DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 77     <-- 77 -->        PDF

dijelova Evrope oslanjaju se pisci, uz vlasito iskustvo, s jedne strane na klasična djela
Becka-Mannagette, Adamovića i Riklia, a s druge strane na moderna biljnosociološka
istraživanja Soa u Mađarskoj, Enculescua i Borze u Rumunjskoj, Horvata, Knappa
i Oberdorfera u Jugoslaviji i Stojanova u Bugarskoj. Jugoslaviju raščlanjuju bazirajući
na Horvatovoj karti šumskih zajednica — koja je prikazana u izvanrednoj tehnici


— u nekoliko područja: hrvatsko-slavonsko područje kitnjaka i graba (Querceto-
Carpinetum croaticum), područje bukve i jele (Fagetum illyricum), srpsko područje
sladuna (Quercetum confertae cerris) i t. d. U Hrvatskoj obraćena je naročita pažnja
raščlanjenosti šuma kitnjaka i običnoga graba, acidofilnim kestenovim šumama, šumi
"bukve i jele na neutralnoj podlozi i šumama jele i rebrače (Blechno-Abietum) na kiseloj
podlozi i t. d. Isto je tako vrlo iscrpljivo prikazana šumska vegetacija u Srbiji.
Zimzeleno područje obrađeno je ukratko u posebnom poglavlju pod imenom jadranske
podregije.
Treće poglavlje nosi naslov: »Temelji evropskog uzgajanja šuma«. Polazeći od
činjenice, da šumske zajednice zavise o klimi, razlikuju pisci glavna šumsko-uzgojna
područja Evrope, i to: sjeveroevropsko crnogorično-brezovo područje, sjeveroistočno
crnogorično-listopadno područje, srednjoevropsko bukovo-hrastovo područje, zapadnoevropsko
listopadno područje, alpsko područje, jugoistočno hrastovo-bukovo područje,
istočnoevropsko hrastovo i šumsko-stepsko područje, Krim i Kavkaz, i najzad junoevropsko
kestenovo i zimzeleno područje.


Prikazujući za nas najznačajnije jugoistočno područje Evrope ističu pisci naročito
značenje crnog bora, munjike, molike i omorike, a u sredozemnim krajevima
alepskog bora, crnog bora i zimzelenog drveća. Tom prilikom daju pisci zanimljive
direktive za obnovu i uzgajanje šuma i upozoravaju na važnost resurekcione sječe.


Na kraju — u završnom poglavlju — nalaze se zanimljivi zaključci. Iz analize
šumske vegetacije utvrđene su razlike između pošumljenih sjevernih i istočnih krajeva
Evrope i slabo pošumljenih zapadnih i južnih dijelova, koje su u vezi ne samo
s klimatskim razlikama, nego i kulturno-gospodarskim utjecajima. Obnovi šume treba
pristupiti s mnogo razumjevanja. Od najvećeg su značenja za uzgoj šuma »nove spo´
znaje na području prirodnih temelja uzgoja šuma, naročito s obzirom na rase drveća,
uzgoja i unošenja stranih vrsta na temelju točnog poznavanja prilika staništa. To
nam opravdava nade u veće prirode šuma u budućnosti«. »Ali ovo optimističko gledanje
na budući evropski uzgoj šuma je tek tada opravdano, ako svuda, a naročito
u srednjoevropskoj regiji bude — u razumnim granicama — potpuno prihvaćena i
energično provedena misao šumskog gospodarstva u vezi s prirodom«. Pisci se nadaju,
da ćemo tako doći do podvostručene drvne mase.


Prof. Rubner dao je ovim djelom znatan prilog uzgoju evropskih šuma, kojima
je obratio posebno pažnju i u četvrtom izdanju .svoga standardnog djela: »Die pflanzengeografischen
Grundlagen des Waldbaues«, koje je također izašlo godine 1953.
Uvažujući u punoj mjeri rezultate novijih biljnosocioloških istraživanja Braun-Blanqueta,
Klike, Szafera, Pawlowskoga, Borze, Tüxena, Moora, Oberdorfera i brojnih drugih
istraživača povezao je Rubner svoje golemo šumarsko znanje i iskustvo sa suvremenim
botaničkim strujanjima, slično kao što su Klapp i drugi svjetski prvaci livadarstva
i pašnjaštva prihvatili rezultate nove botaničke znanosti. Nama je naročito
drago, da su i naša suvremena istraživanja naišla kod Rubnera na puno razumijevanje
i priznanje. Prof. Dr. Ivo Horvat


L´ELECTRICITĆ DANS LES INDUSTRIES DU BOIS — I. Collardet — M. Willart
— J. Besset — R. Gautheret, Paris, 1950, s. 102.
Ova mala knjižica ima zadatak da ukratko prikaže značenje i primjenu elektriciteta
u industriji drveta.


U prvom dijelu dan je kratak prikaz historijskog razvoja, značenja i klasifikacije
drvne industrije te pojedinih operacija kod prerade drveta. Po mišljenju autora
cijelo područje mehaničke prerade drveta moglo bi se podijeliti u četiri glavna sektora:
a) mehanička prerada u užem smislu, b) proizvodnja pokućstva, c) građevinarstvo
i d) proizvodnja kola, karoserija, brodova i aviona.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 78     <-- 78 -->        PDF

U drugom dijelu prikazana je primjena elektricitete u drvnoj industriji: a) za


rasvjetu, b) za pogon, c) za zagrijavanje i d) za druge potrebe.


