DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 76 <-- 76 --> PDF |
SAOPĆENJA SASTANAK BUJIČARA NA SAVJETOVANJU HIDROTEHNIČARA U OPATIJI Od 4—6. XII. 1953 održano je I. savjetovanje hidrotehničara FNRJ u Opatiji. Na tom je savjetovanju raspravljano o vodnom zakonodavstvu, hidrološkoj službi, plovnoj mreži, o ekonomici melioracija, o problemima nanosa i kršu te o nekim specijalnim hidrotehničkirri problemima. U pogledu vodnoga zakonodavstva istaknuta je potreba, da se donese savezni zakon o vodama, kojim bi se regulirala pitanja u vezi s odbranom od voda i iskorišćavanja voda kao opće narodnoga dobra. Prihvaćeno je načelo, da zakon o vodama treba obuhvatiti osnovne odredbe o poduzimanju svih privrednih mjera i tehničkih radova, kojima treba uplivati na otjecanje vod ai sprečavanje njihovoga razornoga djelovanja. Tu su uključene i mjere za odvođenje voda i odbranu od poplava (uređenje bujica, regulacije rijeka, isušivanje zemljišta i t. d.), kao i sve mjere i djelatnosti, kojima je cilj sprečavanje erozije tla. Stoga se predviđa, da zakon o vođama mora postaviti i osnovne regulative za iskorišćivanje zemljišta u bujičnim područjima. Radi razmatranja problema nanosa štampani su među ostalim referati ing. St. Čirkovića (»Zaštita akumulacionog bazena Jablaničke hidrocentrale od zamuljivanja «) i ing. S. Lazareva (»Uređenje bujica i erozioni problemi u NR BiH«), a ing. Godek je za vrijeme savjetovanja održao koreferat »Zaštita tla i uređivanje bujica«. U okviru savjetovanja održan je sastanak bujičara, na kojem su razmotrena pitanja aktuelna u službi uređivanja bujica. Sa zadovoljstvom je utvrđeno, da je osnovana samostalna uprava za uređivanje bujica i zaštitu tla kod Državnoga sekretarijata za poslove narodne privrede NR Makedonije i da se isto takova samostalna uprava osniva i u NR Srbiji. Sastanak je istakao potrebu, da se na sličan način organizira služba i u ostalim republikama, jer će to omogućiti najbolji uspjeh u radu. Savjetovanje hidrotehničara je donijelo niz korisnih zaključaka, od kojih su za nas najvažnija dva. U prvome se ističe potreba donošenja zakonskih propisa o zaštiti tla, a u drugome se predlaže, da se dosadašnja služba uređivanja bujica proširi u opću službu zaštite tla od erozije te da se utom cilju u svakoj narodnoj republici formira posebna organizacija. Ing. I. Godek MATERIJALNA ODGOVORNOST SLUŽBENIKA Za materijalnu odgovornost službenika iz službenog rada i odnosa prema državi i prema građanima važe posebni propisi. Ovima se znači regulira samo materijalna odgovornost službenika za štetu, koju je učinio u službenom radu i odnosu. Službenik koji učini štetu van odnosa službe, materijalno će odgovarati kao svaki drugi građanin, primjenjujući opće propise materijalnog i procesnog prava, građanskog prava. U smislu čl. 82 Zakona o državnim službenicima, upravitelji šumarija donose rješenja o naknadi štete i na osnovu istih vrše obustavu dijela prinadležnosti. S tim u vezi vrše se najrazličitije nepravilnosti, često se i najgrublje krši zakon, donose se samovoljna i protuzakonita rješenja i tome si., čime, u krajnjoj liniji, upravitelji dovode sami sebe u mogućnost da krivično odgovaraju. Jedna je šumarija na pr. donijela rješenje o naplati štete u iznosu od preko Din 21.000.— i na osnovu istoga obustavila službeniku svaku isplatu, premda se radilo o suspendiranom lugaru proti kome još nije bio završen niti krivični niti disciplinski postupak, a niti je šteta uopće utvrđena, odnosno krivnja i odgovornost za štetu. Takovim postupkom može se čovjeka natjerati samo u kriminal, ne dajući mu ni minimum potreban za život. Da bi se to ubuduće izbjeglo, pokušat ćemo dati neka osnovna uputstva o načinu naplate štete od odgovornog službenika. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Po članu 41 Zakona o drž. službenicima, »službenik je lično odgovoran po načelima građanskog prava i državi za štetu, koju pričini pri vršenju dužnosti« (a ne samo građanima). Prije svega šteta koju počini službenik mora biti stvarna, da je nastupila. Po pravilu ona mora biti materijalna i prouzrokovana od strane službenika (nekom radnjom ili obratno-propuštanjem neke radnje). Dalje. Odgovornost službenika za nastalu štetu ima se ocijeniti prema načelima građanskog prava t. j . prema načelima, koja važe za pitanje naknade štete. Prema tome on ne će materijlno odgovarati iako počini štetu državnoj imovini, ako je službu vršio savjesno i po propisima. Čl. 81/a i 82 Zakona o drž. službenicima (u daljnjem tekstu ZoDS) propisuju postupak kako naplatiti štetu od službenika. Zadržat ćemo se najprije na 61. 82 koji daje ovlast upraviteljima šumarije (ustvari starješini nadležnom za postavljenje, koji je prenio to pravo na podređene starješine — upravitelje šumarije) da donese rješenje o naknadi štete ali samo za štete, koje ne prelaze iznos od 5.000.— dinara. Prije donošenja ovog rješenja, upravitelj šumarije mora prethodno sprovesti potreban postupak da bi utvrdio štetu i krivicu službenika, koga treba obavezno saslušati, što se mora vidjeti iz samoga rješenja, koje se nakon toga donosi. U rješenju obavezno treba staviti uputu, da se službenik ima pravo žaliti u roku od 15 dana neposredno višem starješini t. j . gospodarstvu. Tek nakon proteka ovog roka od 15 dana (ne računajući dan uručenja rješenja) rješenje postaje pravomoćno pod pretpostavkom, da se službenik nije žalio. Tek na osnovu ovakovog pravomoćnog xh rješenja može se staviti zabrana na čistih redovnih jednomjesečnih prinadležnosti službenika. Dječji dodatak ne podliježe nikakvoj obustavi. Upravo je pravilo da se u rješenju o naknadi štete, nakon upute o pravnom lijeku, dodaje da žalba ne odlaže izvršenje t. j . šumarije odmah nakon donošenja rješenja obustavljaju dio prinadležnosti bez obzira na to da li se službenik žalio ili ne odnosno da li je protekao rok za žalbu ili nije. Ovakav način rada je nepravilan. Osnovno pravo državnog službenika je pravo na žalbu i ona po pravilu odlaže izvršenje ožalbenog rješenja. Ovo pravo na žalbu se može iskoristiti samo jedamput, time, da se žalba predaje starješini koji je donio ožalbeno rješenje, da ga on proslijedi neposredno višem starješini od njega kome se žalba i izjavljuje. Sama žalba ne mora imati nikakove naročite forme i na nju se ni u kom slučaju ne stvlja taksa. Potpuno je da se u žalbi navede samo rješenje proti kome se žali, te razloge iz kojih se pobija. Po općim načelima koja važe u administrativnom postupku, starješina koji je donio ožalbeno rješenje (upravitelj šumarije) i kome se predaje žalba, ocijenit će blagovremenost njezinu pa ako nije blagovremeno podnijeta, odbacit će je. I proti ovome rješenju službenik ima pravo žalbe u roku od 15 dana (za razliku u discipl. postupanju — neurednosti — gdje iznosi rok 3 dana). Ovdje bismo napomenuli da su šumarije dužne sva rješenja predavati uz dostavnicu (potpis i datum), a eventualne žalbe zavesti u urudžbeni zapisnik (broj i datum), tako da se na žalbi i iz priložene dostavnice jasno vidi da li je žalba blagovremeno predana. Drugostepenim rješenjem završava se administrativni postupak i rješenje postaje izvršno. Međutim, bilo bi po našem mišljenju najpravilnije, da bez obzira radi li se o presudi disciplinskog suda ili rješenju starješine, ako nema naročitog razloga, šumarije ne izvršuju niti tada rješenje, sve do proteka roka od 30 dana, u kome službenik ima pravo tužbe nadležnom okružnom sudu (čl. 82 st. 2ZoDS), čija je presuda konačna, pravomoćna, te starješina po njoj mora da postupi. Tužba se podnosi direktno sudu, a ne putem ureda, koji može ali ne mora proslijediti tužbu eventualno njemu predanu. Ovdje valja napomenuti i to da se tužbom može napasti samo drugostepeno rješenje (ne može se povesti radni spor ako službenik nije izjavio žalbu — jer nema drugostepenog rješenja). Šumarije ne bi trebale svoja rješenja o naknadi štete odmah dostavljati gospodarstvu nego tek pošto postanu pravomoćna (poslije isteka roka od 15 dana) ili u |