DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 78 FEBRUAR-MART GODINA 1954 JUBILARNA PROSLAVA ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE Ing. Alfons Kauders (Referat održan na skupštini Šumarskog društva 6. II. 1954.) Drugovi, ne znam da li je Upravni odbor šumarskog društva bio sretne ruke, kada je na sjednici od 8 siječnja t. g. zaključio, da mi povjeri časnu zadaću, da prigodom održavanja sedamdesetpete redovne skupštine — dakle u neku ruku »Jubilarne skupštine« — prikazem u kratkim crtama rad našeg društva kroz tričetvrt stoljeća. Molim drugove, da ne budu prestrogi suci. Drugovi, dozvolite mi da prije no što prikažemo u glavnim crtama društveni rad šumara zadnjih sedamdesetipet godina s nekoliko riječi pomenemo i da se sjetimo rada najstarijeg Šumarskog udruženja, t. j . Udruženja, koje je osnovano 1846 i djelovalo do 1856 godine. Za vrijeme velikog Narodnog pokreta četrdesetih godina prošlog stoljeća utemeljeno je uz ostale narodne ustanove i Hrvatsko-Slavonsko Gospodarsko Društvo. (1841). Ovo je društvo bilo stjecište ne samo naprednih i rodoljubnih gospodara već je to društvo bilo i stjecište nekolicine naprednih šumara. Među ovima nalazimo Antu Tomića, Franju Šporera, Dragutina Kosa i još neke druge. Ove stručnjake brojimo također i kao prve radnike naše stručne literature. Kos je poznat po svojoj propagandističkoj raspravi pisanoj na njemačkom jeziku »Das Forstwesen Kroatiens« (šumarstvo Hrvatske 1847). U ovoj raspravi predočuje Kos žalosno stanje šumarstva u Hrvatskoj. Istodobno daje upute koje i kakove mjere bi trebalo poduzeti da se šume spase od posvemašnje propasti. U toj raspravici traži Kos, da se u šumarsku službu namjeste domaći sinovi, a da to bude moguće — treba osnovati šumarsko učilište. Godine 1846 predlaže Kos, da se u Gospodarskom Društvu osnuje »šumarski Odsjek«. Kosov je predlog usvojen a Gospodarsko Društvo razdiljeno u dva samostalna odsjeka i to u gospodarski i šumarski. Prvi šumarski sastanak održan je 26 prosinca 1846 u Prečecu (kraj Dugog Sela). Na tom je sastanku bilo prisutno 17 šumara koji su izabrali prvu upravu. Za nadstojnika šumarskog odsjeka izabran je Franjo šporer, šumar brodske narodne regimente br. 7. U odbor je izabran uz ostale Ante Tomić, šumar narodne križevačke regimente, i Dragutin Kos. Pod vodstvom pomenute trojice ovo prvo naše šumarsko društvo pokazalo je lijep napredak. Skupštine održane su god. 1847. u Sisku, 1850 i 1851 u Zagrebu. Na skupštini god. 1851 dovršena je i redakcije pravila a društvo dobilo je naslov »Društvo šumarsko za Hrvatsku i Slavoniju«. Najuspjelija bila je peta skupština, održana u Pakracu 1852 godine. God. 1856 ovo prvo šumarsko društvo prestaje radom. čitateljima Spomen-knjige »Pola stoljeća šumarstva« poznato je, da je rad najstarijeg šumarskog udruženja prikazao u tančine prof. Ugrenović. 41 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Moramo naglasiti, da je Gospodarsko Društvo već u svom prvom početku imalo svoje društveno glasilo., koje je najprije izlazilo pod naslovom »List Mesečini«. Prvi je broj izašao u srpnju 1842 god. Kasnije je naslov lista promjenjen u »Gospodarske Novine« a malo zatim u »Gospodarski list«. Možda se kome čini da ovo nije bilo potrebno pomenuti — ali kada naglasimo, da baš Gospodarskom Listu imademo zahvaliti, da su brojne rasprave iz područja šumarstva — dok šumari još nisu imali svog glasila — štampane u Gospodarskom Listu. Ne bi vas htio zamarati da vam pomenem naslove tih rasprava. Ali, vas moram upozoriti da među tim raspravama imade i,vrijednih stvari. List Mesečni donosi već 1843 god. (dakle prije 