DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 47 <-- 47 --> PDF |
NEKOLIKO NAPOMENA ZA UZGOJ RAŠELJKE Rašeljka (Prunus mahaleb L.) je drvo ili grm naših polusredozemnih šuma Uspijeva na vrlo degradiranim kraškim terenima, nepodesnim za ostale šumske vrste. Odporna je prema suši i ljetnoj žezi i odlikuje se jakom izbojnom snagom. Ima širok areal rasprostranjenja; susretali smo je od mora, pa sve do 1400 m (Biokovo). Radi tih osobina vrlo je prikladna za pošumljavanje krša. Rašeljka je također cijenjena podloga za trešnju i višnju, pa poljoprivrednici mnogo traže njeriB sadnice po šumskim rasadnicima. S ovom se vrstom vrlo malo pošumljavalo (u posljednje vrijeme je češće primjenjuju neke šumarije u Dalmaciji), tako da ne postoje veća iskustva. Podaci u literaturi su također vrlo oskudni. Institut za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije uviđajući šumsko- meliorativni značaj, koji bi rašeljka mogla imati na kršu, uzeo je u ispitivanje sve momente važne za njen uzgoj. Prije pristupanja detaljnim istraživanjima, napravili smo nekoliko orijentacionih pokusa. Pošto su neki od njih dali interesentne rezultate, smatramo potrebnim da ih prikažerno. Sjetva u rasadniku. Poznato je da sjeme rašeljke, sijano u proljeće, ukoliko prethodno nije bilo stratificirano, ne niče odmah već »preleži« do idućeg proljeća. Pošto su, općenito, za vrste koje »preleže« upute za postupak pred sjetvu i vrijeme sjetve često vrlo različite; nastojali smo da prije pristupanja daljnjim istraživanjima u rasadniku i na terenu dođemo do vlastitih podataka. Proveli smo radi toga pokus u rasadniku Instituta u Splitu i to u ovim kombinacijama: 1. sjetva neposredno po sabiranju sjemena, 2. jesenja sjetva sjemena stratificiranog odmah po sabiranju, 3. proljetna ^sjetva sjemena stratificiranog odmah po sabiranju, 4. jesenja sjetva nestratificiranog sjemena, 5. proljetna sjetva nestratificiranog sjemena, 6. proljetna sjetva sjemena stratificiranog u jesen. Stratifikacija se obavila sa pijeskom. Stratifikat je čuvan u nezagrijavanoj prostoriji, a pazilo se da pijesak bude stalno umjereno vlažan. Za kombinaciju 2 i 3 sjeme je stratificirano 9. VIII. 1952., a za kombinaciju 6 — 1. XII. 1952. U stratifikatu je ostalo do dana sjetve. Upotrebljeno sjeme bilo je iste provenijencije, sabrano 30. VII. 1952. Kod svake kombinacije zasijano je 1000 sjemenaka (20 redova po 50 sjemenaka). Rezultati su slijedeći: .Jrt Datum nicanja Izniklo biljaka °/0 Datum sjetve 1953 1954 1953 1954 Ukupno i 2. VIII. 1852. 12. III. — 70 — 70 2 30. X. 1952. 24. III. — 2 — 2 3 7. III. 1953. — — — — — 4 27. X. 1952. 12. III. — 79 — 79 5 16. III. 1953. — 18. III. — 74 74 6 7. III. 1953. 25. IV. 18. III. 8 44 52 333 |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Najbolji je rezultat dala jesenja sjetva te sjetva u augustu odmah po sabiranju sjemena. Sa 79 i 70% terenske klijavosti sjemena možemo se potpuno zadovoljiti. Sve sjeme sposobno za klijanje izniklo je odmah prvo proljeće. Prema tome za rašeljku ne bi važio općeniti podatak, koji u literaturi često nalazimo, za većinu vrsta koje »preleže«, t. j . da sijane u jesen niknu samo jednim dijelom slijedećeg proljeća, dok najveći dio niče drugog proljeća1 (Petračić,2 Petrović3). Sjeme sijano u proljeće nestratificirano niklo je tek