DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 78 NOVEMBAR —DECEMBAR GODINA 1954 PROBLEM ŠUMARSKE TERMINOLOGIJE Aleksandar Ugrenović priznanjem treba istaći činjenicu, da je u posljednje vrijeme ponovo Sa pokrenuto pitanje šumarske terminologije.1 Ovo je po treći put što se u posljednjih pedeset godina pokreće pitanje, koje je po šumarsku struku i važno i aktualno a po svojoj prirodi specifično. Važnost, aktualnost, specifičnost šumarske terminologije i predvidno dugo trajanje rada oko njenog izgrađivanja traže, da taj rad bude planski usmjeren, pravovremeno i pravilno organizovan. Po svemu tome pitanje šumarske terminologije diže se u nas do problema. Zbog toga smatram da je korisno da se prodiskutira problem šumarske terminologije kao cjeline prije nego se pristupi utvrđivanju plana rada. Ta misao dala mi je podsticaj, da kao davni pokretač jedinstvene odnosno ujednačene šumarske terminologije otvorim diskusiju u ovom predmetu. Problem šumarske terminologije javlja se i u drugih naroda. Način i intenzitet toga javljanja i tok njegova razvijanja nije bio posvuda jednak. Dvije su grupe zemalja različite po smjeru toga razvoja. U kolijevci najstarijeg evropskog šumarstva — u Francuskoj i Njemačkoj — problem šumarske terminologije nije se pojavljivao u jednakoj formi kao u mlađim oblastima slavenskog, anglosaksonskog, nordijskog i talijanskog šumarstva. Francuska i-njemačka šumarska terminologija niču na tlu već izgrađenog književnog jezika. One se razvijaju organski, uporedo sa razvojem šumarstva u tim zemljama i ubrzo dosižu svoju kulminaciju. Ako u tim zemljama dolazi do usmjeravanja toga razvoja, onda se radi ili o građenju terminološkog rječnika, kojemu je cilj da bi se domaća stručna literatura mogla služiti stranom (Gerschel2) ili se radi o utvrđivanju upravo leksikografskom preciziranju pojmova, na koje se stručni termini odnose (RoussetBouer3, Fürst4, Busse5) ili o jezičnoj čistoći termina koji već postoje (Fabric i us6). Za vrijeme rata izdani su njemačko-ruski i rusko-njemački šumarski rječnik (Buchholz6*, 6b). i Zaključak Saveza Šumarskih društava FNRJ od 21., 22. II. 1954. 2 Gerschel, ´Terminologie forestiere Paris et Nancy 1905. 3 Rousset-Bouer, Dictionnaire general des forets, Digne 1894. 4 Fürst, Forst und Jagd-lexikon, Berlin 1904. 5 8 Busse, Forstlexikon, Berlin 1930. Fabricius, (lično pismeno saopćenje). *a Buchholz, Deutsch-russisches Forstwörterbuch, Berlin 1942. "b Buchholz, Russisch-deutsches Forstwörterbuch, Berlin 1943. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Naprotiv, drukčiji je tok razvoja terminologije u privrednim i jezičnim oblastima, u kojima se šumarstvo razvijalo pod stranim utjecajem. U tim oblastima nema organskog razvoja šumarske terminologije. Ona je izgrađivana stihijski, individualno, po stručnjacima pojedincima. Već od svojih početaka ona dobrim dijelom nosi žig prijevoda i neologizama (kovanica), koji u pravilu ne odgovaraju duhu narodnoga jezika. Takvo stanje rodile su dvije potrebe. Na jednoj strani, nastojanje, da se što prije izgradi terminologija u jeziku neke zemlje i tako njeno šumarstvo osamostali. Na drugoj strani, želja da bi se struka mogla bez teškoća služiti stranom literaturom (Krause7, cerny8, Jacobi9, Raber10, Linde11, Sichich12). Nakon izvjesnog vremena, tačnije kad se na individualan način izgradila prva stručna copia verborum, pristupa se u nekim naprednim zemljama kolektivnom radu na širokoj osnovici. Na taj kolektivni i planski način izgrađena je u novije vrijeme šumarska terminologija u USA13 i u Finskoj14. Za razvoj šumarske terminologije karakteristična je i njena povezanost sa naukom i jezikom. Na jednoj strani, nerazvijenost šumarske nauke u nekoj zemlji ne daje povoljne uslove za razvoj terminologije. Na drugoj strani, nepostojanje izgrađene terminologije usporava nauku