DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 99     <-- 99 -->        PDF

vrsta organizacija i van šumarstva, na pr. poduzeće »Biljana«. Zalaže se za radničke
savjete u šumarstvu kao što postoje i u svim ostalim privrednim granama. Međutim
je po ovom pitanju ing. Lacković iznio mišljenje, da smo radničko samoupravljanje
mogli provesti sami. Tarifni pravilnik je bio sastavljen na inicijativu našu, bio je
odobren i po Zemaljskom odboru, ali nije oznažen od nadležnih organa. Ing. Krešić
napominje, da smo i kao ustanova sa samostalnim finansiranjem mogli primati plaću
po tarifnom pravilniku, ali negdje postoji i kočnica, iako smo najslabije plaćeni od
svih struka. Upravni odbor nije poduzeo ništa da se ta kočnica otkloni.


Školstvo


Probleme školstva su u diskusiji zahvatili ing. Majer, ing. Dereta, ing. Tomac
i dr. Klepac. Nismo razradili potrebe na raznim kadrovima i prema tome nismo
pokušali riješiti potrebu na vrstama, broju i kapacitetu škola. Nismo također svi na
čistu, kakvo mjesto treba u šumskoj privredi da zauzme srednji stručni kadar, a
prema tome mjestu kakav treba da bude nastavni plan. Operativa nije pokazala ono
zanimanje za stručne škole, koje bi trebala pokazati, pa se tim problemima bave
samo nastavni zbor i ponegdje klub (Split). Operativa nije došla ni na pregled tih
škola (inspekciju), niti materijalno pomaže škole za svoje kadrove. Savjeti za prosvjetu
nisu toliko zainteresirani stručnim školama, a struka je prepustila to školstvo
stihiji. U nastavnim planovima polovica ide na općeobrazovne predmete, a ostala
polovica je sastavljena od cijelog kompleksa stručnih predmeta, kao fakultet u malom.


Za lugare bi se uz srednje škole mogle osnovati bilo škole, bilo tečajevi.
Struka bi se također trebala pozabaviti detaljnije i s nastavnim planovima i
programima fakultetske nastave, kako se ne bi suviše energije trošilo na pojedinu
materiju, koja je sporednija, a premalo na onu važnu. Potrebno je, da se apsolventi
upoznaju više s našom konkretnom šumarskom problematikom.


Lugarska služba


Diskusiju o tom problemu poveo je ing. Butković, a sudjelovali su ing. Bura,
ing. Šulentić, ing. Majer, ing. Zmijanac, ing. Presečki i »jedan delegat» (prema stenograf
skom zapisniku). Danas se u prvom redu postavlja pitanje, kako regrutirati
lugare. Lugar može postati samo onaj, tko ima položen lugarski ispit, a lugarski
ispit mogu polagati samo oni, koji su već lugari. Za nove lugare nema niti određenog
kriterija, niti postoje škole. Upravitelji šumarije troše skupocjeno vrijeme da
instruiraju često polupismene ljude. Možda bi se moglo pomišljati, da se u lugarska
službu primaju oni, koji su prošli kroz (dobrovoljnu) lugarsku vježbu (2—3 god.)
i, ukoliko su se pokazali sposobnima, da se dalje izobražavaju kroz povremene tečajeve.
Klub u Splitu je razmotrio taj problem i na njegovu inicijativu se otvara
Lugarska škola za krš.


Lugarska služba nije još potpuno pravilno organizirana. Lugara se doduše ne
može prisiljavati na osnovu Pravilnika o lugarskoj kontroli da plati nepokrivenu
štetu u šumi, ukoliko disciplinski postupak pokaže da nije kriv, ali lugar gubi često
dane i snosi troškove za putovanja na sudske rasprave bez odgovarajućih dnevnica.
Suzbijanje šteta u šumama bi se moglo pojačati i novčanom stimulacijom, koja bi
se osigurala u predračunima šumarija. Često puta nije svagdje dobro organizirano
odilaženje lugara na godišnji odmor, a nije dovoljno proučeno pitanje njihovog radnog
vremena, odnosno naknade za tako reći neograničeno radno vrijeme. Moralo bi se
također riješiti i njihovo pravo legitimiranja pojedinih ljudi, koji se često u zloj
namjeri (krivolovci i si.) nađu po šumama.


Obzirom na osnivanje posebnog Lugarskog društva, delegati su iznosili mišljenje,
da će se to teško postići, jer se lugari nalaze raštrkani po terenu i nema ih nigdje
skoncentriranih u centrima, kao inženjera i tehničara. Njihov bi rad trebalo uklopiti
u aktivnost klubova, jer je njihova problematika takva, da mora interesirati i nas,
a i obratno.


137