DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 30 <-- 30 --> PDF |
BIOTSKI FAKTORI EDAFSKOG SLOJA ŠUMSKE BIOCENOZE Dr. ing. Zlatko Vajda O O d svih je slojeva šumske biocenoze najvažniji edafski sloj; to je površinski sloj tla zajedno sa humusom i prostirkom; od njegovog je sastava, fizikalne i kemijske strukture i mogućnosti razvoja milijuna biljnih i životinjskih mikroorganizama neposredno ovisan rast i razvoj svekolikog šumskog drveća i ostalog šumskog bilja zakorijenjenog u tom sloju zemljišta, a potom posredno i život i opstanak svih životinjskih organizama te prirodne zajednice. Prema podacima savremenih autora naznačenih u literaturi prikaza t ćemo najvažnije biotske faktore edafskog sloja šumske biocenoze i njihove funkcije u toj životnoj zajednici. U vezi sa stvaranjem plodnog šumskog tla i hranidbenih funkcija korijenja, obzirom na ishranu drveća i drugih biljaka, vrše tu biljni i životinjski organizmi, kao i mnoge sitne životinje odlučnu ulogu. Broj mikroorganizama u zemljišnom sloju šumske biocenoze mnogo ovisi o kvaliteti tog sloja. U glinenim zemljištima živi više mikroorganizama nego u pjeskovitim, a najmanje ih ima u suhim pjeskovitim zemljištima. U tom, po šumsku biocenozu važnom edafskom sloju, žive brojne bakterije, šizoficeae, gljive, alge, micetozoa, rotatoria i drugi protozoi, tardigrada, nematoda, veće gliste, myriapoda, chylopoda, grinje, pauci, insekti kao i neki sisavci. U jednom gramu zemlje tog sloja žive i ugibaju stotine milijuna mikroorganizama, koji svojom životnom djelatnošću omogućuju opstanak čitave šumske biocenoze. Bakterije, a vjerojatno i druge gljive, fiziološki su posrednici između ostalih organizama i neživog svijeta (1). Ti mikroorganizmi odlučni su po stvaranje uvjeta za opstanak ostalih biljnih i životinjskih članova šumske biocenoze. Najvažnija funkcija mikroorganizama tla je ta, što razaraju, po višim biljkama i životinjama stvorenu organsku materiju, te što procesom mineralizacije oslobađaju iz organskih spojeva uginulih organizama elemente potrebne za ishranu viših biljaka. Na taj način mikroorganizmi šumskog tla omogućuju svojom biokemijskom djelatnošću ishranu viših biljaka. Oni humifieiraju i mineraliziraju šumsku prostirku i svu ostalu organsku masu, koja se skuplja u šumskom tlu, te stvaraju mineralne asimilate potrebne i prikladne za ishranu šumskog drveća i ostalih biljaka i tako omogućuju, da ti asimilati ponovno uđu u organske spojeve biljnih organizama. Djelatnošću mikroorganizama uspostavlja se kolanje materije u izvjesnom krugu. Prema V. R. Wiliamsu ovo je kolanje materije materijalna osnova cjelokupnog života u prirodi, jer se time i neznatne količine za život prijeko potrebnih elemenata i spojeva čine beskrajnim. (5). Ova djelatnost mikroorganizama šumskog tla razvija se i stoji pod utjecajem svih unutrašnjih i vanjskih faktora šumske biocenoze, koii na njih djeluju pojedinački, ali i jedinstveno kao šumski holocen. čitav šumski holocen osobit je primjer kolanja materije, u kojem mikroorganizmi zemljišnog sloja vrše odlučnu ulogu. Ne možemo ovom prilikom zaci u detaljniji prikaz vrsta, rasta i života šumskih mikroorganizama i s tim |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 31 <-- 31 --> PDF |
