DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 37 <-- 37 --> PDF |
šume), jer se nastoji, da seljak sam izrađuje svoju šumu umjesto da pro daje drvo na panju, škola time služi i unapređenju seljačke šume. Sličnu praktičnu nastavu škola pruža učenicima poljoprivrednih .škola, koji imaju već osnovne pojmove iz šumarstva. Škola priređuje tečajeve za općinske vještake, koji trebaju da pružaju seljaku pomoć kod izrade, premjerbe i prodaje drveta. Tu se održavaju tečajevi za seoske učitelje, da bi dobili potrebno znanje i razumijevanje za šumu. Studenti šumarskog fakulteta polaze također posebne tečajeve na ovoj školi. Od postanka ove škole u VII. 1947. prolazi godišnje kroz tečajeve 700—800 učesnika raznih kategorija. Do danas ih je bilo u svemu preko 4.000. Na školi rade upravitelj i dva nastavnika, a uzdržava je Poljoprivredno-šumarska komora, za štajersku uz pripomoć savezne vlade. Škola u Pichlu ponosi se postignutim uspjesima u masovnom uzdizanju šumskog radništva, u povećanom i poboljšanom učinku rada u šumi, u unapređenju seljačke šume i općem šumarskom prosvjećivanju naroda. To je potrebno, kada drvo stalno dobiva na upotrebljivosti i vrijednosti. Imali smo priliku, da se osvjedočimo, kako modernizirana Tvornica papira u Brucku (Miirztaler Papierfabrik) prima u preradu smrčev materijal od čišćenja i proreda već sa 3 cm promjera naviše, neokoran. U godini 1954 austrijske tvornice papira, celuloze, drvenjače i kartona preradit će 2,5 miliona m3 drveta, većinom sve materijal iz čišćenja i proreda. U Austriji postoje još dvije ovakve škole za šumske radnike u mjestima Ort bei Gmunden i Hohenlehen. I pored tih škola izdavaju se brojne publikacije za šumske radnike za rad u šumi, održavanje i upotrebu oruđa i t. d. Naši učesnici pokazali su živo zanimanje za ovakav način školovanja šumskih radnika, koji je skroz praktičan, bez suvišne teorije. Imamo mnogo razloga, da i mi što prije prihvatimo sličan sistem, koji će unaprediti šumarstvo i šumsku proizvodnju a ujedno i materijalnu stranu šumskog radnika. SMOLARENJE NA KRŠU Ing. Rudi Meštrović — Split P P roizvodnja smole u Dalmaciji, koja je počela 1946. god. sa 10 tona, stalno raste tako, da je ove 1953. g. dostigla 175,6 tona. U odnosu na 1952. g. proizvedeno je 20 tona više (154.978 kg.). Prekid u porastu je nastao 1951. d. radi izvanredne suše, kada je proizvedeno 67 tona prema 85 iz 1950. Time još nije postignut mogući maksimum. O značaju derivata borove smole za našu privredu ne treba posebno govoriti. Dovoljno je reći da i pored stalnoga porasta proizvodnje, uzevši naravno u obzir i druge republike, naše potrebe nisu potpuno zadovoljene, niti smo se time mogli emancipirati od uvoza. Kada se govori o značenju smolarenja u Dalmaciji, onda je vrijedno navesti i neke posebne razloge koji govore u prilog daljnjega smolarenja, |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 38 <-- 38 --> PDF |
njegovog proširenja i unapređenja, a sve u granicama mogućnosti obzirom na sirovinsku bazu. Razlozi: Razloge možemo diferencirati na ekonomske u užem smislu riječi i na šumskouzgojne. Kada već posjedujemo sirovinsku bazu, bilo bi više nego li konzervativno i indolentno neiskoristiti te mogućnosti, pogotovu onda, kada to više nije nikakav rizičan eksperimenat i kada je već poznato da taj rad ne ugrožava vitalnost bora, u našem slučaju održanje inače ne tako brojnih borovih sastojina na kršu Dalmacije. Iskustvo drugih, kao i naše vlastito isključilo je svaku sumnju u to kao problem. Održavanje i podržavanje suprotnoga mišljenja, ma koliko ono bilo neosnovano, postoji, ponajčešće dobronamjerno. Dobronamjernih pesimista ima i među šumarima. Međutim praktički treba prilaziti onim mjerama koje su rezultat objektivnog i kritičkog posmatranja dosadašnjih iskustava i točnoga poznavanja stanja na svome terenu. Pretjerivanje u obratnom pravcu bilo bi još štetnije. Uostalom, sjetimo se već davno oborenih predrasuda o kvalitetu drveta smolarenoga bora, što je također bilo podržavano od stručnjaka. 