DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Na koncu, govoreći o raznim vrstama javora, a naročito o javoru mlječu (Acer platanoides L.), autor naglašuje, da je bolja jesenska sjetva nego li koja vrst stratifikacije. Sveska 4 Ing. Jakob Sučić : O arealu pitomog kestena na području Srebrenice sa kratkim osvrtom na ostala nalazišta kestena u NR BiH — Sarajevo 1953 (Prikaz ovog rada donesen je Š. L. br. 5/6 — 1954. — Fukarek). Sveska 5 Ing. Li. Pataky : Prilog proučavanja bosanskih šikara — Sarajevo 1953 Namjera je autora da u vidu prethodnih obavještenja upozna zainteresirane sa nekim detaljima vezanim na problematiku bosanskih šikara i da pritom prečisti izvjesne nejasnoće u pojmovima: šibljak, šikara (tipične i odrasle) i degradirane niske šume, čija današnja ukupna površina u BiH iznaša preko 360.000 ha. On ističe, da je glavno težište oglednih radova instituta usmjerio na rješavanje praktične strane tog problema tj. na proučavanje meliorativnih mjera na tim ogromnim površinama. Prikaz je podijeljen na šest dijelova: 1) pojmovi »šikara« i »šiljak« sa kritičnim osvrtom o porijeklu bosanskih šiljaka, 2) Porijeklo i uzroci nastanka šikara, 3) 0 regeneracionoj sposobnosti šikara, 4) Vegetacijski oblici niskih šuma, 5) površina i prostranstvo šikara na području Bosne i 6) Kratak historijski osvrt na uzroke postanka šikara u BiH. Na koncu autor ističe činjenicu, da se je stanje i izgled bosanskih šikara u posljednjim godinama (zahvaljujuć raznim uprav, mjerama kao i zabrani držanja koza) naglo i očigledno popravilo ne toliko kvalitetno koliko u pogledu uzrasta. Danas postoji još vrlo malo kompleksa tzv. tipičnih, nisko pri zemlji ogriženih i prileglih oblika. Većina današnjih šikara pretstavljaju 2 ili više metara uzrasle sastojine od kojih se u budućnosti bez daljnji meliorativnih mjera ne može očekivati kvalitetno vrednije niske šume, ali možemo- očekivati bar jače i sigurnije zaštitne plašteve kao i prihode u ogrjevu, kolju i drugim sitnim sortimentima. Postoji opravdana nada, da će uskoro na temelju već postavljenih kao i budućih ogleda operativa dobiti korisne smjernice i upute za rad na polju melioracije šikara, što si je Institut za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu i uzeo za svoj osnovni zadatak. Ing. Brixy STRANA STRUČNA ŠTAMPA Fourchy P.-de Lemps F., Un exemple de mise en valeur des taillis de Cheme pubescent au moyen du Cedre (Primjer podizanja vrijednosti meduncevih šikara pomoću cedra). Revue forestiere frangaise. No 3/1954, st.151. Medunac zauzima u Francuskoj vrlo široko područje, ne samo u mediteranskoj regiji, nego također i sjevernije. To su prostrane površine s plitkim i suhim tlom, naseljene samo kržljavim šikarama medunca vrlo male gospodarske vrijednosti, koje za francusko šumarstvo predstavljaju poseban problem. Autori smatraju da bi vraćanje t. zv. »prirodnoj šumi« bilo vrlo problematično; osim toga izvjesne šumske »prirodne« vrste, među koje spada i medunac, imaju vrlo mali praktični značaj. Introdukcija crnog bora, ne smatra se pogodnom, pošto se radi o vrsti, koj# se slabo prirodno pomlađuje te je neprikladna za stvaranje trajne sastojine, a također vrlo slabo popravlja tlo i stanište. Autori smatraju mnogo pogodnijim mediteranske jele i cedar, vrste sposobne da dadu vrijedne i trajne i stabilne sastojine, koje se prirodno pomlađuju i melioriraju tlo. Osobito prikladnim smatraju cedar s kojim se sadašnje degradirane medunčeve šikare mogu privesti korisnoj šumskoj proizvodnji. Kao primjer navode pošumljavanje cedrom i crnim borom u domeni Trouhalde kod Dijona. To je kamenit teren sa slojevima vapnenca koji teku gotovo vodoravno; 339 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 54 <-- 54 --> PDF |
tlo je vrlo plitko i suho. Osim medunca od grmova pridolazi po koji šimšir, borovica, mukinja, rašeljka, žutika, svib, crni trn i glog, a od prizemnog rašća Bromus erectus, Brachypodium pinnatum, Festuca duriuscula, Hippocrepis comosa, Geranium sanguineum, Teucrium chamaedrys i dr. čije prisustvo jasno odaje mediteranski utkaj. Klimu karakteriše mala količina oborina (713 mm. godišnje) te vruće i sušno ljeto. Pošumljavanje na takvom terenu izvedeno je 1876. Sada tu postoji mješovita sastojina Atlanskog cedra i crnog bora. Cedrovi su vitki, bujni i čisti od grana, dok su borovi manji i slabijeg vitaliteta. Osim toga na čistinama postoji vrlo brojan prirodni pomladak, i to gotovo isključivo cedrov. 1930. godine Stanica za šumarska istraživanja u Nancy-u osnovala je u toj sastojini pokusnu plohu s ciljem da prati njen razvitak. Tako je 1930., 1940. i 1950. provedena detaljna inventarizacija. Rezultati su slijedeći: Godina Vrsta Broj stabala Volumen (m3) cedar 306 115 1930 crni bor 326 68 redar 306 166 1940 crni bor 317 88 cedar 306 182 1950 crni bor 200 67 Prosječni godišnji prirast po hektaru i periodama 1930-40 i 1940-50: Godina Cedar m3 Crni bor m3 2930-40 5,02 2,09 1940-50 2,78 0,78 Kao što se vidi cedar je pod istim uslovima dao mnogo veću drvnu masu i polučio veće priraste. Slabiji prirast jedne i druge vrste u periodu 1940-50 autori pripisuju suši (naročito u godini 1945, 1947. i 1949.). Ovaj primjer nesumnjivo pokazuje da se cedar pokazao mnogo prikladniji za pošumljavanje opisanog terena od bora. Postigao je veću drvnu masu, stabla su mu kvalitetnija, a što je naročito važno, obilno se prirodno pomlađuje i time osigurava trajnost sastojine. — Na kraju autori se osvrću na poteškoće kod pošumljavanja ovako mršavih i suhih terena. Naime mlade biljke ne uspijevaju da pruže korijenje dosta duboko i time osiguraju potrebnu vlagu, te u većini slučajeva stradaju za ljetnih suša. Zbog toga se preporučuje sadnja pod zaštitom grmova, oblaganje sadnica kamenjem i direktna sjetva na teren, koja daje nešto bolje rezultate od sadnje. Kao najefikasnije sredstvo preporučuje se upotreba eksploziva za pravljenje rupa i dodavanje zemlje, što je međutim vrlo skupo. 340 |