DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 23 <-- 23 --> PDF |
are selected in accordance with both the ecological conditions and the resistence against different deseases. The attention is especially drawn to the importance of these trees in connection with seed gathering and using of it for forest, park-forest and park growing. The mentioned old parks give a great possibility for the vegetative reproduction of rare trees and their forms. They are of great importance owing to the investigations in connection with the possibilities of new forms and ecological race growing. POLJSKI JASEN (Fraxinus angustifolia Vahl) Dr. ing. Pavle Fukarek J J oš prije dosta kratkog vremena vladalo je kod nas mišljenje, da na našem području dolaze samo dvije vrste jasena i to obični ili bijeli (u ovom radu ga ja nazivam gorski , jer mi se ovaj naziv čini prikladniji nasuprot nazivu poljski) tačnije, Fraxinus excelsior L. i crni jasen Fr. Ornus L. Vrsta Fraxinus excelsior L. bila je kod nas poznata sa vrlo različitih staništa, kako onih u Primorju, tako i onih u kontinentalnim predjelima Panonije, pa naravno i sa onih na našim planinama. Očito je bilo da su se pod nazivom Fr. excelsior L. zamjenjivala katkada, već od ranije, po botaničarima utvrđena staništa poljskog jasena. Za naše Primorske predjele nije bilo teško utvrditi ovu zabludu. Međutim, za »obični« ili »bijeli« jasen na području Panonije nije se moglo na osnovu nekih podataka literature naći pozitivan i siguran odgovor. O evropskim jasenima napisana je jedna prilično obimna literatura. Podaci o njima nalaze se gotovo u svakom florističkom djelu, a posebno u radovima o vegetaciji pojedinih krajeva. Postoje i tri oveće monografije roda Fraxinus , od kojih je ona Lingelsheim a (1) iz najskorijeg vremena. Treba, međutim, istaknuti, da se tri monografa: W e n z i g (2), W e s m a e 1 (3) i spomenuti Lingelsheim, ne samo međusobno ne slažu u nekim pojedinostima, nego imaju i posebne stavove u pogledu postavljanja pojedinih vrsta, odnosno njihovih varijeteta. Isto tako i u botaničkoj literaturi nalazimo kod nekih autora (F i o r i 4) sve jasene iz sekcije Fraxin aster svedene kao podvrste ili varijatete Fr. excelsio r-a, a drugi opet, kao na primjer i monograf Lingelsheim idu tako daleko, da pojedine jasne varijatete osamostaljavaju kao posebne vrste. Proučavanje literature dovelo bi svakako do izvjesne pomutnje, ukoliko se ne bi oslonio na vjerodostojan herbarski, a još više na živi materijal u prirodi. Moja istraživanja počela su s analizom literature, a dopunjena sa pregledima mnogih botaničkih zbirki, kao i sa oko 300 primjeraka sakupljenog materijala na našem području, pokazala su mi jasno, da treba poljski jasen smatrati jednom vrlo varijabilnom vrstom, mnogo šire rasprostranjenom na području Balkanskog poluotoka, nego što se je ranije mislilo. Prvi prethodni izvještaj koji sam napisao o poljskom jasenu i njegovom rasprostranjenju kod nas (vidi literaturu pod br. 56.), pokazao se je iz sadašnje perspektive, više nego manjkav. Ovaj izvještaj dao je, međutim, pobudu nekim našim dendrolozima, da se sa pitanjem vrsti jasena na svom području detaljnije pozabave i njihovi radovi su mi dali također mnogo materijala i pružili potpuniji uvid u pitanja, koja su me zanimala. Pitanje poljskog jasena i njegovog rasprostranjenja u svijetu, a posebno na području Balkanskog poluotoka, bilo je predmet jedne moje veće studije, koja će vjerojatno biti štampana u najskorije vrijeme. U ovom kratkom izvještaju namjeravam upoznati i naše šumarske stručnjake sa rezultatima nekih mojih istraživanja u vezi sa karakteristikama i rasprostranjenjem poljskog jasena u našim predjelima. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Moja istraživanja nisu potpuno završena, jer postoji još čitav niz nepoznanica, kojima treba naći tačan odgovor. Pretpostavljam, da će i ovi radovi dati našim šumarskim stručnjacima podstrek za samostalna istraživanja i pokuse na terenu, a to će svakako dopuniti i naša saznanja o biologiji i ekologiji naših jasena, za koje smatram, da su za naše šumarstvo, posebne pažnje vrijedne vrste. Kratak pregled istorijata otkrića i sistematskog položaja poljskog jasena Prve podatke o jasenima nalazimo već u najstarijim djelima grčkih i rimskih pisaca. Home r spominje jasenovo drvo, koje je nenadmašivo kod izrade kopalja. Teofras t poznaje već dvije vrste jasena: nisku meliju i visoku bumeliju. Botaničari su kasnije utvrdili, da se melija treba smatrati kao Fr. Ornus L., a bumelija kao Fr. excelsior L. Me đutim, kod određivanja pripadnosti bumelije nisu svi autori bili saglasni, jer nije bilo vjerojatno, da se u nizinama Grčke nalaz gorski jasen. 0 trećoj vrsti evropskih jasena postoje podaci već u drugoj polovini 17. stoljeća, ali oni nisu bili dovoljno sigurni, da bi bili pouzdani oslonac Lin e e-u, koji također navodi samo dvije vrste. Nešto prije Linee-a opisao je engleski botaničar Mille r jedan jasen sa područja Mediterana i dao mu naziv Fr. rotundifolia. U najnovije vrijeme ispostavilo se, da je ova rotundifoli a jedna forma (možda i juvenilna) poljskog jasen. Prve tačne i sigurne podatke, prvi tačan i besprekoran opis treće evropske vrste jasena dao je tek švedski botaničar Vah l 1804. godine sä svojom Fraxinus angustifolia, koju je dobio od jednog prijatelja sa teritorije španije ili Portugala. Godinu dana kasnije opisuje i botaničar Willdenow svoju Fraxinus oxycarpasa područja Kavkaza, a 1818. godine i M. Bieberstein sa Krima novu vrstu Fraxinu s oxyphylla . Tim otkrićima pridružuje se i 1825. god. talijanski botaničar Gussone sa svojom Fraxinus rostrata iz Južne Italije. Pokazalo se je, da Fr. angustifolia Vahl, Fr. oxycarpa´ Wüld., Fr. oxyphylla M. Bieb. i Fr. rostrata Guss. nisu ništa drugo nego jedna te ista vrsta, a da se međusobno razlikuju samo po nekim manjim karakteristikama, koje dozvoljavaju njihovo razlikovanje kao varijetete, odnosno kao forme. To je bio naš današnji poljski jasen, kojeg ćemo u literaturi naći najčešće navedenog pod nešto »mlađim« nazivima, kao Fr. oxycapra Wüld. ili Fr. oxyphylla M. Bieb., a izuzetno i pod nazivom Fr. rostrata Guss. Tokom vremena, istraživačka i otkrivačka revnost brojnih botaničara stvorila je još jedan dugi niz »novih« vrsta, koje su se morale svesti na tip ili varijatete poljskog jasena. Tako su na primjer »vrste«, koje su nosile nazive: Fr. tamariscifolia Vahl, Fr. parvifolia Wüld., F r. lentiscifolia Desf ontaine, Fr. dentata Tausch, Fr. a u s t r a1 i s Gay ined., Fr. Montagnei Nyman, Fr. sogdiana Dippel non Bunge, Fr. stilboantha Gandoger, Fr. leptocarpa DC., Fr. E 1 o n z a Kirchner, Fr. Willdenowiana Koehne, Fr. V a i 1 h e i Aubouy i neke druge, pokazale su se kao sinonimi pojedinih varijetata poljskog jasena. Fr . parvifoli a Lamarck utvrđena je kao juvenilna forma poljskog jasena, a s njome i niz drugih, koje su bile njoj pripisane kao sinonimi. Fr . syriac a Boissier (kasnije i po samom autoru označena kao Fr. oxycarpa var oligophylla) utvrđena je kao »malolisni« varijetet |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 25 <-- 25 --> PDF |
