DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 51 <-- 51 --> PDF |
a osobito uzevši u obzir razne godine. To će reći, da gusjenice vrše brst manje više preko cijele zime. Kojiput ih to stoji i života t. j . u slučaju nagle promjene vremena, one koje su izvan gnijezda ili dalje od gnijezda, ugibaju. Nije isključeno, da nagle promjene temperature škode samo slabijim gusjenicama. 3. Suzbijanje ovog štetnika vrši se: mehaničkim putem, kemijskim sredstvima i biološkim načinom. Mehanički način znači skidanje zapredaka i njihovo spaljivanje. Kod nas je to još i danas, uz manje iznimke, i jedini način. Tegoban je to posao, a osobito, ako se radi o višim stablima. Sabrane zapretke valja spaliti, a za to treba opet gorivog materijala (granja, suhe trave i si.), jer sami zapredci ne gore. Prema navodima Pepe-a ovaj način nije najpovoljniji ni s toga, što se s gusjenicama uništavaju i njihovi paraziti, dakle naši saveznici u borbi s tim štetnikom. Od kemijskih sredstava upotrebljavaju se preparati s aktivnim tvarima DDT, klor ili fosfor. Kod nas se upotrebljavao pantakan,dakle sredstvo na bazi DDT-a. Prema P e p e - u, za uništavanje gusjenica s DDT-om dovoljno je oko 0,25°/o aktivne tvari (u pomenutom članku on obzirom na talijanske preparate navodi, da je dovoljna koncentracija od 1% sredstava EG. 38, koji je izrađen na bazi DDT s 38% aktivne tvari. Isto su tako dovoljne minimalne koncentracije i ostalih preparata (fosfornih, klornih). Nema sumnje, da će uništenje ovim sredstvima uslijediti, ukoliko gusjenice izlaze na brst, a to ovisi, kako smo vidjeli, o temperaturi i vremenu. To naglašavamo stoga, što se u dosadašnjem radu pokazalo, da zaprašivanje s pantakanom nije uvijek bilo djelotvorno. Biološkim načinom vrši se uništenje gusjenica ličinkama određenih vrsta Tachinida i Ichneumonida, te riđim šumskim mravom (Formica ruf a L.). Riđi šumski mrav kao entomofag iskorišćuje se i za druge štetenike (u Njemačkoj, Italiji). U koliko ga nema u pojedinim sastojinama vrše se preseljavanja pojedinih njegovih gnijezda. Prof. Pa van (s Agrarnog univerziteta u Paviji) vršio je preseljavanje mravljih gnijezda na nadmorskoj visini od cea 1200 m. 1950. g krajem IV. mjeseca i to iz jedne smrekove sastojine u sastojinu crnog bora. N 1 ha preselio je 30 gnijezda. 4. Zaključujući ovu bilješku, naglasiti mi je specifičnost kraškog područja spram ostalih krajeva, kao i nužnost opreza kod primjene stručne literature, u koliko se ova posebno ne osvrće i na kraško´ pitanje. Ovo je samo jedan primjer, a takvih ima mnogo. Ing. O. Piškorić DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Početkom ove godine izašlo je iz štampe nekoliko svezaka knjige II. naučnih radova Instituta za naučna šumarska istraživanja u Sarajev u pod tehničkom redakcijom Ing. H. Bujukalića, pa se donaša o njima sljedeći prikaz: Sveska 2 Ing. M. Simunović : Septembarska sjetva čempresovog sjemena u rasadniku — Sarajevo 1953. Autor si je postavio zadatak da istraži prednosti jesenske sjetve čempresovog sjemena u poredbi s proljetnom (sjetvom). Do sada uobičajena sjetva ima mnogo loših strana kao što su: — potrebno stalno zalijevanje gredica odmah iza sjetve, da bi se dobio ponik za 21—25 dana; 3 Prema podacima u publikaciji »Le Karst Yugoslave«, Zagreb, 1928. g. