DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 80     <-- 80 -->        PDF

daleko od odvodnog kanala siže taj utjecaj ? Utjecaj opadanja razine donje vode na
rast korijenja pojedinih vrsta drveta u tlima razne fizikalne strukture; utjecaj opadanja
razine donje vode na rast i prirast pojedine vrste drveća; kakove sve štete na
taj način mogu nastati u ugroženim sastojinama; ovisnost visine razine donje vode


o stanju vodostaja u koritu najbliže rijeke, te o količini lokalnih oborina i t. d. Kako
nam je poznato Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu dao je u Spačvi iskopati
kanale za promatranje gibanja razine donje vode, te ima o tom podatke za nekoliko
godina unazad, pa se nadamo, da će se taj rad sistematski dalje nastaviti i proširiti
na čitav problem.
Dr. Zlatko Vajda


THE COMING AGE OP WOOD (sledeći vek — vek drveta) — by Egon Glesinger,
Simon and Schulster, Inc. New York, 1949


Pisac je ove knjige bivši generalni sekretar CIB (Comite International du Bois),
a sada šef odeljenja za proizvode šumarstva FAO. Knjiga nije pisana za stručnjake
i u njoj nema ništa što već negde nije napisano i što stručnjacima-specijalistima za
pojedine grane ne bi bilo poznato. Želja je pisca da skrene pažnju prosečnog čitaoca
na izvjesna pitanja i činjenice iz oblasti šumarstva i drvne industrije i iskorišćavanja
drveta uopšte, činjenice koje sređene, povezane, ilustrovane i objašnjene, ostavljaju
snažan utisak i daju jedan opšti uvid ne samo u ovu granu ljudske delatnosti,
nego nam daju i optimističku pretstavu o jednoj dalekoj budućnosti. Vek budućnosti
to je za pisca vek drveta. Na 279 stranica ove, sa oduševljenjem i optimistički pisane
knjige, on to pokušava da dokaže, iznoseći masu podataka i diskutujući ih približava
ih čitaocu.


Knjiga ima tri dela. U prvom delu je data kratka karakteristika stanja šuma i
iskorišćavanja drveta na pojedinim kontinentima i njihova uloga u budućnosti, u
»veku drveta« i u podizanju životnog standarda stanovništva zemljine kugle »od
koga danas dve trećine nema dovoljno hrane, odeće i stanbenih zgrada«. U ovom


-
delu se takođe nalazi interesantno poglavlje: »Uloga drveta u svetskoj politici« u
kome je prikazano stvaranje međunarodnih foruma CIB i CIS kao i manevre nacističke
Nemačke u predratnom periodu za sticanje monopola na evropskom drvnom
tržištu.
Drugi deo je ilustrovan slikama u boji koje prikazuju proces ishrane i rastenja


živog drveta, tehnička svojstva drveta, potrošnju, količinu otpadaka u raznim obli


cima prerade drveta, integralno iskorišćavanje drveta i dr.


U trećem delu se govori o pojedinim proizvodima koje drvo može da daje
(šećer, veštačka vlakna, plastične mase, tečno gorivo, drveni gas i dr.) i njihova
uloga u »veku budućnosti — veku drveta«.


Evo nekoliko karakterističnih misli i podataka koje iznosi pisac, danas bez


sumnje najoduševljeniji pobornik intergralnog iskorišćavanja drveta, kao i pošumlja


vanja ogolelih terena i povećane proizvodnje živog drveta.


»Drvo će postati karakteristična sirovina naše civilizacije, jer ima tri svojstva
koja ga čine jedinstvenim među ostalim sirovinama: ono je univerzalna sirovina, ima
ga u izobilju i neiscrpno je«. Govoreći o integralnom iskorišćavanju drveta pisac
kaže: »Isto onako kao što je Fordova masovna proizvodnja automobila donela nešto
sasvim novo u toj proizvodnji i postepeno eliminisala nerentabilnu sitnu proizvodnju,
tako isto i kombinovana šumska preduzeća neće dugo ostati izolovani slučajevi. Jedna
za drugm će iščezavati male pilane koje daju mnogo otpadaka. Na njihovo mesto
će doći industrija koja ne proizvodi samo rezanu građu ili samo celulozu, šper-ploče,


