DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 76 <-- 76 --> PDF |
PROBLEM PROŠIRIVANJA AREALA JELE NA BRDSKOM PODRUČJU IZMEĐU SAVE I DRAVE U NRH Šafar J. i Hajdin Ž. P P otreba i potražnja drveta četinjača neprestano raste, iako razvitak tehnike industriji sve više omogućuje, da se umjesto jelovine i smrekovine može za preradu u iste vrste proizvoda uspješno iskorišćavati i drvo listača. Razlog je tome, taj, što drvo četinjača ima za mnoge vrste proizvoda vrlo povoljna mehanička i kemijska svojstva. Potražnja drveta četinjača naročito je velika u onim ekonomskim područjima, u kojima ekološke okolnosti uvjetuju, da se prirodne šumske zajednice sastoje od listača. Zato šumarstvo Evrope već više od jednog stoljeća intenzivno nastoji, da se omjer četinjača prosječno poveća. Taj pokret doveo je i do stvaranja trajnih monokultura četinjača na staništima drugih vrsta drveća te je većinom izazvao takvu promjenu biocenoze, da se razvila degradacija sastojina i tla. Sve to uzrokovalo je, da i nauka i praksa vrlo oprezno tretiraju problem proširivanja domaćih i stranih četinjača na alohtona staništa. I u Jugoslaviji je potreba za četinjačama sve veća, napose nakon I. svjetskog rata i pogotovo nakon II. rata u vezi sa većim razvitkom industrije i potrebama izvoza, što će se naša industrija više razviti, potražnja za takvim vrstama drveća bit će veća. Stoga je zadatak ovoga našeg rada, da radi orijentacije u širem okviru raspravi ova ekonomska i ekološkouzgojna pitanja: 1. omjer četinjača i listača u FNRJ u odnosu na proizvodnju i potražnju drveta; 2. sadašnja rasprostranjenost jele na područjima između Save i Drave u NRH; 3. mogućnost rasprostranjenja jele na tim područjima. Omjer četinjača i listača u FNRJ i NRH U svjetskoj potrošnji građevnog i industrijskog drveta drvo četinjača učestvuje sa oko 80%. Najviše se troši rezana građa (potrošnja lagano pada) i drvo za celulozu (potrošnja naglo raste). Zbog toga su na svjetskom tržištu proizvodi iz drveta četinjača, dobiveni mehaničkom preradom i neposredno eksploatacijom šuma, mnogo tražena roba. Sličnu poziciju ima drvo četinjača i u našoj zemlji. Od ukupne potrošnje rezane građe (bez rezanih želj. pragova) u razdoblju god. 1947—1950 na drvo četinjača otpada 83%. Dalje, sve veća potrošnja papira zahtijeva povećanje proizvodnje drveta četinj celulozu zbog namirivanja domaće potrebe i još više za izvoz. Raznovrsne rudnike u zemlji već sada teško snabdjevamo jamskim drvetom četinjača, koje u rudarstvu stalno ima prioritet. Potražnja ostalih sortimenata četinjača iz proizvodnje eksploatacije šuma također je velika (E i TT stupovi, piloti i dr.). Prema novijim podacima naše statistike iz god. 1952. omje r četi njača i listača u Jugoslaviji iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80 po površini.* Ovo nepovoljno stanje u omjeru četinjača i listača * U odnosu na četinjače ispod ovoga prosjeka su Hrvatska, Srbija i Makedonija, a iznad prosjeka Slovenija, Crna Gora te Bosna i Hercegovina. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 77 <-- 77 --> PDF |
u našoj zemlji otežava i činjenica, što su u Crnoj Gori, Makedoniji te u Bosni i Hercegovini velike površine četinjarskih šuma nedovoljno otvorene ili neotvorene. I to je bio jedan od razloga, da su četinjarske šume Slovenije i Hrvatske, zbog velikih potreba na drvetu nakon rata, preiskorištene. Stanje našeg šumskog fonda i nepovoljan omjer četinjača prema listačama nije našoj stručnoj javnosti nepoznata stvar, jer su to iznijele sve dosadašnje statistike, naravno sa izvjesnim razlikama u brojčanim vrijednostima. Isto tako i problem nerazmjera između potreba na drvetu četinjača i