DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Da se odužimo uspomeni znamenitog entomologa iznijećemo ukratko par riječi o životu i djelovanju njegovom uopće, a o kratkom zadržavanju u Sarajevu 1930. g. napose. Karl Escherich rodio se 1871. godine u Schwandorfu u industrijskoj obitelji, gimnaziju je svršio u Eegensburgu, medicinske nauke u Würzburgu i Münchenu, gdje je 1893 i doktorirao. Međutim napustivši medicinu posvetio se zoologiji i 1896 bio promoviran u Leipzigu na čast doktora rauka. Nastupio je kao asistent katedre šumske entomologije prof. Nüsslina u Karlsruhe, kasnije u Heidelbergu, Rostoku i Strassbourgu. Godine 1907 bio je imenovan profesorom na Šum. visokoj školi u Tharandtu, zatim je 1914. naslijedio Nüsslina u Karlsruhe, a malo kasnije preuzeo katedru primijenjene zoologije sveučilišta u Münchenu, koju je vodio sve do svog povlačenja iz aktivnog djelovanja (1941. g.). Par mjeseci po navršetku svoje osamdesetgodišnjice rastao se sa životom u Münchenu, 22. XI. 1951. godine. U svom djelu: »Leben und Forschen-Kampf um eine Wissenschaft« ocrtao je glavne etape svog stručnog djelovanja. Još 1913. g. utemeljio je udruženje za primijenjenu entomologiju »Deutsche Gesellschaft für angewandte Entomologie«, a godinu dana kasnije i reviju: »Zeitschrift für angewandte Entomologie«, koju je uređivao sve do svoje smrti. Uređivao je i »Anzeiger für Schädlingskunde« kao organ gorenavedenog udruženja. Među mnogobrojnim stručnim djelima i prikazima navest ćemo samo monumentalno djelo u 5 svezaka: »Die Forstisekten Mitteleuropas«, iz kojeg možemo da crpimo sve podatke o vrstima, načinu i fazama razvoja, načinu i sredstvima suzbijanja pojedinih štetnih insekata, koji često nastupaju u masovnim količinama, kada ljudi poremete postojeću ravnotežu šumskih biljnih zajednica. Da bi popravio greške generacijama uzgajanih monokultura smrče i bora u svojoj domovini — koje su mnogo stradale od napada štetočina — zalagao se mnogo za uzgajanje mješovitih sastojina na odgovarajućim staništima koje bi bile bliže »prirodnim šumama«. U suzbijanju zaraza isekata bio je među prvima koji je preporučio primjenu aeroplana u svrhu prskanja ili prašenja sastojina raznim insekticidima iz vazduha. Odazvao se rado pozivu Direkcije šuma Sarajevo i pored poodmakle dobi nije žalio truda da obiđe zarazne smrčeve sastojine na Romaniji planini i u području Žepa-Han Pijeska, (vidi sliku) u pratnji šefa šumarije ing. Kudovića, kustosa muzeja dr. Popovića, dr. Maly-a i pisca ovih redaka dok je akcija prašenja domaćim insekticidom »Molex« bila u punom jeku. Pregledajući zaražene sastojine — dobrim dijelom kao posljedicu ložeg gospodarenja, krčenja, paljevina, kolonizacije beskućnika i pogorelaca — i prebirajući količine tahina i nastupa poliedrije bio je mišljenja da je prašenje suvišno obzirom što se radi o mješovitim i raznodobnim prebornim šumama liščara i četinara. I stvarno prašenje nije — valjda radi slabe vrijednosti domaćeg proizvoda insekticida — imalo nekog naročitog efekta, zaraza je jenjala sama od sebe, pošto je upropastila 3—4 miliona kubika prvoklasnog drveta! Velikom entomologu Esherichu, koji je za proteklo pola stoljeća mnogo zadužio šumarstvo uopće, duguju i naši drugovi na iskazanoj pomoći duboku zahvalnost i trajnu uspomenu. Ing Rađimir STANJE ŠUMA NA OTOKU HVARU POLOVINOM PROŠLOG VIJEKA U »Sitzungberichte der Akademie der Wissenschaften« L. Band, I. Abtheilung, Jahrgang 1864 Wien, objelodanjena je rasprava, univ. prof, botanike sveučilišta u Beču, F. Ungera, pod naslovom »Der Waldstand Dalmatiens einst und jetzt«. Ovaj prikaz pruža nam sliku vegetacije a napose sliku šuma na otoku Hvaru pred devedeset godina. Nije isključeno, da bi se komparacijom ondašnjeg stanja šuma s današnjim stanjem, mogao stvoriti neki zaključak da li su se u tom vremenskom razdoblju vegetacione, odnosno sastojinske prilike poboljšale i što je uglavnom utjecalo na to poboljšanje. Donosimo prijevod Ungerove rasprave. 328 |