DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 99 <-- 99 --> PDF |
vrsta organizacija i van šumarstva, na pr. poduzeće »Biljana«. Zalaže se za radničke savjete u šumarstvu kao što postoje i u svim ostalim privrednim granama. Međutim je po ovom pitanju ing. Lacković iznio mišljenje, da smo radničko samoupravljanje mogli provesti sami. Tarifni pravilnik je bio sastavljen na inicijativu našu, bio je odobren i po Zemaljskom odboru, ali nije oznažen od nadležnih organa. Ing. Krešić napominje, da smo i kao ustanova sa samostalnim finansiranjem mogli primati plaću po tarifnom pravilniku, ali negdje postoji i kočnica, iako smo najslabije plaćeni od svih struka. Upravni odbor nije poduzeo ništa da se ta kočnica otkloni. Školstvo Probleme školstva su u diskusiji zahvatili ing. Majer, ing. Dereta, ing. Tomac i dr. Klepac. Nismo razradili potrebe na raznim kadrovima i prema tome nismo pokušali riješiti potrebu na vrstama, broju i kapacitetu škola. Nismo također svi na čistu, kakvo mjesto treba u šumskoj privredi da zauzme srednji stručni kadar, a prema tome mjestu kakav treba da bude nastavni plan. Operativa nije pokazala ono zanimanje za stručne škole, koje bi trebala pokazati, pa se tim problemima bave samo nastavni zbor i ponegdje klub (Split). Operativa nije došla ni na pregled tih škola (inspekciju), niti materijalno pomaže škole za svoje kadrove. Savjeti za prosvjetu nisu toliko zainteresirani stručnim školama, a struka je prepustila to školstvo stihiji. U nastavnim planovima polovica ide na općeobrazovne predmete, a ostala polovica je sastavljena od cijelog kompleksa stručnih predmeta, kao fakultet u malom. Za lugare bi se uz srednje škole mogle osnovati bilo škole, bilo tečajevi. Struka bi se također trebala pozabaviti detaljnije i s nastavnim planovima i programima fakultetske nastave, kako se ne bi suviše energije trošilo na pojedinu materiju, koja je sporednija, a premalo na onu važnu. Potrebno je, da se apsolventi upoznaju više s našom konkretnom šumarskom problematikom. Lugarska služba Diskusiju o tom problemu poveo je ing. Butković, a sudjelovali su ing. Bura, ing. Šulentić, ing. Majer, ing. Zmijanac, ing. Presečki i »jedan delegat» (prema stenograf skom zapisniku). Danas se u prvom redu postavlja pitanje, kako regrutirati lugare. Lugar može postati samo onaj, tko ima položen lugarski ispit, a lugarski ispit mogu polagati samo oni, koji su već lugari. Za nove lugare nema niti određenog kriterija, niti postoje škole. Upravitelji šumarije troše skupocjeno vrijeme da instruiraju često polupismene ljude. Možda bi se moglo pomišljati, da se u lugarska službu primaju oni, koji su prošli kroz (dobrovoljnu) lugarsku vježbu (2—3 god.) i, ukoliko su se pokazali sposobnima, da se dalje izobražavaju kroz povremene tečajeve. Klub u Splitu je razmotrio taj problem i na njegovu inicijativu se otvara Lugarska škola za krš. Lugarska služba nije još potpuno pravilno organizirana. Lugara se doduše ne može prisiljavati na osnovu Pravilnika o lugarskoj kontroli da plati nepokrivenu štetu u šumi, ukoliko disciplinski postupak pokaže da nije kriv, ali lugar gubi često dane i snosi troškove za putovanja na sudske rasprave bez odgovarajućih dnevnica. Suzbijanje šteta u šumama bi se moglo pojačati i novčanom stimulacijom, koja bi se osigurala u predračunima šumarija. Često puta nije svagdje dobro organizirano odilaženje lugara na godišnji odmor, a nije dovoljno proučeno pitanje njihovog radnog vremena, odnosno naknade za tako reći neograničeno radno vrijeme. Moralo bi se također riješiti i njihovo pravo legitimiranja pojedinih ljudi, koji se često u zloj namjeri (krivolovci i si.) nađu po šumama. Obzirom na osnivanje posebnog Lugarskog društva, delegati su iznosili mišljenje, da će se to teško postići, jer se lugari nalaze raštrkani po terenu i nema ih nigdje skoncentriranih u centrima, kao inženjera i tehničara. Njihov bi rad trebalo uklopiti u aktivnost klubova, jer je njihova problematika takva, da mora interesirati i nas, a i obratno. 137 |