u njenom radu. Na trećoj strani, teži i polaganiji je razvoj svake pa i šumarske terminologije, ako književni jezik nekog naroda još nije dosegao svoju visinu. Nije bez interesa u kratkom osvrtu ogledati razvoj šumarske terminologije u nas. Iako naše šumarstvo ima za sobom prošlost dužu od jednog stoljeća, rad oko izgrađivanja šumarske terminologije javio se tek u drugoj polovini toga vremenskog intervala. Po načinu svoga razvoja naša šumarska terminologija ide u drugu grupu jezičnih oblasti, o kojima je bila riječ. U svojim počecima ona je stajala pod utjecajem germanskog — naročito austrijskog — šumarstva. Sve do 60-tih godina prošloga stoljeća, tačnije do osnivanja šumarskog učilišta u Križevcima naši su domaći sinovi studirali šumarstvo u inozemstvu. Dakle, oni su po svom stručnom obrazovanju bili sputani stranom terminologijom. U službi Vojne Krajine i privatnog velikog posjednika nalazili su se gotovo isključivo stranci, koji uopće nišu poznavali našeg jezika. Naš književni jezik nije bio izgrađen sve do narodnog preporoda u prvoj polovini devetnaestog stoljeća. Međusobni dodir narodnih skupina, koje su govorile istim jezikom, bio je ograničen gotovo onemogućen političkim granicama, historijskim događajima i društvenim uređenjima. U takvoj situaciji našlo se naše šumarstvo kad je počelo da se kreće. Posljedice takvog stanja jasno su se odražavale na šumarskoj terminologiji. Prve naše stručne kniige (šporer15) pisane su njemačkim jezikom. Najstarije šumarske periodičke publikacije (Trudovi16) pa i prva tri godišta dvadesetipet godina starijeg »šumarskog lista« (1876—1879) izdani su u 7 Krause, Nemecko-Russkij lesnoj slovar. Riga 1889. 8 Cerny, Nemecko-Sesky slovniček lesnicky. V Praze 1919. 9 Jacobi, Forstwörterbuch, Kopenhagen 1907. 10 Raber, German-English Dictionary for Foresters, Washington 1939. 11 Linde, Ruissko-anglijsko-francusko-nemeckij tehničeskij slovar dlja lesoinženerov, Moskva 1936. 12 Sichich, Deutsch-italienische Forstterminologie. Trieste 1915. 13 Howley-Munns, Forestry Terminology, Washington 1950. 14 Aro-Laitakari-Ilvessalo-Lindfors, Metsäsanakirja, Helsinki 1944. 15 Šporer, Das Forstwesen oder vollständiges Forstlehrbuch, Zagreb 1841—1843. 10 Trudovi odseka šumarskoga za Hervatsku i Slavoniu godine 1851, Zagreb 1852. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 5 <-- 5 --> PDF |
dva jezika hrvatski i njemački. Stručni članci, što su ih donosila prva godišta šumarskog lista, bili su stvarno pisani njemački (Wesely, Danhelovsky, Pausa) i prevođeni. Stručni termini uzajmljivani su od srodnih struka (botanika, mineralogija, poljoprivreda, tehnika). Iz nužde prilazilo se slijepom prevođenju stranih ili kovanju novih termina. To u pravilu nije bilo u duhu našega jezika (Ettinger17). Dešavalo se i to da su u to vrijeme stručne knjige pisali nešumari (šulek18), kojima hrvatski jezik nije bio materinji. Smišljeni inicijativni rad oko izgrađivanja šumarske terminologije za cijelo područje srpsko-hrvatskog jezika počinje tek u drugom deceniju dvadesetog stoljeća. On se javlja u tri vala. Svaki od tih talasa vezan je o velike historijske etape narodnog oslobođenja. Znači, svaki put se misao slobode odrazila i na jeziku pa i na onome u službi nauke. Istina individualnih radova oko sabiranja terminološke građe i poticaja za to bilo je razmjerno rano (Rački, Kesterčanek, Dojković, Jovanović, Kosović). Prvi prijedlog za izgrađivanje jedinstvene stručne terminologije iznesen je poslije balkanskih ratova. Ugrenović19 predlaže da Hrvatsko šumarsko društvo, po primjeru Matice srpske i Matice hrvatske, pristupi radu oko šumarske terminologije u zajednici sa Srpskim šumarskim udruženjem, i iznosi sabranu građu20. Drugi je prijedlog učinjen21 po svršetku Prvog svjetskog rata, tačnije po izvršenom ujedinjavanju srpskog, hrvatskog i slovenackog