drugog proljeća u vrlo dobrom postotku (74°/o). No ta sjetva praktički ne zadovoljava, pošto tako posijano sjeme zauzima nekorisno godinu dana površinu u rasadniku. Kako se iz tabele vidi sjeme stratificirano u jesen, niklo je slijedećeg proljeća neznatno (8°/o), premda je u stratifikatu stalo dosta dugo (95 dana). Osim toga ono je za čitavih 44 dana počelo kasnije nicati od onog posijanog u jesen. Postotak nicanja drugog proljeća, također ne zadovoljava. Interesantan je potpuno negativan rezultat u kombinacijama 2 i 3. Očekivalo bi se sasvim suprotno, naročito ako se uvaži mišljenje da »stratifikacija nije ništa drugo nego prethodno sijanje« (Petrović4). Uzrok ovome je svakako fiziološke prirode i bit će vrlo interesantno ako ga se uspije opetovanim pokusima i detaljnim istraživanjima objasniti. Za sada možemo samo konstatirati činjenicu, da je sjeme rašeljke stratificirano u pijesku odmah nakon berbe u najvećem dijelu izgubilo klijavost, već nakon 81 dan (t. j . do datuma jesenje sjetve u rasadniku), a do proljeća potpuno. A sada još jedan praktički podatak o razvijenosti biljaka rašeljke uzgojenih u rasadniku. U jesen 1953. godine (po završetku vegetacione periode) izmjerili smo visine biljaka u kombinacijama 1 i 4 te 2 i 6. Kao što je prije rečeno u kombinaciji 1 i 4 prvog proljeća niklo je sve sjeme te je ponik u redovima bio gust; naprotiv u kombinacijama 2 i 6 nikao je prvo proljeće mali broj sjemenaka, tako da su ovdje biljke imale mnogo više prostora za svoj razvitak. Rezultate izmjere prikazuje slijedeća tabela: KombiProsječni međusobni razmak biljaka Prosječna visina biljaka u cm nacija u cm 1 i 4 27,7 2,5 — 3,55 6 41.2 20 2 81,0 45 Vidimo da na razvijenost biljaka rašeljke vrlo mnogo utiče hranjivi prostor, koji imaju na raspolaganju. To znači da gustoćom sjetve možemo vrlo povoljno uticati na razvijenost jednogodišnjih sadnica rašeljke i postići željene veličine, već prema svrsi za koju ih uzgajamo. Ukoliko proizvodimo sadnice za pošumljavanje, sijat ćemo gušće (40—50 sjemenaka po 1 tm). Naprotiv, ako uzgajamo sadnice za 1 Ovo smo ustanovili i jednom drugom prilikom, kad nam je rašeljka, sijana u jesen, iznikla odmah u proljeće i to sa rezultatom 83°,´o. 2 Uzgajanje šuma II. dio, st. 73. 3 Rad u šumskim rasadnicima, st. 25. 4 Rad u šumskim rasadnicima, st. 25. 5 Kod kombinacije 1 i 4 misli se na razmak biljaka u redu, dok je razmak među redovima iznosio 15 cm. 334 |
ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 49 <-- 49 --> PDF |
kalemljenje i si. sijat ćemo mnogo rjeđe. U tom slučaju ćemo za jednu godinu, bez ikakve naročite njege, dobiti jake i razvijene biljke. Dakle, zaitedit ćemo na trošku i vremenu, jer nam ne će biti potrebno da slijedeće godine »školujemo« sadnice. Naravno, ovakav postupak došao bi u obzir ako sjetvu obavimo u jesen, jer u tom slučaju možemo očekivati vrlo dobar postotak nicanja, a time i ravnomjeran raspored biljaka po zasijanoj površini. Pošumljavanje direktnom sjetvom na terenu. Poznati italijanski šumarski stručnjak A. Giacobbe u svojoj raspravi »Praktična vrijednost ekologije pri izboru vrsta za naša pošumljavanja« (La rivista forestale Italiana, No 3, 1939).) osvrće se na neuspjehe kod pošumljavanja degradiranih šumskih zemljišta, te smatra da je uzrok tome, što za vrste koje se