poljskog jasena, Fr . obliqu a Tausch kao varijetet sa nešto asimetričnim listićima. Veliko interesovanje pobudila je i dlakava vrsta Fr . Pallisa e Wilmott sa područja oko delte rijeke Dunava. Kasnije su rumunjski i bugarski botaničari utvrdili, da se i ova vrsta može identificirati sa jednim varijatetom poljskog jasena. Monograf Lingelshei m (u navedenom djelu str. 47.) naveo je još 15 »pravih« vrsta u podsekciji Bumeloides, sekcije Fraxinaster , ali je i sam morao priznati, da su one međusobno toliko srodne, »tako da o međusobnom razgraničavanju pojedinih vrsta mogu vrlo lako postojati i različiti pogledi«. Prema njemu su bliže srodne himalajske vrste Fr. Hoockeri Wenzig i Fr. Brandisii Lingelsh. sa Fr. nigra Marchall i Fr. quadrangulat a Michx., koje su rasprostranjenje u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, a od »grupe exelsiorcoriaefo1 i a« odvajaju se vrste F r. obliqua Tausch, Fr. elbursensis Lingelsh. Fr. sogdiana Bunge i Fr. potamophila Herder, koje imaju puci (stome) »i na gornjoj strani listova« i kao takve čine prelaz između »pravog e x c e 1 s i o r-tipa« i »užeg srodničkog kruga Fr. oxycarpa«. Na osnovu našeg provjeravanja, vrste Fr . obliqu a Tausch, zatim Fr. syriaca Boiss. (zajedno sa varijetetima a. oligophylla (Boiss.) i b. p e r s i c a (Boiss.) i Fr. numidica Dippel spadaju među varijatete poljskog jasena. One odstupaju međusobno sa vrlo malim morfološkim razlikama, a sa varijabilnim tipom poljskog jasena povezuje ih, ne samo geografsko rasprostranjenje, istovjetna biologija i ekologija, nego i niz odlučujućih glavnih morfoloških karakteristika. Vrsta Fr. holotricha Koehne je prema Mattfeldu križanac između dva parijeteta poljskog jasena, a osim toga poznata je do sada samo iz kulture. Pokazalo se je, da ona nije indentična sa F r. Pallisa e Wilmott, koju smo obuhvatili kao varijetet poljskog jasena, pa ju prema tome ne treba voditi kao vrstu, nego samo kao križanac. Vrsta Fr. coriariaefolia Schelle sa Kavkaza odnosi se spram Fr . excelsi o r-a kao njegova dlakava varijeteta, a nikako kao posebna samostalna vrsta. Tim više što se ona kasnije nije mogla nigdje drugdje naći izuzev na klasičnom nalazištu. Sva je prilika da i po Lingelsheimu novoopisana vrsta Fr. elbursensis nema veće razlike od turkestanske Fr. sogdiana Bunge ili F r. potamophil a Herder, nego što bi imala jedna njihova vajerijeteta. Isto tako izgleda nam, da se i Fr . Bornmiiller i Lingelsh. ne će moći održati kao samostalna vrsta i to ne samo zbog toga, što o njoj nemamo dovoljno materijala za upoređivanje (samo jedan jedini primjerak!), nego još više po tome, što pokazuje izvjesnu srodnost sa »asimetričnim « i dlakavim varijetetima poljskog jasena. Radi preglednosti prikazat ćemo sistematsku podjelu roda Fraxinus, da bi vidjeli sistđmatski položaj i srodničke odnose poljskog jasena: Genus Fraxinus Tourneforte Sectio 0 r n u s (Neek.) DC. Subsectio E u o r n u s Koehne et Lingelsh. Subsectio Ornaste r Keohne et Lingelsh. Sectio Fraxinaster DC. (Subsectio D i p e t a 1 a e Lingelsh.) (Subsectio Pauciflorae Lingelsh.) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Subsectio Sciadanthus Coss. et Dur. Subsectio M e 1 i o i d e s Endl. Subsectio Bumelioides Endl. Fr. excelsior L. (Sa manjim brojem varijeteta i prelaznim oblicima) Fr. angustifolia Vahl (Syn Fr. oxycarpa Willd.) (Sa brojnim varijetetima i prelaznim oblicima) (Fr. Bornmiilleri Lingelsh.) Fr. sogdiana Bunge non Dippel Fr. potamophila Herder (Fr. elbursensis Lingelsh.) F r. nigra Marchall Fr. mandschurica Rupr. Fr. H o o k e r i Wenzig Fr. B r a n d i s i i Lingelsh. (= Fr. excelsior Brandis) Fr. quadrangulata Michx. Morfološki opis i druge karakteristike poljskog jasena Poljski jasen je srednje visoko drvo, koje naraste pod povoljnim uslovima, u sklopu svojih prirodnih sastojina do maksimalne visine od 25 m. Inače je to stablo manje visine, a ukoliko raste na slobodnom položaju, stvara dugoljasto-ovalno zaobljenu krošnju sa relativno dosta gustim rasporedom grana. Najčešće ga, međutim, u primorskim predjelima nalazimo kao dosta nisko (do 15 metara najviše) stablo, vrlo razgranjeno i često sa nepravilnom krošnjom, što je gotovo uvijek posljedica okresivanja mladih grana. Deblo ima isprva glatku, žućkasto do smeđasto sivu koru, koja u starijoj dobi ispucava uzdužnim i poprečnim, dosta plitkim udubinama i poprima sivu boju. Kora starijih stabala izgleda kao da ima sitan pločasti rub. Jednogodišnji izbojci su svjetlosmeđe do žučkastozelene boje, redovno su tanji nego oni kod gorskog jasena. Pupovi su također manji i u pravilu svjetlo do tamnosmeđe boje i pusteni. Izuzetno se pojavljuju izbojci sa crnim pupovima, ali to su obično pupovi na potisnutim starijim grančicama, a osim toga, crnu boju poprimaju tek nakon izvjesnog vremena poslije skidanja grančice. Utvrđeno je i da gorski jasen može izuzetno imati smeđe pupove, i to na mladim izbojcima iz panja, pa se razlikovanje vrsta na osnovu vrlo praktične determinacije po pupovima ne može u svakom slučaju upotrebljavati, bez izvjesne mjere opreznosti. Terminalni (lisni) pupovi su redovno najveći kao i kod gorskog jasena, gdje su oni obično trbušasti i pri vrhu više zaobljeni i kratko zašiljeni, dok su kod poljskog jasena većinom gotovo jednake debljine u sredini i na vrhu i završavaju valovitim grebenom, kojeg čine vrhovi ljusaka. Ovo posljednje razlikovanje vrijedi naročito kod primorskih primjeraka. Neparno perasti i ujesen nešto kožasti listovi odlikuju se kod tipičnog primorskog oblika vrlo uskim, lancetastim, oko 8—10 cm dugim i do 2 cm širokim, oštro i nejednako napiljenim listićima. Međutim, u pogledu oblika, listići mogu znatno varirati. Na mlađim primjercima, na izbojcima iz panja, a katkad i na potisnutim grančicama krošnje, poprimaju oni često potpuno okruglast oblik, sa nazubljenjem vrlo nepravilne slike u svojoj gornjoj polovini. To su oni juvenilni oblici, za koje su neki botaničari (Miller , a |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 27 <-- 27 --> PDF |
posebno Lamarck ) smatrali da predstavljaju tipove jedne posebne vrste. Ova »vrsta« pod nazivom Fr. rotundifolia Miller, odnosno Fr. parvi f oli a Lamarck smatrala se je do nedavno jednom posebnom varijetetom poljskog jasena, ali je morala kao takva da se odbaci. Nadalje, u pogledu oblika listića pojedini primjerci variraju, te ima i takvih, koji su više ovalni, nego lancetasti. Isto tako listići mogu biti potpuno goli (var. typic a Schneider), ili imaju s donje strane u pazušcima žilica čuperke žutosmeđih dlačica (var. oxycarp a Willd.), ili su čak s donje strane plojke gusto posuti mekanim dlačicama (var. P all is a e Vilmott). Na osnovu ovih morfoloških razlika formirani su pojedini varijeteti poljskog jasena, koji će se ovdje, nakon općeg opisa, kratko navesti. SI. 1. Razlika u listovima između gorskog (Fraxinus excelsior L.) — lijevi crtež — i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahi) desni crtež (orig.) Pojedini listići, izuzev vršnog, uvijek su sjedeći ili gotovo sjedeći na zajedničkoj peteljci, a to ih razlikuje od srodnih turkestanskih vrsta F r. s o g d i a n a Bunge i Fr. potamophila Herder kod kojih su listići na osnovi, »poput peteljke« suženi. Osnova listića je redovno konično sužena i usiljena (nenazubljenog ruba), ali može biti i nešto zaobljena, pa čak i asimetrična (var. o b 1 i q u a Tausch). Najvažnija karakteristika poljskog jasena je nazubljenje rubova listića. Ono je uvijek nejednoliko, krupno i nepravilno, sa pilastim zubićima, koji imaju nešto produžene i stršeće ili savijene vrhove. Ta karakteristika, koja je prikazana i u priloženom crtežu, jasno razlikuje poljski jasen ođ gorskog, kod kojega je redovno sitnije nazubljenje rubova listića, pravilnije i gušće raspoređeno. 