Najviše napretka postignuto je u zadnjim godinama u tehnici rasvjete. Dobra


je rasvjeta ona, koja omogućuje optimalne uslove proizvodnje i rada čovjeka. Pred


nosti dobre rasvjete mogu se podijeliti u tehničke: povećanje brzine rada, povećanje


proizvodnje i ismanjenje gubitaka; ekonomske: redukcija troškova proizvodnje i pove


ćanje kvaliteta; socijalne: čuvanje vida, smanjenje umornosti, povećanje oštrine vida,


sa psihološkog gledišta dobra rasvjeta znači poboljšanje uslova rada, rad postaje lakši


i ugodniji, a moral radnika bolji; smanjuje se broj unesrećenja.


Kod rasvjete treba težiti da se dostigne dnevna prirodna rasvjeta (1 m od prozora
200 do 2000 luksa). U Francuskoj se preporuča za a) grubi rad bez nadzora
70 luksa, b) grubi rad sa aktivnim učestvovanjem radnika 100 luksa, c) polufini rad,
koji traži povremeno naprezanje vida 150 luksa, d) polufini rad, koji traži stalno naprezanje
vida, i fini rad, koji traži povremeno naprezanje vida 200 luksa, e) vrlo fini
rad 300—100 luksa. Rasvjeta može biti inkandenscentna (obične žarulje u koje se nit
toplinom može užariti, postati posve bijelom, a da sama nit ne izgori) i fluorescentna.
Inkandescentne svjetiljke obično su od 25 do 1000 W, svaki W daje 6 do
15 lumena, prosječna trajnost iznosi 800 do 1000 sati. Fluorescentne svjetiljke obično
su od 16, 20 i 40 W, svaki W daje 40 do 50 lumena, minimalna trajnost iznosi 2000
sati. Osnovna prednost fluorescentne rasvjete jest u tome što uz manji potrošak električne
struje daje više svjetla, a mana da su nabavni troškovi i troškovi instalacije
visoki.


U poglavlju o elektromotorima uz njihove osnovne karakteristike dan je prikaz
vrsta elektromotora i njihove primjene u drvnoj industriji. Osim toga .prikazani su
razni električni aparati (prekidač, komutator, relais i dr.).


U daljnjem poglavlju prikazana je primjena elektriciteta za zagrijavanje. Ovdje
je prikazana primjena elektriciteta kod sušenja drveta, lijepljenja drveta, proizvodnje
udobrenog drveta, otvrđivanja boja i lakova, lemljenja listova pila,- kondicioniranja
radionica, skladišta i štala.


Kod sušenja prikazana je primjena elektriciteta kod t. zv. klasičnog načina sušenja
sa toplim uzduhom (ventilatori, grijanje vode, injektori pare), zatim sušenje
sa infracrvenim zrakama, sušenje sa običnom strujom i sušenje sa visoko frekventnom
strujom. Sa infracrvenim zrakama preporuča se sušiti samo furnire i listove
do debljine od 10 mm. Vrijeme potrebno da se osuši takav materijal od 50% na 10%>
vlage iznosi za debljinu od 5 mm 1 h, a za debljinu od 10 mm 2 h. Potrošnja električne
energije iznosi za debljine od 5 do 10 mm 1.35 do 1.40 kWh/kg. U novije vrijeme
preporuča se sušiti piljevinu sa infracrvenim svijetlom, potrošnja električne
energije 1.2 kWh/kg isparene vode.


Pokušaji da bi se drvo sušilo sa električnom strujom niske frekvencije (50 Herza)
nisu uspjeli. U novije vrijeme vrše se istraživanja o primjeni VF struje za sušenje
drveta. Praktičnu primjenu ovaj način sušenja nije do danas našao zbog relativno
velikog utroška i skupoće električne energije.


Primjena električne struje kod lijepljenja naročito dielektrično zagrijavanje kod
lijepljenja u novije vrijeme sve se više širi. Opisan je način sljepljivanja kod različitih
proizvoda iz drveta pomoću dielektričnog zagrijavanja.


Dalje je ukratko prikazana primjena elektriciteta kod sušenja boja i lakova,
zatim kod lemljenja pila, kondicioniranja radionica i skladišta.


U trećem dijelu prikazani su različiti električni kontrolni i laboratorijski aparati:
aparat za automatsku regulaciju temperature, aparati za automatsko reguliranje
procesa sušenja, aparati za mjerenje vlage drveta (na bazi otpora i na bazi
kapaciteta) i aparati za otkrivanje metalnih tijela u drvetu (detektori).


Knjiga je pisana jednostavnim, lakim i konciznim jezikom, a tekst je ilustriran
sa 75 ilustracija (diagrama, crteža i fotografija). Knjiga se može preporučiti svima
onima, koji se žele informativno upoznati sa primjenom i značenjem elektriciteta u
drvnoj industriji. I. Horvat