DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Zašto gubar rjeđe zalazi u zabranu nego u prorjedenu šumu? Prosto za to, jer se radije zadržava na mjestima sa više svijetla i jer u proređenim sastojinama manje strada od svojih neprijatelja. Da u cilju poboljšanja biocenotičke ravnoteže popravimo stanje u našim nizinskim hrastostovim sastojinama trebalo bi zabraniti pašarenje i puštanje svinja u te šume. Dakako da to nije lako provesti s obzirom na naše prilike u tim krajevima, ali mislimo da bi bilo od velike koristi za zaštitu tih šuma pojedine odjele na velikim šumskim kompleksima staviti pod zabranu pašu stoke i ugon svinja. To bi se isto moglo provesti i kod manjih objekata koji ne prelaze 500 ha. Kao što se postavljaju pokusne plohe i pruge za proučavanje prirasta drveća, tako bi se mogli u srednjedobnim i starim sastojinama pojedini odjeli staviti pod zabranu. Uvjereni smo da bi se s vremenom jasno primjetio utjecaj prirodnih faktora na pojavu štetnika. U onako siromašnoj fitocenozi, kakva postoji u našim čistim hrastovim sastojinama i uopće našim nizinskim šumama, postoje optimalni uslovi za masovnu pojavu takvih štetnika kao što je gubar. Kada se gubar pojavi u čistoj srednj edobnoj hrastovoj sastojini onda tu gradacija traje 3—4 godine, a u zabranu i brdskoj šumi zaraza gotovo nikad ne traje više od 2 godine. To znači da na tim mjestima ili staništima imadu prirodni faktori jači utjecaj na gubara nego u čistim i prorijeđenim hrastovim sastojinama. Stoga treba i u proređenim sastojinama nastojati uzgojiti što više raznolikog podstojnog rašća. Razlika u provađanju mjera suzbijanja štetnika u poljoprivredi i šumarstvu leži u prvom redu u samoj metodici. U pojloprivredi dolazi na prvo mjesto kemijska metoda suzbijanja, a u šumarstvu biološka. Međutim kod nas se u šumarstvu ne posvećuje dovoljno pažnje organizaciji naučno-istraživačkog rada, a primjena kemijske metode dolazi obično onda u obzir kad je došlo do kulminacije u nekom kalamitetu i kada bi eventualno bilo bolje prepustiti likvidaciju zaraze samoj prirodi, nego suzbijati štetnika. Zaključujući naša izlaganja smatramo da je u prvom redu potrebno organizirati što bolju opažačku službu na terenu osnivanjem stanica za zaštitu šuma i o svim pojavama voditi što više računa na bazi naučnog rada. Kod početnih i lokalnih zaraza treba gdjegod za to postoji mogućnost, provesti mjere suzbijanja sa odgovarajućim sredstvima. USPOMENE NA VELIKOG ŠUMARSKOG ENTOMOLOGA KARLA ESCHERRICH-a Kada je velika zaraza duvne (Liparis monacha) prijetila da će uništiti dobar dio prirodnog areala smrče u NR Bosni i Hercegovini, obuhvativši nekoliko miliona stabala, obratila se tadanja direkcija šuma u Sarajevu mnogim domaćim i stranim stručnjacima za pomoć u tako ogromnoj i nepredviđenoj nevolji. Među mnogima našao se i njemački poznati entomološki stručnjak prof. dr. Karl Escherich, koji se tako svesrdno zauzeo za stvar, davao stručnje savjete i napokon se potrudio — makar je bio na domaku šestdesete — da lično obiđe zaražena područja, pregleda ugrožene sastojine i izloži svoje stručno mišljenje o stanju zaraze i dade uputstva o načinu suzbijanja štetočina kao i o mjerama za sprečavanje daljeg širenja zaraze. Bilo bi vrijedno da se objelodane iz arhive bivše Direkcije šuma Sarajevo izvaci dopisivanja sa prof. Escherich-om, izvješća o predloženim sredstvima i načinu suzbijanja zaraze kao i o terenskom nalazu. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 40 <-- 40 --> PDF |
"m .: * Prašenje šuma u Žepu 1930 godine, pö avionima Aeroputa, Bgd. «:5.^. Grančica smrče obrštena, puna izmetina od gusjenica duvne (Liparis monacha) 1930. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1954 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Prašenje zaraženih četinjastih šuma u Bosni »Molexom« poduzeća »Biljana« — Beograd. Na slici: 1. Dr. J. Popović, kustos muzeja Sarajevo; 2. Prof. dr. Escherich; 3. Prof. Maly; 4. Ing. Eadimir, savj. Banske vlasti, Sarajevo, na Podromaniji 1930. g. Prašenje zaraženih bosanskih četinjara duvnom iz aeroplana »Molexom« pod. »Biljana « — Beograd. Na slici: 1. Ing Kudović, šef šum. uprave; 2.Sv. prof. Dr. Escherich; 3. prof Maly, kustos muzeja Sarajevo; 4. Dr. J. Popović, kustos muzeja Sarajevo na Podromaniji 1930. g. Foto Ing. Radimir. |