DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 38     <-- 38 -->        PDF

njegovog proširenja i unapređenja, a sve u granicama mogućnosti obzirom
na sirovinsku bazu.


Razlozi:


Razloge možemo diferencirati na ekonomske u užem smislu riječi i na
šumskouzgojne. Kada već posjedujemo sirovinsku bazu, bilo bi više nego
li konzervativno i indolentno neiskoristiti te mogućnosti, pogotovu onda,
kada to više nije nikakav rizičan eksperimenat i kada je već poznato da
taj rad ne ugrožava vitalnost bora, u našem slučaju održanje inače ne
tako brojnih borovih sastojina na kršu Dalmacije. Iskustvo drugih, kao
i naše vlastito isključilo je svaku sumnju u to kao problem. Održavanje
i podržavanje suprotnoga mišljenja, ma koliko ono bilo neosnovano, postoji,
ponajčešće dobronamjerno. Dobronamjernih pesimista ima i među
šumarima. Međutim praktički treba prilaziti onim mjerama koje su rezultat
objektivnog i kritičkog posmatranja dosadašnjih iskustava i točnoga
poznavanja stanja na svome terenu. Pretjerivanje u obratnom
pravcu bilo bi još štetnije. Uostalom, sjetimo se već davno oborenih predrasuda
o kvalitetu drveta smolarenoga bora, što je također bilo podržavano
od stručnjaka.


0 izvanrednoj vitalnosti alepskoga bora, biće drugom prilikom govora
uz prikaz provjerenih činjenica. Već se je pokazalo, da ako se smolari
kako treba, onda nema ni govora o riziku, a šta je to »kako treba«
razmatraćemo kasnije.


Mogućnost proširenja smolarenja nije ni teoretski ni praktički neograničena.
Pri tome ocjenjivanju lučimo sadašnje mogućnosti i one u
perspektivi. U tome smislu se i radi Dvadesetogodišnji plan smolarenja
u Dalmaciji. Tim se planom ne će moći izgladiti sve one suprotnosti koje


već postoje kao zatečeno stanje. Nije nimalo lako uspostaviti normalan
kontiniutet. Svakako da je osnovni motiv toga plana postizavanje sklada
između smolarenja, sječe i pošumljavanja. Stoga je potrebno planski uzdizati
mlade sastojine koje će moći svojim postepenim pristizanjem omogućiti
stalno smolarenje. Posao je skoro potpuno nov, zato je i težak ali
mu se mora bez odlaganja pristupiti. Treba da se zna da u Dalmaciji nema
uopće nijednoga uređaj noga elaborata izuzev već prilično zastarjelih za
Paklenicu i Mljet, sa ukupnom površinom od oko 4.400 ha prema ostalih
920.000 ha. Prema tome su i poslovi uređivanja novijega datuma. Tačni
podaci o razmještaju dobnih razreda, pa i o masama ne postoje. Postoji
samo jedna prilično uopćena slika koja se bazira na neposrednoj okularnoj
procjeni iz inventarizacije 1947. g. Organizovanom i sređenom radu
to nije nipošto dovoljno.
Na radu u sadašnjoj proizvodnji je uposleno kroz period od sedam
mjeseci 150 smolarskih radnika i predradnika koji su van toga roka na
drugim šumskim radovima kao što je pošumljavanje, sabiranje sjemena,
rezurekcione i režijske sječe i t. d. Njihov stalni radni odnos daje im
pravo na priznavanje radnoga staža, socijalno osiguranje i ostale beneficije
koje iz toga proizlaze. Na taj se način stvara jezgro budućega kadra
šumskih radnika u Dalmaciji. O tome mora voditi računa naša politika
stvaranja šumarske tradicije i neposrednoga populariziranja šumarstva
kao izvora uposlenja izvjesnoga broja stanovnika u blizini svojih domova.
Međutim, time nisu iscrpljene sve pobude koje nas navode na daljnje smolarenje.