raspoloživog šumskog fonda tih vrsta u našoj literaturi već je mnogo tretiran (šurić 1948, Stamenković 1951, šafar 1952, Potoči ć 1952 i dr.). Po statističkim podacima omjer četinjača i listača u Hrvatsko j iznosi 18:82 po drvnoj masi i 12:88 po površini. Među četinjačama najviše je zastupana jela (preko 91%). Ostale vrste četinjača (smreka i bor) nalaze se rastresene u malim sastojinama no najvećim dijelom u smjesi. Najveći i ujedno najvredniji dio jelovih šuma Hrvatske (i četinjača uopće) nalazi se na planinskom području, i to u Gorskom Kotaru, Lici i planinskom dijelu Hrv. Primorja. U ovim krajevima jela je autohtona. Ona se nalazi najčešće u mješovitim sastojinama, pretežno sa bukvom (Fagetum abietetosum Horv.), a manje s ponešto smreke i bukve (Abieto- Blechnetum Horv, i Abieto-Piceetum Calamagrostidis Horv.) i dr. Ova područja bila su nakon Osloboeđnja jedini izvor tehničkog drveta četinjača iz Hrvatske za eksport i glavni izvor za unutrašnju potrošnju Hrvatske. Međutim, zbog velike potražnje građevnog drveta četinjača u periodu obnove i početka izgradnje, jelovina iz ovih krajeva kretala se u unutrašnjem prometu zemlje i u Srbiju (Vojvodinu), a katkad ča*k i u Makedoniju. Ekscentričan položaj šuma ovih područja u odnosu na ostali dio Hrvatske uvjetuje velike troškove za prijevoz toga drveta u centralni i istočni dio Hrvatske. U vezi s tim još je znatnije opterećenje transportnim troškovima za potrošače u sjevernom dijelu Srbije. Stoga i manja nalazišta jele u centralnom i istočnom dijelu Hrvatske znače veliku vrijednost. Nalazišta jele na brdskom području Hrvatske Na području između Save i Drave u Hrvatskoj jela pokriva vrlo male površine. Te se šume nalaze na području ovih masiva: Papuk, Zagrebačka Gora, Maceljska Gora, Ivančica i Ravna Gora (v. kartu). Na ovim nalazištima jela je autohtona. Na Zagrebačkoj Gori ona se spušta pojedinačno na sjevernoj ekspoziciji do 200 m a na južnoj do 390 m (St r i nek a 1929), u sastojinama na Maceljskoj Gori do 230 m, na Papuku do 250 m. Uzgred spominjemo da je jela sađena na Psunju u Brezovom Polju (Bošnja k 1925). Jela zajedno s bukvom sačinjava mješovite sastojine, tu i tamo s manjom primjesom drugih vrsta (grab, breza, hrast, umjetno unesena smreka i dr.). U tab. 1 izneseni su noviji podaci taksacije o učešću na tim masivima. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Učešće autohtone jele u gorskim masivima između Save i Drave na području Hrvatske Tab. 1. Brdski masiv Šumarija Jela na nereduciranoj površini ha Od toga jela učestvuju u smjesi do 20% ha °/o 20—60°/o ha preko 60°/o ha /o Petrografska podloga Voćin, SI. Drenovac 3.820 2.480 65 1.322 35 18 — Papuk Kamenska, Sirač 4.284 2.127 50 1.953 45 204 5 škriljavei, vapnenci, vapneni lapori Ukupno 8.104 4.607 57 3.275 40 222 3 „Sljeme" Zagreb 1.254 515 41 523 42 216 17 Zagrebačka Gora Donja Stubica 4.180 3.311 79 867 21 2 — kremeni pješčenjaci, škriljavei, vapnenci Ukupno 5.434 3.826 70 1.390 26 218 4 Marceljska Gora Krapina 1.518 326 21 892 59 300 20 pješčenjaci Ravna Gora i Ivančica Ivanec 333 — — 333 100 — — dolomiti SVEGA 15.389 8.759 57 5.890 38 740 5 Prirodna nalazišta jele na ovim područjima Hrvatske imaju veliki privredni značaj, koji se sastoji uglavnom u ovome: 1. U prošlosti s ovih nalazišta podmirivao se velik dio potrebe okolice na jelovom drvetu. Međutim, u periodu iza minulog rata, kad je obnova zemlje izazvala jaku potražnju jelove građe i vršila prevelik zahtjev na glavna nalazišta četinjača u planinskom području Hrvatske, veliki dio potreba na građevnom drvetu nekih kotara između Save i Drave, smještenih oko brdskih masiva, podmirivan je jelovinom sa tih izoliranih nalazišta. 