DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1954 str. 122 <-- 122 --> PDF |
2. degradirane šikare i makije, koje su sačuvale izbojnu snagu, pa se resurekcijom mogu meliorirati, a mjestimične čistine popuniti meliorativnim vrstama; 3. otvorene šikare i kamenjare na kojima dolazi u obzir pošumljavanje sa meliorativnim vrstama i 4. potpuno degradirane površine na kojima ne dolazi u obzir upotreba meliorativnih vrsta, nego isključivo dugotrajne melioracije u sukcesijama. Ako se radi o većim površinama, onda se primjenjuje tehnika pošumljavanja u grupama okomitim na smjer glavnog vjetra. Prof. dr. Stjepan Horvatić prikazao je dinamiku progresije i regresije vegetacije, a ing. Ziani je na Kočinom Brdu prikazao tehniku pošumljavanja u gnijezdima, u sukcesijama i u prugama, te su sva izlaganja i jednog i drugog predstavljala jednu harmoničnu cjelinu i uzajamno se dopunjavala. Naročitu pažnju izazvalo je predavanje ing. Ziani-a o ekonomskim principima melioracija, u kome je on dotada razrađenim ekološkim i biocenotskim principima dodao onaj ne manje odlučan faktor svih stremljenja melioratora na kršu, a to je čovjek, kraški čovjek sa svojim životnim potrebama s kojima se moraju dovesti u sklad svi meliorativni zahvati, ako se želi da oni uspiju. Fizionomija krša je vrlo izdiferencirana i o njoj se mora prvenstveno voditi računa kada se prave osnove za melioracije i to tako, da se uvijek formiraju zone ekonomski i ekološko-biocenotski najpovoljnijih kultura. Na j shematski je prikazano, te bi zone trebalo da se nižu redoslijedom: oranice, povrtnjaci (kraška polja i vrtače) — maslinjaci, vinogradi i voćnjaci (rogač, orasi, badem i t. d.), koji na degradiranim površinama dolaze u grupacijama u kojima meliorativnu ulogu preuzimaju šumske vrste — kulture leguminoza na kamenjarima radi proizvodnje stočne krme — zaštitni šumski pojasevi — šumske kulture (prvenstveno bujični perimetri, turistički objekti i strateške lokacije). Melioracija krša je privredna djelatnost, koja je namijenjena poboljšanju života kraškog stanovništva i to u prvom redu onog današnjeg , a tek u perspektivi sutrašnjeg, prema tome ona ne smije težiti ekskluzivnom stvaranju šuma pod svaku cijenu, nego korištenju svih mogućnosti za najbrže i najracionalnije podizanje života kraškog čovjeka. Na svim stajalištima ekskurzije razvila se živa diskusija o nizu pitanja, koja su dotaknuta u predavanjima. Naročito oštra borba mišljenja ispoljila se u pitanju mjesta šume alepskog bora u klimatogenim zajednicama ovog područja. Dok su jedni tvrdili, da je šuma alepskog bora samo stadij progresije degradirane zajednice Ornetoquercetum ilicis ka klimaksu te zajednice, drugi su tvrdili da je to posebna asocijacija. Prof. Horvatić je objasnio, da je nauka već riješila ovaj spor u korist one prve teze, iako to nimalo ne umanjuje značaj šume alepskog bora. Isto tako živa diskusija vodila se o pitanjima gospodarenja u makiji, o tehnici pošumljavanja u prugama, o upotrebi lišćara kod pošumljavanja i t. d. Čitava ekskurzija bila je vrlo dobro organizirana i vođena i pisac članka sa ovoga mjesta, u ime šumarskog Inspektorata u Splitu, odaje priznanje drugovima ing. Iliji čoloviću, ing. Anti Dubravcu i ing. Heliodoru Prelesniku, što su se do maksimuma založili, da na području njihovih šumarija omoguće učesnicima ekskurzije prijatan boravak. Ako hoćemo na kraju da rezimiramo sve one koristi, koje je ova ekskurzija pružila našim šumarima-praktičarima, onda možemo mirne duše reći, da ova ekskurzija ima za dalmatinsko šumarstvo značaj historijskog događaja. Ona je u stručnoj svijesti naših šumara bez sumnje otvorila mnoga nova saznanja, a mnoga stara probudila, osvježila i potaknula na stvaralačku akciju ka boljim, savremenijim putevima unapređenja metoda šumsko-meliorativnih radova. Ona je našoj mladoj generaciji pošumljivača krša dala impuls za studiranje i provjeravanje eksperimentom u praksi kako starih dobrih, ali zaboravljenih, principa melioracija tako i novih, do kojih je neumorna nauka došla istraživanjem. Ako naši šumari na kršu iz ove ekskurzije izvuku svaki za sebe samo jedan zaključak, onda će ona potvrditi svoj historijski značaj. A taj zaključak je: |