DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 78 <-- 78 --> PDF |
slučaju žalbe, u kome slučaju treba proslijediti žalbu sa primjedbama na navode iste,, te ožalbeno rješenje. Ustvari treba dostaviti cio predmet (preslušni zapisnik, izvještaj kontrolnog lugara, procjenbeni manual i t. d.) kako bi se u gospodarstvu mogla pravilno utvrditi šteta i odgovornost službenika. Naravno, u slučaju kad disciplinski sud prepusti pitanje naknade štete starješini, da on to riješi u svojoj nadležnosti, a u postupku je utvrđena odgovornost službenika, šumarije ne mora posebno provoditi izvide i dostavljati spise u prilogu eventualno podnesene žalbe, kako je gore navedeno. Drugi je postupak ako je šteta u vezi sa disciplinskim postupom ili krivičnim djelom. Tada će obično šumarija pitanje naknade štete prepustiti disciplin. sudu, da on presudom osudi službenika na plaćanje naknade štete (čl. 81/a ZoDS), Ukoliko se radi o krivičnom djelu, šumarija će uvijek prepustiti pitanje naknade štete redovnom sudu, dostavivši mu pravovremeno odštetni zahtjev (sudjeluje kao privatni učesnik). Proti onog dijela presude, kojim je riješeno pitanje naknade štete, službenik može podići tužbu nadležnom okružnom sudu kao radnom sudu, čija je presuda pravomoćna. Jasno je, da se tužba može podići samo protiv drugostepene presude (višeg) disciplinskog suda. U praksi se dogodio ovakav slučaj: šumarija je donijela rješenje o naknadi štete. koja je prelazila iznos od 20.000.— Din i dostavila to rješenje gospodarstvu. Istovremeno je protiv tom rješenju službenik izjavio žalbu, te je gospodarstvo rješenje poništilo i vratilo cio predmet na ponovni postupak. Međutim se spis križao na putu sa predstavkom sa kojom službenik moli da se stornira njegova žalba, budući je voljan dobrovoljno platiti štetu, a šumarija u popratnom spisu između ostalog navodi, da se isti nalazi neposredno pred penzijom, te da se poništi rješenje gospodarstva i time omogući da službenik plati naknadu za štetu. Nepravilno je mišljenje kod nekih šumarija, što se iz ovog slučaja jasno vidi, da se šteta koja prelazi iznos od Din 5.000.— može naplatiti samo putem disciplinskog suda. Predstavka nije uvažena. Odnosno rješenje gospodarstva nije poništeno, zato što službenik nije kriv za nastalu štetu, nego zbog toga što je šumarija prešla granice dozvoljenu propisima (5.000!), pa ako službenik ne će da plati dobrovoljno štetu ili smatra, da nije uopće kriv, šumarija ima mogućnost da se naplati putem redovne građanske parnice — ukoliko šteta nije u vezi sa die. prestupom. No ništa ne priječi šumariju da primi odštetu od službenika koji shvaća da je kriv za štetu i želi dobrovoljno da je nadoknadi. Šumarija jedino ne smije s time u vezi donositi rješenje na osnovu člana 82 ZoDS, niti stavlj´ati zabranu na prinadležnosti, nego sklopiti s njim usmeni ili pismeni sporazum o načinu naknade, te ako isti službenik prekine sa eventualnim obročnim otplatama ili odbije da dalje otplaćuje uopće, poduzme daljne mjere, koje su gore spomenute. (Dobrinčić Veljko) UNIFORMA SLUŽBENIKA ŠUMSKO-TEHNIČKE POMOĆNE SLUŽBE Često sa terena postavljaju pitanja dokle lugari imaju pravo nositi uniformu odnosno kada treba da je vrate u slučaju premještaja, prestanka službe, mirovine i si. Dat ćemo stoga kratka objašnjenja »Pravilnika o službenom odijelu (uniformi) službenika šumsko-tehničke pomoćne službe (SI. list FNRJ broj 96/49 str. 1303). Prije svega sve lugarsko osoblje, odnosno nadzornici šuma, pomoćni lugarilugari (u daljnjem tekstu lugari), mora za vrijeme službe da nosi uniformu. Ovo je potrebno naglasiti zato što je u praksi često slučaj, da lugari »štede« uniformu i nose svoja privatna odijela. Kasnije, u slučaju prestanka službe, nastaju sporovi, obje strane, šumarija i lugari traže za sebe pravo, lugari ne daju nazad što su jednom primili i pravdaju se, da su u službi uništili svoja privatna odijela. Stoga treba šumarija da uvijek kontrolira kako se sprovodi na terenu ovaj propis, obaveza nošenja (i trošenja) uniforme. |