2. Nalazišta jele na području između Save i Drave ublažavaju nepovoljan geografski smještaj četinjača u Hrvatskoj obzirom na ekscentričan položaj glavnog dijela četinjača. To se odrazuje na konačnu, nabavnu cijenu drveta, jer su prevozni troškovi za dobavu jelovine iz tih izoliranih nalazišta znatno niži. Usporedimo li željezničke troškove prevoza jelovog tehničkog drveta na relacijama na pr. Delnice (Gorski Kotar) do raznih mjesta između Save i Drave sa troškovima na relacijama (na pr. Sirač ili Voćin ili Pakrac oko Papuka) do istih mjesta između Save i Drave, izlazi da su prevozni troškovi dobave jelovine s podnožja Papuka |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 79 <-- 79 --> PDF |
489 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 80 <-- 80 --> PDF |
u odnosu na Delnice mnogo jeftiniji : iz Sirača do Bjelovara 42°/o, Virovitice 66%, P. Slatine 55°/o, Osijeka 40%, iz Voćina do D. Miholjca 67%, Osijeka 50%, iz Pakraca do N. Gradiške 53%, SI. Požege 42% i t. d. Na temelju ovoga kratkog prikaza može se zaključiti ovo: povećavanje areala i učešće jele na području između Save. i Drave može dati veliku ekonomsku korist zbog povećanja mogućnosti snabdjevanja okolice jelovinom (k tome uz jeftinije nabavne cijene toga drveta za ta područja). Osim toga povećanje areala jele na tom području imalo bi i pozitivan odraz na korekciju nepovoljnog omjera četinjača i listača kao i na apsolutno povećanje šumskog fonda, i to ne samo četinjača nego i šumskog fonda uopće, jer je proizvodnja drvne mase jele znatno veća od proizvodnje drvne mase bukve i drugih listača (v. graf.). % f4oo 1200 yr S* ... bukva 800 600— 400 200 20 30 40 50 60 70 80 90 100 1/0 120 god. Drvne mase jednodobnih sastojina jele po Eichornu, smreke po Schwappachu i bukve s jakom proredom po Gehrhardtu na bonitetima II. Povećanje učešća jele na brdskom području U našoj zemlji jela je jedna od najboljih vrsta drveća među četinjačama. Ima dobar prirast. Mehaničke ozljede mnogo bolje podnosi nego smreka; ima mali broj neprijatelja među kukcima i gljivama (bar do sada). Otporna je protiv vjetra, leda i snijega. Sortimenti jelovine za masovnu upotrebu danas se većinom ne odvajaju od smrekovine. Ako je uzgojni postupak pravilan (češće sječe malog intenziteta i tamniji sklop), jela daje velike prihode; u protivnom slučaju vrlo često ona se nedovoljno podmlađuje a odrasla stabla napadaju razni biotski štetnici. Pretpostavljamo, da bi pojedine sastojine jele na Papuku mogle kod intenzivne njege davati prirast do 15 ma po ha i godini. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Obzirom na predvidivu veću potrebu za jelovinom u našoj zemlji, treba proširivanju areala i povećanju omjera jele pokloniti veću pažnju nego do sada. Stoga ćemo nastojati, da orijentaciono ukažemo na načine, kako bi se omjer jele u naprijed spomenutim brdskim masivima mogao povećati. Njega mladog naraštaja. Da bi se uopće moglo sistematski započeti proširivanje areala jele na njenim graničnim područjima, potrebno je prije svega ovo: oslobađati postojeći jelov pomladak i mladik od fiziološkog i mehaničkog potiskivanja, koja vrše okolna viša stabla listača. Mora se voditi borba za spašavanje gotovo svake pojedinačno uzrasle jele. Pogotovo u predjelima, gdje jela učestvuje u smjesi sa 1—10%, svaka spašena jela znači veliki dobitak, jer ta stabla mogu postati dobri sjemenjaci i ona će kasnije posredstvom dobrih uzgojnih zahvata u sastojini (čišćenje i jake prorede) postepeno naplođiti svoju okolinu. Zato pri izradi perspektivnog šumsko-uzgojnog plana proširivanja jele treba prvenstveno uzeti u obzir takve sastojine, u kojima je ta vrsta