43T |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Raspored listića u listu kod poljskog jasena je redovno nešto razmak nutije, nego kod gorskog, ali to čini katkada i izgled listića, koji su uži i produljeniji. Postoji i jedan (još neopisani) varijetet gorskog jasena, koji ima uske, produljene, lancetaste listiće, ali se on po drugim osobinama ipak dobro razlikuje od poljskog jasena. Prema broju listića u jednom listu neki autori razlikuju poljski jasen od gorskog, ali je ova distinkcija teže sprovediva. U pravilu gorski jasen ima više parova listića (do 7), no prema Lingelsheimu (o. a), obje vrste imaju 3 do 6 parova. Kod poljskog jasena postoji i jedan varijetet sa jednim ili dva para listića (var. syriac a Boiss.), kojeg su neki autori htjeli izdvojiti kao posebnu vrstu. To međutim, nije prihvatljivo, jer se primjerci sa malim brojem listića u jednom listu susreću na cijelom po dručju primorskog rasprostranjen]´a poljskog jasena (i kod nas u Herce govini i Dalmaciji), a osim ove karakteristike nemaju nikakve posebne svoje odlike, koje bi ih razlikovale od tipa poljskog jasena. Cvjetovi poljskog jasena pojavljuju se vrlo rano iz lateralnih pupova posebnih cvijetnih grančica. U pravilu oni su već razvijeni u Primorju u mjesecu martu, a u Panoniji u aprilu, a izuzetno nekih godina u Primorju i ranije. Oni su većinom dvospolni, ali ih ima sa muškim ili ženskim cvjetovima na raznim i istim stablima. Oni su goli, t. j . bez časke i krunice, a to je uostalom karakteristika podsekcije Bumelioide s sekcije F r axinaster , u koju spada i poljski jasen. Cvjetovi su crvenkasto smeđe boje, a tu im boju daju relativno dosta velike prašničke kesice, koje su opet kod gorskog jasena više ljubičastosmeđe boje. Cvjetovi se nalaze u dosta rahlim uspravnim cvatovima, koji su mnogo dulji nego oni kod gorskog jasena (vidi i slike). Osim toga redovno kod poljskog jasena ima više cvjetnih pupova na jednom izbojku, dok se kod gorskog nalaze redovno jedan ili dva, rijetko tri para. Vršni lisni pupovi razvijaju se tek desetak dana iza kako su se cvjetovi razvili i redovno već ocvali. U pogledu plodova-perutki, poljski jasen se ističe znatnom varijabilnošću. Postoje primjerci, koji imaju perutke dugoljaste, pri vrhu zatupljene, ili zaokružene (forma ob tu sa), pri vrhu proširene (f. emarginata) , eliptično suženog i postepeno usiljenog vrha (f..acuta) , ili pak suženim vrhom poput kljuna (f. rostrata) . I u pogledu veličine mogu se razlikovati one, koje su u prosjeku do 3 cm duge, od sasvim sitnih (oko 1 do 1,5 cm dugih) (f. 1 e p t o c a r p a), odnosno od krupnih i širokih, koje mogu biti 5 do 5,5 cm duge i do lem široke (f. macro car pa). S ovim svakako nije iscrpljena varijabilnost perutki, pošto imade još niz formi sa naših terena (iz Vojvodine i Srbije), koje još nismo stigli proučiti. Skrećem ovdje pažnju na članak dr. B. J o va n o vic a (navedenim u literaturi pod br. 55.) u kojem su nacrtani pojedini tipovi perutki sa poljskih jasena iz Srbije. Utvrđeno je također, da i kod perutki gorskog jasena postoje izvjesne međusobne razlike, ali ta varijabilnost nije tako široka kao kod poljskog jasena. Kod gorskog jasena se najčešće nalazi jedan tip perutki, koje su duge oko 2,5 do 3 cm, široke oko 0,5 cm, a pri vrhu obično zaobljene, pa i srcasto udubljene. Prema tome, mogla bi se razlika između ove dvije vrste utvrditi samo donekle u veličini samih perutki. Međutim," mnogo sigurnije razlikovanje postoji u veličini same sjemenke u perući. Ona je kod |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 29 <-- 29 --> PDF |
poljskog jasena veća, uvijek prelazi polovinu dužine perutke, dok kod gorskog jasena je jednaka ili manja od polovice perutke. Poznato je, da potpuno zrela sjemenka gorskog jasena preleži godinu dana, pa se zbog toga mora ili brati nezrela, ili stratificirati. Kod poljskog jasena sjemenka klije normalno, t. j . zasijana u prvo proljeće niče nakon razmaka od desetak ili više dana. Jedino kod starijeg sjemenja može se desiti, da pojedine sjemenke zakašnjavaju sa klijanjem. Na drugom mjestu prikazat ćemo pokuse sa klijanjem sjemenki poljskog i gorskog jasena, koji su sami po sebi vrlo zanimljivi i bacaju izvjesno novo svijetlo na ovo pitanje. SI. 2. Razlika u cvijetovima između gorskog (Fraxinus excelsior L.) — lijeva fotografija — i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) — desna fotografija (original) (Snimak poljskog jasena nešto jače smanjen) Na osnovu ovoga što je naprijed rečeno, postoje dakle prilično jasne morfološke razlike između poljskog i gorskog jasena. Te razlike mogu se utvrditi i u anatomskoj građi listova, pa i drveta (prema ing. P. š i m i ć u), prema istraživanjima V. Stojanov a (54) i u tehnološkim osobinama drveta, pa zatim i u načinu osržavanja, što slijedi iz jedne studije dr. B en i ć a. Izgleda da se i u pogledu predispozicije za razne bolesti i štetočine, poljski jasen podnaša nešto različitije od gorskog. Entomolog Ba r be y |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 30 <-- 30 --> PDF |
utvrdio je da Lytta vesica toria napada mnogo jače poljski, nego gorski, a gotovu nikako kraški crni jasen. Na području našeg primorja zapažen je napad (golobrst) neke grbice (Hyberni a spec), koju bi trebalo istražiti. Naravno, postoji između poljskog i gorskog jasena velika razlika u ekologiji prirodnih staništa. Dok se poljski jasen kod nas susreće u mediteranskim, submediteranskim i panonskim predjelima, gotovo uvijek u priobalnim poplavnim šumama tipa Motovunske ili slavonske lužnjakove .šume, dakle u zajednici Quercet o-G enistetum elatae Horvat i u srodnim zajednicama Fraxinetum angustifoliae (prov.) iz reda Populetäli a Braun-Blanquet, dotle se gorski jasen susreće redovno u šumama zajednice Acereto-Fraxinetum (excelsioris) i u srodnim zajednicama reda F ag e tal i a Braun-Blanquet. Gorski jasen susreće se međutim i u nekim drugim biljnim zajednicama na vlažnim tlima, često i uz obale potoka i planinskih rijeka, ali je tu redovno samo pratilac ili unesena vrsta. Kod distinkcije staništa jedne i druge vrste, naročita pažnja treba da se skrene na pitanje njene autohtonosti (spontaneiteta), jer, kao što je poznato, gorski jasen, pa svakako i poljski, bili su oduvijek cijenjeno drvo, koje je osobito naš narod rado uzgajao i izvan šumskih površina. Upotreba lišća za deficitarnu ishranu stoke, u nekim krajevima premašuje cijenu i vrijednost, koju ovim vrstama pridaje naš narod. Još jedan kratak osvrt na varijetete poljskog jasena. Kao što je već naprijed rečeno, poljski jasen je vrlo varijabilna vrsta. Osim varijeteta naše Panonije, koji još u potpunosti nije proučen, poznati su slijedeći: Fraxinus angustifolia Vahl. emend. Fukarek 1952. var. a. t y p i c a (Schneider) Fuk. listići kopljasti, 4 do 6 (10) cm dugi, 1,5 do 2 cm široki, spram osnove i vrha postepeno usiljeni. Donja strana plojke gola. var. b. oxyphylla (M. Bieberstein) Fuk. listići kopljasti do ovalno kopljasti, 4 do 6 (8) cm dugi, 1,5 do 2,5 (3) cm široki, pri osnovi nešto zaobljeni. Donja strana plojke ima uz žilice čuperke smeđih dlačica, var. c. P a 11 i s a e (Wilmott) Fuk. listići kao kod var. b. Piojka obostrano, a također i zajednička peteljka, mekano dlakava. var. d. o b 1 i q u a Tausch) Fuk. listovi sastavljeni od 2 do 5 pari, 2 do 10 cm dugih nešto rom bičnih, pri osnovi asimetričnih listića. (Varijetet nije još kod nas pronađen), var. e. syriaca (Boissier) Fuk. (— oligophylla Boiss.) listovi sastavljeni samo od 1 do 3 para sjedećih, golih i 4 do 10 cm dugih listića. Juvenilne forme, koje su bile (i koje se još i danas mogu naći) u literaturi navedene kao var. p a r v i f o 1 i a Lamk. ili var. rotundifolia Mili. morale su kao takve otpasti, premda im neki autori daju i precizne opise. Jednako tako otpao je i varijetet austra l is (Gay ined.) apud Grenier et Godron, pošto se je pokazalo, da su većina autora ovu vrstu 440 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 31 <-- 31 --> PDF |