šumarskog društva u jedinstveno Jugoslovensko šumarsko udruženje. Ta je inicijativa poprimila i realne oblike. U krilu JŠU organizovan je odbor za šumarsku terminologiju, utvrđene su smjernice toga rada i otpočelo se sa radom22. Nedavna inicijativa Saveza šumarskih društava u Beogradu treća je po redu u posljednje četrdeset i dvije godine. Potreba izgrađivanja šumarske terminologije nikad nije bila veća nego što je danas. Stanje u oblasti našeg šumarstva toliko se izmijenilo poslije oslobođenja, da je za njegov dalji i uspješni razvoj neophodno prići planskom sređivanju šumarske terminologije. Na području srpsko-hrvatskog jezika postoje danas tri šumarska fakulteta sa novim izdiferenciranim nastavnim planom, sa zasebnim smjerovima ili odsjecima nastave i sa velikim brojem instituta; postoji šest instituta van fakulteta, devet srednjih šumarskih i drvno-industrijskih škola. Na rečenom teritoriju djeluje šest šumarskih udruženja, izdaje se sedam naučnih i sedam stručnih časopisa. U stanju dovršavanja nalaze se Jugoslavenski standardi za drvo. Obimni rad Leksikografskog zavoda FNRJ, koji drži u vidu kulturnu i privrednu snagu cijele nove socijalističke Jugoslavije, obuhvatio je i šumarstvo, šumarska enciklopedija, koja će izaći u izdanju rečenog zavoda stavila jepored ostaloga sebi u zadatak da unaprijedi i pitanje šumarske terminologije, šumarska nauka vlastitom snagom probila si je put i do najviših naučnih ustanova Akademija nauka u Beogradu i Zagrebu. Pitanje stručnih terminologija uzima se vrlo ozbiljno u razmatranje u anketi, koju je pokrenula Matica Srpska u borbi »za zdrav razvitak i pravilnu kulturu našeg književnog jezika«. Ide se još i dalje, kad se tvrdi »To je možda«, 17 Ettinger, Šumarsko-lovački leksikon, Zagreb 1890. 18 Šulek, Korist i gojenje šumah osobito u trojednoj kraljevini, Zagreb 1866. 19 Ugrenović, Šumarski list 1912, str. 78. 20 Ugrenović, Građa za šumarsku terminologiju, 1913, Prilog. 21 Ugrenović, Šumarska terminologija, »šumarski list«, 1921, str. 44—51. 22 Ugrenović, Terminologija, »Šumarski list«, 1922, str. 26—28. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 6 <-- 6 --> PDF |
najbolnije mesto u našem književnom jeziku«. »Krajnje je vreme da se sadašnje terminologije izjednače i stvore nove, zajedničke za one oblasti nauke i tehnike za koje ne postoje«23. Ukratko, današnje stanje šumarstva u FNRJ i savremeno kretanje u oblasti našeg književnog jezika traže da se smišljeno pristupi radu oko izgrađivanja Šumarske terminologije. Prilazeći rješavanju ovoga složenoga zadatka treba držati na umu njegovu specifičnost i njegov opseg te svemu tome podesiti način rada. Nije pravilno u terminologiji gledati samo neku vanjsku formu, u koju nauka odijeva način svoga izražavanja. Naprotiv, svaka naučna terminologija, dakle i šumarska, jest i mora da bude sredstvo za precizno i koncizno utvrđivanje naučnih pojmova i definicija neophodnih za naučno točno izražavanje. Kad ne bi bilo terminologije, nauka bi se bez potrebe zaplitala u duge i zamršene deskripcije i ponavljanja. Ona bi na taj način izgubila, kratkoću dokumentacije i jasnoću misaonog izlaganja. Veza između naučne definicije i naučnog termina mora biti posve određena. Tačnije rečeno, da bi se terminu mogla dati snaga i sposobnost naučnog izražaja, mora prije svega da je jasan pojam odnosno definicija koja se na pojam odnosi24. Tek pravilnim pridavanjem odgovarajućeg termina nekom pojmu on za nauku postaje tačno određeni element misaonog rađa. Dakle, po toj karakteristici naučna terminologija nije neka formalnost, već jedan od bitnih dijelova naučnog rada. Odatle je razumljivo da se rješavanju pitanja svake terminologije mora pristupati sa naučnim kriticizmom i da se u tom radu mora primijeniti naučni metod. često se umjesto samostalnog prethodnog utvrđivanja naučnog pojma ili