povezanih kemijskih procesa; to je sadržano u mikrobiologiji šumskog zemljišta (5,2). Istaknut ćemo tek najvažnije skupine tih organizama i njihovo značenje po život šumske biocenoze. Biljni organizmi šumskog tla Pretežni dio šumskog tla pripada mikroflori (alge, gljivice, lišajevi i bakterije), a manji dio mikrofauni (praživotinje t. j . protozoe i virusi). Velik prostor u edafskom sloju šumske biocenoze zauzimlje korijenje drveća i ostalih viših biljaka te zajednice. Obzirom na vrstu djelatnosti aktivno je u tlu više skupina mikroflore; možemo ih podijeliti na tri glavne skupine. Prvu skupinu čini ona mikroflora, koja svojom djelatnošću preobražava šumsku prostirku u humusne materije. To je skupina humifikatora. Drug u skupin u čini mikroflora, koja sudjeluje u procesima mineralizacije humusnih tvari — nazvat ćemo je skupinom mineralizatora. Treća skupina ima sposobnost, da veže iz zraka ili iz svoje okoline elemente potrebne biljkama za ishranu (dušik, fosfor, sumpor i željezo), da ih akumulira u stanju prikladnom za asimilaciju korijena. Nazvat ćemo je skupinom akumulatora. Granice između tih skupina mikroflore nisu oštre, jer mnogi od mikroorganizama vrše sa više ili manje intenziteta funkcije dviju a neki i svih triju skupina. Osim toga vrše izvjesnu djelatnost u tom pravcu i neki drugi mikroorganizmi kao i životinje. (5) Humifikatori . Ta skupina mikroorganizama izaziva raznim procesima transformaciju šumske prostirke u humusnu materiju. Mikroorganizmi ove skupine razgrađuju celulozu, hemicelulozu, lignin, masti, vosak, tanin, smolu, bjelančevine, karbamide i hitin, te tako omogućuju stvaranje humusa, koji daljnjim procesima podliježe mineralizaciji. Ali uz razgrađivanje organske supstancije prostirke istovremeno se izgrađuje i organska supstanca mikroorganizama, tako da u edafskom sloju ti organizmi konačno potpuno zavladaju; čitavi taj sloj isprepletu gljivice svojim micelijima. Ustanovljeno je, da u dovoljno rahlom tlu t. j . uz dovoljan pristup zraka razgrađuju ti mikroorganizmi do 80% šumske prostirke, dok preostalih 20% upotrebljuju za izgradnju svog organizma (5). Tako se od 1000 kg svježe šumske prostirke izgradi 200 kg živih mikroorganizama. Navesti ćemo najvažnije predstavnike humifikatora i dati kratki pregled njihove djelatnosti. Gljivice: Sacharomyces ellipsoideus, S. glutinis i Muco r izvode anoksidativnu alkoholnu fermentaciju u šumskom tlu. Bacterium pento-aceticum uzrokuje jednu vrst mliječne fermentacije. Bacillus amylobacter izazivlje maslačnu fermentaciju, a P enicillium oxalicum i Aspergilus niger oksalnu odnosno limunsku fermentaciju. Bacillus cellulosae methanicus i B. c. hydrogenicu s transformiraju celulozu pod anaerobnim okolnostima. F eh e r je u dubljini od 90 cm pronašao u jednom gramu šumskog zemljišta i do 100 tisuća celuloznih bakterija (5). Za šumsko su zemljište mnogo važniji mikroorganizmi, koji transformiraju celulozu uz prisustvo zraka. To su gljivice roda P e n i c i 11 i u m, Aspergillus i Trie ho derm a, kao i prave bakterije roda Cytophaga i Cellvibrio. 237 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Cellulomonas i Mycobacterium vrste, te niže gljivice vrsti Mucor i Rhizopus, rastvaraju hemicelulozu. Bacillus pectinovoru s rastvara pod anaerobnim okolnostima pektin, a B acillus asterosporus rastvara ga pod anaerobnim okolnostima u neutralnom tlu; u kiselom tlu pektin rastvaraju Rhizopu s nigri cans i Mucor stolonifer. Lignin, koji čini gotovo trećinu šumske prostirke, teško se rastvara u anaerobnoj sredini. Samo gljivice iz najvišeg reda Hymenomycetales i to rodovi Merulius i Fome s sposobne su, da lignin u aerobnim prilikama uspješno rastvore. Gljivice Penicillium glaucum (obična zelena plijesan), Aspergillu s nige r (obična crna