DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 21     <-- 21 -->        PDF

još iste godine 368 općina i sela podiglo svoje gajeve. Veći dio današnjih
starih umjetno podignutih dalmatinskih šuma osnovan je u to doba.


Mirom u Schönbrunu 5. VI. 1809. dolazi pod Napoleonov u vlast
i Koruška, Kranjska te dio Hrvatske sa Vojnom Krajinom. Napoleo n
je te zemlje ujedinio sa Dalmacijom pod imenom Ilirske provincije. Sa
šumama Ilirije upravljala su tri nadzorništva (Coservation des Eaux et
Forets) sa sjedištem u Ljubljani, Karlovcu i na Rijeci, šume Vojne
Hrvatske bile su pod izravnim nadzorom »konzervadora« u Ljubljani. Sa
»konzervacijama« su upravljali »konzervadori« pomoću inspektora, podispektora,
gardesa, brigadiers-a, i grenadiers-a. Francuzi su u šumarskoj
administraciji u Iliriji primijenili svoje zakonodavstvo i svoja stoljetna
iskustva. Na ilirske provincije bili su protegnuti i francuski zakoni i
propisi o šumama i vodama, koji se osnivaju na naredbi od mjeseca
augusta 1669 godine. U Iliriji bile su šume po vlasništvu podijeljene na
carske (državne), sekvestrirane, općinske i privatne. Načelo šumarskopolitičke
službe u privatnim šumama bilo je provedeno u Iliriji isto tako,
kao u francuskom zakonodavstvu, t. j . gospodarenje u privatnim šumama
stajalo je pod nadzorom državne uprave. Urbarijalni propisi vrijedili su
jednako za vlastelu kao i za kmetove. Godine 1810. određena je specijalna
komisija, da kao posljednja instanca presuđuje sve sporove između
vlastele i kmetova.


Odredbe i propisi konzervacija obuhvatili su sva područja šumskog
gospodarstva, šumarsku politiku, unapređenje gospodarstva, iskorišćavanje
šuma, melioracije, te lov i ribolov. Izvoz izrađenog i neizrađenog
hrastovog drveta izvan provincije Ilirije bio je zabranjen. Najbolje hrastovo
drvo bilo je rezervirano za potrebe mornarice. U Motovunskoj šumi
u Istri posječeno je od god. 1808 do 1813 za francusku mornaricu 32.000
hrastovih stabala. Hrastova francuska dužica, koja se i danas kod nas
izrađuje, prvi put se kod nas počela izrađivati za vrijeme francuske Ilirije.
Godine 1809. izdana naredba, da se siromašnim žiteljima izda besplatno
ogrjevno drvo, morala se nakon 3 mjeseca radi zloupotreba povući.
Mnoge, dobro zasnovane mjere, nije francuska šumarska administracija
u Iiliriji mogla provesti, jer je vrijeme francuske vladavine bilo
prekratko. Izričući općeniti sud o kratkotrajnoj francuskoj upravi u ilirskim
predjelima Hrvatske moramo priznati, da je na razvoj šumskog
gospodarstva imala pozitivan utjecaj.


Kada su nakon sloma Napoleonovo g carstva Istra i Dalmacija
pripale Austrougarskoj, nastojala je austrijska uprava da u drugoj polovici
19. stoljeća počne sa ponovnim pošumljenjem tada već ogromnih
područja obešumljenog krša. Pošto je ta uprava bila strana narodu, ona
nije u tom nastojanju mogla imati većih uspjeha. Upravnici toga vremena
se tuže, da je narod zaostao te da je običaj, da se sve što se zove
šumom — uništi, prešao u kronično stanje. Posjednici kraškog tla bile
su većinom općine, koje su ta tla upotrebljavale za općinske pašnjake,
na kojima su brstila i čupala travu velika stada koza. Iz socijalnih, političkih
i ekonomskih razloga općine su teško dozvoljavale, da se godišnje
ma i jedan dio tih pašnjaka pošumi. Općine, koje su pristale da odstrane
koze, bile su iznimka.


Bacimo li pogled na postupak sa šumama Dalmacije i Istre do početka
XX. stoljeća, vidimo, da su rezultat tog postupka ogromne povr