DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1954 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Takvo stanje kestenika i marunika u Liburniji, pogoršano pomenutim sušenjem
stabala, imperativno nameće potrebu traženja načina i putova za njihovu obnovu, kao
i potrebu uvođenja mjera njege.


Pitomi se kesten, kao i većina listača, obnavlja sjemenom, biljkama i iz panja.
Za pitomi kesten-voćku ovaj potonji način je nepogodan (3,9). U vezi toga Giacobbe


(1. c.) ističe, da potomci uzgojeni iz ploda plemenitih varieteta pitomog kestena (maran
i dr.) uvijek rađaju plodom nekultivirane vrste. U istom djelu Giacobbe tvrdi, ne
iznoseći za to podatke ili argumente, da se za uzgoj plemenitih vrsta pitomog kestena
moraju upotrebljavati podloge nekultivirane vrste, a nikako ne podloge iz ploda plemenitih
odlika, jer da se biljke ovih izrođuju, da su često nježne i da loše rastu. I
domaća i strana literatura u tom su pogledu oskudne. Prema mišljenju i iskustvu
mjesnih stanovnika, veći dio podloga iz sjemena otpada u Liburniji na biljke, koje
izrastu iz slučajno ostavljenih maruna, nakon vađenja ovoga iz ježića u kupovima.
To je i razumljivo, jer maruna tu ima daleko više nego li nekultiviranoga kestena, a
biljke se iz ploda maruna i nekultiviranoga pitomog kestena marfološki međusobno
ne razlikuju.
Vlastita istraživanja


Istraživanje uzgoja biljaka iz ploda nekultiviranog i kultiviranog (ma-
run) pitomog kestena izvršeno je 1952. i 1953. godine u šumskom rasadniku
Frlanija (Matulji) Stanice Rijeka, nadmorska visina 240 m, ekspozicija SW,
inklinacija 1%.


Tlo je rasadnika, prema Z. Gračaninu (5), antropomorfizirana, jako
koloidna smeđa glina, nestabilne, uglavnom grudaste strukture, bez skeleta,
sa malim količinama CaC03 (ispod 1%; pitomi kesten podnosi do 6,3%
CaC03 (8) bez štete po svoj razvoj), oskudno na fosforu i kaliju. Ovog
potonjeg ima aktivnog u prilično velikim količinama samo u površinskom
horizontu.


Plod pitomog kestena i maruna nabavljen je u okolici Lovrana sa. zdravih,
lijepo razvijenih srednjedobnih stabala.


U proljeće 1952. godine zasijan je plod obih vrsta na odvojenim plohama,
koje se dodiruju. Godine 1953., isto u proljeće, pokus je opetovan,
ovaj puta s tom razlikom što su obje vrste zasijane odvojeno na malim plohama
i u repeticijama. Plod nekultiviranog pitomog kestena lučen je po
krupnoći na sitan (127 kom. u 1 kg), srednji (101 u kg) i krupan (79 u
1 kg), a plod maruna u srednji (95 u kg) i krupni (75 u kg) već prema
tome, da li je sabran sa stabla koje rodi prosječno sitnim, srednjim ili krupnim
plodom. Obje su istraživane vrste jednako tretirane.


Rezultati


U proljeće 1954. godine izvršeno je mjerenje visina svih jedno i dvogodišnjih
biljaka obiju vrsta. Rezultati su iskazani u tabelama 1, 3 i 4 u
apsolutnim, a u tabelama 2 i 5 u postotnim iznosima. Biljke smo svrstali u
visinske stepene sa razmakom od 5 cm.


U daljnjem tekstu upotrebljene oznake znače: veliko slovo K = biljka iz ploda
nekultiviranog kestena, M = biljka iz ploda maruna, brojke 1 i 2 = jedno odnosno
dvogodišnje, mala slova a, b, c = sitni, srednji i krupni plod. (Tako na pr. Kla znači:
jednogodišnja biljka iz sitnog ploda nekultiviranog kestena).


U tabeli 1. iskazan je broj biljaka nekultiviranog i kultiviranog pitomog
kestena (maruna) svrstanih prema duljini stabljike u odgovarajuće
visinske stepene. Iz tih je podataka vidljivo, da broj biljaka kod obiju vrsta
raste do izvjesnog stepena, a zatim opada. Značajno je, da maksimum broja
biljaka iz sjemena kultiviranog pitomog kestena (maruna) pada u niži


380