110 godina), članak Antuna Tomića, pod naslovom »Predlog kako da se očuvaju šume u potrebitom stališu i kojih se pri tom pravilan deržati valja«. U 1844 god. štampan je u istom listu članak Dragutina Kosa pod naslovom »Korist dervah i potriboća, da se šume u Hervatskoj čuvaju i plode«, i t. d. Ovo naše prvo šumarsko udruženje kroz nekoliko je godina izdavalo i svoj list i to pod naslovom »Trudovi odsjeka za Hrvatsku i Slavoniju«. I na njemačkom jeziku »Verhandlungen der Forstsektion«. Toliko o radu našeg najstarijeg Šumarskog udruženja. Rad Hrvatsko-Slavonskog šumarskog Društva. U Gospodarskom Listu od 1871 god. čitamo na strani 187, da privremeni odbor šumarskih stručnjaka na čelu sa županijskim nadšumarom Vladimirom Koroskenyem, pozivlje šumare civilne Hrvatske kao i one s područja Vojne Krajine na sastanak u Križevac i to za dne 9 prosinca 1871 god. U istom godištu rečenog lista čitamo slijedeće: »Stari grad Križevac oživi ovih danah sastankom mnogobrojnih šumarah iz raznih krajevah naše domovine, da vjećaju kako i kada bi se udesiti imala glavna šumarska skupština, da konstituirajući odbor u tu svrhu nacrta program za odborsko djelovanje i skupštinsko viećanje.« Dalje se u istom članku pominje slijedeće: »Viećanje započe konstituiranjem odbora za buduću prvu veliku skupštinu šumarah tro jedne Kraljevine. Ovaj odbor sastoji se iz 31 člana, od kojih 6 čine središnju upravu sa sjedištem u Križevcih«. Sastanak skupštine uglavljen je za god. 1873. Određeni sastanak nije održan ni u 1873. god. a niti narednih godina. Tek godine 1876 čitamo na strani 40 Gospodarskog Lista poziv Vladimira K6roskeny- a kojim pozivlje šumare Hrvatske i Slavonije da se udruže. Iz tog poziva donosimo samo neke najvažnije stavke. »Gotovo nikoga nema među nama, tko ne bi priznao, koliku važnost i upliv imadu šume u gospodarstvu i koje mjesto zaslužuje da zauzme šumarstvo u našem narodnom gospodarstvu. Možemo li ravnodušno gledati postupanje sa šumama uopće ? Može li nam biti svejedno što se u šumarstvo i za njegov razvitak čini i namjerava, a da se ne čuje naš glas ? Mogu li pojedinci zapriječiti i otkloniti ono, što je po šumarstvo štetno a ne korisno ? Uopće, može li se za napredak tako razgranjene struke — kako je šumarstvo uspješno raditi, ako svikoliki u tu svrhu zvani ne dolaze u bliži dodir? Iskustvo uči — ne. Pojedini glasovi su često glasovi — vapijućih u pustinji. Samo složnim i zajedničkim radom možemo najglasnije prepriječiti neovlašteno i nedopušteno postupanje sa šumama, pomoći usavršiti redarstvene i urediti šumske odnošaje, dići vrijednost šumskih površina i šumske cijene drva, uvesti dobro kućanstvo i postaviti ga na zdrave temelje, pružati piscima potrebne podatke, sakupljene svestranim iskustvima. Zajedničkim radom poticati ćemo jedan drugoga, da se prizovu u to kolo svekolike sile, da pomognu prosvjetiti struku, kako bi se prosvjetom popravilo naziranje našega općinstva. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Znajući da je cilj svih nas šumara da naše sile usredotočimo, obraćam se vama da pomognete osnovati »Šumarsko društvo sa sjedištem u Zagrebu«. Prva je skupština održana 14 listopada 1876 god. u Zagrebu i to u dvorani »Streljane« u Tuškancu (današnja kino dvorana) Skupštini predsjedao je nama već poznati šumarnik Ante Tomić. Na toj je skupštini zaključeno, da društvo nosi naslov »Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinsko šumarsko Društvo«. Ovaj naslov nije odobren po tadanjoj zemaljskoj vladi već je bilo odobreno, da naslov mora glasiti Hrvatsko-Slavonsko šumarsko Društvo«. Ova prva skupština stvorila je niz važnih