bila zapostavljena ili se zbog utjecaja neposredne okoline ne može u svojoj biogrupi izdići u više sastojinske prostore. Zatim uzeti u plan pojedine sastojine breze sa kodominantnim i podstojnim jelama, kao i površine gdje je pojedinačan pomladak jele potisnut korovom i grmljem. Najviše pažnje treba pokloniti jelovom pomlatku i mladiku, uzraslom u grupama , jer se u takovom sastavu jela najbolje može razviti i odupirati konkurenciji listača. Što je sklop u grupama gušći, grane na donjem dijelu krošnje (krošnja sjenovita) su tanje, brže uvenu i raspadaju se, pa prema tome je kvalitet donjeg dijela debla bolji. Sklop krošanja treba biti gušći i zato, jer jela na tim staništima treba manje svjetlosti. Kasnije se iz takvih guštika proredom mogu dobiti dobri sortimenti za rudnike. Na pojedinačnim jelama, ako je sklop krošanja naglo i jako otvoren, zbog povećanja transpiracije povećava se krošnja, a to se redovno događa tako, da se na deblu razvijaju živici , koji se potom pretvaraju u grane i time umanjuju kvalitete deblovine. Zato je općenito grupimična struktura bolja nego pojedinačna. Zahvati u sastojinama jele-bukve. Pri razmatranju problema o uzgoju postojećih sastojina jele-bukve postavlja se u prvi plan pitanje: treba li sastojine na brdskom području između Save i Drave uzgajati oplodnom ili prebornom sječom. U savremenoj stručnoj literaturi, na temelju loših iskustava, sve više prodiru pozivi, da jelu treba uzgajati u nejednodobnim mješovitim sastojinama, i to polaganim i umjerenim sječama. Naša istraživanja u Gorskom Kotaru (šaf ar, 1951) pokazala su, da se jela najbolje podmlađuje i održava u konkurenciji s bukvom tamo, gdje je tamniji sklop i prevladava preborna struktura vertikalnog sklopa ili u grupimičnoj strukturi. Prema tome bi za tu vrstu drveća na navedenim brdskim masivima odgovarala oplodna sječa s dugim razdobljem podmlađivanja i prethodnom intenzivnom njegom sastojina, kao i preborna sječa. Ako se preborna ili opjodna sječa loše obavljaju i pogotovo ako su uzgojni principi podređeni zahtjevima eksploatacije, tada je svaka od tih vrsta sječa za uzgoj jele vrlo često nepovoljna. Pri otvaranju pitanja: da li uvesti dugoročnu oplodnu sječu ili prebornu, treba se podsjetiti na rezultate novijih istraživanja u prebornim šumama. Na temelju tih rezultata može se zaključiti ovo: kad se uspoređuje |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 82 <-- 82 --> PDF |
količina aktivnog asimilacionog aparata i prirasta izlazi, da sastojine prebornog karaktera u odnosu na jednodobne sastojine znatno ne mijenjaju osnove proizvodnje drveta (Burger , 1942); idealno izgrađena preborna šuma ne može predstavljati ideal u odnosu na proizvodnju kvalitete (L e i- b u n d g u t, 1945); obzirom na proizvodnju kvalitete deblovine grupimična smjesa jelovog mladika je u prebornim šumama općenito uzevši bolja nego pojedinačna smjesa (Š a f a r, 1953); preborna struktura na silikatnim tlima povećava produkciju drvne mase, osigurava trajnu regeneraciju, održava otpornije sastojine i osigurava bolji kontinuitet prihoda, prebornogrupimična sječa omogućuje bolji kvalitet debla (K 1 e p a c 1954). Zauzeti principijelan stav na oplodnu i prebornu sječu za brdske masive u području između Save i Drave na temelju istraživanja izvršenih u drugim područjima, bez rezultata dugoročnih pokusa na tim masivima, bilo bi posve nepravilno. Ali možemo dovoljno sigurno pretpostaviti, da pre ma sadašnjem stanju tih sastojina pro sječno ´najbolje odgovara prelaz između oplodne sječe sa dugim pomladnim razdobljem i česte grupimičn o-p r e b o r H e sječe . Na taj način može se postići ovo: 1. bolje podmlađivanje jele i