uzimali kao Fr. excelsior var. australis Gay, a to je bio drugim riječima »južnjački« gorski jasen, pa po svoj prilici ništa drugo nego jedan od već gore opisanih varijeteta poljskog jasena. Areal rasprostranjeni a poljskog jasena Prvi podaci literature govorili su o poljskom jasenu isključivo samo kao o pripadniku mediteranske, odnosno pontske regije. Na_ osnovu toga, što su u najvećem broju slučajeva pojedini podaci bazirani na netačnoj determinaciji (na zamjeni poljskog jasena sa bijelim ili katkada i sa crnim), dobila se je jedna slika, koja u pojedinostima nije odgovarala tačnosti. Tako je na primjer u najboljem prikazu areala poljskog jasena kod Schmucker-a (5), uslijed toga, što su grčki poljski jaseni pogrešno označavani kao Fr . excelsior , ovo područje ostalo neobuhvaćeno granicama prirodnog areala ove vrste. Osim toga granice areala nisu obuhvatile neka područja u kojima je poljski jasen nedvojbeno utvrđen i to ne SI. 3. Areal poljskog- jasena u Evropi, Aziji i Africi (original) samo po jednom autoru, nego opetovano i često u djelima florističke literature. Jednako tako kod izrade karte areala poljskog jasena nisu uzete u obzir njegove podvrste (ssp. syriac a na primjer), koje su kod nekih autora obrađene kao samostalne vrste, pa također ni područje Panonije i atlantske obale Francuske, na kojim područjima je sve do u najnovije vrijeme poljski jasen zamjenjivan sa bijelim jasenom. Na osnovu prilično velikog broja detaljno provjerenih (na citiranom mjestu) podataka, koji su naravno razasuti po raznoraznim djelima botaničke i šumarske (starije i novije) literature sastavili smo jednu sliku areala, koju ćemo ovdje u glavnim crtama prikazati. Poljski jasen, zajedno sa svim svojim brojnim varijetetima, raste razasut na jednom vrlo širokom području, koje se proteže uz obale Sredozemnog i Crnog mora, zatim uz obale Atlantika u Portugalu i Zapadnoj Francuskoj te na području Panonije. Prema tome on nije isključiva mediteranska vrsta, niti čak submediteranska, nego ima jedno šire mediteransko-pontsko rasprostranjenje, sa produže |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 32 <-- 32 --> PDF |
njem areala u atlantsko područje, te sa jednim izdvojenim područjem u kontinentalnim predjelima Panonije. On je dakle vrsta južne i jugozapadne Evrope, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Podaci nam govore o poljskom jasenu u Tunisu, Alžiru i Maroku. Ovdje ga imamo zabilježenog u području rijeka i potoka, koje sa Atlasa silaze do mora i tu ga nalazimo i u nadmorskim visinama čak i preko 2000 m. Prema tome poljski jasen nije uvijek i u svim prilikama vrsta poplavnih područja u nizinama! Jedan podatak, koji se nije mogao provjeriti, govori nam i o tome, da poljskog jasena ima i oko delte Nila u Egiptu. U evropskom području poljski jasen je obična i česta vrsta u priobalnim šumama oko rijeka u španiji, gdje uz njih ide redovno i dosta visoko u brda. Tu je često bio zamjenjivan sa »varijetetom« bijelog jasena Fr . excelsior var. austral is Gay., koji se je pokazao u originalnim primjercima herbara potpuno identičan sa Fr . angustifoli a Vahl. Postoje podaci o nalazu poljskog jasena na Balearskim otocima, zatim na Korzici, Sardiniji i Siciliji. Na ovom posljednjem otoku dolazi ne samo u Nebrodima, gdje se i iz njega (kao i iz zareza na kori crnog jasena) dobiva manna, nego i ostalim područjima, odakle imamo samo škrte podatke. Na otoku Malti, poljski jasen je utvrđen, ali se ne zna, da li tamo dolazi spontano ili je kultivisan (slično kao i još na nekim otocima). U Francuskoj poljski jasen poznat je odavna iz prostranih nizina oko rijeke Rhone, u Provansi, zatim iz departmana Herault (Montpellier), Gard, Hyeres i Istočnih Pirineja. Tu su utvrđeni brojni varijeteti i stadijne forme, od kojih su neke dugo vremena bile smatrane kao samostalne vrste (kao na pr. Fr. parvif olia Lamarck, za koju je i sam autor kasnije morao priznati, da nije ništa drugo nego jedna mladalačka forma). Ovdje je poljski jasen vrlo obična i česta vrsta drveća u priobalnim šumama (»Ripisilvae«), koje su u radu T su-Y en-T seng-a našle i svoju odličnu biljno-sociološku obradu. Sva botanička literatura, sa izuzetkom nekih manjih radova u kojima se da naslutiti sumnja, govori o bijelom jasenu, dakle o Fr . excelsior-u u šumama departmana Landes. Međutim, tamošnje priobalne šume, djelomično i po florističkom sastavu zeljastih vrsta, a bez svake sumnje po sastavu drveća, veoma se podudaraju sa našim šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i Slavoniji (sa opisanom zajednicom Querce t o-G e n i s t e- tu m elata e Horvat), pa u njima nalazimo u svim slojevima obilno zastupljen poljski, a ne gorski jasen, ka"ko smo to sami mogli utvrditi 1952. godine. Prema tome poljski jasen, za kojega imamo podatke o rasprostranjen ju u Portugalu, dakle na atlantskom području, zahvaća svojim arealom i nešto sjevernije područje francuske nizini Landa i ide dalje na sjever do u departman Charenthe. Na Apeninskom poluotoku poljski jasen je odavno poznat, a u novije vrijeme utvrđen na mnogim mjestima zapadne i istočne obale, te obilno i u dolini rijeke Po (Lombardija). Klasično nalazište Gussone-ov e Fr . rostrat a (za koju smo već naprijed kazali, da nije ništa drugo nego jedan »kljunasti« varijetet poljskog jasena) je lokalitet Policoro u Lukaniji. Tenore , a kasnije i brojni drugi autori nabrajaju mnoga staništa u Kalabriji, u okolini Napulja, u sjevernim i srednjim krajevima poluotoka. Na sjeveru se može utvrditi prostiranje poljskog jasena u nizinama uz |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 33 <-- 33 --> PDF |
1 morsku obalu sve do naše granice u Istri. Tako na pr. braća G o r t a n i (6) navode u nizinama Friulije i Karnije jednu podvrstu bijelog jasena (Fr. excelsior var. emarginata C. et L.), koja po svemu ostalome sudeći nije ništa drugo nego naš varijabilni poljski jasen. Na Balkanskom poluotoku poljski jasen je raširen ne samo na području naše države — o čemu ćemo govoriti kasnije i nešto detaljnije — nego ga nalazimo na širokom području uz obalu mora i uz obale nizinskih rijeka u Albaniji i Grčkoj. U Albaniji ga navodi izričito Baldacc i (7) »u prostranim ravnicama, koje se pružaju od Valone do Drača« te upravnici Musakiji oko Berata (»između Levana i mora«), dok neki drugi autori ne razlikujući ga po nazivu od bijelog jasena, navode ga za okolicu Skadra, uz obale Bojane, kod lokaliteta Pale i na mnogim drugim mjestima. Nema nikakve sumnje, da se u ostacima priobalnih šuma uz primorske rijeke Arsen, Semeni, škunbu, Mati i Vojušu nalazi isti taj poljski jasen, kojeg smo našli u šumama oko rijeke Bojane, a obični jasen, kako bi proizlazilo iz površnih podataka nekih autora, za područje Grčke imamo na raspolaganju zasada vrlo malo sigurnih podataka, iako su svi postojeći podaci kod provjeravanja pokazali, da se pod nzivom Fr . excelsio r u ravnicama (nizinama) uz more, treba podrazumjevati poljski jasen. Stariji navodi Halacsy-a (8, 9), koji govori o Fr. excelsior, gdje tvori prostrane šume (»Silvam extensam formans«) u Epiru kod mjesta Pramante, zatim još na nekim drugim mjestima, opravdava potpuno zaključak, da se ovdje radi ne o bijelom, nego o poljskom jasenu. Poljski jasen poznat je sa otoka Krfa (doduše iz drvoreda), zatim kao F. syriac a Boiss. iz Etolije i sa otoka Eubeje (prema monografu Lingelsheim u Op. C.), zatim pod prostim nazivom »jasen« i iz primorskih šuma na ravnicama na Peloponezu (Rothmaler). U sjeveroistočnom dijelu Grčke poljski jasen utvrđen je na mnogo mjesta, pa tako i oko Strume i Marice, te južno od Dojranskog Jezera. Njegov areal pruža se dalje sve do u Tursku, gdje je jedna od glavnih vrsta drveća u šumama Trakijske nizine. U okolini Carigrada poznat je iz šume Belgrad (Bornmülle r 10.), zatim je utvrđen na jednom širokom području uz obale Crnog mora u Bugarskoj. Tu je raširen u, još uvijek u prirodnom sastavu sačuvanim šumama oko rijeke Kamčije, te u prostranim aluvijalnim nizinama oko delte rijeke Dunava. Utvrđen je također uzvodno uz rijeku Dunav sve do Kraj ove, odakle se njegov areal proteže dalje sjevernije na priobalno (crnomorsko) područje Rumunije. Za to područje, kao i o njegovom rasprostranjenju u Bugarskoj imamo detaljne podatke kod C r e t z o i u-a (11.), te u radovima Sstojanova i Stefanova (12.). Prema podacima starije ruske lit. (pa donekle i novije sovjetske, koja nam je bila na raspolaganju) poljski jasen je utvrđen i na Krimu, gdje se nalazi u pojasu primorskih šuma od Sevastopolja preko Alupke i Balaklave (klasično nalazište Bieberstein-ove Fr. oxyphylla), Jalte, šuma Girzifa do Tuaphaša, te prelazi dalje na područje Novorosijska i preko ovog u područje Kolhide. Prema Ku zn j ec o v-B u š-T j o min u (13.), podaci, koji govore o njegovom rasprostranjenju na Kavkazu (u Abhaziji, Mingreliji, Inereciji, Gruziji, Sonhetiji, na Karabahu i u Armeniji) ne mogu se uvijek uzimati kao tačni i sigurni. I ovdje se radi često o zamjeni poljskog sa bijelim jasenom, pa se ona nalazišta, koja se nalaze 443 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 34 <-- 34 --> PDF |
