnovan je 1936 godine pošto je Arboretum
u Šarlotenlunde postao nedovoljan. U šumarskom naučnom svetu ovaj Arboretum poznat
je po Institutu za odabiranje i oplemenjavanje šumskog drveća, koji je u njemu
smešten. Sam Arboretum velik je oko 15 ha i sadrži veliki broj vrsta šumskog drveća
i šiblja iz raznih krajeva sveta. Pored arboretuma u užem smislu tu je prostran
ogledni rasadnik sa staklarama, upravna zgrada sa laboratorijom i kabinetima za
direktora i njegove asistente, stanbena i manipulativna zgrada.


Pored direktora sada su stalno na radu 4 asistenta od kojih jedan radi na opštoj
problematici, zastupa direktora i upravlja Šumarsko-lovačkim muzejem u mestu,
jedan radi na selekciji bukve, jedan na selekciji četinara, a jedan se bavi pitanjima
lova. Pored njih, a u granicama budžetom odobrenih sredstava i dobivenih dotacija,
na radu u arboretumu se uvek nalazi po neki mlađi šumarski inženjer. Eukovodilac
praktičnih radova je šumar, a radnici su stalni. Administrativnog osoblja Arboretum
nema.


Vrlo sažeto program rada Arboretuma bio bi sledeći: intra i interspeciska ukrštanja
u rodu Larix, Fraxinus i dr. Proveravanje hibrida pod normalnim uslovima;
Poliploidia u rodu Alnus i Larix; studija faktora koji utiču na cvetanje i plodonošenje
šumskog drveća; zasađivanje »izložbi šumskog drveća« i semenskih plantaža.
Tematiku i metodiku ovih radova određuje uglavnom direktor, poznati genetičar
Dr. C. Syrach Larsen.


I rad u ovom arboretumu prešao je već fazu eksperimentisanja. Da bi se dobiveni
rezultati primenili u praksi 1946 godine Uprava državnih šuma osnovala je Sta nicu
za gajenje šumskog drveća Kregerupu. Njen je zadatak da
prozivodi seme od sorti šumskog drveća odabranih u Horsholmiu kao i seme iz izdvojenih
semenskih sastojina u državnim i privatnim šumama i da proučava pitanja iz
šumskog semenarstva uopšte. Zä ovu svrhu Stanica raspolaže modernom trušnicom,
semenskom laboratorijom i hladnjačama za čuvanje semena. Za sađenje semenskih
plantaža Stanica raspolaže potrebnim terenom.


Institut u Springforbiu, arboretum u Horsholmu i Stanica u Kregerupu su pod
vrhovnim rukovodstvom Veterinarsko-poljoprivredne visoke škole odnosno jednog
odbora sastava sličnog kao odgovarajućeg odbora u Švedskoj.


Naučni radovi štampaju se u Godišnjacima Instituta i Visoke škole i u posebnim
publikacijama.


Stanic a u Viborg u ustanova je danskog društva za melioraciju vrištine
i bavi se uglavnom problematikom pošumljavanja tih terena. Stanic a za gaje nje
topola u Helestrupu ustanova je danske industrije šibica i radi na
proizvodnji oplemenjenih sorti jasike, pošto je drvo jasike najbolje za proizvodnju
šibica. i ´ i


606