to pretežno u grupama i trupovima* te uspješnija borba te vrste protiv konkurencije bukve; 2. stvaraju se povoljnije okolnosti za proizvodnju bolje kvalitete deblovine ; 3. preborom vrši se selekcija odraslih stabala. Budući da je sadašnji sastav sastojina u navedenim brdskim masivima pod utjecajem eksploatacionih sječa vrlo različit, treba sa svakom sastojinom individualno postupati. Predloženi način uzgoja omogućuje, da se individualna metoda njege i podmlađivanja može na te šume dobro primijeniti. Budućnost će pokazati, da li bi gospodarenje bilo bolje, da se težište uzgoja prenese na g r u p i m i č no-prebornu sječu ili na oplodnu sječu sa dugim razdobljem podmlađivanja. Uostalom oštra granica između tih dviju načina uzgoja uopće se ne može povući; bitna im je razlika u tome, što se kod oplodne sječe stabla vade jednoliko po čitavoj površini, dok kod grupimičnopreborne nejednoliko. Prema našim dosadašnjim iskustvima i iskustvima mnogih drugih domaćih i inozemnih autora može se zaključiti, da jeli ipak bolje odgovara nejednolika sječa. S obzirom na sadašnje stanje i razvitak sastojina jele na brdskom području možemo ustvrditi, da individualan postupak treba da ima najvažniju ulogu u uzgoju tih šuma. Osnovno je, da se sklop ne smije naglo i odviše otvarati. Možda će se primijetiti, da takvom postavkom nije potpuno riješen problem uzgoja tih šuma. Ali savremeno uzgajanje šuma ne pozna šablone, ne uvažava recepte, ne priznaje diktate; »zakon mjesta« ima odlučnu ulogu. Na temelju dobrog poznavanja mjesnih ekoloških faktora te prošlog razvitka, sadašnjeg stanja i predvidivog budućeg razvoja sastojina u okviru prihvaćenih smjernica svaka sastojina i pojedini njen dio, kao i svako stablo moraju se posebno tretirati. Prema tome individualna uzgojna metoda rada u sastojim temeljno je pravilno u rješavanju naslovnog problema. Da bi se takav uzgojni postupak mogao sistematski provoditi, potrebni su ovi preduvjeti: male površine šumarija i lugarija, dobro projek *Pod grupom smatramo skup naraštaja u površini do Va ara, pod trupom skup naraštaja od V» do 1 ara. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 83 <-- 83 --> PDF |
tirana, izgrađena i uzdržavana mreža puteva i vlaka, savjesno stručno osoblje i dobri šumski radnici, kao i smanjivanje uredskog poslovanja upravitelja šumarije. Zahvati na tlu. Da bi se povećali areal i učešće jele, nisu dovoljni samo indirektni zahvati, nego je potrebno i direktno pomoći prirodu. Prirodno podmlađivanje i proširivanje jele treba dakle pomagati i umjetno: sjetvom i sadnjom (dobri rezultati već su postignuti nastojanjem insp. Be l ova) . Umjetno podmađivanje najbolje je obavljati u grupama. Pogotovo u sastojinama, gdje postoji mogućnost jače konkurencije listača ili korova, grupimična sjetva i sadnja dat će najbolji uspjeh. Proizvodnja sadnica može se vršiti u malim šumskim rasadnicima, podiguntim uz šume. Najlakši način za dobivanje jelovih biljaka je osnivanje malih rasadišta u šumskim progalama, i to sjetvom ili presadnjom biljaka iz gušćeg prirodnog pomlatka. Bolje razvijene izolirane biljke, izvađene iz prirodnog pomlatka mogu se odmah saditi. Sjetvu i sadnju najbolje je obavljati između korijenovih ogranaka panjeva, jer tu je u borbi za vlagu najmanja konkurencija korijenja drugog drveća i korova. Sjeme treba nabavljati iz brdskih nalazišta jele, samo izuzetno iz planinskih krajeva, jer nije posve isključeno da postoje fiziološke rase. Introdukciju smreke u načelu ne preporučamo. Ta vrsta nije u našim brdskim šumama domaća. Na nižim položajima mnogo će stradati od biotskih i abiotskih šteta, kako to pokazuju pojedina stabla i pojedine postojeće