u nizinama i primorskim područjima, mogu bez bojazni uzeti kao staništa poljskog, dok se ona na prelaznom i u planinskom području treba smatrati da pripadaju ili bijelom jasenu ili njegovim prelaznim oblicima (po spomenutim autorima možda i križancima između njih). U novijoj sovjetskoj botaničkoj i šumarskoj literaturi nalazim, nažalost, vrlo malo tačnih i sigurnih podataka o poljskom jasenu. Mnogi autori ne razlikuju poljski jasen od bijelog. Kod njih postoji samo Fr. excelsior, a on je raširen jednako tako u nizinama na jugu, kao i na sjeveru oko Volge, pa i u planinama zapadnog dijela područja. Tako na primjer Sukačo v (14.) uopće ne spominje poljski jasen, iako ga Aljohi n (15) i neki drugi navode, ali samo na osnovu starih nenadopunjenih podataka, sa Krima i Kavkaza. Na kopnu Azije poljski jasen zabilježen je na nekoliko mjesta u sjevernim i južnim predjelima Male Azije (podaci: Handel-Mazzett i (16), K. Krause (17), H. Czetzot (18). Tu dolazi, jednako kao i u drugim krajevima, u dolinama većih rijeka i u močvarnim nizinama pontskog i mediteranskog područja. Istovremeno utvrđen je i na nekim otocima u Egejskom moru i na Cipru. Na području Sirije i Palestine bio je odavna poznat »sirijski« jasen (Fr. syriac a Boiss.), koji se je provjeravanjem pokazao samo kao jedan varijetet poljskog jasena, a ne kao samostalna vrsta. Na tom području, osim ovog varijeteta sa redovno manjim brojem listića u listu, nađeni su i tipični oblici poljskog jasena (u palestinskoj literaturi poznati i pod nazivom Fr. oxycarpa Willd. var. olygophylla [Boiss.]). U pravcu spram istoka, u Perziji i Avganistanu poznati su iz literature još neki lokaliteti, na kojima je navodno utvrđen poljski jasen. To su, izuzev kaspijskog područja, manje više lokaliteti, koji izazivaju sumnju, da li se možda na njima ne radi o kultivisanim primjercima ili o nekim drugim vrstama. Iako se navode neka mjesta u dolinama planinskih rijeka nemoguće je (bez uporedbe materijala), dati o tome svoje mišljenje. Međutim, u području oko južnih obala Kaspijskog mora susrećemo se sa poljskom jasenu vrlo srodnim vrstama iz skupine Fr. potamophil a Herder (naročito sa Fr . sogdian a Bunge), pa je o ovom području rasprostranjenja poljskog jasena teško kazati nešto sigurnije. Ovaj dio areala morao se je zbog toga označiti tek provizorno, jednako tako kao što su i granice njegova dopiranja u unutrašnjost južne Rusije još potpuno nejasne. Rasprostranjenje poljskog jasena na području naše države U novijoj literaturi postoje podaci (Herma n 19) o tome, da na zapadnim obalama Balkanskog Poluotoka; na našem jadranskom, pa također i na jonskom primorju ne raste nigdje poljski jasen i da je to jedna od »osobitih karakteristika ilirskog vegetacionog područja«. Iz* prednjih izlaganja vidjeli smo, da ova tvrdnja ne može biti tačna, jer sigurni podaci o poljskom jasenu već i u Hrvatskoj, Dalmaciji, Crnoj Gori i Albaniji jasno potvrđuju neosnovanost jednog takvog zaključka, i na osnovu njega — o osobitim karakteristikama vegetacije zapadnih obala Balkanskog Poluotoka. Izgleda da je došlo i do ovakvih netačnih zaključaka na osnovu literature u kojoj je poljski jasen bio zamjenjen pod imenom F r. e x e 1 s i o r L. ili nije uopće navađan. Primjerice L. Ađamov i ć ne spominje poljski jasen nigdje u svojim radovima u našim primorskim krajevima. Iako je utvrđeno, da je on imao prilike da se nebrojeno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 35 <-- 35 --> PDF |
puta susretne na svojim putovanjima kroz Dalmaciju, sa nesumnjivim poljskim jasenima, on je o njemu pisao ili samo kao o »kržljavom jasenu«, ili ga je prosto, naprosto previdio. Izgleda da ovom našem botaničaru poljski jasen nije bio jasan, ni kao posebna botanička vrsta, ni kao poseban bio tip. Kod njega nalazimo poljski jasen naveden samo u djelima koja govore o vegetaciji istočnih (»mezijskih«) dijelova Balkanskog Poluotoka i tu (vidi Ađaraović 20), pod nazivom Fraxinus oxyphylla — govori o SI. 4. Areal poljskog jasena u Jugoslaviji i u susjednim zemljama (original) njemu kao o »uskolisnoj rasi« crnog jasena, ili ga uvrštava u sasvim strane »formacije«, gdje on uopće ne raste. U drugom djelu o vegetaciji naših krajeva, u Beck-ovim »Odnosima vegetacije Ilirskih zemalja« (21.) poljski jasen naveden je samo (pag. 433.) uzgredno, pod nazivom F r. r ostrat a Guss., za albansko područje. Isto tako i mađarski autori F e k e t e i Blattn y (22.) navode za Hrvatsku i Hrvatsko Primorje samo Fr . excelsior L. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Zbog toga nalazimo vjerovatno i u Hayek-ovom Prodromusu (23.) kao područje rasprostranjenja poljskog jasena na Balkanskom Poluotoku navedena samo Bugarsku, Dobrudžu, Trakiju i Joniju (Grčku), dok za njegovo rasprostranjen je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stavlja znakove pitanja. 0 prisutnosti poljskog jasena u priobalnim šumama jadranskog primorja i na nekim lokalitetima unutar kopna imamo međutim priličan broj sigurnih i tačnih podataka već u starijoj botaničkoj literaturi. Prve podatke o nalazu poljskog jasena na našoj teritoriji objavio je botaničar D. Hir e (24.) još 1880, pronašavši ga u dolini Drage kod Sušaka u Hrvatskom Primorju. Taj svoj nalaz, u kojemu je poljski jasen označio nazivom Fr. rostrata Guss. var. emarginata Strobl, Hire je publicirao na nekoliko mjesta, davši mu tako širok publicitet. Osim toga on je nalaz poljskog jasena objavio i u »šumarskom listu« (25.), a u stranim šumarskim časopisima (vidi Thümme n 26.) nije ovaj »značajni nalaz treće vrste jasena « promakao. Poslije H i r c a, poljski jasen u Hrvatskom Primorju našao je na nekoliko mjesta oko Novog Vinodola i Bakra i mađarski botaničar V. Borbas (27.). Borbas smatra da je ova »Fr. rostrata južna i paralelna forma od Fr. excelsio r-a« i da od »F r. o x y c a r p a i oxyphyll a odstupa po sivosmeđim, a ne crnim (!) pupovima«. Prema Ro s s i-u (28.), Hir e u treba nadalje pripisati otkriće poljskog jasena i na Grobničkom Polju kod Majura, zatim u Vinodolu uz korito Vinodolke kod Triblja. Ross i (29.) je nadalje naveo i jedno stanište »u Banovini na Tešnjaku kod Hrastovice« koje se kasnije nije moglo potvrditi. Slijedeći podatak o poljskom jasenu na našoj teritoriji odnosi se na dolinu rijeke Neretve. Tu je još 1890. godine švedski botaničar S. M u rbec k (30.) našao poljski jasen kod manastira žitomišljića blizu čapljine u Hercegovini. Taj podatak potvrdili su kasnije A. Pichle r (31.), a posebno K. Mal y (32.) navodeći uz nove lokalitete (Mostarsko i Hutovo Blato) i tamošnji narodni naziv »lučki jasen ili vodeni jasen« za razliku od Fr. Ornu s L. — »crnog ili brdskog jasena«, koji je tu vrlo obična i česta vrsta na kršu. Također imamo jedan dosta stari podatak o poljskom jasenu sa teritorije Crne Gore. Tamo ga je našao talijanski botaničar A. B a 1 d a c c i (7.) kod Drušića blizu Crnojevića Rijeke i naveo ga pod nazivom F r. excelsior var. rostrata Guss. Ovaj podatak, kojega su tačnost kasnije potvrdili i drugi kotaničari (černjavsk i 33.) doveo je nepotrebno u sumnju češki botaničar Rohlena (34.) povezavši taj Fr. rostrata Guss. sa ermm jasenom. Podrobnijim istraživanjima na terenu pokazalo se, da su i stariji naši kotaničari kao na pr.: Visiani, Alschinger, Tomassini i drugi, pa također i P o s p i c h a 1 obilježavajući Fr. excelsior u Istri, Primorju i Dalmaciji imali pred sobom poljski jasen. Visian i (35.) navodi Fraxinus excelsior u Dalmaciji, a za njega stavlja narodni naziv »jassen polski« (što odmah ukazuje da se ne radi tu samo o gorskom jasenu) i to za područje Velebita, Svilaje, Mosora, Biokova, ali također i »circa Macarsca, Vergoratz, Imotski et in insula Veglia«. