DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1954 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Prije svega što su prekršaji. To su povrede pravnih propisa za koje su zakonom ili drugim propisima propisane administrativne kazne i zaštitne mjere. To su takva činjenja odnosno nečinjenja, koja su usmjerena protiv opć e društvene discipline, kojima se uvijek vrijeđa jedan obavezan opć i propis sa kojim se osigurava nesmetano obavljanje privrednih, kulturnih i socijalnih djelatnosti. Prekršaj su takve protupravne radnje, koje ometaju izvršenje propisa ovlaštenih državnih organa, a koje su ovi donijeli u svrhu ostvarivanja zadataka državne vlasti. Prema tome administrativno- kazneni postupak pokreće se i vodi uvijek po službenoj dužnosti. Ako je dakle protiv učinioca prekršaja podnesena prijava, ona služi samo kao povo d pokretanju postupka. Oštećenom (šumariji) uvijek je u interesu da podnese prijavu kako bi putem administrativno-kaznenog postupka došao do naknade štete, no sudac za prekršaje neće pokrenuti postupak zato da naplati odnosno nadoknadi štetu šumariji, nego da, ako hoćete, kao predstavnik društva kazni činjenje odnosno nečinjenje usmjereno protiv opć e društvene discipline. Ovdje je suština nesporazuma kod nekih šumarija, koje smatraju, da je čitav administrativno-kazneni postupak samo sredstvo, neke vrsti sud sa uprošćenim i hitnim postupkom, pomoću koga će doći do naknade štete. Oštećeni međutim može samo prijaviti prekršaj i u vezi s tim istaknuti građansko-pravni zahtjev za naknadu štete, te podnositi dokaze i stavljati prijedloge. Ukoliko, ako je prijavu podnijela šumarija, sudac za prekršaje ustanovi da djelo nije prekršaj, mora donijeti obrazloženu odluku da nema mjesta pokretanju postupka. U ovom slučaju oštećeni (šumarija) ima pravo žalbe drugostepenom organu u roku od osam dana od dostave rješenja (pismeno ili u zapisnik kod organa, koji je donio rješenje). U obrazloženoj odluci mora se oštećeni uputiti, da se za naknadu štete može obratiti redovnom sudu. Sve dok se ne donese rješenje o prekršaju oštećeni (šumarija) može podnositi zahtjev za naknadu štete. O torn zahtjevu dakle odlučit će se u rješenj u o pre kršaju . Međutim utvrđivanje visine štete ne smije biti razlog za odugovlačenje administrativno-kaznenog postupka. Sudac za prekršaje ne može odgađati donošenje rješenja o prekršaju, ako je već utvrđeno činjenično stanje i odgovornost krivca, samo radi toga, što nije utvrđena visina štete, čiju naknadu traži oštećeni (šumarija). Stoga, ako se visina štete ne može utvrditi ili bi se raspravljanjem o šteti ometao brzi tok postupka oštećeni će se uputiti sa svojom tražbinom na redoviti put pravde. Isto tako, ako oštećeni traži veću naknadu od one koja mu se može priznati prema okolnostima, odredit će se naknada prema utvrđenim okolnostima, a za ostatak uputiti, da kod suda ostvaruje svoje potraživanje (proti ove odluke oštećeni nema pravo žalbe). U slučaju da se postupak obustavi, oštećeni će se također (obavezno) uputiti na redoviti put pravde. Kako međutim postupiti, kada kažnjeni neće da plati štetu, odnosno kako se podnosi zahtjev za prisilnu naplatu štete. Ovdje treba napomenuti jedino to, da se zahtjev (podnosi ga oštećeni) za pravilnu naplatu naknade štete podnosi pismeno ili usmeno u zapisnik organu nadležnom za izvršenje prisilne naplate (nadležan je državni organ, koji je rješenje o prekršaju donio u prvom stepenu), te, da se može tražiti prisilnu naplatau naknade štete iz nekretnina, tek pošto je prethodno državni organ ustanovio, da se naknada štete nije mogla naplatiti iz pokretne imovine kažnjenog. Državni organ kod koga se tražilo naplatu naknade štete, dužan je o nemogućnosti naplate obavjestiti oštećenog pismenim rješenjem. Napomenut ćemo ovdje i pitanje kažnjavanja maloljetnika, jer se neke šumarije žale, da im čine štetu, a sudac za prekršaje neće da postupa niti proti njemu niti proti roditeljima. Ovdje treba napomenuti prije svega, da se za prekršaj ne će kazniti osoba, koja u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršila 14 godina. Ovo stoga, što se pretpostavlja, da osobe mlađe od 14 godina, nemaju potrebnu duševnu zrelost, nisu toliko umno razvijene, da bi mogle shvatiti značenje svoga dijela. Međutim sudac za pre |