upotrebljavaju ne odgovaraju ekološke prilike terena koji se pošumljuje. Zato autor preporučuje za pravilan izbor vrsta svoj tzv. ekološki metod. Taj metod sastoji se uglavnom u slijedećem: Na neki degradirani teren, koji se želi pošumiti, sije se omaške na neobrađeno tlo sve one vrste, koje se poslije sumarnog proučavanja staništa smatraju prikladnima. Vrstu, koje sjeme pod takovim prirodnim uslovima sjetve nađe povoljne prilike za klijanje, a biljka dalje za rast, autor smatra »ekološki indiciranom« za pošumljavanje dotičnog terena te samo nju treba upotrebiti. Sijati na neobrađeno tlo i u vrijeme prirodnog opadanja sjemena potrebno je da bi se što je više moguće približilo radu prirode. Ako bi se sijalo u obrađeno tlo ili čak primijenila sadnja, onda bi većina upotrebljenih vrsta u početku manje više pokazala uspjeh, ali u tom slučaju bi se na umjetan način stvorili povoljni uslovi za rast biljke i selekcija bi kasnije nastupila. Autor ispravnost svog metoda potvrđuje rezultatima pokusa, koje je proveo na Monti Pisani. Smatrajući metod Giacobbea interesantnim izvršili smo po njemu pokus. Pokus je proveden na Kočinom brdu kod Klisa (nadm. visina 480 m, ekspozicija Sj-I) 1951 godine. Teren je kamenit, te rastrojeno pločasto i živo vapnenačko kamenje pokriva oko 90%> površine. Od elemenata prijašnje šume zadržao se po koji grm raseljke,´ crnog jasena, graba i medunca, a od prizemnog rašća obilan je vrijesak (Satureia montana) i bjelušina (Inula Candida), Ova posljednja karakteristična je za jako degradirane terene. Na tom terenu posijano je omaške, na neobrađeno tlo, sjeme slijedećih vrsta: crni bor, alepski bor, čempres, crni jasen, crni grab, bijeli grab, klen, maklen i rašeljka. Sjeme je sabrato u okolnim sastojinama i sijano u vrijeme prirodnog opadanja. Crni bor i čempres uopće nisu nikli. Alepski bor, crni jasen, crni i bijeli grab neznatno; nešto bolje je nikao klen i maklen, ali ipak u vrlo malom postotku, dok je rašeljka nikla odlično. U maju 1952. izbrojili smo na zasijanoj površini 1000 njenih biljčica. Pošto smo sjemena raseljke posijali 1 kg i prethodno ustanovili da u 1 kg ima oko 7500 sjemenaka, znači da je terenska klijavost sjemena iznosila nešto preko 13°/o. Kad se uzme u obzir da je sjeme bilo skoro 9 mjeseci potpuno nezaštićeno (od početka augusta do aprila, kad je počelo nicati) jer je sijano omaške na neobrađeno tlo, ovaj postotak svakako zadovoljava. Tokom ljeta, koje je 1952. godine bilo izvanredno sušno, stradale su biljčice svih ostalih vrsta, dok je rašeljka uginulo samo nekoliko. One se i danas tu nalaze u velikom broju. Ne ćemo se ovdje upuštati u ocjenu Giacobbeovog metoda, odnosno da li je samo ona vrsta prikladna za pošumljavanje do čijeg se izbora dođe na ovaj način. Smatramo ipak da taj metod zaslužuje pažnju i mi ćemo ovakav pokus ponoviti na drugim terenima, da bismo stekli određenije mišljenje. Namjera nam je bila samo da prikažemo, kako smo sijući rašeljku omaške na neobrađenom tlu i na jako degradiranom terenu, postigli vrlo dobar rezultat. Biljke raseljke su doduše prilično malo prirasle, jer tlo uopće nije bilo obrađeno. No ukoliko bi se tlo pred sjetvu obradilo, jasno je da se može očekivati još bolji postotak nicanja i brži razvitak biljaka. Pokusi sa rašeljkom koji su u toku to potvrđuju. 335 |