DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 22 <-- 22 --> PDF |
šine mamje ili više ogoljelog krša. Gdje je nekada rasla bujna mediteranska i submediteranska šuma, danas vidimo makiju, garigu, krški pašnjak ili goli kamen vapnenac. Rij´etko gdje nailazimo na bolje uščuvane starije šume crnike i bora. Jedino u područjima krških brda, udaljenim od prometnih sredstava ostadoše uz velike pašnjake i kamenjare manje ili više ušću vani kompleksi visokih bukovih i jelovih šuma. Ovakvo stanje šuma u tim područjima nije prouzrokovano negativnim djelovanjem izvjesnog jednog jedinog historijskog faktora, već je ono nastalo pod utjecajem čitavog niza sila, koje su stoljećima razarale osnovnu bazu šumskog gospodarstva tih područja. Iako je gospodarsko nastojanje stranih vlasti u tim područjima bilo u stanovitim periodima pozitivno, te dalo povremeno negdje i dobre rezultate, ipak je ukupna bilanca nesrazmjerno negativna. Uzrok postanka naših prostranih područja krša zaista ne možemo tražiti u neracionalnom gospodarenju i njihovom prekomjernom iskorišćavanju samo po Mletačkoj Republici, kada znamo, da su velike površine golog krša nastale i tamo, kamo nije sizala vlast te republike. One su nastale i tamo, gdje je stotinama godina vladala Habsburška monarhija, njeni knezovi, vojvode i ostali vlastodršci. Poznata je činjenica, da su i posjedovni odnosi doprinijeli u izvjesnoj mjeri stvaranju krša. Najmanje ga ima tamo, gdje se gospodarilo sa velikim suvislim kompleksima šuma. Na individualnim posjedima još uvijek nailazimo na grmolike sastojine, a negdje i uščuvane gajeve, dok isu općinski posjedi sa zajedničkim pašnjacima dali najveća područja obešumljenih krških površina. * Promotrimo li postanak našeg golog krša u sklopu pojave obešumljenja i stvaranja pustoši na ogromnim područjima mediteranskih zemalja, dolazimo u skladu sa mišljenjima mnogih specijalista za to pitanje (Molinier, Prat, Pavari, Gonzales, Vasquez, Fernando Barö. Palmgren) do općeg zaključka, da je pogrješna djelatnost čovjeka i njegov postupak sa šumom glavni uzročnik tom zlu. čovjek je obešumljenjem, požarima i ekstenzivnim stočarstvom potpuno poremetio ravnotežu biljnih formacija tih područja. On je na taj način prouzrokovao pogoršanje, po regeneraciju šuma odlučnih ekoloških faktora, te time doveo šumu do potpune degradacije sa svim štetnim sekundarnim posljedicama. Došlo je do nagle erozije i ogoljenja degradiranih šumskih tala i pašnjačkih površina, pa i samih agrikulturnih područja, koja su izgubila zaštitu, koju im je šuma neposredno i stalno pružala. Palmgre n ističe slabu gustoću stanovništva tih zemalja prema relativnom obilju sitne stoke, a najviše koza i ovaca. Kao primjer uzimlje danas obešumljenu, a nekada šumom bogatu Grčku. U toj zemlji, prema statistici iz god. 1938., dolazi na 54,7 stanovnika po kvadratnom kilometru, — 62,7 ovaca, 33,5 koza i 7,4 goveda, t. j . svega 103,6 komada stoke. Požari, neracionalna sječa šuma i neograničena paša stoke su faktori, koji su tokom stotina godina uništavali biljni pokrov zemlje. Degradacijom šuma nastala makija — gariga — kraški pašnjak — goli kamen — slijede, u takvim prilikama neumitno i neizostavno jedno za drugim. Postanak našeg golog krša ne možemo izdvojiti iz ovih općih zbivanja u području mediteranskih zemalja. I tu je čovj ek, svojim poli |