DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 9     <-- 9 -->        PDF

i ujedno se približio prošeku izvoza drveta iz perioda 1929/38 god. Posle
1949 god. izvoz blago pada, a u 1952 god. znatno, čime se ova godina približila
godinama najnižeg izvoza drveta (1932, 1936) za poslednjih 30 godina
izuzimajući ratne i godine neposredno iza rata. Ali je zato u 1953 g.
realizujući viškove zaliha iz 1952 god. došao na najvišu tačku posleratnog
izvoza drveta.


Kretanje izvoza drveta kroz sedmogodišnji posleratni period vidi se
iz sledećeg grafikona.


Pored linije kretanja izvoza po količini i realizovanoj vrednosti na
spoljnjem tržištu daje se i linija obima izvoza, dobijena na osnovu tržnih
cena iz II polugodišta 1953 god. sa kojom su množene količine sviju proizvoda
realizovanih tokom svake godine, Ovo zbog toga, što linija količinskog
i postignutog vrednosnog efekta, radi vrlo jake oscilacije cena
na drvnom tržištu i promene strukture tokom godina ne bi dala pravu
sliku obima izvoza drvnih proizvoda. Iz odnosa ovih triju kategorija vidi
se, da su u periodu 1947/49 a naročito u 1949 god. izvezene znatne količine
drveta manje vrednosti, i da se posle 1949 god. struktura drvnih
proizvoda u izvozu drveta prilično popravila.


Pored situacije na evropskom drvnom tržištu, koja je samo u izvesnoj
meri i samo za neke izvozne proizvode imala uticaj a na ovakvu strukturu
i obim izvoza drveta, treba uzeti u obzir i delovanje ostalih faktora
unutar zemlje. Na prvom mestu pitanje rada spoljno-trgovinske organizacije
i sposobnosti drvne industrije za izvoz.


Organizacija spoljne trgovine drveta do uvođenja novih privrednih
mera bila je određena opštim privrednim sistemom t. j . bila je strogo
centralizovana i obavljala se samo preko jednog izvoznog preduzeća. Pored
toga, mlad kadar spoljne trgovine bez koordinacije i uvida u rad i
mogućnosti drvne industrije nametao joj je vrlo teške specifikacije.
Ovakva organizacija spoljne trgovine i njen odnos prema proizvodnji dosta
su uticali, da u periodu visoke proizvodnje u sektoru drvne industrije
i vrlo povoljne konjunkture na evropskom drvnom tržištu ne budu izvezene
znatno veće količine drveta, naročito rezane građe i finalnih produkata.
Stoga su, za domaće potrebe ostajale veće količine od potrebnih,
radi čega je, pored ostalog, dolazilo do neracionalne ili nepotrebne potrošnje
u zemlji. Isto tako, drvna industrija, mada preopterećena planom
proizvodnje, nije u potpunosti odgovorila svom zadatku, naročito po pitanju
kvaliteta proizvoda, a specijalno u sektoru finalne drvne prerade. Pored
toga, na visinu i obim izvoza, uticali su i drugi faktori, kao na primer,
politički položaj naše zemlje u svetu, privredni odnosi prema ostalim zemljama
i dr., ali su ti faktori bili od manjeg značaja no napred navedeni.


Posle 1952 god., kada su otklonjene mnoge slabosti u proizvodnji i
organizaciji trgovine drveta i kada su rezultati decentralizacije i širokog
samoupravljanja radnih kolektiva došli do puni j eg izražaja, izvoz drveta
u 1953 god. dostiže zavidnu visinu. Stoga, možemo reći, da godina 1953
kao godina značajnijih uspeha u proizvodnji i izvozu drveta, pretstavlja
ujedno i prekretnicu u daljem izvozu drvnih proizvoda, izuzimajući visoki
izvoz rezane građe i celuloznog drveta četinara, koji je s obzirom na perspektivne
potrebe četinarskih proizvoda u zemlji još uvek neopravdano
visok.


V