zaključaka a među tim i zaključak koji glasi: »U svrhu šireg obrazovanja šumara za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva treba osnovati šumarsku akademiju u Zagrebu«. Ne samo ova, već i sve naredne skupštine našeg društva kroz dvadeset su godina stvarale po tom predmetu slične zaključke. Prirodno je, da društvo nije htjelo a ni moglo biti bez svog društvenog glasila. Već 1 siječnja 1877 god. izlazi prvi broj šumarskog lista. Isto tako poduzeti su već prvih godina koraci da se osnuje društvena knjižnica. Od četrdesetipet skupština koje je održalo šumarsko društvo od 1876 do 1919 god. nisu bile sve u jednakoj mjeri važne. Prema tomu mi ćemo u ovom našem prikazu predočiti predloge i zaključke onih skupština, koje su u bitnosti utjecale na šumarske prilike u Hrvatskoj — odnosno na one zaključke koji su utjecali na smjernice rada samoga društva. Na IV skupštini (Vinkovci 1880), zaključeno je da se šumarsko učilište u Križevcima podigne na stupanj Akademije. VI. skpuština (Zagreb 1882) uzela je u pretes »Nacrt novog šumskog zakona«. Nažalost taj nacrt nije nikada došao pred saborski zakonodavni odbor. Na VII. skupštini (Ogulin 1885) osnovana je Koroskenijeva zaklada. Iz ove zaklade davala se je pomoć udovicama i djeci preminulih članova. Na toj je skupštini također vođena rasprava o načinu sječe u planinskim šumama (preborni sjek). Na X. skupštini (Nova Gradiška 1886) raspravljeno je pitanje: »koji su uzroci, da u posavskim šumama, podignutim prirodnim putem, zapremaju veći dio jasen i brest, te koja su najshodnija sredstva, da se tomu predusretne« ? Izvjestitelj po tom pitanju bio je Josip Kozarac. Nakon diskusije prihvaćena je slijedeća rezolucija: »Dosadašnji način pomlađivanja hrastika sa petgodišnjom predzabranom uz sadanje stojbinske odnošaje nekih srezova, pokazao se ne samo nesigurnim, već i skupocjenim, te će ga valjati što skorije drugim shodnim zamjeniti i to takovim, koji će nam osigurati uzgoj hrastovine, a oslabiti navalu jasenovine«. XI. skupština (Zagreb 1887) raspravljala je o preinaki zakona Imovnih općina. Na XII. skupštini (Mi tro vica 1888) raspravljalo se je o pitanju proreda u šumama Imovnih Općina. Na XIII. skupštini (Osijek 1889) predložio je šumarnik Prokić predlog da šumarsko društvo sagradi svoj vlastiti Dom u Zagrebu. God. 1891 održana je u Zagrebu povodom pedesetgodišnjeg opstajanja Gospodarskog društva »Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba«. Izložba održana je na današnjem trgu Maršala Tita. Uz veliki broj izložbenih paviljona šumarsko je društvo podiglo ukusan paviljon znatnih dimenzija. Nakon zatvaranja izložbe predmeti, koji su bili izloženi u šumarskom paviljonu, sačuvani su za šumarski muzej, koji je 1898 otvoren u šumarskom domu. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Na spomen održane Jubilarne izložbe odbor društva zaključio je izdati »Knjigu Spomenicu«. Kako do štampanja spomenice nije došlo to su rasprave namjenene za Spomenicu štampane u šumarskom listu 1892 godine. Napisano je sedam rasprava. Vrijedno je te rasprave pročitati. XVI. skupština (Varaždin 1892) bavi se opet osnutkom šumarske akademije. — Na XX. skupštini vodila se je rasprava o stališkim pitanjima. Osim toga donesen je prijedlog i zaključak po predmetu osnutka šumarske pokusne postaje. Iz toga se vidi, da je društvo već 1896 god. polagano veliku važnost za podizanje pokusnih postaja, kako su već tada imale neke naprednije zemlje. Na ovoj skupštini vodila se je rasprava o pitanju: Koji se način uređenja šumskog gospodarstva preporuča za šume pod osobitim javnim nadzorom (Zakon od 26. III. 