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— što zbog dnevnih visokih temperatura i čestih suhih vjetrova, a rijetkih oborina moramo biljke još i dalje redovno cijelo ljeto zalijevati i zasjenjivati, što oboje znatno povećava trošak uzgoja sadnica; — što na kraju prve vegetacione periode imamo veliki broj nedovoljno razvijenih sadnica — neupotrebivih za sadnju na terenu. Autor je dobro uočio povoljne uslove prirodnog podmlađivanja običnog čempresa, čije sjeme sazrijeva već u augustu, kad se češeri odmah i otvaraju, a sjeme pada na tlo, koje je dovoljno vlažno od prvih jesenskih kiša; nadalje, da je ponik do prvih dana sljedećeg proljeća već toliko razvijen, da mu ljetni ekstremi ne škode. Stoga si je postavio zadatak, da utvrdi, da li se jesenska sjetva može primijeniti i na području sa submediteranskom klimom, zatim: koje su potrebne mjere njege i zaštite kroz zimu i da li će iduće jeseni biti sposobne za sadnju na terenu, te u kojem postotku. Pokusi su vršeni dvije godine u rasadniku Eksperimentalne stanice u Bijelom Polju. Nakon što su opisani svi važni klimatski faktori kao i tok istraživanja redovne proljetne sjetve g. 1950, 1951 i 1952 kao i pokusne septembarske sjetve u 1950 i 1951 — iako je pisac mišljenja da pokuse treba ponoviti još nekoliko godina — ipak se mogu donijeti sljedeći zaključci: — da je jesenska sjetva čempresa u rasadniku moguća i na području sa submediteranskom klimom; — da se sjetva mora izvršiti početkom septembra u dubini od 1—2 cm i potom stalno održavati vla,gu u tlu; — da se prednosti jesenske sjetve sastoje u tome: što ne treba zasjenjivati ponik i što je broj zalijevanja tokom ljeta mnogo manji, da su sadnice sljedeće jeseni bolje razvijene i vitalnije za presađivanje, te konačno da septembarsku sjetvu treba primjenjivati i na području s mediteranskom klimom, tim više što su tamo tokom zime povoljnije klimatske prilike. Sveska 3 Ing. A. Pa nov : Novija iskustva pri stratifikaciji šumskog sjemena Sarajevo 1953 Autor je dao podrobnu analizu rezultata trogodišnjeg istraživanja Instituta za naučna istraživanja u Sarajevu. Pokusi su u početku vršeni na dvjema pokusnim stanicama u Bijelom Polju u Hercegovini te u Usori u Bosni. Na stanici Bijelo Polje vršeni su pokusi sa stratifikacijom sjemena crnog jasena (Fraxinus ornus L) košćelom (Celtis australis L.) i rašeljkom (Prunus mahaleb L.), koje su vrste karakteristične za tamošnje područje. Na pok. stanici Usora su vrste koje najviše interesiraju tamošnju operativu, što znači obični i crni jasen te malenolisnu lipu (Tilia cordata Mili). Autorovi zaključci za crni jasen se nešto razlikuju od tvrdnja sadržanih u dosadašnjoj stručnoj literaturi prema kojima spomenute vrste moraju biti u stratifikatu najmanje 150 dana ili više. Prema pokusima Instituta u Sarajevu potrebno je samo 100 dana uz uvjet, da je stratifikacija propisno izvršena. Autor čak raspolaže s podacima kojima ovaj jasen bez ikakvog tretiranja niče već iza 74 dana, što je vjerojatno zbog toga, jer je sjeme imalo slične uslove na stablu kao i u stratifikatu. Sabiranje sjemena ove vrste jasena preporuča se tek kad je potpuno zrelo. Obzirom na duljinu stratificiranja običnog jasena pokusima nije ništa novog utvrđeno t. j . ostaje i dalje rok od 210 dana. Kod domaćih lipa naglašuje da treba razlikovati tri vrste, a naročito da se ne mješaju Tilia cordata Mili. i tomentosa Mnch, jer posljednja zahtjeva duži rok stratificiranja (oko 200 dana), a T. cordata manja (oko 150 dana). Lipa se najbolje stratificira u sušnju i to hrastovom, jer on najkasnije trune, a jasen u pijesku. Institut je tretirao svaku vrst sjemena posebno u sanducima u podrumu ili vani u jarcima, jer se je samo na taj način moglo vršiti kompariranje stratifikacija svake vrste kao i uspjeha jesenske. sjetve t. j . nestratificiranog sjemena. Autor drži da kolebanja temperature u stratifikatu nema nikakvu važnost, jer je postigao iste rezultate u podrumu, gdje temperatura jedva oscilira za 1° C, kao i na otvorenom, gdje oscilira čak do 16° C. |