definicije može poći od termina, koji u nekom stranom jeziku označava taj pojam ili definiciju. No pri takvom načinu rada potrebno je u jezičnom i stručnom smislu perfektno znanje stranoga jezika, čiji se termin uzima kao ishodište. Nije pravilno pojam terminologije identificirati sa pojmom nomenklature i pod ovom posljednjom razumijevati samo neko proizvoljno, bezidejno i upravo slijepo »etiketiranje« utvrđenih stručnih pojmova. Naučnoj nomenklaturi uvijek prethodi naučno analitički rad: ona nije drugo već rezultat toga rada. Po takvom shvatanju naučna nomenklatura jest dio terminologije. U sklopu šumarske nauke ona je ograničena na botaniku i zoologiju (za označavanje rodova, vrsta, varijeteta, forma i t. d.). Služeći se latinskim jezikom ona je intemacionalizovana; to joj, istina, daje veliku širinu upotrebljivosti. . No za razliku od nomenklature oblast terminologije znatno je šira. Da ostanemo na terenu šumarske nauke, terminologija ne obuhvata samo biologiju već i tehnologiju, tehniku i ekonomiku. Predmet njenoga rada ne čine samo prirodni oblici pojave i procesi. Ona obuhvata i objekte, kojima se služi tehnologija, tehnika i ekonomika, njihove dijelove, građu, 23 Letopis Matice Srpske, 1954. Moskovljević, str. 449. 24 Da bi se mogao odabrati i utvrditi kao pravilan na pr. termin »siječenje«, potrebno je prije svega da se zna, da li se pri tom pomišlja na presijecanje vlakanaca, koje se izvršava pritiskom oštrice, udarcem sječiva ili pokretanjem naoštrenih zubića. (Često se bez opravdanja upotrebljava za prvi pojam termin »siječenje« a za treći termin »rezanje«). Dakle, u prvom redu je potrebno povući granicu između pojmova »rezanje«, »siječenje«, i »piljenje«, a tek onda pristupati utvrđivanju definitivnih termina. ,544 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 7 <-- 7 --> PDF |
stanje, kvalitet, način rada, postupanja i upotrebe kao i produkte dobijene takvim radom. Svaki naučni termin mora — pored pojmovne tačnosti — imati i pravilnu jezičnu formu. Tu je formu naročito teško doseći, kad se moraju stvarati novi termini (neologizmi), koji u jeziku ne postoje. Formiranje takvih termina mora svagda da se vrši u duhu jezika. Teškoća ovoga formiranja za naš je jezik naročito velika, jer naš jezik ne podnosi onaj način »zavarivanja« (kovanja) riječi, koji je lako izvodljiv u njemačkom jeziku. Taj neprirodni način građenja neologizama ostavio je u toku razvoja naše ne samo šumarske terminologije brojne negativne tragove i treba ga odbaciti. Jednako će trebati eliminirati i velik broj termina, koji su odomaćeni u našoj šumarskoj terminologiji no protivni su duhu našeg jezika. Ta jezična strana terminologije ne može se pravilno izvršiti bez saradnje naučne lingvistike. Ukratko, sav rad oko planskog izgrađivanja šumarske terminologije — i onaj stručne i onaj jezične prirode — ne može biti kompilatoran. Naprotiv, on — u oba smjera — mora biti naučni rad. Za planski rad u oblasti šumarske terminologije važno je pravilno odmjeravanje njenog opsega. Taj opseg zavisi prije svega o osnovnim karakteristikama šumarstva zemlje, o kojoj se radi. A ta karakteristika uslovljena je geografskom regijom, društvenim uređenjem, stanjem šumskoga gospodarstva, drvne industrije, trgovine drvetom te privrede uopće i — prirodno — stanjem šumarske nauke. Tako je na pr. finska terminologija okarakterisana razmjerno velikim brojem termina iz oblasti tipologije, pedologije, plavljenja i splavarenja, drvne industrije, proizvodnje celuloze i trgovine drvetom. Za mediteranske zemlje taj je opseg posve drukčiji. Njegovo je težište na ekologiji, vještačkom podizanju šuma i ekonomici a ne na iskorišćavanju i uređenju. Za utvrđivanje obima šumarske terminologije jednako je važno povlačenje pravilne granice između termina, koji su specifično šumarski i onih, koji to nisu. Tako je na