1894). Jedna od najvažnijih skupština bila je XXII. (Zagreb 1898). U toj godini na dan 20 listopada otvoren je novo sagrađeni »šumarski dom«. U Dom su smještene društvene prostorije, šumarski muzej i šjumarska akademija. Iz izvještaja društvenog tajnika Andrije Borošića predloženog skupštini razabiremo, da se je tečajem zadnjih nekoliko godina vodila uglavnom skrb, da se namaknu potrebna novčana sredstva za izgradnju Doma. U pomoć pri teklo je Društvu zastupstvo brodske Imovne Općine, koje je Društvu porijelilo zajam od 70.000 for. Općina grada Zagreba darovala je Društvu besplatno gradilište. Na toj skupštini osnovan je i jubilarni stipendij za polazak nauka na šumarskoj akademiji a za sinove društvenih članova. Iste je godine (9. X. 1898) otvorena Šumarska akademija, koja je kasnije pretvorena u Fakultet. Sve do nedavna t. j . više od pedeset godina uživala je Akademija gostoprimstvo šumarskog doma. Josip Kozarac, tadanji urednik Šumarskog lista predložio je, da se u čast otvorenja šumarskog doma izda »Spomenica«. Spomenica je izašla sa slijedećim sadržajem: 1. šumarski dom i šumarski muzej. 2. Hrvatsko šumarsko društvo i Gospodarsko šumarsko učilište u Križevcih. 3. Svečano otvorenje šumarskog doma i šumarskog muzeja. 4. Opis redovite XXII. glavne skupštine. Na XXIII. skupštini (Zagreb 1899) predložio je Aleksandar Ugrenović st. osnutak Uzgojne zaklade za djecu šumarskih činovnika. Na XXVI. skupštini (Zagreb 1902) raspravljeno je: o što bržem i uspješnijem posumljavanju kraških goleti. Osim toga vodila se je rasprava: da zemaljska vlada izda što prije naputak za sastavljanje gospodarskih osnova. — XXVIII. skupština (Zagreb 1904) moli vladu, da se državni ispiti za samostalno vođenje šumskog gospodarstva održe djelomice i u samoj šumi. Ista je skupština tražila, da apsolventi Šumarske akademije budu primljeni u državnu službu, a na XXX. skupštini (Zagreb 1906) moli se, da se poduzmu koraci, da se apsolventima zagrebačke Šumarske akademije otvori put u bosansko-hercegovačku šumarsku službu. Godine 1909 održana je XXXIII. skupština (Petrinja). Na toj skupštini održao je Andrija Borošić predavanje o uređenju šumskog gospodarstva uopće, a naročito obzirom na gospodarenje i uređenje šuma, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom. — Na XXXIV. skupštini (Zagreb 1910) osnovana je literarna zaklada Andrije Borošića. Rad Hrvatskog šumarskog društva od 1914 do 1918, obzirom na rat, je vrlo skučen. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U »Hrvatskoj njivi« od 21. IX. 1918, dakle već pred sam konac Prvog- svjetskog rata objelodanjen je članak pod naslovom: »O našem šumarstvu«. Na kraju tog inače vrlo instruktivnog članka pomenuto je i s nekoliko riječi i Hrvatsko šumarsko društvo. Pisac kaže slijedeće: »Valovi, koji su od vremena do vremena udarali o tvrdu obalu našeg šumarstva, imali su prividno dva izlazišta. Jedno više, vrhovnu upravnu vlast, koja je imala da koncentrira sav organizatorski rad oko pridizanja šumarstva i da vodi sav vrhovni nadzor, i jedno niže stalešku organizaciju »Šumarsko društvo«, koje je trebalo da bude slobodni forum, koji pokreće i potiče i ognjište za promicanje interesa šumarstva«. Rekosmo prividno dva izlazišta. Uistinu pak bilo je to samo jedno. Kroz decenije već uvukao se običaj, da je uprava »šumarskog društva« bila u rukama vladinih organa. Tim je bio već u zametku ugušen svaki slobodoumniji rad toga društva, jer je naravno upravni odbor mogao zaključiti samo ono, za što je znao, da a priori nema zapreka odobrenju sa strane nadzorne vlasti. Slično se događalo i na skupštinama, gdje je malo