plijesan), te lipolitičke bakterije: Bacterium fluorescens, B. liquefaciens, Actinomyce s flavu m i dr. rastvaraju masti, vosak, tanin i smolu. Gljivice roda Trichoderma, Mucor, Rhizopus, Asperg i 11 u.s, Penicillium Cladosporium i dr. pod dobrim aerobnim okolnostima, t. j . rahlom tlu, osobito u kiselom šumskom tlu,,sudjeluju i u procesu amonifikacije bjelančevina (proteina i proteida) šumske prostirke; u neutralnom tlu djeluju u tom procesu mnoge vrste bakterija kao Bacillus suptilis, B. mesentericus, B. micoides i dr. Micrococcus urae, Sare ina urae, Urobacterium miqueli i dr., vrše transformaciju karbamida; Bacterium ehitinovoru m učestvuje u razlaganiu hitina. (5) Sve biljne mikroorganizme, koji sudjeluju u humifikaciji .šumske prostirke nazivlju cimogenom ili alohtonom mikroflorom. Ona je aktivna i stvara humus gotovo čitave godine. Ta flora stalno stvara povoljne uslove za život, održanje i razvoj nadzemnih slojeva šumske biocenoze. Za kvalitet stvorenog humusa odlučne su vrste drveća, koje prevladavaju u šumskoj biocenozi, te stanišni faktori. Tako se pod sastojinama četinjastog drveća stvara pretežno kiseli humus, siromašan na dušiku i bazama, koje se lako ispiru. Humus nastao pod sastojinama u kojima su zastupani pretežno lišćari zasićen je protiv ispiranja otpornim bazama. Ovako stvoreni humus dosta je stabilan, pa se razmjerno polagano raspada u spojeve prikladne za ishranu biljaka; on se teško mineralizira, t. j . raspada u jednostavnije kemijske spojeve (5). Mineralizator i su one vrste mikroflore edafskog sloja šumske biocenoze, koje sudjeluju u procesima mineralizacije humusne materije. Mineralizatori sudjeluju u čitavom procesu mineralizacije humusa. Ti mikroorganizmi razgrađuju organsku materiju sve do C02. Na taj način nastaje od čitave količine CO.., koju sadrži šumsko tlo |, dok ^ nastaje disanjem zemljišta, t. j . disanjem mikroorganizama, korjenja i životinja, koje u tlu žive. Uslijed toga podržava se tu koncentracija C02 od 0,3 do 1%. Ona je za 10 do 33 puta veća nego u zraku, što uzrokuje stalno strujanje CO., iz tla u prizemni sloj i dalje u više slojeve, gdje ga lišće u slojevima krošanja uz sudjelovanje svijetla, topline i vode asimilira, te ga, stvarajući ugljiko-hidrate zadržaje u stalnom kolanju. Upravo nam ovo kolanje C02 osobito jasno ukazuje na neposrednu i stalnu vezu između organizama edafskog sloja šumske biocenoze i njenih nadzemnih slojeva. Vrlo su važni u procesu mineralizacije humusa i već spomenuti organizmi, koji sudjeluju u amonifikaciji šumske prostirke. Oni sudjeluju / |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 33 <-- 33 --> PDF |
vjerojatno i u procesima degradacije i dezaminacije, te omogućavaju, da više biljke dođu do dušične hrane čiji je glavni izvor u humusnim materijama. Ovamo spadaju nitritne bakterije roda Nitrosomonas, Nitrosococcus i Nitro socystis, te nitratne bakterije roda Nitro- b a k t e r, koje sudjelujuć u procesima nitrifikacije odnosno denitrifikacije uzrokuju mineralizaciju humusnih tvari. Nitrate ne prima samo korijenje viših biljaka nadzemnih slojeva, već ih koriste i mikroorganizmi za stvaranje svoje organske materije. Fe h e r je ustanovio, da nitritne i nitratne bakterije žive sve do 50 cm dubljine; on je našao da jedan gram vlažnog šumskog zemljišta sadrži od 100 do 100.000 ovih bakterija. Radom ove mikrof lore podržava se unutar šumske biocenoze stalno kolanje dušika. (5) U skupinu mineralizatora šumskog humusa spadaju i mnoge gljivice roda B a s i d i