DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 39 <-- 39 --> PDF |
bi vlasteostvo u požeškom kraju ubilo tokom zime preko 100 komada lisica i po 2 tuceta kuna«. Dragutin Hire piše u knjizi »Prirodni zemljopis Hrvatske«, Zagreb 1905., da se »... god. 1883. doklatio u goru kod Stubice ris, kojega je ubio lugar...«. Iz ovih podataka proizlazi, da je i kod nas raširenje nekih životinja bilo mnogo veće, nego što je to danas. Takav je slučaj sa medvjedom i risom. Medvjed dolazi u NR Hrvatskoj, na Velebitu, Velikoj i Maloj Kapeli, Ličkoj Plješivici s Mazinskom planinom, te na ostalim planinama Gorskog´ Kotara i to oko 87 primjeraka, a i taj broj nije potpuno realan. Ris, koji je u najvećem dijelu Evrope, već nestao u Jugoslaviji se sačuvao, ali je postao rijetkost u planinama NR Makedonije i na jugozapadnoj granici NR Srbije. U blizini Zagreba je gušter zelembać gotovo potpuno potisnut uslijed kulture tla, a mnogli bi još nabrojiti mnogo slučajeva, gdje su vrste potisnute iz pojedinih krajeva kod nas. Naš životinjski svijet je ugrožen od svih gore navedenih uzroka, a k tome se pridružuje činjenica, da se naš faunistički materijal skuplja od domaćih i stranih sakupljača ne samo za naučne svrhe, nego za privatne zbirke. Postojali su stalni kolektori, koji su skupljali endemne gušterice, ptice, kukce i predstavnike pećinske faune. Fauna spilja je toliko specifična, da su razlike u fauni dviju prostorno vrlo blizih spilja različite, prema tome predstavljaju neprocjenjivo naučno blago. Nažalost pećinska fauna nije još dovoljno naučno proučena, te predstavlja najinteresatnije neistražene biotope, a s druge strane imade čitav niz prerazličitih nestručnjaka, koji tjerani idejom skupljanja, skupljaju taj vrijedan faunistički materijal, koji obično i propada i rijetko dolazi na pravo mjesto. Ovakve su »usluge« nauci vrlo štetne. Često puta se životinjske vrste izvoze i na taj se način osiromašuje fauna, na pr. unatrag godine dana izvezeno je ništa manje nego 20.583 komada obične naše kornjače, grčke čančare. Usprkos toga što je ona dosta česta, izvoz u tolikom broju teško da bi jedna vrsta mogla podnijeti. Kako vidimo, naša je fauna ozbiljno ugrožena, te je njena zaštita vrlo aktuelna. Taj vrlo složeni, osebujni problem ne tretiramo samo mi nego i svi kulturni narodi svijeta. Problematika zaštite životinjskih vrsta ni u kojem pogledu nije laka. Cilj zoološke zaštite je taj, da se održi naravan životinjski svijet i njihova životna područja, a najhitnija dužnost zoološke zaštite je, da se spasu od izumiranja pojedine vrste. Usprkos toga, što je zaštita životinjskih vrsta vrlo specifična, specifičnost ne smije i ne može izdvojiti problematiku zaštite životinjskih vrsta iz problematike zaštite opće prirode. Nakon velikih promjena u prirodnim sredinama, nakon posvemašnjeg nestanka nekih životinjskih vrsta u početku plaho, a zatim sve jace javlja se težnja čovječanstva za uspostavljanjem normalnijih odnosa u prirodi, gdje bi na okupu bili svi uvjeti za životne manifestacije članova prirode. Kao jedan od glavnih momenata, koji zadobiva u zadnje vrijeme sve više svoju vrijednost, jest ideja, ostaviti budućim pokoljenjima djelomične dijelove iskonske prirode, a misao neracionalne eksploatacije sve manje je aktuelna. Dobro kaže Eroegović u knjizi »život u moru«: »U praktičnom pogledu iskorišćivanje živih bića može se vršiti racionalno, t. j . bez naročite rizika i gubitka, samo ako se uzmu u obzir kompleksni zakoni cjeline«. |