* nego
drvo tretira kao univerzalnu sirovinu i udružena sa drugim fabrikama proizvodi
čitav niz proizvoda koje drvo može da daje«.
»Ako nafta ne može da podmiriti potrebe motornih vozila, alkohol iz drveta
može popuniti ovu prazninu, a možda će i neko novo gorivo biti proizvedeno iz hidrogenisanog
lignina. Ako je potrebno više vlakana nego što mogu da daju pamučna




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 81     <-- 81 -->        PDF

polja i ovce, drvena vlakna i druge sintetičke materije će se pobrinuti za povećavanje
standarda u odevanju. Ako proizvodnja mesa, mleka i jaja ne može da se poveća,
piljevina može biti pretvorena u proteinsku hranu... Iskorišćavanjem drveta ka»
univerzalne sirovine, šume će postati neiscrpni izvor bogatstva... To potvrđuje primer
Švedske, gde su 1944 godine šume davale — osim čaja i kafe — praktički sve
što je ova zemlja ranije uvozila«.


»Ako je tačno da se dve trećine čovečanstva loše hrani, onda je isto tako tačno
da se jedan još veći deo loše odeva. Da bi svi ljudi dostigli standard u odevanju kao
oni u SAD (50 funti tekstilnih vlakana po glavi godišnje) onda bi današnja proizvodnja
tekstila morala biti tri puta veća (da bi se dobilo 50 miliona tona). Za ovolike
količine se ne može naći dovoljno zemljišta za pamučna polja, niti pašnjaka za ovce.
Proizvodnja novih 35 miliona tona sintetičkih vlakana apsorbovala bi, međutim, drveta
sa svega oko 5% površine danas pristupačnih šuma«.


»Proizvodeći jednu do dve tone vlakana godišnje, 1 aker (=0,4047 ha) šume
može davati godišnju žetvu koja je ravna prinosu sa 5 akri dobrog pamučnog polja;
primenom tekovina genetike i intenzivnim gazdovanjem ova količina se može utrostručiti.
Tako su se potomci američkih pionira, koji su krčili šume na jugu za svoja
pamučna polja, sučelili sa paradoksom da pošumljavanje iscrpljenog zemljišta Georgie
i Karoline može dati nekoliko puta veće mogućnosti za dobijanje vlakana, nego
što se je dobijalo za onih sretnih dana Kralja Pamuka«.


Dalje pisac izvodi ovaj interesantan račun: evropske šume (bez SSSR-a) daju
godišnje oko 320 miliona tona drveta, od koga se oko 160 mil. tona troši za ogrev,
80 mil. tona za celulozu i 80 mil. tona za rezanu građu. Kada bi se količina od 160
mil. tona koja se troši za ogrev preradila hemiskim putem, dobilo bi se 4.800 miliona
galona (1 galon = 3,785 lit.) tečnog goriva i 9.600 miliona galona alkohola. Količina
koja se troši za proizvodnju celuloze mogla bi osim 40 miliona tona celuloze dati


2.400 miliona galona tečnog goriva i 2.000 miliona galona alkohola. Količina koja se
troši za proizvodnju rezane građe mogla bi osim 40 miliorfa bd. ft. rezane građe dati
1.200 miliona galona tečnog goriva i 2.400 miliona galona alkohola. Ukupna vrednost
ovih proizvoda iznosila bi 6,24 milijardi dolara, ili 4 puta više nego što iznosi sadašnja
vrednost konačnih proizvoda. Ako se uzme da se tečno gorivo i alkohol praktički
ne proizvode, onda Evropa godišnje gubi 2,24 milijarde dolara.
Svi ovi podaci — bez sumnje tačni — deluju neobično ubedljivo i sugestivno,
tako da čitalac neizbežno mora da postavi pitanje: a kako stoji za sprovođenjem u
život ovih tehničkih rešenja na području integralnog iskorišćavanja drveta? Zašto
75% mase dubećeg drveta odlazi u otpadak, ili kako to pisac slikovito kaže: »od
četiri stabla koja se obore samo jedno dolazi do potrošača u obliku konačnog proizvoda;
ostalo je otpadak«? Zašto se na pr. u SAD na mesto svaka tri posečena stabla
zasade samo dva?