0 izvanrednoj vitalnosti alepskoga bora, biće drugom prilikom govora uz prikaz provjerenih činjenica. Već se je pokazalo, da ako se smolari kako treba, onda nema ni govora o riziku, a šta je to »kako treba« razmatraćemo kasnije. Mogućnost proširenja smolarenja nije ni teoretski ni praktički neograničena. Pri tome ocjenjivanju lučimo sadašnje mogućnosti i one u perspektivi. U tome smislu se i radi Dvadesetogodišnji plan smolarenja u Dalmaciji. Tim se planom ne će moći izgladiti sve one suprotnosti koje već postoje kao zatečeno stanje. Nije nimalo lako uspostaviti normalan kontiniutet. Svakako da je osnovni motiv toga plana postizavanje sklada između smolarenja, sječe i pošumljavanja. Stoga je potrebno planski uzdizati mlade sastojine koje će moći svojim postepenim pristizanjem omogućiti stalno smolarenje. Posao je skoro potpuno nov, zato je i težak ali mu se mora bez odlaganja pristupiti. Treba da se zna da u Dalmaciji nema uopće nijednoga uređaj noga elaborata izuzev već prilično zastarjelih za Paklenicu i Mljet, sa ukupnom površinom od oko 4.400 ha prema ostalih 920.000 ha. Prema tome su i poslovi uređivanja novijega datuma. Tačni podaci o razmještaju dobnih razreda, pa i o masama ne postoje. Postoji samo jedna prilično uopćena slika koja se bazira na neposrednoj okularnoj procjeni iz inventarizacije 1947. g. Organizovanom i sređenom radu to nije nipošto dovoljno. Na radu u sadašnjoj proizvodnji je uposleno kroz period od sedam mjeseci 150 smolarskih radnika i predradnika koji su van toga roka na drugim šumskim radovima kao što je pošumljavanje, sabiranje sjemena, rezurekcione i režijske sječe i t. d. Njihov stalni radni odnos daje im pravo na priznavanje radnoga staža, socijalno osiguranje i ostale beneficije koje iz toga proizlaze. Na taj se način stvara jezgro budućega kadra šumskih radnika u Dalmaciji. O tome mora voditi računa naša politika stvaranja šumarske tradicije i neposrednoga populariziranja šumarstva kao izvora uposlenja izvjesnoga broja stanovnika u blizini svojih domova. Međutim, time nisu iscrpljene sve pobude koje nas navode na daljnje smolarenje. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Zar nisu u Francuskoj baš radi smolarenja prozvali bor zlatnim drvetom? Upoređujući prihode od smole izvjesne borove šume, ili ako hoćemo jednoga stabla, sa vrijednošću prihoda samoga drveta, nesumnjivo se došlo do zaključka da je vrijednost prihoda smole veća. Ta renta je također poznata. Evo primjera koji samo djelomično to osvvjetljava u našim uslovima. U Dalmaciji su šume alepskoga bora većim dijelom privatno vlasništvo, šumarije, koje smolare u svojoj režiji, plaćaju vlasniku za svaki kilogram smole po 20 dinara, kao najam. Tako vlasnik, recimo 500 borova, sa pretpostavkom da bor daje dva kilograma smole, dobiva godišnju rentu od 20.000 dinara, a da pri tome ne ulaže nikakav trud i da mu drvna masa i dalje ostaje. Naravno da je taj bor zaista zlatno drvo. Pošto niko nije lud aa zakolje koku koja mu nosi