smrekove kulture. Pretpostavljamo, da bi za introdukciju bolji bio ariš, i to Larix europea Mill, s nižih položaja (sudetski ili s pojedinih nižih prirodnih nalazišta u Sloveniji) ili japanski Larix leptolepis Gord. Te vrste mogle bi se unositi na više položaje i sjeverne ekspozicije, gdje ne vladaju jaki mrazevi ni utjecaji jakih suša i suhih vjetrova. Ariš se može unositi samo u veće otvore sklopa (vrlo je heliofilan, napose evropski), i to u grupama na ograđene površine: japanski u svježa staništa, evropski na svježa tla sa stalnim strujanjem zraka. Može se pokušati i unošenje odgovarajuće rase duglazije u malim grupama. Unošenje tih vrsta drveća treba da ima zasad posve eksperimentalan karakter. Proširivanje areala jele. Jela se u našim krajevima nalazi u području bukve i ponegdje dopire do područja hrasta kitnjaka. Time su u širokom prosjeku određene granice povećavanja sadašnjeg areala jele. U Evropi, prema Rubner u (1934), donja granica jele nalazi se na Apeninima kod 325 m, u švicarskoj Juri kod 400 m, u Schwarzwaldu kod 300 m, kultivirana u Normandiji kod 200 n. v; klimatski faktori, koji ograničavaju donju granicu areala jele, jesu: male oborine, mrazevi i ljetne vrućine. Na donjoj granici područje jele može se proširivati samo u lokalna staništa, koja odgovaraju biološkim svojstvima te vrste. Kod utvrđivanja takvih staništa treba vrlo oprezno postupati, jer je jela na graničnim područjima svoga prirodnog rasprostranjeni a vrlo osjetljiva (napose je mnogo napada Dreyfusia Niisslini). Ona je higrofilnija nego bukva, naročito joj je potreban vlažniji zrak. Takva staništa mogu biti uglavnom uvale i zatvorene doline (bez jačih kasnih mrazeva), gdje reljef omogućuje održavanje veće količine zračne vlage i više zasjene u toku ljeta. Općenito bolje joj odgovaraju sjeverne ekspozicije nego južne. Kod inače istih okolnosti jela se može proširiti niže na sjevernim stranama nego na južnima; |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 84 <-- 84 --> PDF |
relativna visinska razlika spuštanja jele na tim ekološki oprečnim ekspozicijama može iznositi 150—300 m. U tom okviru iznesen je sastav pril. tabele 2. Orijentacioni podaci za povećanje učešća jele na Papuku Tabela 2 nadmorska visina prosječna smjesa m jela: listače do 600 6-8 : 2—4 600 do 400 3-6 : 4-7 400 do 250 1-4 : 6 | 9 Detaljniji podaci mogu se dobiti samo na temelju komparativnih fitocenoloških i mikroklimatskih istraživanja i kartiranja. Vrlo je nejasno, zašto na masivu Psunja (n. v. 984 m) nema sastojina jele, kad je ima na susjednom Papuku (n. v. 953 m) gotovo do 250 m n. v.; ako je jela nekad od prirode pokrivala obronke Psunja, zašto je posve nestala, dok se na Papuku dobro održala. Historiografske podatke za odgovor na to pitanje nismo mogli pronaći. No bez obzira na to, trebalo bi na svježa staništa Psunja i drugih masiva unositi jelu i to prvenstveno na više, svježije položaje. Zaključak Na temelju podataka iz izoliranih prirodnih nalazišta jele na brdskom području između rijeke Save i Drave u Hrvatskoj (v. kartu) i ekonomskih potreba dajemo za naslovni problem ovaj zaključak: 1. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele je 200 m, a njenih sastojina 250 m n. v. Općenito prirodna nalazišta jele na sjevernim ekspozicijama većinom su niža nego na južnima, u zatvorenim uvalama niža nego na otvorenim položajima. 