DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 56     <-- 56 -->        PDF

znim intenzitetom.. Nalaze se većinom na smeđem tlu razne dubljine, u predjelima sa
ca 800 mm god. oborina i temperaturom za V—IX. mj. oko 14,4° C. Na osnovi opsežnijih
proučavanja stanišnih odnošaja, kao i odnosa tog drveta prema štetama organske
i anorganske prirode, te na osnovi istraživanja šumsko-uzgojnih svojstava, kao
i prirasta bilo pojedinih stabala ili sastojina autor je došao do ovih zaključaka:


S obzirom-n a klim u jap. arišu u Njemačkoj najbolje odgovaraju područja
sa visokom zračnom vlagom. Veoma mu je prikladno područje primorske klime
i sredogorski položaji s obilno oborina. Nepovoljna su mu područja s malo oborina,
zapadne i južne padine, glavice, suše gornje padine, kao i položaji sa većom količinom
snijega. Jače vjetrove izdrži samo u izrazito oceanskoj klimi. S obzirom na p e-
d o 1 o š k e faktore može se uzgajati na veoma različitim tlima duž čitave Zapadne
Njemačke, ako su dovoljna svježa. Dobro se održi i na primorskim, sušnim i pjeskovitim
tlima, jer je ondje obilna zračna vlaga. Udaljenjem od primorja njegove potrebe
na sadržini vode u tlu sve više rastu. U ravnicama, zapadnonjemačkom sredogorju
i u Južnoj Njemačkoj dobro se održi samo na dubokim ilovastim dovoljno svježim tlima.


Protiv raznih vanjskih štetnih utjecaja jap. ariš pokazao se kao vrlo
otporan. Tako je gotovo posve otporan prema parasitskom ariševom rak u (Dasyscypha
Willkommii). Bolest Phomopsi s pseudotsugae pojavljuje se na njemu
češće, a osobito nakon podkresavanja stabala ili oštećivanja grana u toku zime. Ako
se podkresivanje vrši ljeti (V—VII), može se napadaj potpuno izbjeći. Štete od gljiva
Trametes radiciperda i Armiliaria mellea utvrđene su tek lokalno. Od šteta koje mu
nanosi divlja č mnogo se lakše oporavlja nego evropski ariš. Iglice mu često obrsti
arišev moljac (Coleophora laricella) i os ice (Lygaeonematus laricis, Cephaleia
alpina i dr.). U toku ljeta izbojci se obično ponovno ozelene. Protiv Taeoniothrips
laricivorus daleko je otporniji od evropskog ariša Znatno ga ugrožavaju ljetn e
suše . Radi toga nije prikladan za uzgoj na suhim staništima. Prilično je osjetljiv
i protiv kasnih i ranih m r a z o v a. Međutim, kod raznih oštećenja pokazuje daleko
već u regeneracionu sposobnost nego evropski ariš.


Kod podizanja nasada pokazala se daleko boljom sadnja biljaka u manji m
razmacim a (ca 1,5 m). U tom se slučaju povoljno utječe na pravnost debla i njegovu
otpornost protiv vjetra i snijega, na tvorbu jednolično užih godova, a izbjegava
se naglo razgranjenje, tvorba krupnih grana, kao i degradacija tla. U kulturama
treba irlo rano započeti uzgojnim mjerama. Prve je prored e potrebno izvršiti već
u dobi od 10—15 godina. One treba da su u početku umjerene, jer se inače odviše
brzo šire krošnje. Poslije 20. god. prorede su intenzivnije, a u kasnijoj dobi vrše se
jake prorede, čime se pospješuje razvoj široke krošnje dominantnih stabala i time
utječe na povećanje debljinskog prirasta.


Pitanje provenijencij e još nije dobro proučeno. Raznolični uzrast pojedinih
primjeraka kao i sastojina govori u prilog prirodne diferencijacije stanišnih
rasa. Bastard i između evropskog i japanskog ariša u Vel. Britaniji i Njemačkoj
pokazali su mnogo bujniji prirast nego jednako stara stabla čistog evropskog i čistog
japanskog ariša. Uzgoj bastarda bit će tek onda opravdan, ako se pokaže, da su imuni
protiv ariševom raku.


U čistim sastojinama znatno se degradir a tlo. Radi toga je potrebno u
20—30. godišnjoj sastojini unositi skiofilne ili poluskiofilne vrste, kao bukvu, obični
grab, crveni hrast, duglaziju, golemu tuju ili čugu. Iz jednakodobnih mješovitih sastojina
jap. ariša sa skiofitima nastaju kasnije dvoslojne sastojine, jer ariš preraste
ostale vrste i tvori dominantnu etažu. On brzo prirašćuje ne samo u prvim decenijima
nego i dalje. Njegov brzi rast, kao i manja potreba na svijetlu omogućuju unašanje
njegovih sadnica u rjeđi bukov pomladak. Smjesa sa smrčom moguća je samo na
optimalnom staništu.


Japanski ariš odlikuj e se pred evropskim: malom potrebom1 na sadržini hranjiva
u tlu, apsolutnom otpornošću prema parasitskom raku, brzim oporavljivanjem
nakon raznih oštećenja, manjom potrebom na svijetlu, bržim prirastom, tvorbom ravnih
i inače vrijednih debala, većom produkcijom jačih i dužih sortimenata i si. N epovoljnij
i je od evropskog ariša radi veće potrebe na vlazi u tlu i velikoj zrač