DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Istraživanjem je utvrđen broj žarulja, koji je potrebno ukopčati za sušenje uzoraka
furnira različitih vrsta, debljine i početne vlage. Tako se na pr. za bukove furnire
debljine 0.064" (1,63 mm) najtočniji rezultat dobije sa 4 do 6 žarulja. Za istu vrstu
furnira debljine 0.125" (3,2 mm) najtočniji rezultat dobije se sa 7 žarulja, a za debljinu
0.026" (0,66 mm) sa 4 do 6 žarulja. Utvrđen je odnos između broja žarulja 1
točnosti određivanja vlage. Ovaj je odnos prikazan grafički. Kapacitet ove naprave
iznosi 40 utvrđivanja vlage u 1 satu.


Najada se upotrebljava od proljeća 1950 u FPRL. Ova se naprava za sada ne
može nabaviti i nije patentirana.


I. Horvat
2) The Risborough Platen-Oven, J. F. S. Carruthers i P. M. C. Lacey, Wood,
Vol. XVII, No 11, November 1952, London, s. 420—423.


U ovom je članku opisana nova naprava za brzo utvrđivanje vlage furnira. To
je mala preša ili pločast peć. Uzorak furnira veličine 6x6 " (15,2 x 15,2) cm) nakon
vaganja dolazi između dvije ploče, koje se posebnom polugom sklope. Ploče su grijane
električnom strujom. Temperatura ploča iznosi 200 ± 1° C. Nakon određenog
vremena ploče se rasklope, uzorak furnira ispada u prostor za osušene uzorke. Suhi
uzorak furnira ponovno se važe. Ploče su dimenzije 8x8 " (20,3 x 20,3 cm). Kapacitet
ove naprave 50 uzoraka debljine 0.064" (1,63 mm) odnosno 22 uzorka debljine 0.127"
(3,2 mm) u 1 satu (zajedno sa sušenjem, vaganjem i obračunom % vlage).


Istraživanjem je utvrđeno vrijeme potrebno za sušenje uzoraka razne vrsti i
debljine. Tako na pr. vrijeme sušenja za bukov furnir debljine 1,63 mm iznosi 30 sek.,
a za bukov fuunir debljine 3,2 mm 60 sek. Odnos između vremena sušenja, vrste
drveta i debljine furnira prikazan je grafički.


Na kraju članka upoređena je ova nova naprava za utvrđivanje vlage furnira
sa napravom poznatom pod imenom »najada«.
Ova nova naprava još se ne može nabaviti i nije patentirana. Prototip ove naprave
nalazi se u F. P. R. L. u Princes Risborough.


I. Horvat
3) Nova metoda sušenja (A new method of wood seasoning), M. J. McMULLEN
i K. DOWNES (Technical Notes, Div. of Wood Technology, Forestry Commission of


N.
S. W., Vol. 7. No 1, 1953, Sydney, Australia).
Izvještaj J. G. Nash-a u »Chemistry and Industry« 1952, p. 40—41 o vladanju
sirovog drveta u smjesi petrolej etera i diaceton-alkohola dao je pobudu za ova istraživanja.
Nash je konstatirao »da komad drveta uronjen u ovu otopinu odmah počinje
da gubi vodu. Kapljice vode padaju sa donjeg ruba drveta i tvore na dnu otopine posebni
odvojeni sloj. Izlučivanje vode se nastavlja, ova reakcija postaje sporija i konačno
prestaje«.
Pokusi izvršeni u laboratoriju Division of Wood Technology pokazali su da je
gornji opis posve opravdan.
Nash izvješćuje, da se hrastovina debljine 3As" (19 mm) sa vlagom od 100%,
može osušiti u roku od 40 h, a jabukovina debljine 1 Vi" (38 mm) sa vlagom od 100%
u roku od 100 h. Drvo ovako osušeno može se obrađivati isto tako dobro kao normalno
sušeno drvo, uz to je drvo osušeno u smjesi petrolej-etera i diaceton-alkohola
gotovo bez ikakovih deformacija i raspuklina.
U pokusima izvršenim po autorima upotrebljene su radijalne piljenice eukaliptovine
debljine Va" (12.7 mm) sa početnom vlagom od 61%. Ove su piljenice osušene
na vlagu od 10% za vrijeme od 10 dana. Otopina je bila povremeno pojačana. Bez
pojačavanja otopine isti uzorak osušio bi se za vrijeme od 10 dana samo do 17%
vlage. Kod ovog sušenja vrlo je zanimljivo utezanje. Na krajevima uzoraka nije bilo
nakon sušenja nikakovih promjena u dimenzijama, dok je u sredini uzorka utezanje
iznosilo samo 1% prema 4% na zraku osušenog kontrolnog uzorka.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Separatori za baterije (akumulatore) iz araukarijevine bili su osušeni u istoj


otopini. Utezanje po širini iznosilo je 0.7%, a debljina se povećala za 4%. Kod kon


trolne probe osušene na zraku utezanje je iznosilo 8% u oba ova smjera. Probe osu


šene u toj smjesi izložene na zraku nisu se deformirale (vitlale), površina tretiranih


proba bila je baršunasta. Ako se separatori prirodno suše, vitlanje je dosta jako


i otpor elektriciteti toliko je povećan da više nisu uporabivi za baterije. Električna


svojstva separatora iz tretiranog drveta nisu još potpuno istražena, pokusi su u toku.