2. Zbog relativno malog omjera četinjača u Jugoslaviji (30%) i napose u NR Hrvatskoj (20°/o), zbog velike potražnje jelovine, kao i zbog smanjenja transportnih troškova u unutrašnjoj trgovini, treba sadašnji areal jele na većim brdskim masivima između Save i Drave proširivati, a sadašnje učešće jele u postojećim sastojinama povećavati. Prvenstveno to treba obavljati u svježijim staništima, t. j . u zatvorenijim položajima i na sjevernim ekspozicijama. Na nižim položajima omjer smjese jele treba da je prosječno manji, a na višima veći. 3. Da se učešće jele može proširiti i ujedno kvalitet njenih stabala povećati, potrebno je uvesti intenzivniju njegu. Budući da postojeće sastojine jele-bukve imaju vrlo različite oblike, treba svaku sastojinu individualno tretirati i to prelaznim načinima oplodne sječe s dugim pomladnim razdobljem i g r u p i m i č n o-preborne sječe. Areal jele proširivati oslobađanjem pojedinačnih jela i umjetnim pošumljavanjem u grupama. 4. Izvoditi pokuse unošenja odgovarajuće rase ariša na više otvorenije položaje. 494 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Literatura Badoux : E.: L´allure de l´accroissement dans la foret jardinee, Annale de l´Institut federal de recherches forestieres 1949. Bošnja k K.: Psunj. Prilozi flori jugozapadne Slavonije. Acta Botanica 1925. Burge r H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Ein Plenterwald mittlerer Standortsgüte. Der bernische Staatswald Toppwald im Emmental. Mitt. d. Scweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1942. Eubne r K.: Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaus. Neudamm 1934. Hö r va t I.: šumske zajednice Jugoslavije. Institut za šum. istr. NRH 1950. K 1 e p a c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volumnog prirasta u fitocenozi jele i rebrače, »Šumarski list« 1954. Leibundgu t H.: Waldbauliche Untersuchungen über Aufbau von Plenterwäldern. Mitt. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1945. Potoči ć Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas. Šum. list 1952. Stani enković B.: O potrošnji i izvozu rezane građe četinara. »Šumarski list« 1951. Strinek a M.: Uspijevanje jele na Zagrebačkoj gori i njega staništa. »Šumarski list« 1929. Sur b er E.: Untersuchungen an Mittelwaldfichten im nordostschweizerischen Laubmischwald. Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1950. Š a f a r J.: Problem izmjene vrsta u šumama. »Šumarski list« 1952. Š a f a r J.: Proces podmlađivanja jele i bukve u hrvatskim prašumama. »Šumarski list« 1953. Šafa r J.: Die Plenterwälder in Kroatien. Schweiz. Z. f. Forstwesen 1953. Šaf ar J: Nadiranje bukve u arealu jele. Manuskript, ü štampi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1952. Š u r i ć S.: Perspektivni plan šumske privrede. Šumarstvo 1948. Tschermak L.: Waldbau, Wien 1950. DAS PROBLEM DER VERBREITUNG DER TANNE IM KROATISCHEN MITTELLAND ZWISCHEN SAWE UND DRAWE Auf Grund der Angaben in den abgetrennten Teilarealen der Tanne in VR Kroatien (s. beigl. Karte) wie auch des Holzbedarfes last sich zusammenfassend folgendes feststellen: Die unterste natürliche Verbreitumgsgrenze der Tanne befindet sich an 200 m und der Tannenbestände an 250 m ü. M. Im allgemeinen ist das Vorkommen der Tanne auf den nördlichen Lagen und Engtälern niedriger. Wegen des relativ niedriegen Anteils der Nadelbäume in Jugoslawien (30%) und Kroatien (20%), besonders im östlichen Gebiet, soll man die gegenwärtigen Teilarealen der Tanne im bergigen Mittelland je mehr verbreiten, und zwar hauptsächlich auf den feuchteren Lagen. Mit Rücksicht auf die gegenwärtigen Bestände von Tanne-Buche ist es erforderlich, die Uebergangsarten von Schirmschlag mit langem Verjüngungszeitraum bis Gruppe n plenterhiebe einzuführen, an Grenzgebieten und anderen Bergmassiven die künstliche Verjüngung gruppenartig ausüben. Der Kronenschirm dürfte mehr dunkel sein. Die Versuche mit entsprechenden Lärchenrassen sind wünschenswert. |