DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1954 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Takvo stanje kestenika i marunika u Liburniji, pogoršano pomenutim sušenjem stabala, imperativno nameće potrebu traženja načina i putova za njihovu obnovu, kao i potrebu uvođenja mjera njege. Pitomi se kesten, kao i većina listača, obnavlja sjemenom, biljkama i iz panja. Za pitomi kesten-voćku ovaj potonji način je nepogodan (3,9). U vezi toga Giacobbe (1. c.) ističe, da potomci uzgojeni iz ploda plemenitih varieteta pitomog kestena (maran i dr.) uvijek rađaju plodom nekultivirane vrste. U istom djelu Giacobbe tvrdi, ne iznoseći za to podatke ili argumente, da se za uzgoj plemenitih vrsta pitomog kestena moraju upotrebljavati podloge nekultivirane vrste, a nikako ne podloge iz ploda plemenitih odlika, jer da se biljke ovih izrođuju, da su često nježne i da loše rastu. I domaća i strana literatura u tom su pogledu oskudne. Prema mišljenju i iskustvu mjesnih stanovnika, veći dio podloga iz sjemena otpada u Liburniji na biljke, koje izrastu iz slučajno ostavljenih maruna, nakon vađenja ovoga iz ježića u kupovima. To je i razumljivo, jer maruna tu ima daleko više nego li nekultiviranoga kestena, a biljke se iz ploda maruna i nekultiviranoga pitomog kestena marfološki međusobno ne razlikuju. Vlastita istraživanja Istraživanje uzgoja biljaka iz ploda nekultiviranog i kultiviranog (ma- run) pitomog kestena izvršeno je 1952. i 1953. godine u šumskom rasadniku Frlanija (Matulji) Stanice Rijeka, nadmorska visina 240 m, ekspozicija SW, inklinacija 1%. Tlo je rasadnika, prema Z. Gračaninu (5), antropomorfizirana, jako koloidna smeđa glina, nestabilne, uglavnom grudaste strukture, bez skeleta, sa malim količinama CaC03 (ispod 1%; pitomi kesten podnosi do 6,3% CaC03 (8) bez štete po svoj razvoj), oskudno na fosforu i kaliju. Ovog potonjeg ima aktivnog u prilično velikim količinama samo u površinskom horizontu. Plod pitomog kestena i maruna nabavljen je u okolici Lovrana sa. zdravih, lijepo razvijenih srednjedobnih stabala. U proljeće 1952. godine zasijan je plod obih vrsta na odvojenim plohama, koje se dodiruju. Godine 1953., isto u proljeće, pokus je opetovan, ovaj puta s tom razlikom što su obje vrste zasijane odvojeno na malim plohama i u repeticijama. Plod nekultiviranog pitomog kestena lučen je po krupnoći na sitan (127 kom. u 1 kg), srednji (101 u kg) i krupan (79 u 1 kg), a plod maruna u srednji (95 u kg) i krupni (75 u kg) već prema tome, da li je sabran sa stabla koje rodi prosječno sitnim, srednjim ili krupnim plodom. Obje su istraživane vrste jednako tretirane. Rezultati U proljeće 1954. godine izvršeno je mjerenje visina svih jedno i dvogodišnjih biljaka obiju vrsta. Rezultati su iskazani u tabelama 1, 3 i 4 u apsolutnim, a u tabelama 2 i 5 u postotnim iznosima. Biljke smo svrstali u visinske stepene sa razmakom od 5 cm. U daljnjem tekstu upotrebljene oznake znače: veliko slovo K = biljka iz ploda nekultiviranog kestena, M = biljka iz ploda maruna, brojke 1 i 2 = jedno odnosno dvogodišnje, mala slova a, b, c = sitni, srednji i krupni plod. (Tako na pr. Kla znači: jednogodišnja biljka iz sitnog ploda nekultiviranog kestena). U tabeli 1. iskazan je broj biljaka nekultiviranog i kultiviranog pitomog kestena (maruna) svrstanih prema duljini stabljike u odgovarajuće visinske stepene. Iz tih je podataka vidljivo, da broj biljaka kod obiju vrsta raste do izvjesnog stepena, a zatim opada. Značajno je, da maksimum broja biljaka iz sjemena kultiviranog pitomog kestena (maruna) pada u niži 380 |