Malo utezanje separatora iz tretiranog drveta dala su pobudu, da se u tom po


gledu istraži alpska jasenovina (Eucaliptus gigantea). Pretpostavlja se da će se taj


materijal moći sušiti bez pojave kolapsa.


Autori su uvjerenja da se vrijeme sušenja može skratiti regeneracijom otopine.
Opažanjem kod pokusa utvrđeno je, da intenzitet sušenja drveta opada nakon 24 h.
Ovo usporavanje sušenja nastaje uslijed precipitacije diaceton-alkohola iz otopine.
Ako se drvo premjesti u svježu otopinu intenzitet sušenja (kretanja vode) ponovno
se povećava. Drugi sloj, koji izgleda da se sastoji uglavnom od diaceton-alkohola
i samo 10% vode sa nešto petrolej-etera, može biti izlučen, a voda se može izlučiti
pomoću silica gela (regenerativni adsorbens od amorfnog sicilijskog dioksida ili anhidrida
sode ili magnezijevog sulfata. Upotreba magnezijevog perklorata ili nekog drugog
kiselog agensa je nepoželjna, jer kiselina može izazvati obaranje diaceton-alkohola.
Kod destilacije donjeg sloja kod 130° C destilira se voda, petrolej i nešto acetona
od diaceton-alkohola (vrelište 160° C), koji se izlije ponovo u posudu za sušenje.


Efekat regeneracije otopine na brzinu reakcije nije još do sada kvantitativno
utvrđen. Katkada je najbolje, da se donji dio destilira ili na neki drugi način dehidrira
i zatim vrati natrag u sud za sušenje.


1 Efekt topline na reakciju i efekat smjese na sušenje na mehanička svojstva, naročito
čvrstoću, još nije do sada istražen.
Preliminarni pokusi uključili su i upotrebu bojila, da bi se dobile informacije


o toku
reakcije odnosno o toku sušenja drveta (kretanje vode).
U prvom pokusu upotrebljen je cyanosin-crveno bojilo, topivo u alkoholu, ali ne
u vodi odnosno petrolej-eteru. Bojilo se kreće u donji sloj sa diaceton-alkoholom-u
toku reakcije. Ovaj pokus je pokazao, da se postepeno stvaraju tri sloja u otopini.
Prvi i najizrazitiji je sloj vode i diaceton-alkohola na dnu posude. To je teški i viskozni
sloj. Ovaj sloj je dosta velik i za vrijeme kapanja vode udio vode u tom sloju je neko
deset puta veći od udjela diaceton-alkohola. Taj sloj je jako obojen. Kasnije se gornji
sloj razdijeli u dva nejasna sloja, bezbojni sloj petrolej-etera na slabo obojenom sloju
alkohola i petrolej-etera. Ako se drvo ne nalazi u bojilu, tada separacija slojeva nastupa
nešto kasnije (tek iza pet dana).


Bojilo se ne pojavljuje na dnu odnosno na površini drveta. Na osnovu toga pretpostavlja
se da diaceton-alkohol ne prodire u drvo. To je važno za gledišta regeneracije
otopine.


Autori su pokušali da izrade jednu radnu hipotezu za objašnjenje ove pojave
sušenja drveta u otopini petrolej-etera i diaceton-alkohola. Prvobitno postoji u sudu
jednofazni sistem sa dvije komponente: petrolej-eter i diaceton-alkohol. Kasnije je
dodana treća komponenta, voda sa površine drveta. To je tada dvofazni sistem, uravnotežena
smjesa od tri komponente: petrolej-eter, diaceton-alkohol i voda. Ova je smjesa
visoke specifične težine i ona se kreće od drveta gravitacijom do dna posude, gdje se
stvara teški viskozni sloj. Kretanje vode sa površine drveta stvara gradijent vlage
u drvetu. Ovaj gradijent vlage uzrok je kretanju vlage drveta iz unutrašnjosti prema
površini. Brzina reakcije zbog toga je ograničena sa brzinom difuzije vode iz unutrašnjosti
prema periferiji drveta.


Anilinsko plavilo upotrebljeno je da bi se objasnilo kretanje vode. To je bojilo
topivo u vodi. Ono je topivo i u smjesi za sušenje, ali ju oboji tek onda kada je upotrebljeno
u većim količinama. Ako je komad vlažnog drveta stavljen u smjesu za
sušenje, kojoj je dodano anilinsko plavilo, svaka kap vode, kada krene od drveta kroz


280