o´m i c e t e s. Te gljivice žive u uskoj simbiozi sa korij enj em drveća. Njihovi tanki miceliji obavi ju korjenje biljaka, te tu vršefunkciju korjenovih dlačica u okolnostima, kada te dlačice uslijed kisele sredine i nerastvorenog humusa nisu u stanju da iz tla crpu za biljku potrebne hranjive sastojke; one razgrađuju osobito otporne humusne materije, t. j . vrše njihovu mineralizaciju i pripravljaju biljkama prijeko potrebnu hranu. Nazivamo ih mikorizama . One su ektotrofne, endotrofne ili ektoendotrofne, već prema tome da li splet micelija obavija korjen izvana, prodire u korijen odnosno čini oboje. Gotovo svako drvo ima svoju mikoriznu gljivicu. Tako je breza u simbiozi sa Boletus edulis, ariš sa B. elegans, bor, ariš, jela i druge sa B. luteus, a mnogi četinjari i lišćari sa Amanita muscaria. Neke vrste mikoriza nisu vezane samo na jednu vrst drveća, a niti na. skupinu od više vrsti drveća. Kod mnogih izazivaju mikorizu i vrste Muco r P h om a, P e n n i c i 11 i u m i dr. Akumulatori . Među akumulatore svrstavamo one biljne mikroorganizme, koji imaju sposobnost da vežu i akumuliraju slobodni dušik iz zraka, kao i one, koji iz spojeva u tlu vežu i akumuliraju sumpor, fosfor i željezo, omogućavajući biljkama, da te elemente upotrebe za svoju izgradnju. Od mikroorganizama, koji vežu slobodni duši k iz zraka i njime obogaćuju šumsko zemljište ističe se Bacteriu m rad i ci col a, koji živi u simbiozi sa leguminozama uzrokujući na njihovom korijenju kvržice (nodule). Njegovo je djelovanje u šumskoj biocenozi ograničeno^ jer je vezan na sastojine bagrema i ostalo šumsko leguminozno bilje. Slobodni dušik iz zraka vežu i bakterije iz roda Aktinomices ; one žive u kvržicama (bakteriodomacijama), koje izazivlju na korijenju johe, kao i na korijenju nekih vrsta iz porodice Eleagnacea . U tlu, najčešće u blizini korijenja, t. j . u rizosferi žive slobodno — bez ikakve uže veze sa biljkama — mnogi članovi mikrof lore, koji također vežu slobodni dušik. Neki od njih žive u aerobnim a neki u anaerobnim sredinama. Vrste roda azobakter , koje se razvijaju pod aerobnim okolnostima, imaju za šumska zemljišta manje značenje. Veću dje |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 34 <-- 34 --> PDF |
latnost razvijaju u kiselim šumskim zemljištima pod anaerobnim okolnostima Bacillus amylobacter, Clostridium pasterianu m i druge srodne vrste, koje izgradnjom svojih organizama vežu slobodni dušik iz zraka kojim, nakon ugibanja, stalno obogaćuju šumsko tlo. Ova grupa mikroflore, koja povećava količinu dušika u šumskom zemljištu, vrši u šumskoj biocenozi osobito važnu funkciju, je r u mineralima, koji svojim raspadanjem stvaraju zemljište, i pružaju korjenju šumskog drveća i bilja mineralnu hranu — gotovo i nema prijeko potrebnih dušičnih spojeva. U procesu akumulacije i kruženja sumpora ističe se u kiselim šumskim zemljištima mimo ostalih aerobna bakterija Thiobacteriu m t h i o x y d a n s, te anaerobna vrsta Thiobacterium denitrif i c a n s. Skupljanje fosfor a u šumskom zemljištu izravno vrši sva mikroflora, koja taj elemenat oduzimlje iz nerastvorljivih fosfornih spojeva. Neizravnim načinom sabiru ga oni organizmi, koji fermentacijom stvaraju organsku kiselinu. Pri tome ima u kiselim šumskim tlima veliki udjel ugljična kiselina. Pod stanovitim okolnostima vrše vrlo korisnu ulogu u šumskoj biocenozi i bakterije sposobne da brzo akumuliraju željezo , te da po korijenje viših biljaka otrovne, u vodi topive fero-spojeve oksidiraju u netopive