DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 51     <-- 51 -->        PDF

a osobito uzevši u obzir razne godine. To će reći, da gusjenice vrše brst manje više
preko cijele zime. Kojiput ih to stoji i života t. j . u slučaju nagle promjene vremena,
one koje su izvan gnijezda ili dalje od gnijezda, ugibaju. Nije isključeno, da nagle
promjene temperature škode samo slabijim gusjenicama.


3. Suzbijanje ovog štetnika vrši se: mehaničkim putem, kemijskim sredstvima
i biološkim načinom.
Mehanički način znači skidanje zapredaka i njihovo spaljivanje. Kod nas je
to još i danas, uz manje iznimke, i jedini način. Tegoban je to posao, a osobito, ako
se radi o višim stablima. Sabrane zapretke valja spaliti, a za to treba opet gorivog
materijala (granja, suhe trave i si.), jer sami zapredci ne gore. Prema navodima
Pepe-a ovaj način nije najpovoljniji ni s toga, što se s gusjenicama uništavaju i njihovi
paraziti, dakle naši saveznici u borbi s tim štetnikom.


Od kemijskih sredstava upotrebljavaju se preparati s aktivnim tvarima DDT,
klor ili fosfor. Kod nas se upotrebljavao pantakan,dakle sredstvo na bazi DDT-a.
Prema P e p e - u, za uništavanje gusjenica s DDT-om dovoljno je oko 0,25°/o aktivne
tvari (u pomenutom članku on obzirom na talijanske preparate navodi, da je dovoljna
koncentracija od 1% sredstava EG. 38, koji je izrađen na bazi DDT s 38%
aktivne tvari. Isto su tako dovoljne minimalne koncentracije i ostalih preparata
(fosfornih, klornih). Nema sumnje, da će uništenje ovim sredstvima uslijediti, ukoliko
gusjenice izlaze na brst, a to ovisi, kako smo vidjeli, o temperaturi i vremenu.
To naglašavamo stoga, što se u dosadašnjem radu pokazalo, da zaprašivanje s pantakanom
nije uvijek bilo djelotvorno.


Biološkim načinom vrši se uništenje gusjenica ličinkama određenih vrsta
Tachinida i Ichneumonida, te riđim šumskim mravom (Formica ruf a L.). Riđi
šumski mrav kao entomofag iskorišćuje se i za druge štetenike (u Njemačkoj, Italiji).
U koliko ga nema u pojedinim sastojinama vrše se preseljavanja pojedinih
njegovih gnijezda. Prof. Pa van (s Agrarnog univerziteta u Paviji) vršio je
preseljavanje mravljih gnijezda na nadmorskoj visini od cea 1200 m. 1950. g krajem


IV. mjeseca i to iz jedne smrekove sastojine u sastojinu crnog bora. N 1 ha preselio
je 30 gnijezda.
4. Zaključujući ovu bilješku, naglasiti mi je specifičnost kraškog područja
spram ostalih krajeva, kao i nužnost opreza kod primjene stručne literature, u koliko
se ova posebno ne osvrće i na kraško´ pitanje. Ovo je samo jedan primjer, a takvih
ima mnogo.
Ing. O. Piškorić


DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Početkom ove godine izašlo je iz štampe nekoliko svezaka knjige II. naučnih
radova Instituta za naučna šumarska istraživanja u Sarajev
u pod tehničkom redakcijom Ing. H. Bujukalića, pa se donaša o njima sljedeći
prikaz:


Sveska 2 Ing. M. Simunović : Septembarska sjetva čempresovog sjemena u
rasadniku — Sarajevo 1953.


Autor si je postavio zadatak da istraži prednosti jesenske sjetve čempresovog


sjemena u poredbi s proljetnom (sjetvom). Do sada uobičajena sjetva ima mnogo


loših strana kao što su:


— potrebno stalno zalijevanje gredica odmah iza sjetve, da bi se dobio ponik


za 21—25 dana;