tko imao snage da se usprotivi prijedlogu, što ga je iznio — njegov »pretpostavljeni«. Dalje se kaže u istom članku: »Očito je, da su odatle oni znaci kljenuti društvenoga srca i ukočenosti društvene šije, koju niti periodične injekcije slobodoumnijih i mlađih elemenata nijesu mogle izliječiti«. Mi se i danas, nakon skoro četrdeset godina, s gornjim navodima pisca ne bi mogli složiti. Imena, odličnih naših stručnjaka: Protić, Kesterčanek, Partaš, Borošić, Kozarac, Kosović, Nenadić, Petračić i mnogi, mnogi drugi, koji su bili dijelom predsjednici, tajnici i odbornici društva, jamče nam, da je upravni odbor i te kako vodio brigu o stanju šuma i šumarstva i da je svuda i svagdje stajao na braniku za uredno vođenje šumskog gospodarstva, a naročito da se održi potrajnost u našim šumama. Znamo, da je društvo uvijek vodilo brigu o šumarskoj nastavi i da se baš Hrvatskom šumarskom društvu imade zahvaliti, da je došlo do osnutka Visoke šumarske škole u Zagrebu. Jugoslavensko šumarsko udruženje Sa sjednici Srpskog šumarskog udruženja 24. veljače 1919 upućen je poziv svim šumarskim udruženjima u državi, t. j . hrvatskom šumarskom društvu; Kranjsko-Primorskom Gozdarskom društvu i Šumarskoj organizaciji za Bosnu i Hercegovinu. U pozivu Srpskog šumarskog udruženja spominje se uglavnom, da je ujedinjenjem u jednu jedinstvenu državu nastala potreba, da se sva šumarska udruženja na teritoriju države ujedine u jedno šumarsko udruženje. Nadalje pozivlje Srpsko> šumarsko udruženje ostala društva na pripremu zajedničkog zbora, na kome bi se izvršilo spajanje i organizovala jedinstvena uprava. Na osnovu toga poziva razvila se prepiska između svih šumarskih udruženja, a njen je rezultat bio, da su se u mjesecu maju 1920 godine sastali u Zagrebu delegati svih šumarskih društava. Na tom sastanku je utvrđeno, da se sva četiri šumarska društva stope u jedno društvo pod imenom »šumarsko društvo Srba, Hrvata i Slovenaca te da sjedište tog društva bude u Zagrebu. Zaključeno je nadalje, da se izrade pravila i da se podnesu na prihvat vanrednim skpuštinama dosadašnjih društava, a zatim, da se sazove zajednički zbor svih društava, koji će prihvatiti izrađena pravila i izvršiti izbor nove uprave. Za rad oko izradbe pravila, kao i za pripremu cjelokupnog materijala za konstituirajuću skupštinu, izabran je naročiti odbor, koji je na |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 8 <-- 8 --> PDF |
kon svršenog povjerenog mu posla sazvao konstituiraj uću skupštinu za 5 i narednih dana mjeseca juna 1921 godine. Tog dana sastao se veliki broj članova šumarskih društava u dvorani Sabornice na Radićevom trgu. Na toj I. održanoj skupštini prihvaćena su pravila, udruženje dobilo je ime »Jugoslavensko šumarsko udruženje«. Radi sto bržeg i pravilnijeg rješavanja poslova Udruženja, osnovani su »Odsjeci rada« sa zadatkom, da proučavaju sva pitanja, koja im glavna uprava dostavi, te da svoje radove i predloge predlažu glavnoj upravi na konačni pretres i prihvat. Odsjeci rada bili su: I. Odsjek za šumarsku politiku, zakonodavstvo i upravu. II. Odsjek za pošumljavanje krša i goleti. III. Odsjek za gajenje, čuvanje šuma i šumski produkti. IV. Za prikaz, opis i ocjenu šuma. V. Odsjek za agrarnu reformu. VI. Odsjek za promet, trgovinu i industriju. VII. Odsjek za izradu jedinstvene šumarske terminologije. VIII. Prosvjetni odsjek. IX. Odsjek za propagandu i financije. X. Odsjek za lov. Glavna uprava društva je na poziv Ministarstva šuma i rudnika izradila je »Pravilnik za organizaciju šumarske službe«. U isto vrijeme izrađen je i nacrt za novi zakon o lovu. Glavna uprava je i potakla