DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 20 <-- 20 --> PDF |
vlasnik zemljišta, a niti je uživao čitav prihod, već je postajao vječiti radnik. Nije li vlasnik zemljišta bio zadovoljan sa seljakom kmetom, mogao mu je zemlju oduzeti, s tim, da mu je dao odštetu za vrijednost stabala, loza i zidova. Takav nepravedni sistem imade izvor u davnoj prošlosti, ali je pod mletačkim gospodstvom dosegao vrhunac izrabljivanja seljaštva, kada je republika nagrađivala za državu zaslužne ljude time, što im je u Dalmaciji davala velike posjede, koje su obrađivali kmetovi, te vlasniku davali njegov dio. Ova je ustanova ostala netaknuta za vrijeme francuske i austrijske vladavine, pa je ukinuta tek u nedavnoj prošlasti. Mletačka uprava zavodi god. 1777. za Istru novi šumski red te započinje sa novom organizacijom šumske uprave. Svrha i tog novog istarskog šumskog reda bila je da pokrije potrebe brodarstva na građevnom drvetu, te da u visokim šumama osigura potrajno gospodarenje. Nastali Napoleonski ratovi spriječiše, da se u praksi ostvare principi zacrtani tim novim šumskim redom, tako, da je za vrijeme tih ratova uništen još jedan veliki dio preostalih hrastika u Istri. Polovicom 18. stoljeća postaje uslijed nestanka šuma stanje seljaka u Dalmaciji tako loše, da je mletačko-dalmatinski gubernator G r i m a n i izdao godine 1756. Agarni zakon i u njemu odredio, da se radi zaštite i održavanje pašnjaka te osiguranja paše stoke, moraju čuvati »sv. gajevi «. Kada su već gotovo sve pristupačne šume bile uništene, izdaje Mletačka republika 7. VIII. 1760. t. zv. »Dukale«, s kojom naređuje, da šume treba čuvati. Slične Dukale izdaje ona i 6. XII. 1785. te 5. I. 1792., ali ipak ne zabranjuje izvoz drveta u Veneciju, tako, da su i posljednji ostaci šuma u Dalmaciji sasječeni. U vrijeme sloma mletačke vlasti u Dalmaciji dovršeno je i potpuno uništenje njenih šuma, tako, da je Dalmacija tada davala sliku obešumljene, opustošene i potpuno osiromašene zemlje. Mirom u Campo-Formiu god. 1797. pripala je Dalmacija Habsburgovcima, ali je već mirom u Požunu, 26. XII. 1805. ustupljena Francuskoj, pod čijom je upravom bila do godine 1813. Iako je ta uprava bila kratkotrajna, ona je ipak sa Vickom Dandolom na čelu, bila napredna i korisna. Dandol o je nastojao da Dalmaciju gospodarski preporodi, pa se mnogo brinuo i za unapređenje šumarstva. On izdaje 16. XI. 1806. strogu odredbu, kojom se svatko, tko guli korijenje, sječe mladice, i u šumi loži vatru kažnjava globom od 300 do 3000 libara. U toj se uredbi zabranjuje izvoz drveta iz jednog kotara u drugi. Godine 1807. Dandol o opširno izvještava Napoleona o lošem stanju šuma u Dalmaciji, te slijedeće godine određuje, da svaka općina i selo ogradi i odmah pošumi površinu od 3,5 do 7 hektara. Da bi se ova odredba mogla provesti u djelo, naručene su iz Italije veće količine biljaka i osnovan kraj Zemunika veliki šumski rasadnik. Dandol o preporuča i gojidbu maslina, murve, pitomog kestena i planike. Osnovan je posebni ured, koji se je brinuo za takova posumljavanja, a iz Italije su dovedeni stručnjaci, koji su narod poučavali o gojenju voćaka i drveća. Pošumljene površine nazvane su »svetim šumama« ili »gajevima«. Za oštećenje tih gajeva bile su predviđene velike kazne. Izdane su stroge odredbe glede paše stoke, te ustanovljene poljske straže. Dandol o je tom akcijom posumljavanja postigao za tadanje prilike razmjerno velik uspjeh, jer je |