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Alschinger (36.) je također naveo Fr. excelsior na području oko Zadra, dok ga je Tomassin i (37.) naveo za Bašćansku Dragu na otoku Krku. Pospichal (38.) je opisao jedan Fr. excelsior sa smeđim pupovima i kopljastim listovima na nekoliko mjesta u Istri (posebno i u Motovunskoj šumi). Godine 1949. imao sam priliku, obilaskom svih značajnijih lokaliteta u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, gdje su bili označeni ovi »excelsior-i«, a u stvari se je moglo očekivati nalaz poljskog jasena, — utvrditi, da je doista poljski jasen u našem jadranskom primorju i na nekim otocima dosta česta, iako mjestimice još samo pojedinačnim stablima zastupljena vrsta," odnosno potisnuta prodiranjem poljoprivrednih kultura. Na taj način mogao sam proširiti spisak nalazišta, koja sam objavio 1948. godine, i izraditi jednu tačnu kartu areala poljskog jasena u našem primorju. (Vidi priloženu kartu). Dosada utvrđena nalazišta poljskog jasena su slijedeća: I. Istra: Uz obale rijeke Mirne ispod Grisinjana (Pospichal 1. c. kao F r. excelsior) ; Motovunska šuma (Pospicha l 1. c. i brojni talijanski autori pod nazivima »frassino« ili »frassino magiore«); u dolini rijeke Mirne ispod Sočerge; okolica Buzeta: uz rijeku Mirnu sve do utoka Fiumare, kod Logora; kod sela Laništa sjeverno od Buzeta (ing. Pužar) ; kod sela Brgulac; između Dolenje Vaši i Lupoglave (Pospichal 1. c); pred.jel Dubrava na rijeci Raši, Lug kod Raše Donje (M. K 1 a r i ć); Kozjak na području Čepića (kotar Labin). II. Hrvatsko Primorje »U Dragi Donjoj kod Sv. Ane — livade zvane Fratarsko« kod Sušaka (Hir e 1. c.) (»U Dragi doljnjoj kod sv. Ane pre nasipa po tamošnjih livadah i uz potočić« H i r c-ova bilješka u zagrebačkom herbaru). Valići, uz obalu Riječine; kod Jelenja oko vrela Riječine; oko Majura na Grobničkom Polju (Hire 1. c., Rossi 1. c.); kod Bakra (Hire 1. c); u Vinodolu uz korito Vinodolke sve do Triblja (Hire 1. c.); između Novoga i Bribira, uz potok (dr. M. P 1 a v š i ć); kod Novoga (Bor bäs 1. c.). Otoci: U Bašćanskoj Draži na otoku Krku (Tomassin i — »luogi umidi«); Ponikve — šuma Munčel na otoku Krku (dr. Anić); Supetarska Draga na otoku Rabu (dr. Pevalek); u predjelu Palit istočno od sv. Eufemije-, uz potok (Fukarek i Zlata r i ć); Vlašičko Polje na otoku Pagu (dr. Horvatić). III. Dalmacija Područje rijeke Zrmanje: Uz obalu Zrmanje kod Obrovca i kod Žegara (Degen 39. kao F r. excelsior); oko Ervenika i vrela Zrmanje (ing. Presečki u pismu). Ravni Kotari: Okolica Zadra (Alschinger 1. c. kao Fr. excelsior); kod Posedarja, na vlažnim livadama i uz potok do morske obale; u polju i oko ceste kod Pločnika; u neposrednoj blizini raskršća ceste Posedarje—Novigrad—Zemunik; u okolici Nina uz potok Jarugu (Miljanovac) blizu sela Stulić i Bolkovac Mlina; uz potočiće i u polju kod Bribira; oko Bokanjačkog Jezera; U polju oko Benkovca, uz cestu za Biograd; zapadno od Benkovca uz potok Krieevac i po okolnim poljima; u polju pokraj sela Lišana i Ostrovice (u progaljenim šumarcima); u uvali nedaleko od mora uz cestu iz Smiljčića za Novigrad). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Područje rijeke Krke: Manastir sv. Arkanđel blizu Kistanja (ing. Presečki) ; Skradinski Buk, po slapovima i uz korito Krke (dr. Pevalek) . Oko sastava rijeke Krke i Čikole kod Skradinskog Buka. U okolici Knina uz rijeku Krku sve do ispod slapa Krkića. Uz rijeku Butišnicu od Knina uzvodno do iza Golubića. Područje rijeke čikole: Oko rijeke i u polju kod Drniša. U polju kod sela Ružici (Petrovo Polje). U blizini sela Kljaci, oko potoka i u polju. Ispod sela Vrbe niz rijeku i uz cestu nešto iznad polja. Područje rijeke Cetine: Kraj obale rijeke Cetine, oko 500 m niže njenog izvora (ing. Presečki) . Kod Vrlike, uz potok i rijeku Cetinu. Kod sela Kosorin u Vrličkom Polju (jedno vrlo debelo stablo). Kod sela Koljani na rijeci Cetini (kod mosta i u vrbacima). Uz obale Cetine kod manastira Dragocin. Kod sela Hrvače, u polju i oko rijeke. U Sinjskom polju na više mjesta, kod Trilja, kod Blata. Radmanove Mlinice nedaleko Omiša (dr. Pevalek) . Od Radmanovih Mlinica niz Cetinu sve do njenog ušća u more. Imotsko Polje: (Hab. circa Imotski — Visiani 1. c. — kao Fr. excelsior = »Jasen pollski«). Uz rijeku Vrlicu i kod sela Glavine (ing. Dubrav a c). U polju kod sela Proložac (ing. Dubravac) . Kod Kamenmosta i uz Vrliku kod sela Matici (oko mlinica i uz cestu). Područje rijeke Neretve: Blizu željezničke stanice Rogotin (dr. Horvati ć i Hođakov a 1949). Oko Metkovića uz Neretvu. Na poplavnim poljima uz cestu Metković Slano. IV. Bosna i Hercegovina: Livanjsko Polje (R i t e r-S t ud n i č k a). Mostarsko Blato (Pichler 1. c). Uz rijeku Listiću kod Širokog Brijega. Žvatići (ing. Djiki ć i ing. Alikalfić) . Područje rijeke Neretve sa pritocima: Oko Grudskog vrela blizu sela Sovici. Kod sela Grab i kod Vitine uz rijeku Tihaljinu, u polju i kod izvora. Oko sela Radešići u polju kod Ljubuškog. Oko sela Studenci na Trebižatu, oko sela Trebižat. Struge, na ušću Trebižata u Neretvu. Kod sela Vrapčići sjeverno od Mostara, uz obale rijeke Neretve. Uz obale Radobolje kod sela Ilici zapadno od Mostara. Uz obale rijeke Jasenice kod sela Donja Jasenica i Bačevići. U Bišću Polju južno od Mostara. Uz rijeku Bunu od njenog ušća u Neretvu uzvodno oko sela Bune i sve do Blagaja. Uz Bunicu pritoku Bune na nekoliko mjesta (dr. Horvatić i ing. Šimunović). Kod manastira Žitomislić uz obalu rijeke Neretve (Murbeck 1. c, S a g o rski, M a ly 1. c). Uz Neretvu oko Čapljine. Uz obale rijeke Bregave kod sela Klepci i kod sela Tasovčići. (Dabarsko Polje (Riter Studničk a — saopštenje!). Oko Mogorjela južno od Čapljine (K. Maly) . Hutovo Blato (Pichler, ing. Ć. Rizvanbegović), Deransko Jezero (ing. R i z v a n- b e g o v i ć). Područje rijeke Trebišnjice: Kod Trebinje uz rijeku Trebišnjicu (ing. Peti je vi ć). Uz Trebišnjicu od njenog izvora kod Bileće pa do ulaska u Popovo Polje, mjestimično i pojedinačna stabla (F e t a h a gi ć). V. Crna Gora: Drušići kod Crnojevića rijeke (Baldacci 1. a). Kod Danilov Grada (Černjavski , prema materijalu u herbaru Muzeja u Beogradu). Kod sela Gostilj, Godinja kod Vir Pazara, u dolini Orahovske rijeke, u Malom Blatu, kod sela Mataguši, sela Podhum na podhumskom Zalivu, te kod sela Rijeke na području oko Skadarskog Jezera (Č ernjavsk i, Greben šćikov i Pavlovićeva). Na području Stoj kod Ulcinja sve do rijeke Bojane. Oko Solane u drvoredima kod Ulcinja. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 39 <-- 39 --> PDF |