zlatna jaja, to je onda jasno da je ovakova renta znatan stimulans za čuvanje i daljnje podizanje borovih šuma. Ovo se na terenu već vrlo jasno osjeća. Navedeni razlozi su nesumnjivo snažan podstrek koji ide u prilog trudu šumara, a o čemu već vode više računa i Narodni odbori kotareva, kao pretstavnici općega interesa na svome terenu. Za ovo su najviše zainteresovani naši otoci gdje se smolari alepski bor (i crni na Braču) koji su dosada i najači proizvođači. U ukupnoj proizvodnji smole učestvuje samo otok Hvar sa 50%. Nije stoga ni čudo da se došlo na ideju, a zatim i na odluku da se stvori i vlastita destilerija smole za Dalmaciju, utoliko prije, što bi njeni derivati bili uglavnom konzumirani u samoj Dalmaciji. Na taj način otpada potreba da se angažuju novčana i transportna sredstva za prevoz u Zagreb i natrag. Osim toga u transportu nastaju gubici terpentina (radi se ljeti), zbog zadržavanja i manupuliranja bačvama kojima neizbježno mora popustiti zatvarač. Pri tome se ambalaža kvari, zadržava dugo, zamjenjuje i t. d. Usljed transportnih neprilika proizvođač mora da kupuje više ambalaže nego mu treba, što sve poskupljuje troškove bez stvarne potrebe. Ove neprilike sa ambalažom su prouzrokovale i povremene obustave smolarenja, a to je umanjilo ukupan prinos. Iz tih razloga je Hvar ove godine dao jedan vagon smole manje. Daljnje će smolarenje omogućiti nekim šumarijama da uravnoteže svoje prihode i rashode. Poznato je da se deficitne razlike namiruju dotacijama, jer su opći radovi pretežno uzgojnoga karaktera, a to znači takvi radovi, gdje dolazi do izdavanja novčanih sredstava. Tako smola u ovdašnjim uslovima postaje umjesto sporednoga glavni šumski proizvod. Rukovodeći se svima iznesenim razlozima, šumsko je gospodarstvo »Dalmacija« prešlo na sređen i studiozan rad na unapređenju smolarenja. Cijeli ovaj kompleks obuhvaća vrlo opsežan rad na kome treba raditi i dugo i mnogo. Lijepo je to primati sa povjerenjem provjerena iskustva drugih za gotovu stvar i ne otkrivati već otkrivenu Ameriku, ali se ovdje radi o drugim razlozima zašto se pristupa detaljnijem radu. Na svome terenu i u svojim uslovima, radi specifičnosti prilika, treba mnogo toga provjeriti, ustanoviti tek, pa istom onda predati praksi na daljnji i siguran rad. Na primjer: neko je rekao da se jedno borovo stablo smolari uzastopno četiri godine, a onda se ostavi na odmoru jednu godinu. Tako se dosada i radilo. A zašto baš četiri? Zašto ne pet ili tri? Je li to zaista zadnja riječ? Usput budi rečeno da se sada smolari, naravno radi eksperimenta, izvjestan broj |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 40 <-- 40 --> PDF |
borova već šest godina i izgledaju odlično. Iz istih razloga će se smolariti ta stabla i dalje da se ustanovi, ne samo kako tokom godina ide prinos smole, nego i zdravstveno stanje stabla, kao i drugi momenti kao posljedica stalnoga smolarenja. Provjeravanje mnogih i mnogih podataka, odnosno tek njihovo ustanovljavanje je neophodno potrebno da bi se cijeli posao imao u rukama. EKSPERIMENTALNO SMOLARENJE Općenito Tokom 1953. g. je zasnovan eksperimentalni rad; eksperimentalno smolarenje stimulacijom. Uzeta su dva eksperimentalna radilišta i to jedno na teritoriju šumarije Makarske, kod Baške Vode, sa 1000 stabala alepskoga bora i drugo na Hvaru (Punta Pelegrin) sa 600 stabala alepskoga bora. Na radilištu Baška Voda se upotrebljava kao stimulator 40%-tna solna kiselina, a na Pelegrinu sumporna kiselina, također 40%, bez drugih primjesa, što