DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 45 <-- 45 --> PDF |
SAOPĆENJA PROFESOR SCHÄDELIN* Rođen 30. prosinca 1873. u Koppingenu (Bern) Umro 21. prosinca 1953. u Ziirichu. Najpoznatiji šumar Švicarske i veliki majstor svoje struke dr. h. c. Walter Schä delni preminuo je u osamdesetoj godini života. Već u ranoj mladosti upućivala ga je majka (apotekarova kći) u poznavanje bilja i životinja i na ljubav spram beskrajnog života u prirodi. Možda baš tom majčinom utjecaju treba zahvaliti da je mladi Schädelin nužno pošao putem, koji je vodio spoznaji prirodnih zakona koji vladaju šumom. Zato se po završetku mature 1893. upisuje na Saveznu šumsku visoku školu. Kako je u to doba stajala šumarska nauka na niskoj razini, polazi on i predavanja iz povijesti, literature i filozofije, da bi u tim naukama našao zadovoljenje svojih intelektualnih potreba. I ma da je za vrijeme studija dolazio u sukob sa svojim nastavnikom uzgoja Antonom Biihlerom, on mu je ipak ostao sklon i nagovarao ga da se posveti nauci. Po svršenim studijama 1896. g. i nakon jednogodišnje prakse, polazi u München da sluša Heinricha Mayra, ali ni on ga ne zadovoljava, jer ne umije svojim đacima dočarati onu unutrašnju vezu šumarske nauke sa prirodom, a to je bilo baš ono što je Schädelin tražio. U naknadu za te nedaće nalazi tu među školskim drugovima Georgija Morozova, kasnijeg osnivača moderne ruske škole uzgajanja šuma. I ovdje Schädelin, potican unutrašnjom potrebom, nastavlja studiranje filozofije, književnosti i historije. Godine 1898. boravi po godine u Spessartu onda putuje dalje Njemačkom i Danskom, dolazi u Beč i Prag, a slijedeće godine stupa kao nadsumar u službu gradske općine u Bernu, gdje mu je glavno zanimanje uzgajanje šuma. Tu se bavi umjetnošću i poezijom (izdaje knjigu pjesama: Gedichte. Bern 1905.), druguje s književnicima, kompozitorima, slikarima i kiparima i mnogi od njih duguju za svoj brzi uspon ponešto i Schädelinu. Tijesna i trajna veza sa šumom, njegov neobičan dar zapažanja i tankoćutno osjećanje, izazvali su u njegovoj duši duboku ljubav spram šume, koja se odrazuje u svim njegovim kasnijim djelima. Sve te njegove vrline nisu ostale nezapažene i zato mu je nakon smrti Arnolda Englera, eminentnog profesora uzgajanja na ciriškoj Saveznoj politehnici i ponuđena katedra za uzgoj šuma. Na toj je dužnosti ostao Schädelin od 1924. do 1940. godine. Tu je napisao svoje životno djelo: Die Durchforstung als Auslese — und Veredlungs * Prema nekrologu prof. H. Leibundguta u Schw. Zeitschr. F. Forstwesen br. 1—1954. \ |