3 Prema podacima u publikaciji »Le Karst Yugoslave«, Zagreb, 1928. g.




ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— što zbog dnevnih visokih temperatura i čestih suhih vjetrova, a rijetkih
oborina moramo biljke još i dalje redovno cijelo ljeto zalijevati i zasjenjivati, što
oboje znatno povećava trošak uzgoja sadnica;
— što na kraju prve vegetacione periode imamo veliki broj nedovoljno razvijenih
sadnica — neupotrebivih za sadnju na terenu.
Autor je dobro uočio povoljne uslove prirodnog podmlađivanja običnog čempresa,
čije sjeme sazrijeva već u augustu, kad se češeri odmah i otvaraju, a sjeme
pada na tlo, koje je dovoljno vlažno od prvih jesenskih kiša; nadalje, da je ponik
do prvih dana sljedećeg proljeća već toliko razvijen, da mu ljetni ekstremi ne škode.
Stoga si je postavio zadatak, da utvrdi, da li se jesenska sjetva može primijeniti
i na području sa submediteranskom klimom, zatim: koje su potrebne mjere njege
i zaštite kroz zimu i da li će iduće jeseni biti sposobne za sadnju na terenu, te u
kojem postotku. Pokusi su vršeni dvije godine u rasadniku Eksperimentalne stanice
u Bijelom Polju. Nakon što su opisani svi važni klimatski faktori kao i tok istraživanja
redovne proljetne sjetve g. 1950, 1951 i 1952 kao i pokusne septembarske
sjetve u 1950 i 1951 — iako je pisac mišljenja da pokuse treba ponoviti još nekoliko
godina — ipak se mogu donijeti sljedeći zaključci:


— da je jesenska sjetva čempresa u rasadniku moguća i na području sa submediteranskom
klimom;
— da se sjetva mora izvršiti početkom septembra u dubini od 1—2 cm i potom
stalno održavati vla,gu u tlu;
— da se prednosti jesenske sjetve sastoje u tome: što ne treba zasjenjivati
ponik i što je broj zalijevanja tokom ljeta mnogo manji, da su sadnice sljedeće jeseni
bolje razvijene i vitalnije za presađivanje, te konačno da septembarsku sjetvu treba
primjenjivati i na području s mediteranskom klimom, tim više što su tamo tokom
zime povoljnije klimatske prilike.
Sveska 3 Ing. A. Pa nov : Novija iskustva pri stratifikaciji šumskog sjemena
Sarajevo 1953
Autor je dao podrobnu analizu rezultata trogodišnjeg istraživanja Instituta
za naučna istraživanja u Sarajevu.


Pokusi su u početku vršeni na dvjema pokusnim stanicama u Bijelom Polju
u Hercegovini te u Usori u Bosni. Na stanici Bijelo Polje vršeni su pokusi sa stratifikacijom
sjemena crnog jasena (Fraxinus ornus L) košćelom (Celtis australis L.)
i rašeljkom (Prunus mahaleb L.), koje su vrste karakteristične za tamošnje područje.
Na pok. stanici Usora su vrste koje najviše interesiraju tamošnju operativu, što
znači obični i crni jasen te malenolisnu lipu (Tilia cordata Mili). Autorovi zaključci
za crni jasen se nešto razlikuju od tvrdnja sadržanih u dosadašnjoj stručnoj literaturi
prema kojima spomenute vrste moraju biti u stratifikatu najmanje 150 dana
ili više. Prema pokusima Instituta u Sarajevu potrebno je samo 100 dana uz uvjet,
da je stratifikacija propisno izvršena. Autor čak raspolaže s podacima kojima ovaj
jasen bez ikakvog tretiranja niče već iza 74 dana, što je vjerojatno zbog toga, jer
je sjeme imalo slične uslove na stablu kao i u stratifikatu. Sabiranje sjemena ove
vrste jasena preporuča se tek kad je potpuno zrelo.


Obzirom na duljinu stratificiranja običnog jasena pokusima nije ništa novog
utvrđeno t. j . ostaje i dalje rok od 210 dana. Kod domaćih lipa naglašuje da treba
razlikovati tri vrste, a naročito da se ne mješaju Tilia cordata Mili. i tomentosa
Mnch, jer posljednja zahtjeva duži rok stratificiranja (oko 200 dana), a T. cordata
manja (oko 150 dana). Lipa se najbolje stratificira u sušnju i to hrastovom, jer on
najkasnije trune, a jasen u pijesku.


Institut je tretirao svaku vrst sjemena posebno u sanducima u podrumu ili
vani u jarcima, jer se je samo na taj način moglo vršiti kompariranje stratifikacija
svake vrste kao i uspjeha jesenske. sjetve t. j . nestratificiranog sjemena. Autor drži
da kolebanja temperature u stratifikatu nema nikakvu važnost, jer je postigao iste
rezultate u podrumu, gdje temperatura jedva oscilira za 1° C, kao i na otvorenom,
gdje oscilira čak do 16° C.