DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Dali smo nešto širi prikaz ove radnje, pošto je ona vrlo interesantna za naše kraške prilike. Kako se iz opisa područja vidi prilike su po stanju tla i vegetacije i po klimi vrlo slične našima. Problem je isti: podizanje vrijednosti prostranih medunčevih šikara, a crni bor također ni kod nas ne daje zadovoljavajuće rezultate, premda se još uvijek najčešće sadi. Ing. Ž. Vrdoljak Edlin H. L. — The Forester´s Handbook (Šumarski Priručnik) Thames and Hudson — London, sadrži 395 str. sa 31 fotografijom i 12 crteža. Knjiga je namijenjena u prvom redu terenskom šumarskom osoblju, zatim praktičarima zaposlenim u šumskoj trgovini i industriji kao i šumoposjednicima i farmerima. Zbog toga je pisana u lakom stilu i u glavnom sadrži samo ono što je bitno za prilike u Velikoj Britaniji. Predgovor je napisao predsjednik Šumarskog društva Engelske i Walesa, Mayor J. D. D. Evans. U uvodu istaknuo je sve veće priznavanje važnosti šumarstvu u Velikoj Britaniji iza Drugog svjetskog rata i naročita uloga državne Šumarsk e komisij e (Forestry Commission) koja je osnovana 1919. i pomaže privatne šumoposjednike pri obnovi šuma ne samo besplatnim stručnim savjetom već i izdašnim novčanim subvencijama. U 23 poglavlja obuhvaćena je sva šumarska praksa i zakonodavstvo. Za naše stručnjake najinteresantnija su poglavlja I. i XXI. u kojima se mogu upoznati sa historijom šumarstva i šumoposjedničkom strukturom Vel. Britanije, djelokrugom i radom Šumarske Komisije te Sistemom dobrovoljnog udruživanja privatnih šumoposjednika. Zbog toga su ova dva poglavlja nešto detaljnije prikazana. Poglavlja sadrže: I. Šumski posjed Velike britamije. Ukupna površina šuma i šumskih površina iznaša oko 1,450.000 hektara ili 6.1% čitave površine od čega otpada 38% na privremeno neproduktivnu površinu. Velika Britanija je već tako dugo prenapučena, da su tamo šume prašumskog tipa nestal e još prije nekoliko stoljeća. Pretežni je dio današnjih šuma podignut vještačkim putem tokom zadnjih 150 godina. Nekadašnje prostrane šume kraljevskih porodica prešle su još prije početka XX. stoljeća u ruke privatnika, tako da je danas oko 80% površine sviju šuma u privatnom posjedu, a s ostalim površinama upravlja država preko Šumarske Komisije. Do početka ovog stoljeća državna vlast nije aktivno učestvovala u šumarstvu, već su je prisilile velike poteškoće oko snabdijevanja s drvom tokom svjetskog rata, da osnuje Šumarsku Komisiju. Glavna je zadaća Šumarske Komisije da u zemlji stvori rezervu drvne mase, da u tu svrhu pomogne privatne šumoposjednike kod podizanja i uzgoja sastojina i naročito da unaprijedi šumarstvo na polju naučnog istraživanja i stručnog školstva. Njezin je zadatak da u 50 godina iznova podigne odnosno obnovi još 2,000.000 ha šuma, da bi se u zemlji mogla zadovoljiti bar trećina godišnje potrebe. U razdoblju od 1947.—1949. izvršen je popis i inventarizacija sviju šuma. Prema stanju koncem rujna 1947. na posjed veći od 2 ha otpadalo je oko 1,380.000 ha, dok na manji (patuljasti) posjed samo 71.600 ha. Pod stručnim nadzorom i upravom bilo je tada 250.000 ha, a sve ostalo u rukama samih privatnika. Prema obliku šumskog gospodarstva otpada na visoke šume 715.000 ha niske šume 140.000 ha šikare 195.000 ha devastirane 70.000 ha a ostalo na isječene površine. Ukupna je drvna masa tih šuma oko 75 miliona kub. metara s godišnjim prirastom od 2,750.000 m3. Od ukupne godišnje potrebe od 19 miliona kub. metara u zemlji se namiruje 2,300.000 m3, a manjak uvozom. 341 |