DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Kod jednog pokusnog pošumljavanja izvedenog sadnjom na istom terenu, također smo sa rašeljkom postigli najbolji rezultat (sađen je. još crni bor, košćela, crni jasen, čempres i brijest). Sadnice rašeljke ne samo da su se najbolje primile, nego također najbrže prirašćuju i najbujnije izgledaju. Dva opisana pokusa, premda orijentacione naravi, dali su ipak neke za praksu interesantne podatke: 1. Jesenja sjetva, kao i sjetva neposredno po sabiranju sjemena u rasadniku pokazala se najprikladnijom, pošto je sjeme niklo već slijedeće proljeće i u najboljem postotku. Jesenja sjetva na terenu također je dala, obzirom na broj niknutih biljaka u proljeće, zadovoljavajući rezultat. 2. Pokus u rasadniku upućuje da rjeđom sjetvom možemo, bez drugih agrotehničkih mjera, u jednoj godini uzgojiti vrlo jake i razvijene sadnice. 3. Rašeljka, sijana direktno na vrlo degradiranom terenu najbolje je nikla od svih upotrebljenih vrsta. Njezine biljčice su jedine izdržale jaku sušu 1952. godine i dalje dobro napreduju. Kao što smo u početku napomenuli, Institut istražuje detaljno uzgoj rašeljke posebnim metodama. Dali smo ovaj prikaz prethodno postignutih rezultata u nadi da će možda korisno poslužiti onima koji rašeljku upotrebljavaju kod pošumljavanja. Ing. ž. Vrdoljak PRILOG POZNAVANJU BIONOMIJE THAUMETOPOEA PITYOCAMPA-E 1. Thaumetopoea pityiocampa Schriff., po našoj stručnoj literaturi borov četnjak a po narodnu borov prelac, je štetnik, čija se gusjenica često zapaža po borovim sastojinama (alepskog i crnog bora) na kraškom području. U zimu 1951. godine u većoj mjeri zapažen i u Lici , kako izvješćuje ing. Kosovi ć (u Šumarskom listu br. 4. iz 1952.). Do danas je borov prelac najrašireniji štetenik borovih šuma kako u zoni zimzelenih listača tako i van nje na kraškom području. Taj štetenik je značajan ne samo po prostornoj raširenosti nego i radi svojih gradacija, kada hametom gusjenice obrste napadnute sastojine. Jače štetne posljedice međutim do danas nisu zabilježene, ali je van sumnje da višegodišnji ili češći uzastopni napadi mogu biti katastrofalni za dotičnu sastojinu, jer mogu nadoći sekundarni štetenici. Stoga nije na odmet. da zabilježimo neke činjenice iz bionomije i suzbijanja ovog štetenika. 2. Dr Živoj ino vić u svojoj Entomologiji1 (str. 293.) među ostalim kao bionomsku karakteristiku navodi i slijedeće: »U godini piljenja gusjenice izlaze na brst do prvih mrazeva (oktobra) kada prestaju sa ishranom i ostaju u svojim gnezdima da prezime. Sa prvim danima proleća (aprila) nastavljaju sa brstom sve do sredine maja«. Obzirom na topliji dio kraškog područja ovo važi samo u toliko, što gusjenici prezimljuju u zaprecima, ali ne i to, da se preko zime ne hrane. Baš tokom zime su mnoga stabla alepskog bora obrštena, odnosno napad ovih gusjenica tokom zime ne očituje se samo po zaprecima, nego i po njihovom brstu. Brst, prema tome, traje čitave zime ali uz jedan uvjet: da je vrijeme toplije. A koje se vrijeme za gusjenicu borovog prelca može označiti kao toplije? Na to nalazimo odgovor u jednom članku časopisa »Monte e Boschi«.2 Autor navodi, da gusjenice izlaze na brst povremeno za sunčana vremena, dok je intenzivnije žderanje vezano uz prosječnu temperaturu od 10" C. To znači da se na otocima i južnodalmatinskom dijelu gusjenica može hraniti gotovo preko cijele zime: Dubrovnik ima srednju mjesečnu temperaturu ispod 10° C samo u I. i II. mje., Hvar u I., II. i XII. mj., dok i Mostar ima temperaturu blizu 10° C u XII. i III. mj. Razumljivo je, da uz prosječne mjesečne temperature od blizu 10° znači, da ima i veći broj dana kada srednje temperature premašuju ovu granicu. I ne samo na području označenih mjesta, nego i sjevernije, 1 Dr. Sv. Živojinović: Šumarska entomologija, Beograd 1948. 2 Giuseppe Pepe: La processionaria del pino — Monte et Boschi br. 2. iz 1951. g. 836 |