pr. američka šumarska terminologija obuhvatila i termine, koji po našem shvatanju — spadaju ili u druge specijalne terminologije ili u obični jezik. Smatramo, da će za naše prilike odgovarati ako šumarska terminologija obuhvati materiju, koja se predaje na šumarskim fakultetima. Ipak ne treba u tom pogledu ići tako daleko, kako je to učinio Linde, bar ne za prvu etapu rada. To će reći, terminologiju za mašinstvo, elektricitet, mehaniku, građevinarstvo i kemijsku terminologiju ne treba zasad uzimati u obzir u cijelom opsegu. U obzir mogu iz tih oblasti ući samo termini važni za eksploataciju šuma, transport šumskih proizvoda, mehaničku preradu, kemijsku tehnologiju, drvnu industriju i trgovinu drvetom. Rad oko izrađivanja šumarske terminologije treba da se razvija u tri etape: I. sabiranje terminološke građe, II. kritičko ocjenjivanje termina, III. odabiranje termina i utvrđivanje tačnog značenja pojedinog termina i njegovih ekvivalenata u stranim jezicima. Pri svemu ovome nama je na umu rad, koji se odnosi na obim srpsko-hrvatskog jezika. Najprije ćemo izložiti teorijske elemente toga rada, a zatim njegov tok i rezultate osvijetliti primjerom. Ad I. Sabiranju terminološke građe cilj je, da se utvrdi današnje njeno stanje, tačnije rečeno da se utvrdi copia verborum, sa kojom šumarska nauka danas raspolaže. Pri tom radu nije odlučan stepen upotrebljivosti 545 v |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pojedinog termina. Drugim riječima, za prvu etapu sabiranja građe nema dobrih i loših termina: ima samo termina, koji će biti predmet kritičkog ocjenjivanja u drugoj i odabiranja u trećoj etapi rada. Četiri su vrela, na kojima treba vršiti sabiranje terminološke građe: literatura, živi narodni jezik, toponimi i nelogizmi. 1. Stručnu šumarsku literaturu spominjemo na prvom mjestu iz razloga, jer je to vrelo po svom obimu najveće a po svom značenju najvažnije. Iako čedan u svojim počecima, ovaj je izvor u sto godina našeg šumarstva a naročito u posljednjih 40 godina — toliko ojačao, da on danas obilato hrani naše stručne i naučne publikacije. Može se reći, upravo razvoj nauke i struke i potreba publikovanja naučnih i stručnih radova dala je najživlju pobudu jačanju ovoga izvora. Važnost ovoga međusobnoga odnosa znaju najbolje šumarski pisci, koji su stajali pred zadatkom da pišu naučne radove, stručne članke, udžbenike i priručnike. Njima je terminologija često zadavala više teškoća nego samo pisanje. Za sabiranje terminološke građe treba, pored šumarske naučne i stručne literature, uzimati u obzir i literaturu šumarstvu bliskih struka (botanika, zoologija, pedologija, mašinstvo, tehnologija, ekonomika i t. d.). Važno je terminološku građu crpsti iz konteksta naučnih i stručnih publikacija a ne iz izolovanih kazala, indeksa i rječnika. Samo u sklopu povezanih rečenica moguće je utvrditi tačno značenje nekog već odomaćenog termina. Ako postoji nejasnoća o značenju termina, treba to istaći prilikom sabiranja građe. Osvrtanje na struke bliske šumarstvu potrebno je iz razloga, da se ne bi — bez opravdanja — nekom terminu dalo drukčije ili čak suprotno značenje. 0 tom, da literaturu kao najjače vrelo sabiranje terminološke građe treba planski prečistiti, bit će riječ nešto dalje. 2. Drugo vrelo za sabiranje terminološke građe predstavlja živi narodni jezik. Poznato je, da su šuma, život i rad oko nje bili u našoj prošlosti tijesno povezani sa životom naroda. Odatle je razumljivo, da je naš jezik bogat riječima, koje su nikle iz toga odnosa. Uprkos tome, da za najčišći narodni jezik postoje klasični rječnici (Vuk, Broz-Iveković, Akademijski), ipak se baš u odnosu na bilje, šumu i drvo osjeća u njima izvjesna praznina. Takva se praznina jednako osjeća i u rječnicima, koji su crpli svoju građu iz književnosti. Naša je dužnost da prilikom izrađivanja šumarske