i neotrovne feri-spojeve. Te željezne bakterije oblažu korijenje biljaka crvenkastim ferihiđroksidom i na taj način ih spašavaju od trovavanja sa ferospo j evima . Kao najvažnije od njih spominjemo končastu, željezastu bakteriju Lepotothrix ochrace a, te prave željezne bakterije podbarnih zemljišta Sideromonas, Sideroccocus i Siderobacter. (5, 2) Iako biljke trebaju za svoju izgradnju razmjerno vrlo male količine sumpora, fosfora i željeza, ipak su im ti elementi od životne važnosti. One ih nalaze u zemljištu na kome rastu; ti elementi ulaze u biljne organske spojeve, da se opet većim dijelom vrate u isto zemljište. Sumporne, fosforne i željezne bakterije ukopčane u kruženje tih materija svojim sudjelovanjem u akumulaciji tih, biljakama prijeko potrebnih elemenata također doprinose u izvjesnim okolnostima znatan udio u izgradnji i održanju šumske biocenoze. Korijenje šumskog drveća i biljaka. Osim biljnih mikroorganizama nalazi se u šumskom tlu korijenje viših biljaka, koje se u njemu razvija, raste i do izvjesne dubljine ga isprepliće. Ono vrši tu važnu sunkciju, koja je od osnovnog i mnogostrukog značenja, pa je cjeline radi posebno ukratko napominjemo. Drveće svojim korjenovim sistemom prodire u dubljinu šumskog tla. Njegovo korijenje tokom svog dugogodišnjeg rasta zahvaća velike mase matičnog substrata iz kojeg izvlači mineralne elemente i hranu i čitavu tu količinu svake godine akumulira u gornjem sloju tla (6). Prodiranjem korijenja u tlo postaje zemljišni sloj rahliji i prozračniji. Korijenje usitnjava i svojim kiselinama rastvara mineralno kamenje te pripravlja i 240 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 35 <-- 35 --> PDF |
upija biljkama potrebnu hranu; ono učvršćuje biljke u tlu i spriječava i štiti drveće od izvaljivanja po jakim vjetrovima i olujama. Korijenje štiti zemljišni sloj od otplavlj ivanj a, te omogućuje bolje prodiranje oborina u tlo. Na korijenju nalaze po biljku korisni simbionti stan i hranu. Među korijenjem nalaze i mnoge šumske životinje stan i zaklon, a neki nalaze u njemu i dobru zaštitu. Konačno se truljenjem korijenja uginulih biljaka zemljišni sloj obogaćuje humusnim tvarima. (3) životinjski organizmi šumskog tla U zemljišnom sloju šumske biocenoze živi i veliki broj životinjskih organizama: počam od mikroorganizama, pa sve do sisavaca od kojih neki tu stalno žive, a neki imaju samo legla i stanove. Značajno je, da je mikrofauna u svim sličnim zemljišnim slojevima po čitavom svijetu jednaka. Između flore i faune postoji tu uska biocenotska povezanost . (1)- Edafska fauna vrši u šumskoj biocenozi važnu funkciju. Ona prerađuje šumsku prostirku, te šumski zemljišni sloj drži stalno rahlim i pristupačnim za zrak i vlagu. Osim toga edafska fauna, ukopčana u dušikov krug, također u izvjesnoj mjeri opskrbljuje šumsko tlo dušikom. Od mikrofaune u šumskom su zemljištu često mnogobrojni i osobito aktivni od protozoa: amebe i flagelate, koje imaju jak utjecaj i na mikrofloru tla. Protozo e su raširene u šumskim tlima čitavog svijeta, pa se dosad nije mogao ustanoviti nikakav njihov odnos prema geografskim oblastima ili tipovima tla. Većina živi u dubljini od 10 do 20 cm. Za razvoj protozoa u šumskom tlu najpogodniji je početak ljeta i kasna jesen. Opstanak protozoa bitno je ovisan od vlage šumskog tla. Radi pomanjkanja vlage veći dio protozoa nisu u sušnim ljetnim mjesecima aktivne, već se nalaze u stanju encista. Ustanovljeno je, da šume listača i četinjara nemaju neku izrazito različnu faunu