se tuđim iskustvom pokazalo kao suvišno. Smolari se francuskom metodom, za koju je nađeno da u ovim uslovima najviše odgovara. To još ne znači da se eventualno, ne će uvesti i neka druga metoda, odnosno modifikacija neke metode. Izbor tipa bjeljenice diktiraju dva osnovna uslova: pravilnost debla i klimatski faktori. Poznato je da je deblo vina alepskoga bora veoma nepravilna: nagnuta, zakrivljena u svima mogućim pravcima, granata, čvornata i t. d. Klimatski faktori su vjetar i insolacija. Bjeljenica je Često izložena veoma jakim vjetrovima i jakoj insolaciji. Ukoliko bi bjeljenica bila veća, utoliko bi i gubici terpentina bili veći, a time i brže krucenje smole na bjeljenici. Osim toga. nije baš ni lako postaviti bjeljenicu na deblu alepskog bora. Radi toga potpuno otpada primjena njemačke ili novoaustrijske metode, jer te metode traže jaka i prava stabla, a bjeljenica zahvata jednu trećinu opsega debla koje mora da bude vertikalno. Toga svega nema kod alepskoga bora. Na stablima koja su izloženi ja buri, zapaženo je da je vjetar zabacivao smolu sa bjeljenice na rumenicu i pod uglom od 45 do 90 stepeni od vertikale. Historijat upotrebe stimulatora kod smolarenja dosta je dug i bogat i konačno se pokazalo da njegova svrha više nije da samo izvuče što više i što brže smolu, jer se to ne postizava u tolikoj mjeri, nego da sprečava zatvaranje smolnih kanala umrtvljivanjem ćelija oko otvora i da na taj način ukloni potrebu češćega zarezivanja. To pojeftinjuje proizvodnju uštedom na radnoj snazi što pretstavlja glavni izdatak u cijeloj režiji, a koji stoji prema ostalim izdacima kao 7 : 10. Ako imamo u vidu da se smolari od polovice aprila do kraja oktobra (to jest šest i pol mjeseci ili 195 dana) i da se po pravilu vrši zarezivanje svaki treći dan, onda jedna bjeljenica biva tokom radne sezone zarezana 65 puta. Prosječno je svaki zarez visok 7 mm. tako dobijemo bjeljenicu visoku 45 cm. i široku 7 cm. to jest bjeljenicu površine 315 cm2. Ipak se u praksi zarezivanje vrši zapravo dva puta sedmično (jer se nedeljom radi), onda nam i rezultat izgleda drukčije. Tako imamo 56 zarezivanja i bjeljenicu visoku 40 cm. sa površinom od 280 cm2 u najboljem slučaju. To je sve računski, a odstupanja u praksi nisu rijetka. Nađe se bjeljenica |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 41 <-- 41 --> PDF |
u širinama od 6 do 10 cm, a ni zarezivanja nisu uvijek redovna radi izostanaka sa rada (nevrijeme, praznici, bolest i t. d.). Organizacija rada na eksperimentalnom radilištu Na ovim radilištima je propisan točan raspored zarezivanja i prskanja kao i rokovi sabiranja smole koja se redovito važe za svaku varijantu zasebno i težina unosi u poseban izvještaj. Isto tako je uvedeno u praksu redovno ubilježavanje dana zarezivanja kao i ostalih podataka. Samo radilište je terenski podijeljeno na pet odsjeka ili pet varijanata, sa potpuno jednakim brojem smolarenih stabala. Na terenu je oznaka ispisana masnom bijelom bojom na graničnim stablima. U svakoj varijanti su sva stabla koja su uzeta za smolarenje numerirana od broja 1 do 200 (Baška Voda) odnosno 1 do 120 (Pelegrin sa 600 stabala). Svaka varijanta je opet podijeljena na dvije jednake polovine, podvarijante, ali bez vidnih oznaka na terenu, jer svako stablo nosi broj te je prema tome prva polovina brojeva u prvoj podvarijanti, a druga u drugoj. Obzirom na promjer i uzrast, stabla su podjednaka u svima varijantama. Pri doznaci su dolazila u obzir samo stabla sa prsnim promjerom iznad 25 cm. Pri