terminologije ispunimo te praznine. Za šumarsku terminologiju važne su sve riječi koje imaju bilo kakovi: vezu sa šumarstvom, koje žive u narodu a nisu još zabilježene ni u šumar skoj ni u drugoj bliskoj literaturi. Njih treba sabirati načinom koji se upotrebljava u naučnoj obradi velikih rječnika. Trebat će zabilježiti: oblik riječi, akcent, rod, frazeologiju, sinonime, lokalitet i značenje. Ovo posljednje trebat će eventualno objasniti crtežom i detaljnim opisom. Bit će korisno pribilježiti, da li se neka riječ čuje u širim narodnim skupinama ili samo u govoru ljudi koji rade u šumi i u drvnoj industriji (radnika, vozara, splavara, majstora, tehničara i t. d.). To je potrebno da se uzmogne etimologijskom analizom ispitati provenijencija riječi, njena jezična pravilnost i njen stepen upotrebljivosti kao naučnog termina. 3. I toponimi mogu da posluže pri sabiranju građe za šumarsku terminologiju. U njima su se često sačuvale pojedine stare već davno zaboravljene riječi. Istina, ta se starina u prvom redu odnosi na imena drveća grmlja i bilja. No među njima ima i takvih termina, kojima se označava |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 9 <-- 9 --> PDF |
neki rad oko šume, tla ili drveta, za koji današnjica nema odgovarajuće riječi25 4. Nove riječi, koje ne žive u narodu nego su izgrađene po dobrim poznavaocima narodnog jezika a u njegovom duhu, mogu predstavljati dragocjenu građu za šumarsku terminologiju. Istina, broj takvih riječi bit će malen, jer je malen broj lica koja su sposobna da izvrše zadatak građenja neologizama. Od takvih se lica traži ne samo poznavanje duha narodnoga jezika, jezičnih zakona i načina po kojima se mogu da grade neologizmi, već prije svega tačno poznavanje definicije nekog pojma, kojoj nelogizam treba da odgovori. Za građenje neologizama korisno je poznavati stranu stručnu terminologiju i njene etimologijske osnovice. Komparacijom stranih termina u nekoliko jezika može se doći do pobude za analogiju u građenju neologizama u našem jeziku. II — Drugu etapu u radu oko šumarske terminologije predstavlja ocjenjivanje stepena upotrebljivosti termina. Ishodište toga rada čini građa sabrana u prvoj etapi. Jasno je da sabrana terminološka građa ne može da bude sva jednako upotrebljiva. Od svakog termina moraju se tražiti dvije osnovne osobine: da on što bolje odgovara nekom stručnom pojmu i da je jezično besprijekoran. Među sabranom građom bit će riječi dobrih, loših i neupotrebljivih. Ocjenjivanje termina treba da se izvrši kritičkim načinom. Tačnije govoreći, u drugoj etapi treba ispitati stručne i jezične kvalitete termina i na osnovu toga ispitivanja ocijeniti, da li je neki termin dobar, loš ili neupotrebljiv. Taj rad treba izvršiti bez obzira na to, da li je neka riječ već ušla u šumarsku terminologiju ili nije. Postupku treba dati i kratko naučno obrazloženje sa stručne, a prema potrebi i jezične strane. Zbog toga je pri radu u drugoj etapi neophodna i saradnja lingviste. III — U trećoj etapi treba: 1. da se preciziraju pojmovi, za koje se odabire odgovarajući termin; 2. da se utvrdi koje se riječi u kojem nizu upotrebljivosti mogu usvojiti za označavanje nekog naučnog pojma, a koje treba odbaciti. Da bi se olakšao rad oko preciziranja pojmova, korisno je uzeti u pomoć stranu terminologiju, u kojoj su ti pojmovi tačno naučno fiksirani. Ako za neki pojam postoji u našem jeziku nekoliko riječi, treba termine nanizati redom počevši od najboljega k najlošijemu. U ovoj etapi treba prečistiti značenja za one riječi, koje su među sobom slične po formi no označavaju različite pojmove. Evo kratkog primjera za sve tri etape rada tačnije rečeno za rezultate rada u tim etapama. Premier se odnosi na termine niska i visoka šuma. T. Rezultat sabiranja: Visoka šuma, krupna šuma, šuma iz sjemena, šuma sjemenjača. Niska šuma, sitna