protozoa, ali i to, da se nakon čiste sječe broj protozoa u tlu znatno smanjuje. Protozoe imaju u šumskom tlu veliko značenje. Tako je na pr. ustanovljeno, d a Azobacte r veže više atmosferskog dušika, kada se razvija zajedno sa protozoama. Razlog tomu je vjerojatno taj, što protozoe hraneći se tim bakterijama, sakupljaju u sebi i dušik, kojeg su azobakteri vezali, te ujedno onemogućavaju, da populacija azobaktera naraste do maksimuma. Prema pokusima Vinogradov e amebe žderanjem azobaktera istovremeno stimuliraju njihovu energiju razmnažanja. (1) Sewertceff, Defecher i L. Warga su ustanovili, da se amebe u tlu pretežno hrane sa mikrokokima i bakterijama, drugim amebama i nekim organskim supstancama, dok se sa gljivama i aktinomicetama ne hrane. Uloga Nem a t od a u edafskom sloju šumske biocenoze je ta, što one smanjuju svojim parazitiranjem broj nekih štetnih insekata, ali on e su ujedno i uzročnici epidemije strongilusa kod d i v 1 j a č i kao i uzročnici nekih biljnih bolesti. Prema istraživanjima Jage n a žive u šumskom tlu od A n e 11 id a veoma korisne Enchitreidae, jer njihovo prisustvo |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 36 <-- 36 --> PDF |
uzrokuje početak stvaranja humusa, pa bi prema mi šljenju tog istraživača djelatnost tih organizama bila po stvaranje šum skog humusa korisnija od funkcije glista. Lumbricida e (gliste) spadaju svakako među najkorisnije i naj aktivnije životinjske stanovnike edafskog sloja. Među najrasprostranje nije vrste spada Lumbricus terrestris. Djelatnost glista u tlu dvostruko je korisna: 1. što one stalnim prerađivanjem i miješanjem tla razrahljuju i prozračuju tlo, pospješuju stvaranje humusa i omogućuju lakše prodiranje korijenja biljaka u dublje slojeve; 2. što mikrobi svih vrsta u crijevima i izmetinama glista nalaze bolje uvjete za razmnažanje nego drugdje u tlu, tako da gliste unapređuju mikroforu tla. Gliste se ne hrane samo organskim supstancama, koje se nalaze u raspadanju, već i bakterijama, gljivama i algama i protozoama. B a s s alik je ustanovio, da 60 tisuća gHsta po ha šumskog zemljišta potroši za vrijeme 9 mjesečnog vegetacijskog perioda 720 kg lisne supstance, tako, da one u bukovoj šumi prometnu godišnje jednu šestinu do jedne sedmine listinca. (1) Gliste teško žive u sirovom humusu u kome se stvaraju velike količine humusne kiseline; u takvim tlima ne dolazi do prerade uginulih dijelova biljaka, koji se, ako je uz to klima hladna i vlažna, sve više nagomilavaju, te povećavaju sirovi humus tako, da se konačno stvore okolnosti u kojima se gliste ne mogu održati. Ali i ekstremno suha i plitka tla također onemogućavaju opstanak glista. Tako u suhim pjeskovitim tlima gotovo i nema glista. Stvaranje humusa u šumskom zemljištu doprinose i brojni organizmi vrsta1 izopoda i acarina, pa i neke vrste myriapoda, koje se hrane sa truleži. U šumskoj prostirci rasprostranjen je velik dio insekata, osobito C o 11 e m b o 1 a. Hraneći se organskim tvarima, koje se nalaze u raspadanju oni posješuju brzo odstranjenje tih tvari. Tu žive i mnogobrojne ličinke i kukuljice Dip t e r a, koje također doprinose razrahljivanju tla i stvaranju humusa. Mnoge ose i sitni mravi, koji žive pod kamenjem u zemljišnom sloju, svojim ga prohodima prorahljuju; njihovim podrivanjem postepeno uronjava kamenje u zemlju. Od sisavaca, koji žive u šumskom zemljištu najvažnija je krtica (Talpa europae.a); ona je tu radi održavanja prirodnog reda neophodno potrebna; hrani se grčicama, ličinkama i glistama te svojim rovanjem prohoda razrahljuje zemlju. Edafska fauna je osobito aktivna u prerađivanju šumske prostirke. Tako je na´pr. ustanovljeno, da ta fauna u roku od 20 godina potpuno preradi sloj što ga daju 30 lit listinca po lm2. (1) Sve izneseno dokazuje nam kako je za dobrotu šumskog tla osim povoljne fizikalne i kemijske strukture od odlučne važnosti i mogućnost razvoja njegovih biljnih i životinjskih organizama. 