Na ova pitanja knjiga ne samo da ne daje odgovor, nego ih i ne postavlja. I
to je njena slaba strana. Sva razmatranja pisca su u izvesnom smislu apstraktna,
kabinetska. Tretirana materija je izdvojena iz konkretnog društva, iz njegove ekonomike
i posmatra se nezavisno od društvenih odnosa. Tačno je da su visoko razvijene
proizvodne snage u pojedinim zemljama resile između ostalog, ili su na putu
da rese i integralno iskorišćavanje drveta i osvojile za njega mesto univerzalne sirovine,
koja će tako iskorišćena doprineti podizanju životnog standarda stanovništva.
Ali antagonistički produkcioni odnosi koji su danas vladajući u jednom ogromnom
delu sveta, koče široku primenu tehnike i njenih dostignuća; i u takvim društvenim
uslovima će nužno ostati protivrečnost da i pored toga što drvo kao sirovina može
da daje čitav niz najrazličitijih proizvoda, počev od građevinskog materijala, hartije
i tekstilnih vlakana, pa do stočne i ljudske hrane, ono se iskorišćava krajnje neracionalno
i upropaštava kao ni jedna druga materija.


Apstraktan način posmatranja svih pitanja vidi se i iz ovog primera: govoreći


o potrebi pošumljavanja Južne i Istočne Azije, autor kaže: »dobrom organizacijom
to se može učiniti. Da bi se zasadio milion akera šume potreban je rad 10.000 ljudi
u jednoj godini. Za dvadeset godina jedna armija od pola miliona ljudi može pošumiti
287




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 82     <-- 82 -->        PDF

sve zemljište (koje dolazi u obzir za pošumljavanje) od Haife do Šangaja... Razume
se, rad i novac nisu dovoljni. Jedan ovakav program zahteva mnogo miliona
tona semena, rasadnika, hiljade stručnih lica i lokalne šumske uprave«. Pisac nam
ne govori da li su za to potrebni i neki drugi uslovi ? Šta je uzrok da takvi planovi
ostaju na hartiji ne samo za ovako ogromna područja, nego i u mnogo manjim razmerama,
u skoro svim zemljama ? Kakvi su društveni uslovi potrebni da bi ovakvi
planovi postali stvarnost? Bez stvaranja društvenih uslova — likvidacije kolonijalnokapitalističke
vladavine u tim zemljama i razvitka proizvodnih snaga — ovakvi planovi
će još dugo ostati samo predmet sanjarija pojedinih stručnjaka idealista.


Interesantan je pokušaj pisca: merenje životnog standarda putem potrošnje
drveta. Nauka o ishrani meri standard ljudske ishrane pomoću kalorija. Ali čime
meriti standard života kada je reč o drugim različitim stvarima kao: knjige, rublje,
odelo, kuće, automobili? Sve ove potrebe pisac svodi na zajednički imenitelj: drvo
(pošto se sve one mogu zadovoljiti preradom drveta). A drveta ima svugdje i za
razliku od uglja, nafte, željezne rude i si., ono se može neprekidno proizvoditi. To
i jeste ono zbog čega se na drvo može gledati kao na karakterističnu sirovinu budućnosti.
Ako drvo posmatramo tako, kao univerzalnu sirovinu koja sadrži samo određenu
količinu celuloze i lignina, onda se danas, kod rada na planiranju pošumljavanja
i proizvodnji živog drveta, moramo zamisliti nad pitanjem: kvalitet ili kvantitet?
Odgovor na to pitanje svakako zavisi od toga, da li je budućnost koju nam
pisac opisuje, manje ili više daleka.


Uopšte, predmet raspravljanja velikog dela ove knjige jeste budućnost. Prošlost
i sadašnjost služe piscu samo da pokaže čitaocu kako se neslućene mogućnosti kriju
u ovoj sirovini i kako ona može da postane neiscrpan izvor bogatstva. Isto tako
prošlost i sadašnjost samo pokazuju kako čovek — čovek jedne određene društvene
epohe, u krajnjoj liniji društveni odnosi, što pisac nije rekao — te mogućnosti ne
iskorištava i to bogatstvo upropašćuje.


No i pored pomenutih slabosti, ova knjiga pisana lakim stilom, pisana sa oduševljenjem
i optimizmom od izvanrednog stručnjaka i poznavaoca problema, pobul
đuje mnoge misli i opominje ... i zato se može ubrojati među najlepša dela »šumarske
beletristike«.


Ing. A. Urbanovski


ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE


Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb
Mažuranićev trg br. 11 — telefon 36-473 —Godišnja pretplata: za članove Šumarskog
društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 600.— za
nečlanove Din. 840.— za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih
škola Din. 200.— za ustanove Din. 1.200.— pojedini brojevi: za članove
studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 50.—
za nečlanove Din. 70.— za ustanove Din. 100.— Za inozemstvo se cijene računaju
dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 401-T-236. Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.