tome je vođen manual u koji je upisano svako stablo sa svojim rednim brojem, promjerom i visinom. Opće karakteristike eksperimentalnih radilišta Baška Voda i Pelegrin 1. Bašk a Vod a nalazi se na teritoriju kotara i šumarije Makarska udaljeno od nje 8 km. Leži jednom stranom (700 m.) uz samu cestu. Geografski položaj 43 stepena i 22 minute sjeverne širine i 16 stepeni i 50 minuta dužine. Udaljenost od mora oko 1 km. Nadmorska visina 25 do 30 m. Ekspozicija: jugozapad. Teren vrlo blago nagnut prema zapadu, djelomično ravan. Zahvata četverougaonu površinu (700 X 120 do 130 m). Leži na jednom prastarom bujičnom nanosu. Tlo relativno dosta humozno. Podloga: konglomerat i breča sa izlomljenim komadima krečnjaka, koji ne izbija na površinu u vidu čvrstih litica. Tlo je prilično zatravljeno. Podstojna sastojina uglavnom mladik alepskog bora se neznatnom primjesom čempresa, pinastera, juniperusa i pistacije. Nadstojna sastojina alepski bor 90%, ostalo pinaster i čempres. Za smolarenje uzeto 32% stabala sa minimalnim prsnim promjerom od 25 cm. Sjeveroistočna strana jako izložena buri, jer se van toga radilišta nalazi posve mlada kultura još pod zabranom. Prirodno podmlađivanje naletom sjemena vrlo uspješno. Opći smještaj i tlo prilično karakteristično za ostala staništa alepskoga bora, specijalno u t. zv. makarskom primorju. 2. Pelegri n leži na zapadnom dijelu otoka Hvara u kompleksu borovih šuma. Geografski položaj 43 stepena i 10 minuta sjeverne širine i 16 stepeni i 25 minuta dužine. Udaljenost od mora sa sjevera, juga i zapada oko 1 do 1,5 km. Ekspozicija južna. Nadmorska visina 40 do 100 m. Teren strm i vrlo strm (do 60 stepeni). Površina radilišta uglavnom eliptičnog oblika. Podloga krečnjak sa čestim kompaktnim stijenama. Tlo prilično humozno. Podstojna sastojina vrlo bujna makija, koja guši i onemogućava pojavu borovog podmlatka, što predstavlja ozbiljan problem i traži smišljenu intervenciju. Elementi makije su po zastupljenosti: ružmarin, vrijes, zelenika, česmina, planika, pistacija, mirta, juniperus, lem |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 42 <-- 42 --> PDF |
prika. Premda česmina nije elemenat makije, ovdje tako izgleda, jer su sva odraslija stabla posječena tokom rata. Nadstojna sastojina je alepski bor 100%. Za smolarenje uzeto 40% stabala. Tlo i smještaj također dosta karakteristično za ostala radilišta na otocima u smislu florističkom, pedološkom i klimatskom. Svrha eksperimenta Osnovni je cilj cijeloga rada na eksperimentalnim poljima, da se ustanovi najpodesniji termin zarezivanja uz upotrebu stimulatora. Istovremeno će se pratiti i utjecaj smolarenja na prirast drvne mase, premda se već zna da je time samo neznatno umanjen i da taj gubitak izčezava prema vrijednosti smole. Poznato je da neka borova stabla, inače posve zdrava i dobro razvijena, daju vrlo malo smole, skoro ništa, dok druga, često i slaba izgleda, daju abnormalno mnogo, premda su u neposrednom susjedstvu. Ima stabala koja su davala po 8,10 pa i više kilograma u jednoj sezoni. Ovakvima će se posvetiti osobita pažnja, nastojeći ustanoviti, da li se radi o kakvom subspeciusu i kakvom. Posebno će se sabirati sjeme i sijati u rasadniku i na terenu, evidentirajući takva mjesta, da bi se jedamput i to provjerilo, da li postoje nasljedne sposobnosti u smolovitosti, što je i vrlo vjerovatno. Također će se istraživati da li je to slučajnost koja ima posve druge uzroke. 