ideju izradbe novog zakona o šumama, te kad se obrazovala u tu svrhu naročita komisija u Ministarstvu, raspravljala je glavna uprava na temelju već izrađenog dijela zakonskog nacrta to pitanje. Ovdje moramo spomenuti, da je Udruženje izradilo dva nacrta Zakona o šumama. Jedan nacrt, kojega je usvojila većina glavne uprave izradio je član uprave prof. Ugrenović. Drugi nacrt izradio je član uprave ing. Ante Ružić. Ministarstvo šuma i rudnika uzelo je za bazu u anketnim raspravama Zakona o šumama — nacrt prof. Ugrenovića. Na jednoj od glavnih skupština povjereno je glavnoj upravi, da posveti pažnju jednoj nemiloj pojavi, koja se pokazala u našim šumama, a to je sušenje naših hrastika. Brigom glavne uprave Ministarstvo se zainteresiralo za stvar — ali nažalost uza sav požrtvovan rad mnogobrojnih komisija i konferencija nije do danas stvar s uspjehom privedena kraju. U članku ing. čeovića »Jugoslavensko šumarsko udruženje« (P. S. Š. str. 79) čitamo slijedeće: »Znamo svi, da se u našoj državi uvriježila jedna nemila pojava, a ta je, da se promjenom političkih prilika i promjenom vlade nastaju i promjene činovničkog osoblja na različitim položajima. U nijednoj struci ne trpi gospodarstvo i intenzitet rada uslijed čestog premještanja činovnika tako, kao u šumarskoj struci. Udruženje se povodom učestalih premještanja obraćalo u više mahova pismenim i usmenim predstavkama ministru šuma i rudnika i molilo, da se premještaji vrše samo u koliko su u interesu službe. Na pedesetoj redovitoj glavnoj skupštini u Zagrebu od 10. do 12. oktobra 1926 godine predložila je sekcija za podizanje i gajenje šuma po prof. Nenadiću apel na Ministarstvo šuma i rudnika. U tom se apelu žigoše eksploatacija nedozrelih hrastovih sastojina i prigovara se, što mnoge posječene hrastove šume nisu ni djelomično pošumljene hrastovim žirom, nego se prepušta prirodi, da ih ova pošumi bilo kojim vrstama drveća i bilo u koje vrijeme. Prigovara se nadalje, da se ne gospodari po gospodarstvenim osnovama i da se dozvoljavaju prethvati na dugačko vrijeme. U apelu se nadalje kaže: Sve ovo vodi brzoj propasti |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 9 <-- 9 --> PDF |
naših šuma i znatno umanjuje ugled šumarskog stališa, koji je u prvom redu zvan da vodi brigu o uzgajanju šuma. Nakon proslave pedeset-godišnjice donosi šumarski list interesantan i značajan članak urednika prof. Ugrenovića pod naslovom: »Poslije slave i zbora«. Na kraju tog članka čitamo: »Kako dakle vidimo slava nam je prošla dostojno, ozbiljno i u znaku rada. No mislimo, da se ne varamo, ako ustvrdimo, da je i slavi i zboru manjkao onaj pravi zanos i duboko oduševljenje, koji bi se morali javiti u ovako velikim časovima. Nama se čini, da je mnogom učesniku negdje duboko u podgrlicu ostao okus neke gorčine i apatije. Nitko od nas ne bi mogao točno da definiše i da kaže što je to i otkle to. Samo se osjeća, da naš šumarski brod plovi negdje po nekoj magli.« Dalje se opet kaže: »Krajni je čas da počnemo spašavati naš brod! Ako ne možemo da spasimo brod — da spasemo bar brodicu Udruženja!