DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1954 str. 18 <-- 18 --> PDF |
god. 1527. Vrbnik na otoku Krku kao kraj bogat sa hrastovim i cerovim šumama. Međutim u to vrijeme izbija sve jači sukob između domaćeg stanovništva i Mletačke republike. Izgleda, da su s tim u vezi politički razlozi bili jači od gospodarskih, jer samo tako možemo objasniti da početkom 16. vijeka vjerojatno radi obrane gradova od pobunjenika, a kasnije i Turaka odpočinje djelomice i sama vlast da uništava dalmatinske šume. Codine 1536. izdaje mletački senat naredbu, da se unište sve šume u okolici Zadra. U okolici Šibenika bilo je to već ranije provedeno, pa se naslućuje, da se ovakva sječa šuma, sistematski provodila oko svih primorskih gradova. Kasnije su uništene i šume u unutrašnjosti zemlje, kao i one na otocima. Uništene šume nisu se mogle, radi loših stojbinskih prilika, kao i zbog kasnijeg nerazumnog dskorišćavanja po neukom i bijednom žiteljstvu, prirodno obnoviti. Tako izgleda da je Venecija kasnije t. j . početkom 16. stoljeća izmijenila svoj cilj gospodarenja sa šumama oko dalmatinskih gradova i na jadranskim otocima. Na osnovu mnogih historijskih dokumenata možemo zaključiti da je jedan od uzroka nestanka šuma u Dalmaciji, Primorju i Istri bio i opći politički cilj Mletačke republike, da se u tim područjima pod svaku cijenu održi na vlasti, te da te zemlje, ekonomski oslabljene, učini politički zavisnim. Uporedo s tim trebalo je pokriti i sve potrebe republike na ogrevnom i građevnom drvetu. Na hrastovim pilotima iz Dalmacije, Hrv. Primorja i Istre, izgrađena je Venecija, i nekoliko puta obnovljeni njeni ogromnim požarima uništeni dvorovi i crkve. Istarske i dalmatinske šume davale su stoljećima Mletačkoj republici odlično hrastovo drvo za izgradnju i izdržavanje njene velike mornarice, koja joj je osiguravala prevlast u Sredozemnom moru. Mletačka je vlast prisiljavala žiteljstvo, da svo drvo izrađeno za državne potrebe besplatno dovozi do luka. Da se žitelji riješe što prije tih nesnosnih obaveza, sami su u blizini svojih sela sasjekli velike površine svojih šuma, što je također znatno doprinijelo stvaranju krša. Kako je ovakovo stanje šuma ipak imalo po Mletačku republiku nepovoljne gospodarske posljedice zapaža se polovicom 16. stoljeća nastojanje, da se uništene šume opet podignu. Tada je zapovjeđeno svim šumoposjednicima, da u roku od 11 mjeseci sjetvom sjemena ili sadnjom žira pošume 1/s (osminu) od cjelokupne površine, koja je posljednjih 40 godina iskrčena. Određeno je, da na svakom mjestu, na kojem je nekad stajao hrast, mora opet rasti hrast. Zapovjed je izdana, ali su manjkali organi, koji bi je proveli u djelo. Organizacijom šumarske službe, koju je tada državna uprava provela htjelo se spasiti preostali još uvijek velik dio šuma i ponovno podići šumsko gospodarstvo. Državna uprava nad šumama prenesena je na arsenalski regiment. Izdan je posebni zakon po kome su općine postale odgovorne za šume, koje leže u njihovom području. Svaka je općina bila dužna, da postavi jednog čuvara i dva zamjenika. Zadaća je ovih službenika, među ostalima bila ta, da osnuju registar svih stabala sa promjerom većim od 6 palaca, te da o svom radu polažu svake 2 godine račun. Uzmemo li kao dokaz sastavljene šumske katastre, koji su se svakih 20 godina obnavljali, onda možemo reći, da su još preostale šume Mletačke republike sredinom 17. stoljeća bile donekle u dobrom stanju. Me |