šuma, sitna gora, izdanačka šuma, pridanačka šuma, šuma panjača, panjača, brgud. II. Rezultat ocjenjivanja: Visoka i niska šuma doslovni su nekritički prijevod njemačkih riječi Hochwald i Niederwald. Termin; visoka i niska šuma te krupna i sitna šuma nisu logički, jer stabla mlade šume nikla iz panja radi bržeg prirašćivanja u ranoj mladosti mogu biti viša i krupnija od jednako starih stabala šume uzrasle iz sjemena. Termin krupna šuma izaziva nejasnoću, ako se on upotrebljava za njem. termin Derbholz. Sitna gora može biti samo lokalna oznaka i to ne samo za šumu poraslu iz panja već za mladu šumu uopće. Oznaka izdanačka i pridanačka 25 Naš termin »praženje« za staru tehniku iskorišćavanja šumskog tla, koja se francuski zove essartage, ecobuage, njemački Überlandbrennen, talijanski debbio, mogao se utvrditi iz toponima Pražnice. (Skok, Slavenstvo i romanstvo, Zagreb 1950). 547 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 10 <-- 10 --> PDF |
dobro upućuje na njen razvoj iz panja. Brgud je lokalna oznaka (Primorje), no riječ je latinskog podrijetla (od virga f = šiba, dakle od virgultum) što znači šibljak. Njeno je značenje šire od pojma današnje niske šume. Biološkoj karakteristici najbolje odgovaraju termini sjemenjača, šuma sjemenjača, panjača, šuma panjača. Dobra strana termina sjemenjača i panjača jest i u njihovoj kratkoći i jasnoći. Uporedo s ovim treba napustiti termin »bukva sjemenjača « u značenju »bukov sjemenjak« (na pr. kod oplodne sječe). Mogao bi se iznijeti prigovor, da — po analogiji »šuma žirovnjača« i »šuma travnjača« — sjemenjača znači šumu koja u prvom redu služi proizvodnji sjemena. III. Rezultat odabiranja i utvrđivanja: Panjača f, šuma f panjača, D: Niederwald m, E: coppicewood, F: taillis m, I: ceduo m, R: HH3KOCTBOJIBHHK m. Sjemenjača f, šuma f sjemenjača, D: Hochwald m, E: high- forest, F: futaie f, I: fustaia f. R. BMCOKOCTBOHI,HHK m. Organizacija rada oko izrađivanja šumarske terminologije treba da w cijelu oblast srpsko-hrvatskog jezika bude zasnovana na jedinstvenoj osnovi. To će reći, plan rada treba da bude jedinstven a njegovo rukovodstvo centralizirano. Tim nije rečeno, da neposredni cilj toga rada mora da bude jedinstvena terminologija. Istina, ostvarivanje jedinstvene stručne terminologije treba da ostane krajnji cilj za sve grane nauke pa i za šumarstvo. Unifikacija stručnih terminologija za oblast srpsko-hrvatskoga jezika moći će se definitivno ostvariti tek onda, kad se evolucionim putem dosegne unifikacija jezika. To je problem, u koji nismo nadležni da ulazimo, jer on nije naučne i stručne već opće kulturne i političke prirode. Ipak vjerujemo da rad oko ujednačavanja naučne terminologije utire put jedinstvu našeg književnog jezika. Iako je krajnji cilj šumarske terminologije njena unifikacija, prvi je njen neposredni zadatak ujednačavanje. To će reći u prvoj fazi rađa oko ujednačavanja nije na pr. bitno, đa li ćemo zadržati prvenstveno termin stanište ili stojbina. Bitno je da se utvrdi, da oba termina predstavljaju ekvivalentnu oznaku za francusku riječ station ili njemačku Standort. Ipak već u prvoj fazi rada, uz sarndnju lingviste, moći će se utvrditi, da li je u duhu jezika bolji termin star´šte ili stojbina. 0 toj će kvalifikaciji zavisiti nizanje termina u trećoj etapi rađa. Rad oko šumarske terminologije treba da se — za oblast srpsko-hrvatskog jezika — vrši na kolektivnoj osnovici. To će reći, na tom zajedničkom radu treba da se nađu sve ustanove i organizacije, koje predstavljaju šumarstvo kao nauku i onerativu. Pošto se radi o pitanju naučne prirode, treba da rukovodstvo bude u rukama centralnog odbora za terminologiju, u kom učetstvuju i predstavnici nauke. U tom odboru treba đa budu zastupljeni: Akademije nauka, naučna društva, šumarski fakulteti, šumarski i drvno-industrijski instituti van fakulteta