DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 36     <-- 36 -->        PDF

baš motorna pila. Upoređuju u praktičnom radu efektivnost rada starijim
i novijim oruđem, uče njegu i njegovo uzdržavanje (razne dvoručne
i jednoručne pile na pr. lučne, švedske, »Jirkpile, lisičji rep, »Iltis«-sjekire
i razno novo oruđe.) Od svake vrste dobrog oruđa ima po 30 garnitura,
koje radnici praktično ispituju u školskoj šumi, velikoj 320 ha.
škola je u stalnoj vezi sa proizvođačima oruđa, saopćuje im svoja iskustva
i stavlja predloge za usavršivanje. Pored toga utvrđuje i normative
za rad uz šumi.


Učenici moraju da nauče izradu najboljih držalica za sjekire, klinova
za obaranje i t. d. Učenici kritički upoznavaju sve radove oko gajenja
i iskorišćavanja šuma. Budući da dolaze izravno sa rada u šumi,
tečaj od 14 dana dovoljan je i rezultati zadovoljavaju. Stručnim uzdizanjem
povećava se radni učinak u šumskoj proizvodnji, poboljšava socijalni
položaj radnika i učvršćuje njegova stalnost. Od svega najvažnije
je oruđe, njegova upotreba i tehnika rada. Poboljšanim oruđem sve se
to više prelazi na pojedinačan rad (Einmannarbeit), koji je u tanjim
šumama (do 25 cm promjera na panju) po učinku bolji i uspješniji od
rada u skupinama. Za obaranje stabala do 25 cm debljine služe razne
jednoručne pile.


Na školi biva istovremeno do 30 radnika u internatu, koji stoji oko
35% radnikove zarade (ako je plaćen na sat). Poduzeća vrlo rado šalju
svoje radnike u tečaj, plaćajući za to vrijeme punu normalnu zaradu, a
često još i poseban dodatak kao nagradu, premda školovanje nije samo
posebi obavezno. I radnici i poduzeća osjećaju korist ove škole. Radnici
vide, da time stiču kvalifikaciju, lakši način rada, bolju zaradu i stalnost.
Poduzeća znaju, da im je time osigurana kvalitetna radna snaga i olakšano
poslovanje.


Učenici i pomoćnici vrše svoj 3-godišnji odnosno 2-godišnji staž samo
kod izabranih šumarija. Kvalifikacija daje radniku prividno mali privilegij.
Plaća na sat šumskog radnika iznosi 6.65 šilinga, dodatak za kvalifikaciju
samo 0.20 šilinga. No, samom racionalizacijom rada, zarada šumskog
radnika dostigla je visinu plaće industrijskog radnika.


Radnik uči i gradnju šumskih puteva sa miniranjem. To je osobito
važno, jer je Štajerska u godinama 1952. \ 1953 izgradila svega 400 km
šumskih puteva, dok čitava Austrija u isto vrijeme 2.500 km.


Šumski radnik treba i dobre higijenske uslove, da sačuva svoje zdravlje,
u prvom redu od reumatizma, škola ima svoje finsko kupatilo »saunu«,
drvenu kućicu, u kojoj se vatrom kroz 2—3 sata užari kamenje, koje se
prelije vodom. U pari kod temperature 80° C kupači se znoje 20 minuta,
nakon čega slijedi hladan tuš, trljanje snijegom ili skok u hladnu vodu.
Slične saune postavljaju se i u šumi. Tako se radnici praktičnim primjerom
upućuju sve, što´ im može u radu i životu u šumi da bude od koristi.


Za vrijeme našeg dolaska 30 radnika (učenika) u radionici brusilo
je i razvraćalo zupce pile svim potrebnim priborom i mjerilima.
Stariji šumski radnici, sa preko 6 godina prakse, mogu da polažu na
istoj školi ispit za kvalifikaciju.


S obzirom na važnost seljačkog šumskog posjeda (posjedi od 2—3 ha,
najviše do 60 ha), koji predstavlja nešto preko 50% šumske površine,
škola održava 14 dnevne tečajeve za seljačke šumoposjednike odnosno
njihove sinove. Oni uče gospodarenje (njegu i pravilno iskorišćavanje