0 stvaranju i podržavanju ekoloških uslova potrebnih za opstanak i djelatnost biotskih faktora edafskog sloja šumske biocenoze ovisi uspjeh uzgoja zdravih i otpornih sastojina, a time i proizvodnja drvne mase. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1954 str. 37 <-- 37 --> PDF |
LITERATURA 1. Friederichs : K. Die Grundfragen und Gesetzmässigkeiten der Land- und Forstwirtschaftlichen Zoologie, Bd I. u. II. Berlin 1930. 2. Gr a ča n in: Pedologija IL, Zagreb 1947. 3. H o r v a t I.: Biologija drveća, Šumarski priručnik, Zagreb 1946. 4. H or va t I.: Nauka o biljnim zajednicama, Zagreb 1949. 5. Tešić : Osnovi poljoprivredne i šumske mikrobiologije, Beograd 1947. 6. Viljams : Nauka o zemljištu, Beograd 1949. RE SUME The author gives a short survey of biotic factors acting in the edaphic layer of forest biocenosis, in presinting the names of most important species of plants and animals and describing their functions. He, finally, concludes that the quality of forest soils highly depends not only on their favourable physical and chemical structure but also on the possibility of development of plant and animal organisms. For the success in raising healthy and resistant stands and thereby the production of timber volume depends on the establishment and maintenance of the ecological conditions necessary for the existence and activities of these organisms. ZA ZAŠTITU FAUNE Prof. Ljubica Štromar M M eđu prirodnim bogatstvima naše zemlje posebno mjesto zauzima životinjski svijet. Naša je fauna vrlo heterogena i po svome podrijetlu i zoogeografskim odnosima. Pored mnogih vrsta, koje žive i u ostalim krajevima svijeta, dolazi kod nas također veliki broj sasvim osebujnih životinjskih vrsta. To su urođeni, endemni oblici naše faune, koji su poznati zoolozima cijeloga svijeta. Endemi su vezani na određene životne prilike, prema tome i dolaze u određenim biotopima. Kao naročita životna područja kod nas, ističu se pećine, podzemne šupljine s vječnim mrakom i skoro konstantnom temperaturom planine, planinska jezera ledenjačkog podrijetla, kao i neki mali otoci Jadrana, a konačno i samo Jadransko more. Nije onda čudo, ako tvrdimo da je naša fauna privlačila, a privlači i danas, strane, naučenjake te su mnogi od njih obrađivali pojedine naše vrste. Prirodne sredine u kojima živi životinjski svijet se mijenjaju nešto utjecajem elementarnih faktora, ali najvidniju ulogu kod mijenjanja i preoblikovanja životnih prilika vrši čovjek. Brojno ljudsko stanovništvo, stvarajući sebi uslove za život, za svoj opstanak, mijenja i prirodu oko sebe. Tako su u kratkim vremenskim razmacima nastajale šume, da se pretvore, rukom čovjeka u plodna polja, isušivane su močvare, nicala su naselja i gradovi, a pojačanom elektrifikacijom smanjivale su se vodene površine. životinjski svijet se nejednoliko odnosio prema novo nastalim životnim prilikama, neke su se vrste uspjele postepeno prilagoditi, dok su druge vrste u znatnoj mjeri bile potiskivane. Direktan utjecaj čovjeka odnosi se na pojedine vrste, koje lovi radi koristi ili užitka. Izvjesne vrste 243 |