i šumarska udruženja. Izbor lica treba prepustiti rečenim ustanovama. Pritom se ne smije previdjeti činjenica, da članovi centralnog odbora moraju biti ne samo dobri poznavaoci šumarske struke, tačnije njenih naučnih grana, već da je u njih izrazit smisao i za jezičnu stranu zadatka. Korisno bi bilo, da pored šumarskog stručnjaka u centralnom odboru bude bar jedan lingvista, koji se bavio problemom stručnih terminologija. Takvog lingvistu mogla bi staviti na raspoloženje jedna od Akademija nauka. U svakoj Narodnoj Republici treba da bude formiran republički odbor za šumarsku terminologiju. Taj odbor treba da bude formiran za Narodne Republike Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i Srbiju. Republički odbori treba da izvrše zadatke iz prve etape rada. Njihov je rad ograničen |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 11 <-- 11 --> PDF |
na teritorij odnosne republike. Republički odbor se brine da se planski izvrši sabiranje građe za rad spomenut pod toč. I, 2, 3 i 4, o kojima je već bila riječ. To sabiranje treba da se raspodijeli po naučnim granama. Za svaku granu sabiranje treba da teče po njenoj naučnoj strukturi (dakle ne alfabetski). To je potrebno za dalji rad naročito za upoređivanje s ostalim terminima, koji se odnose na isti pojam ili na srodne pojmove. Izuzetak čini rad oko sabiranja po tački I-l. Raspodjelu rada u prvoj etapi, koja se odnosi na stručnu literaturu (tačka I-l.) treba da izvrši centralni odbor. To iz razloga da se rad oko sabiranja ne bi bez potrebe vršio na dva kolosjeka. Uostalom, bilo bi korisno da se pored općeg plana rada izradi i naročita instrukcija (uputstvo). Rad oko sređivanja šumarske terminologije predvidno će trajati čitav decenij. Bilo bi korisno da se rezultati rada — prve i druge etape — publikuju kao »Građa za šumarsku terminologiju«. To publikovanje dalo bi mogućnost, da sabrana građa bude dostupna širokom krugu čitalaca, u prvom redu šumarskih stručnjaka. Na taj bi način sabrana građa mogla biti izložena širokoj diskusiji, a to bi doprinijelo proširivanju opsega šumarske terminologije, dotjerivanju formi i selekciji termina. Vjerojatno je, da ne bi bilo teško naći mogućnost za publikovanje sabrane građe. Građa bi se mogla objaviti ili kao cjelina u izdanjima jedne od Akademija nauka ili periodički (po granama) u naučnim i stručnim časopisima. Koliko se može predvidjeti, obim šumarske terminologije iznosit će približno deset hiljada termina. To znači, sabrana građa obuhvatala bi oko 350 štampanih stranica. Kad izrađivanje šumarske terminologije prođe prvu i drugu etapu, moći će se pristupiti trećoj, to jest izdavanju šumarsko-terminološkog rječnika u najvažnijim evropskim jezicima. Na taj bi se način došlo do izjednačene terminologije, dakle, do prve stepenice za jedinstvenu terminologiju. Pored toga, terminološki rječnik uvećao bi mogućnost da se naše šumarstvo još više služi stranom literaturom i da ono na taj način proširuje svoje horizonte i unapređuje svoj razvoj. Na kraju, na taj način naša šumarska nauka bolje bi se afirmirala u inostranstvu. Na putu izgrađivanja jedinstvene šumarske terminologije mladi će pregaoci naći neku pomoć i u šumarskoj enciklopediji, koju izdaje Leksikografski zatod FNRJ u Zagrebu. Na svom kraju šumarska enciklopedija donijet će kratku šumarsku terminologiju u ovim jezicima: srpsko-hrvatskom, latinskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i ruskom. Pošto sam se problemom šumarske terminologije bavio duže od četiri decenija i sabrao u toj oblasti neku količinu iskustva, smatrao sam obavezom prema struci, kojoj sam posvetio život i rad, da svoje gledanje iznesem pred stručnu javnost. Pritom me je vodila isključivo želja, da bi se u oblasti šumarske terminologije novo pokoljenje moglo koristiti iskustvom jednoga od predstavnika stare generacije. |