VI. Makedonija: _ Bez svake dvojbe i na području Makedonije mogla su se očekivati brojna nalazišta poljskog jasena. Ona se tu prirodno nadovezuju na staništa u sjevernoj Grčkoj. Njih je djelomično već utvrdio Košani n (4a), a u najnovije vrijeme utvrđeno je da poljski jasen dolazi dosta obilno uz rijeku Vardar sve do utoka rijeke Treske. U Skoplju je poljski jasen »u parku hotela Paris« zabilježio Bornmülle r (41.), a u prošloj godini imali smo prilike da utvrdimo da to nije nikakva rijetkost, nego da se poljski jasen nalazi u Skoplju u drvoredima, u parku i od prirode na mnogo mjesta uz Vardar. Košani n je utvrdio nalazište poljskog jasena i u klisuri rijeke Treske: »Pored reke Treske na putu Belice-Taževo u Poreču« (prema materijalu u herbaru Muzeja u Beogradu), a S o š k a kod Glumova. H. Em našao ga je kod Zelenikova na Vardaru, a nije isključeno da ga ima i uz obale Crne Rijeke i na drugim mjestima. U Strumičkom Polju nalazi se tu i tamo u većim skupinama i u manjim šumarcima. Odvojeno stanište u Makedoniji utvrdio je Košani n (42.) i u dolini Crnog Drima kod sela Lukova. Ovdje se vjerovatno ovo stanište povezuje sa staništima poljskog jasena u srednjem i donjem toku rijeke Drima, koja još nisu istražena O nalazima poljskog jasena izvan područja mediterana postojali su izvjesni podaci u starijoj botaničkoj literaturi. Na sličan način, kao što su se previdjeli i tačni podaci botaničara Hir e a, Murbe c k-a, B a 1dacei- a i drugih, o nalazima poljskog jasena u području oko jadranskih obala, previdjeli su je i stariji podaci o prisustvu poljskog jasena u šumama Panonije. Te podatke su kasnije neki botaničari doveli nepotrebno u sumnju, pa su zbog toga bili odbačeni ili zaboravljeni. Sve do u najskorije vrijeme održavalo se mišljenje da u nizinama oko Save, Drave, Dunava i Tise, dakle u cijeloj Panoniji, raste onaj isti Fr . excelsio r sa planina i iz sjevernijih područja Evrope. Od starih podataka pažnju zaslužuje navod botaničara Neilreich-a (43.), koji prema Kiteibel-u navodi Fr. oxyphylla M. B. (doduše sa znakom pitanja) za predjele oko Blatnog Jezera (»Zwischen Kenese und Mama in Com. Veszprim«) u Mađarskoj. Neilreich-o v podatak potvrđuje i botaničar Kanit z (44.) navodeći doslovno »Fraxinu s foliis lanceolatis inter Kenese et praedium Mamma observata convenit cum oxyphylla M. B.«. Taj podatak odbacuje Borbä s (45.) i jasene iz okoline Balatonskog Jezera identificira kao Fr . excelsior . Međutim primjerak u herbaru Sarajevskog Muzeja (iz zbirke botaničara A. D e g e n a) sa tog područja (lokalitet »In valle Burokvöl-gy«) pokazuje poljski jasen nesumljivih karakteristika. Osim za područje Blatnog Jezera postoje podaci o poljskom jasenu i sa područja Sedmogradske (»Transilvanije«) (Simonka i (46.), zatim podaci o rasprostranjeni u u Galiciji (Knap p 47.; Block y 48.). Ovi podaci ostali su usamljeni, jer ih (prema našem saznanju) nije više niko potvrdio, a niti odbacio. Po našim botaničkim zbirkama nalaze se vrlo često primjerci jasena sa područja Panonije, kod kojih sabirači nisu mogli napisati drugu determinaciju, nego onu za poljski jasen (bez obzira na koji način su je pisali). Svakako, većina se je ograđivala od toga, da li su to bili spontani ili kultivisani primjerci. Tako je na primjer K. Mal ^ sabrao |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 40 <-- 40 --> PDF |
jedan takav jasen u okolici Pečuha u Mađarskoj i označio ga je u herbaru kao Fr. oxycarpa Willd., a Rechinger u lugovima Marcha kod Drösinga kao Fr. excelsior L. var-o xycarpa Schur. Primjerci se nalaze u zbirci Sarajevskog muzeja. Vrlo je zanimljiv i podatak mađarskog botaničara Javork e (49.), koji navodi (za područje Kvarnera) sigurno iza »Alduna« (a to je naša Vojvodina) sa znakom pitanja poljski jasen, dok mu je u Mađarskoj rasprostranjen obični Fr . excelsior . Međutim, kada pogledamo crtež u Ikonografiji (50.) koja pripada tome djelu, vidjet ćemo da se taj F r. excelsio r vrlo malo razlikuje od poljskog jasena sa nekog primorskog staništa. U novijoj botaničkoj literaturi nalazimo prvi put na sumnju, da li se baš u našim slavonskim šumama nalazi Fr. excelsior, kod H o r- vat a (51.), koji doduše samo pretpostavlja da bi se tu mogao nalaziti i poljski jasen. I Ani ć (52.) je u nekim svojim pokusima sa jasenima naveo poljski jasen iz Slavonije. Svi ovi navodi i sumnje navele su nas na to, da ovom pitanju posvetimo veću pažnju. I već prvi susret sa jasenima na području oko Novske u Hrvatskoj pokazao je, da su naši stručnjaci griješili kada su ga označavali kao F%r. excelsior . Naša daljnja istraživanja pokazala su, da je na cijelom području Panonije rasprostranjen poljski jasen, a ne Fr . excelsior , ali i da se tu radi svakako o jednoj stanišnoj rasi, koja se razlikuje od one u Primorju, međutim, koja ipak, po svim svojim osobinama sistematski pripada tipu »termofilnog uskolisnog« poljskog jasena. Zahvaljujući materijalu kojeg su mi na uvid poslale neke šumske uprave na području NR. Hrvatske, NR. Bosne i Hercegovine, NR. Srbije i AP. Vojvodine, kao i nakon nekoliko ekskurzija na terenu, mogao sam utvrditi da je taj poljski jasen rasprostranjen na jednom širokom području oko rijeke Save, Drave, Morave, Tise i njenih pritoka. On se nalazi uvjek u nizinama, na poplavnim terenima, najčešće sa lužnjakom, brijestom i drugim vrstama u zajednici, a izuzetno u manjim čistim sastojinama ili kao osamljeno stablo izvan šuma. Iz N. R. Hrvatske postoji u našoj zbirci nesumnjivi materijal poljskog jasena sa područja Jastrebarskog*, Karlovca, Samobora, Zagreba, Velike Gorice, Turopolja, Jasenovca, Dubice, Novske, Nove Gradiške, samca i Vinkovaca (područje Posavine), zatim sa područja Varaždina, Virovitice, Đurđevca, Koprivnice, Bjelovara, Novigrada, Našica, Darde i Osijeka (područje Podravine) Materijal kojeg nam je poslao Dr. M. Wrabe r iz Prekomurja (nažalost samo sa pupovima, bez listova) izgleda da također pripada poljskom jasenu. Iz N. R. Bosne i Hercegovine sabrani materijal potječe sa područja oko rijeke Une (Kulen Vakuf, Ripać, Lohovo, Bihać, Otoka kod Bos. Krupe), oko Prijedora iz Lijevče-Polja, oko Srbca, sa područja rijeke Ukrine (Prnjavor), Vrbasa, Bosne i Drine, zatim iz poplavnih šuma uz Savu između Brčkog i Bijeljine. Vrlo lijep i tipičan materijal sakupljen je i u šumama oko rijeke Spreče kod Lukavca. Materijal iz A. P. Vojvodine porijeklom je iz okolice Odžaka, Subotice, Sente, Pančeva, Bele Crkve, Deliblata, te sa ostrva Kostolac i sa nekih drugih lokaliteta uz obalu Dunava. (Materijal sa obale Dunava sabrao Dr. S1 a v n i ć). * Nepotrebno je ovdje navoditi tačne podatke o lokalitetima, jer je panonska forma poljskog jasena, prema novijim istraživanjima sasvim obična i čista vrsti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Naročito zanimljiv materijal dobili smo od Dr. B. Jovanović a sa područja rijeke Jasenice pritoke Morave u Srbiji, zatim iz okolice Negotina. Ovaj posljednji ukazuje na to, da i.na našem području raste dlakava varieteta Fr. angustifolia Vahl var. Pa 11 isae (Vilmott) Fuk., koja je utvrđena na susjednom području Bugarske i Rumunije. Na osnovu svih tih podataka došli smo do zaključka, da sve one F r. e x c e 1 s i o r-e koji se nalaze navedeni u mađarskim florističkim radovima (a koji rastu na raznim lokalitetima u nizini i na poplavnom području oko velikih rijeka) uvrstimo među poljske jasene. To tim više, što se može utvrditi, na pr. kod botaničara Blattny-a (53.) i navod Fr. excels i o r-a za »virovitičku županiju« i to »kod Noskovaca i Hrkanovaca«, odakle mi imamo nesumnjive poljske jasene. Uz ovu pretpostavku da su svi nizinski Fr. excelsi o r-i, isti onakvi kakve ih pokazuje crtež kod J avork e (1. c), postavljena je granica areala poljskog jasena u Panoniji i prikazana na karti (vidi sliku). UPOTREBLJENA LITERATURA 1. Lingelsheim A. — Oleaceae-Oleoideae-Fraxinae. u Engler-Das Pflanzenreich Leipzig 1920. Pp. 47—58.´ 2. Wenzig Th. — Die Gattung Fraxinus Tourn. neu bearbeitet, u Engler: Botanische Jahrbücher Bd. IV. Leipzig 1883. Pag. 107. 3. Wesmael A. — Monographie des Especes du Genre Fraxinus. — Bull, de la Soc. de Botanique de Belgique. T. XXV./. 1892. Pag. 26-29. 4. Fiori A. — et Paoletti G. Flora analitica d´Italia. Vol II. Padua 1902. Pag. 341. 5. Schmucker T. — Die Baumarten der nördlich-gemässigten Zone und ihre Verhreitung. — »Silvae orbis« Nr. 4. Berlin 1942. 6. Gortani L. et M. — Flora Friulana (con speciale riguardo alia Carnia). Parte secunda. Udine 1906. Pag. 324—325. 7. Baldacci A. — Altre notizie intorno alia Flora del Montenegro. — »Malpighia< Genova 1892. Pag. 92. 8. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Vol. II. Lipsiae 1902. Pag. 289. 9. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Supllementum. Lipsiae 1908. Pag. 72. — Rivista della collezione botanica fatta nel 1894 in Albania. *— Bulletin de V Herbier Boissier. Tom IV. Nr.. 4. 1896. Pag. 643. 10. Bornmüller J. — Beiträge zur Kenntniiss der Flora des bulgarischen Küstenlandes. — Botanisches Centralblatt. XXXV. Cassel 1888. Pag. 91. 11. Cretzoiu P. — Distributia geografica a speciei Fraxinus Pallisae in Peninsula Balcanica. — »Revista Pädurilor« XLVI. Nr. 12. Bucaresti 1934. Pag. 889—891. 12. Stojanov N. i Stefanov B. — Flora na Blgarija. Sofija 1933. Pag. 807. Stojanov N. — Der »Longas« — Wald in Bulgarien. — Engler Botan. Jahrbüchern LXII. 1929. Pag. 502—523. 13. Kuznjecov N., Bus N. i Tjomin A. — Flora caucasica. Tom Iv!/1 Jurjev 1908. 14. Sukačov V. N. — Dendrologija s osnovami geobotanike. Leningrad 1934. P. 331. 15. Aljohin V. V. — Geografija rastenii. — Sovetskaja nauka. Moskva 1944. Pag. 334. 16. Handel-Mazzetti H. — Ergebnisse einer Reise in das Ponische Randgebirge im Sandschak Trapezunt. — Annalen des Nathist. Hofmuseum XXIII. Wien 1909. 189. 17. Krause K. — Reiträge zur Flora Kleinasiens. IL — Fedde Repertorium Bd. IL Nr. 1. 1927. Pag. 46. 18. Tchichatchef de P. — Asie Mineure Botany IL 1866. Pag. 61. 19. Hermann F. — Pflanzen aus Ost-Thrakien. — Izvestija na Blgarskoto botaničesko družestvo. Knj. V. Sofija 1938. Pag. 139. 20. Adamović L. — Die Vegetationsverhaltnisse der Balkan-Lander. — Engler A. u Dride O. — Die Vegetation der Erde. Leipzig 1909. S. 128. 21. Beck G. — Vegetationsverhältnisse der illyrischen Ländern. Leipzig 1901. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 42 <-- 42 --> PDF |
22. Fekete L. u. Blattny T. — Die Verbreitung der forstlich wichtigen Bäume und Sträucher In Ungarischen Staate. Selmecbanya 1914. 23. Hayek A. — Prodromus Florae peninsulae Balcanicae. Bd. IL Berlin 1931 Str. 436. 24 Hirc D ^„r--— Floristiche Mittheilungen aus Croatien. — Osterr. botan. Zeit. XXXIV. Wien 1884. S. 82. Flora okolice bakarske. »Rad« Jugosl. Akad. zn. i umi. Knjiga LXIX. Zagreb 1884. S. 186. B 25. Hire D. — Pogled u floru hrvatskog primorja s osobitim obzirom na šumsko drveće i grmlje. II. dio. — Šumarski list God. XV. Zagreb 1891. Sv. 4. S. 148. 26. Thymen F. — Ein neuer Bürger unserer Waldflora. — Osterr. Forst-Zeitung. Jrg. IL Wien 1884. S. 92. 27. Borbas V. — Bilješka o Fraxinus rostrata Guss, var. emarginata S. obi. u Oesterr. botan. Zeit. XXXV. Wien 1895. S. 782. 28. Rossi Lj. — Građa za floru Južne Hrvatske. — Prirodoslavna istraživanja Hrvatske i Slavonije. Sv. 15. Zagreb 1924. S. 139. 29. Rossi Lj. — Pregled flore Hrvatskog Primorja. — Prirodoslovna istraživanja H. i S. Sv. 17. Zagreb 1930. S. 233. 30. Murbeck S. — Beiträge zur Kenntnis der Flora von Südbosnien und der Hercegovina. — Lund 1891. S. 92. 31. Pichler A. — Prilozi poznavanju narodnih imena biljaka u Hercegovini, — Prestanipano iz XI. izvještaja Velike gimnazije u Mostaru. Mostar 1905. S. 10. 32. Maly K. — Prilozi za Floru Bosne i Hercegovine. X. — Glasnik zemaljskog muzeja u B. i H. God. XI. 1928. Sv. 1. S. 130. 33. Černjavski P., Grabenšćikov O., i Pavlović Z. — O vegetaciji i flori skadarskog područja. — Glasnik Prirodnjačkog muzeja Beograd 1949. Ser. B. Knj. 1/2. 34. Rohlena J. — Conspectus florae Montenegrinae. — »Preslia«. Vestnik Češke Botaničke Společnosti v Praze. Vol. XX—XXI. 1942. S. 323. 35. Visiani R. — Flora Dalmatica. Vol. III. Lipsiae 1852. Pag. 22. 36. Alschinger A. — Flora Jadrensis. Zarra 1832. Pag. 7—8. 37. Tommasini M. — Sulla vegetazione dell Isola di Veglia, e cetera. — in Cubich Nottizie naturali e storiche sull Isola di Veglia. Trieste 1874. P. 49. 38. Pospichal E. — Flora des österreichischen Küstenlandes. Bd. II. Leipzig 1898. 39. Degen A. — Flora Velebitica. Bd. IL Budapest 1937. Pag. 141. 40. Košanin N. — Verbreitung einiger Baum und Strauch-Arten in Südserbien. — Magyar Bot´anikai Lapok XXV. (Degen-kötet). Budapest 1926. Pag. 119. 41. Bornmüller J. — Beiträge zur Flora Makedoniens III. — Englers Botanische Jahrbücher LXI. 1928. Beibl. 140. Pag. 17. 43. Neilreich A. — Aufzählung der in Ungarn und Slavonien bisher beobachteten Gefässpflanzen. — Wien 1866. S. 154. 44. Kanitz A. — Plantae Romaniae hueusque cognitas. — Londini 1879—1881. P. 77. 45. Borbas V. — A Balaton Floraja. IL Skakasz. Budapest 1900. S. 360. 46. Simonkai L. — Enumeratio Florae Transilvanicae vesculosae critica. — Budapest 1886. S. 393. 47. Knapp J. A. — Die bisher bekannten Pflanzen Galiziens und der Bukovina. Wien 1872. S. 184. 48. Blocki B. — Ein weiterer Beitrag zur Flora Ostgalizien. — Osterr. botan. Zeit. XXXVIII. Wien 1887. S. 129. 49. Javorka S. — Magyar Flora. (Flora Hungarica). — Budapest 1925. S. 818. 50. Javorka Š. et Czapodi. — Iconographia Florae Hungaricae. Budapest. 51. Stefanov B. — Für die Flora Bulgariens neue und seltene Pflanzen. — Oesterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921. S. 113. 52. Degen A. — Eine Bemerkung über das Vorkommen von Fraxinus coriariaefolia Scheele im Osten der Balkanhalbinsel. — Osterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921. S. 204. 53. Lingelsheim A. — Bemerkungen über rumänische und bulgarische Eschen. — Osterr. botan. Zeit. LXII. Wien 1923. S. 349. 54. Stojanov V. — Izučavanie vrhu kačestva na jasenovata drevesina ot Fr. oxycarpa W. i Fr. excelsior L. — Godišnik univerziteta XXI./2 Sofija 1943. 229. 452 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 43 <-- 43 --> PDF |
55. Jovanović B. — Prethodna saopštenja o poljskim jasenima . .. Glasnik Šumarskog fakulteta 2. Beograd 1951. Pag. 89—93. 56. Fukarek P. — Raširenje poljskog jasena (Fr. oxycarpa Willd.) u F. N. R. Jugoslaviji. — Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu II. 1948. pag. 63—70. Summary Until a short time ago it was generally believed that our forests and shrub- woods gave subsistence to only two Ash species i. e. Common Ash (Fraxinus excelsior L.) and Manna Ash (Fraxinus Ornus L.). Mention was made of Common Ash occuring in the individual habitats of our mountains and in the lowlands around the great rivers Sava, Drava, Danube and Morava as well, and likewise in the coastal regions along the Adriatic and in Macedonia. Concerning the Adriatic littoral and Macedonia, earlier statements by various botanists (Hire, Rossi, Murbeck, Baldacci, Maly, Kasanin, Bornmüller and others) wTere to the effect that no Common Ash (Fraxinus excelsior L.) was in question, but a narrow-beaved Mediterranean species related to it the Narrow-leaved Ash Fraxinus angustifolia Vahl; synonims: Fraxinus oxycarpa Willd., Fraxinus oxyphylla M. Bieb.). It was not until very recently that the author established the large lowland flooded forests of our Pannonia and even the areas around several rivers flowing into the Sava, Drava and Morava rivers to possess the Narrow-leaved Ash and not the Common Ash as was the belief only a short while ago. This paper presents a detailed description of Narrow-leaved Ash as well as its races and varieties, with a special regard to and compared with the characteristics of Common Ash. Besides the characteristics according to buds, leaves and fruits by which the Narrow-leaves Ash differs from the Common Ash, a description also is given of flowers, as well as other new data completing the botanical description of this tree species. The paper also deals in detail with the distribution area of Narrow-leaved Ash, a study based on a great number of data checked in the literature and collected experimental material. The whole distribution area of Fraxinus angustifolia Vahl is illustrated on the enclosed geographical map. All known localities of Narrow-leaved Ash established on the territory of Yugoslavia were treated especially and in detail, on the basis of which was worked out the enclosed detailed map of the distribution of the Fraxinus angustifolia Vahl species in Yugoslavia and several adjoining regions. |