DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 21 <-- 21 --> PDF |
još iste godine 368 općina i sela podiglo svoje gajeve. Veći dio današnjih starih umjetno podignutih dalmatinskih šuma osnovan je u to doba. Mirom u Schönbrunu 5. VI. 1809. dolazi pod Napoleonov u vlast i Koruška, Kranjska te dio Hrvatske sa Vojnom Krajinom. Napoleo n je te zemlje ujedinio sa Dalmacijom pod imenom Ilirske provincije. Sa šumama Ilirije upravljala su tri nadzorništva (Coservation des Eaux et Forets) sa sjedištem u Ljubljani, Karlovcu i na Rijeci, šume Vojne Hrvatske bile su pod izravnim nadzorom »konzervadora« u Ljubljani. Sa »konzervacijama« su upravljali »konzervadori« pomoću inspektora, podispektora, gardesa, brigadiers-a, i grenadiers-a. Francuzi su u šumarskoj administraciji u Iliriji primijenili svoje zakonodavstvo i svoja stoljetna iskustva. Na ilirske provincije bili su protegnuti i francuski zakoni i propisi o šumama i vodama, koji se osnivaju na naredbi od mjeseca augusta 1669 godine. U Iliriji bile su šume po vlasništvu podijeljene na carske (državne), sekvestrirane, općinske i privatne. Načelo šumarskopolitičke službe u privatnim šumama bilo je provedeno u Iliriji isto tako, kao u francuskom zakonodavstvu, t. j . gospodarenje u privatnim šumama stajalo je pod nadzorom državne uprave. Urbarijalni propisi vrijedili su jednako za vlastelu kao i za kmetove. Godine 1810. određena je specijalna komisija, da kao posljednja instanca presuđuje sve sporove između vlastele i kmetova. Odredbe i propisi konzervacija obuhvatili su sva područja šumskog gospodarstva, šumarsku politiku, unapređenje gospodarstva, iskorišćavanje šuma, melioracije, te lov i ribolov. Izvoz izrađenog i neizrađenog hrastovog drveta izvan provincije Ilirije bio je zabranjen. Najbolje hrastovo drvo bilo je rezervirano za potrebe mornarice. U Motovunskoj šumi u Istri posječeno je od god. 1808 do 1813 za francusku mornaricu 32.000 hrastovih stabala. Hrastova francuska dužica, koja se i danas kod nas izrađuje, prvi put se kod nas počela izrađivati za vrijeme francuske Ilirije. Godine 1809. izdana naredba, da se siromašnim žiteljima izda besplatno ogrjevno drvo, morala se nakon 3 mjeseca radi zloupotreba povući. Mnoge, dobro zasnovane mjere, nije francuska šumarska administracija u Iiliriji mogla provesti, jer je vrijeme francuske vladavine bilo prekratko. Izričući općeniti sud o kratkotrajnoj francuskoj upravi u ilirskim predjelima Hrvatske moramo priznati, da je na razvoj šumskog gospodarstva imala pozitivan utjecaj. Kada su nakon sloma Napoleonovo g carstva Istra i Dalmacija pripale Austrougarskoj, nastojala je austrijska uprava da u drugoj polovici 19. stoljeća počne sa ponovnim pošumljenjem tada već ogromnih područja obešumljenog krša. Pošto je ta uprava bila strana narodu, ona nije u tom nastojanju mogla imati većih uspjeha. Upravnici toga vremena se tuže, da je narod zaostao te da je običaj, da se sve što se zove šumom — uništi, prešao u kronično stanje. Posjednici kraškog tla bile su većinom općine, koje su ta tla upotrebljavale za općinske pašnjake, na kojima su brstila i čupala travu velika stada koza. Iz socijalnih, političkih i ekonomskih razloga općine su teško dozvoljavale, da se godišnje ma i jedan dio tih pašnjaka pošumi. Općine, koje su pristale da odstrane koze, bile su iznimka. Bacimo li pogled na postupak sa šumama Dalmacije i Istre do početka XX. stoljeća, vidimo, da su rezultat tog postupka ogromne povr |