0 vanrednoj važnosti baš ovoga istraživanja jasno govore spomenuti podaci. Eksperiment omogućava i točnu evidenciju dinamike curenja smole, što će nam omogućiti da se oslobodimo daljnjih približnih ocjenjivanja po mjesecima. Analiza uzima u obzir i meteorološke podatke stanica Hvar i Makarska, koja svakoga mjeseca izdaje Pomorska hidrometeorološka služba u Splitu. Pored komentara iz tabelarnoga pregleda bit će odmah vidljivo i lako uporedivo, koliki je prinos po varijanti, mjesecu, kvadratnom centimetru i t. d. Ovim je općim osvrtom zahvaćeno uglavnom smolarenje alepskoga bora, dok je crni zanemaren zbog ograničenoga prostora a i mnogo manjega značaja. Ustvari, smolarenje crnoga bora u Dalmaciji ima mnogo slabiju perspektivu od alepskoga, i po broju sastojina i stabala je mnogo inferiorniji, pored činjenice da je i po prinosu neznatniji. Postoje dva radilišta (osim Brača) i to na terenu šumarije Sinj sa 8.200 stabala i na terenu šumarije Knin sa 15.800 stabala. Nije se uspijevalo dosada postizati veći prinos od 60 do 75 dgr. Ali još ne znači da mu se u radu ne će pokloniti više pažnje. Rad na varijantama I. Varijanta . Na prvoj podvarijanti zarezuje se na dosadašnji način francuskim nožem svaki treći dan redovito sa zarezom 7 mm visine, širina bjeljenice 7 cm (kao i na ostalim varijantama). Ne upotrebljava se nikakav stimulator. Druga podvarijanta se zarezuje također svaki treći dan, isti dan kao i prva, ista visina zareza, ista širina bjeljenice, bez stimulatora. Za razliku od prve podvarijante, ne zarezuje se francuskim nožem nego američkim i to tako da se skida samo kora, bez ikakvoga zadiranja u drvo. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Prva varijanta na oglednom radilištu služi samo zato da se može vršiti upoređenje između dosadašnjega načina smolarenja i smolarenja stimulacijom sa raznim rokovima zarezivanja. Pored toga druga podva-. rijanta ove varijante služi zato da se pokaže razlika u prinosu smole između dosadašnjega zarezivanja francuskim nožem (kora i drvo) i američkoga načina (samo kora). Ukupan broj zarezivanja u ovoj varijanti kroz sezonu iznosi 69 puta (od 15. aprila do 30. oktobra). Ako uzmemo u obzir broj zarezivanja i visinu zareza i širinu bjeljenice, vidimo da smo dobili bjeljenicu visoku 48,3 cm sa površinom od 336,1 cm2. U prvoj godini je ova bjeljenica nešto veća, jer otvaranje bjeljenice traži nešto viši zarez zbog postavljanja slivnika. Sabiranje smole u ovoj varijanti vrši se svakih 14 dana, t. j . ukupno 14 puta. Odmah nakon sabiranja vrši se vaganje smole na samom radilištu i to posebno za svaku podvarijantu. Rezultati se unose u propisanu knjigu i iskazuju posebno u mjesečnim izvještajima. II. Varijanta . Prva podvarijanta: zarezivanja svaki osmi dan francuskim nožem, odmah zatim prskanje. Visina zareza 12 mm. Druga podvarijanta: zarezivanje također svaki osmi dan (isti kao i na prvoj podvarijanti), visina zareza ista, samo američkim nožem. Prskanje isto odmah nakon zarezivanja. Ukupan broj zarezivanja 26 puta. Visina bjeljenice u sezoni 31,2 cm, površina 218,4 cm2. Sabiranje svaki 15. dan, ukupno 13 puta. Vaganje i evidentiranje kao gore. III. Varijanta . Prva podvarijanta: zarezivanja svaki deseti dan francuskim nožem sa prskanjem. Visina zareza 14 mm. Druga varijantakao u prvoj, samo američkim nožem. Sabiranje svakih 10 dana. Ukupan broj zarezivanja 21 puta, sabiranja 21 put, visina bjeljenice 29,4 cm, površina 205,8 cm2. Vaganje i evidentiranje kao gore. IV. Varijanta . Zarezivanje u obje podvarijante svaki dvanaesti dan uz istovremeno prskanje. U prvoj