DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 54 <-- 54 --> PDF |
U gospodarskoj šumi (gospodarskoj jedinici) je drvna zaliha rezultat rada čovjeka i prirode, i prema tome sadrži opredmećeni ljudski rad. Zbog toga ima vrijednost Međutim i u prašumi ima drvna zaliha vrijednost, i ako je dar prirode, pa ne sadrži opredmećeni rad. Shvaćanje da drvna zaliha prašume ima vrijednost osniva se na učenju Marxa (»Kapital« III. Zagreb 1948. str. 355.), prema kojemu je za vrijednost dobara odlučno društveno potrebno radno vrijeme, za reprodukciju u času utvrđivanja vrijednosti. Budući da se zbog podmirenja društvenih potreba danas proizvodi drvna masa (materija), — a s time u vezi i drvna zaliha — to sve drvne mase (zalihe) imaju vrijednost bez obzira, da li sadrže ili ne minuli rad. Naime značajna je osebina šumskog gospodarstva, da u vrijeme, kada proizvodi svoje proizvode, proizvodi i svoja glavna sredstva za rad (isti slučaj postoji i u stočarstvu). Vrijednost drvne zalihe (mase) jednaka je društveno potrebnom radnom vre menu za njenu reprodukciju u sadanjim uvjetima proizvodnje. Iz izloženog se vidi, da drvna zaliha ima dvije važne karakteristike osnovnog sredstva: da služi u proizvodnji i da ima vrijednost. Treća karakteristika osnovnog sredstva, da se ono u proizvodnom procesu troši i da prenosi dio svoje vrijednosti na proizvode, ne postoji kod drvne zalihe. Poznata je činjenica, da se drvna zaliha u racionalnom, trajnom šumskom gospodarstvu ne troši, nego da djeluje kao trajni prirodni katalizator. Ona se ne amortizira. Zbog tgga, i ako drvna zaliha služi u proizvodnji i utječe na stvaranje novih proizvoda (upotreb nih vrijednosti) i ima vrijednost, ne ulazi — na bazi učenja Marxa — u proces stva ranja vrijednosti proizvoda šumskog gospodarstva. Iz prednje analize dade se zaključiti, da drvna zaliha ima karakteristike osnovnog sredstva ali ne sve! Zbog toga bi je mogli smatrati kao neko »specifičn o osnovno sredstvo«. Ta specifičnost očituje se i u tome, što je drvna zaliha do momenta sječe sa šumskim zemljištem nedjeljivo povezana. No što je još značajnije, ona je uvjetovana veličinom šumskog zemljišta, njegovom dobrotom i postupkom. S druge strane proizvodna sposobnost zemljišta zavisi od drvne zalihe i postupka s njome. Drvna zaliha i šumsko zemljište čine organsku cjelinu u šumskom gospodarstvu i proizvodnji. Daljnja specifičnost drvne zalihe je u tome, da za stvaranje drvne zalihe treba oko 100 i više godina. Za proizvodnju drugih osnovnih sredstava nije potrebno tako dugo vrijeme. No postoji još i ova značajna karakteristika drvne zalihe (mase), a ta se očituje u tome, da ona može biti i sredstvo za rad i sredstvo za realizaciju (predmet rada). Tu karakteristiku drvne zalihe ističe i Marx (»Kapital« II. knjiga Zagreb 1947. str. 203), koji piše:« Ono što se ovdje naziva rezervom — određena količina živog drveta ili stoke — nalazi se relativno u procesu proizvodnje (u isti mah i kao sredstvo za rad i kao materijal za rad); prema prirodnim uslovima njene reprodukcije, kada je privredna uređena, mora se jedan znatan dio stalno nalaziti u ovom obliku«. Drvna zaliha (šuma) daje direktne koristi. No poznato je, da ona pruža i značajne indirektne koristi: režim vode, zaštita od vjetra i t. d. To svojstvo imaju rjeđe druga osnovna sredstva. ´ Na temelju svega izloženog može se zaključiti, da drvna zaliha ima neka svojstva osnovnog sredstva, ali da postoje i mnoge specifičnosti, po kojima se razlikuje od ostalih osnovnih sredstava. Zbog toga se može smatrati samo kao neko »spec i- fično osnovno sredstv o«. Došavši do ovog zaključka nastaje odmah pitanje, da li treba na drvnu zalihu plaćati kamatu? To pitanje pojavljuje se u vezi propisa »Uredbe o ukupnom prihodu privredne organizacije i njegovoj raspodjeli« od 11. XII. 1953. SI. list br. 51/1953. Smatramo, ako se ima na umu, da je drvna zaliha samo neko »specifično osnovno sredstvo« kao i sve njene karakteristike — da ne bi bilo pogodno realizirati dio akumulacije u obliku kamata od vrijednosti drvne zalihe. To shvaćanje potkrjepljujemo i činjenicom, da je s čl. 26. citirane Uredbe izuzeto od plaćanja kamata i osnovno |