podvarijanti francuskim, u drugoj američkim nožem. Visina zareza 17 mm ,ukupan broj zarezivanja 17 puta. Konačna visina bjeljenice 28,9 cm, površina 202,3 cm2. Način sabiranja, vaganja i evidentiranja kao gore. V. Varijanta . Zarezivanje u obje podvarijante svaki petnaesti dan uz istovremeno prskanje. U prvoj podvarijanti francuskim nožem, u drugoj američkim. Visina zareza 20 mm. Ukupan broj zarezivanja 14 puta, sabiranja 14. Vaganje i evidentiranje kao gore. Konačna visina bjeljenice 28 cm, površina 196 cm2. Zaključak Upoređivanjem razlika u sabranim količinama doći će se do zaključka koja je varijanta najprihvatljivija, ali se tu ne smije prenagliti, jer nije taj brojčani podatak jedini činilac u izboru varijanta. Prije svega treba naglasiti da jednogodišnje iskustvo nije mjerodavno pa ni dvogodišnje. Eksperiment traje četiri godine, pa se smatra da će kroz taj period doći do izražaja jače klimatske oscilacije koje utiču na nejednak prinos smole. Osim toga kroz taj period će se moći evidentirati koliko daje bor smolaren prve godine u poređenju sa kasnijim godinama. Istina, to se i do sada pratilo, ali nekako od oka. Tako se iskustvom došlo do približne ocjene, da prve godine daje 65% »normalnog« prinosa, druge godine oko 85%, a treće 100% (to je tobože maksimum a i normala), a četvrte godine opet |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 44 <-- 44 --> PDF |
opada i daje 85%. Kao što je već ranije bilo rečeno, nakon četiri godine smolarenja uvodi se jednogodišnji odmor, tako, da nemamo provjerenih podataka šta daje peta pa i šesta godina. Na manjem broju borova koii se smolare petu i šestu godinu, nije vršeno posmatranje visine prinosa, ali nije primjećeno ni neko znatnije opadanje niti štete po njihov dobar izgled, t. j . zdravstveno stanje (bljedilo iglica, sušenje, napad podkornjaka i t. d.). Osobita prednost rjeđega zarezivanja sastoji se i utome, što se štedi na ranjavanju bora, što je bjeljenica time kraća, a to opet znači da se deblo bora može koristiti duže, što je osobito važno kod alepskoga bora, kojeg forma debla ne pruža velike mgućnosti smještanja bjeljenice. Uglavnom se računa sa dvadesetgodišnjom eksploatacijom jednoga stabla. Ne treba ni napominjati, da će biti dosta izuzetaka, koji će biti nametnuti raznim okolnostima. Prvenstveno će se uzimati u obzir uzgojni momenti. Na primjer: dobro sklopljena sastojina starih borova sistematski će se otvarati radi omogućavanja pojave i rasta podmlatka. U takvim slučajevima će se uvoditi forsirano smolarenje (na mrtvo) i ne će se čekati na dvadesetgodišnju eksploataciju. Smolarenja na mrtvo će biti i iz drugih razloga (sjeća radi ogrjeva, građe i t. d.). Kao što je ranije napomenuto Dvadesetgodišnji plan smolarenja uzeti će u obzir detaljno sve potrebne momente, kako bi se suzbila stihija i zaveo ravnomjeran ali progresivan rad. To još ne znači da se pod svaku cijenu nastoji obuhvatiti smolarenjem svaki bor. Tu će biti i turističkih obzira, ali opet ne takvih, kakvi se već sada sugeriraju, onako ad hoc. Daljnja će iskustva s jedne strane određivati korekcije u dosadašnjem radu, a s druge, davati nove ideje. Naš krš, kojega uglavnom naseljava Pinus halepensis, pinea, pinaster i nigra, veoma je različitog kvaliteta i sastava. Prema tome ne mogu se ni iskustva stečena na boljim mjestima generalizirati u praksi. Otuda jasno proizlazi da smolarenje na kršu iziskuje ne samo visoku stručnost u materiji, nego i veliku delikatnost. Oni koji rade na tome, to i uviđaju, |