« čini se, da je šumarstvo I. Jugoslavije već prije 1925. godine bilo zaraženo strančarstvom, a osim toga već je bila pod jakim utjecajem kapitalizma. Prigodom pedeset-godišnjice izdalo je Udruženje spomenicu pod naslovom »Pola stoljeća šumarstva«. Spomenica ostat će trajan spomenik rada naših šumara. Potrebno je, da i danas zahvalimo akademiku Ugrenoviću na zamašnom poslu oko redakcije te Spomenice. U izvještaju rada Udruženja u god. 1926/27 tuži se uprava, da je na skupštini god. 1926 doneseno po šumarstvo korisnih rezolucija, koje je predsjedništvo svestrano i opširno razradilo, uputilo na Ministarstva u čiji djelokrug rješavanje tih rezolucija spada, a da sav taj trud nije dao pozitivnih rezultata. Donesena je rezolucija o populariziranju šumarstva u kojoj je istaknuta važnost upoznavanje naroda i širokih krugova sa vrijednošću naših šuma, koli u materijalnom toli i u zdravstvenom, estetskom i klimatskom odnošaju. Zatraženo je od Ministarstva šuma i rudnika, da se izvrši reorganizacija Ministarstva i to u onom smjeru kako bi se administrativne prilike poboljšale, kako bi uzgoj i eksploatacija šuma najbolje napredovala. Ministarstvo je upozoreno na loše gospodarenje u mnogim šumama, u kojima se gospodarilo´ proti gospodarstvene osnove, u kojima su se sjekla sva stabla iznad 30 cm prsnog promjera, u kojima se obavljala sječa sredodobnih i u najboljem se razvitku nalazećih stabala. Tražilo se je, da se goli krš što prije zašumi, bujice i vodotoci da se urede. Mnogo toga se tražilo, a uspjeh svih molbi, zaklinjanja i traženja bio je ravan nuli. Na izvanrednoj skupštini, održanoj u Beogradu, 4. i 5. marta 1928., vodile su se rasprave: 1. 0 Zakonu o šumama (Ugrenović). 2. 0 ukidanju šumarsko-gospodarskog fakulteta (Petračić). 3. Sudbonosne posljedice dosadašnjeg gospodarenja sa šumama (Nenadić). Na toj je skupštini još u većoj mjeri došlo do izražaja nezadovoljstvo uprave društva s radom najviših šumarskih vlasti. Na skupštini održanoj 1930 godine u Ljubljani saopćuje predsjednik udruženja ing. Cmelik: »Promatramo li rad na polju šumarstva kroz zadnje dvije godine vidimo, da se on može raščlaniti u dva dijela: 1. Zakonodavni rad i 2. revizija dugoročnih ugovora. U oba ta smjera radilo se mnogo i intenzivno. Najvažniji plod zakonodavnog rada jeste novi Zakon o šumama od 21. XII. 1929. Drugi važan moment u radu na šu |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 10 <-- 10 --> PDF |
marskom polju bila je revizija dugoročnih ugovora o prodaji drva iz državnih šuma. Ovo je pitanje također potaknulo J. š. U. Kod revizija dugoročnih ugovora bile su ove direktive: 1. Osiguranje trajnosti naših šuma. One su izvor državnih i opće narodnih prihoda. Taj izvor ne smije da presuši. 2. Osiguranje što većeg prihoda drž. kasi računajući sa prilikama, koje postoje. Zahvaljujući saradnji stručnjaka i ovaj je rad u glavnom priveden kraju. Iz ovih nekoliko misli odmah možemo da stvorimo zaključak u dva pravca: a) 0 radu. šumarstva u prošloj godini. b) O radu, koji nama-šumarima predstoji u budućnosti. U prošloj godini doneseni su zakoni, pravilnici i naredbe. Zakon o šumama, o bujicama, o ograničavanju državnih šuma. Stvorena je baza za budućnost. Naš rad u budućnosti kristalizuje se sam od sebe. Njegov smjer je posve jasan. Uvjeren sam, da šumari Jugoslavije imaju dobre volje, spreme i energije, da se intencije zakona o šumama i ostalih uredaba provedu.« Kako se vidi ozdravljuje naše šumarstvo. Abnormalne prilike pomalo se normaliziraju. Te godine održana je u Ljubljani uspjela šumarska izložba. Na zboru u Skoplju 1931 godine bilo je govora o namještenju mladih šumarskih inženjera. Bile su to žalosne prilike za apsolvente šumarstva — skoro stotinu mladih inženjera bilo je bez mjesta. Po ovomu predmetu predložena je rezolucija Ministarstvu šuma i rudnika. U godini 1932/33 krenulo je Udruženje u novu fazu razvitka. Osnovane su uz ljubljansku i beogradsku podružnicu još podružnice u Skoplju, Sarajevu i Banja Luci. Naglasit moramo, da su podružnice radile s velikim uspjehom. Skupština od god. 1933 u Banja Luci u toliko je od važnosti, jer se na njoj raspravljalo o rješenju problema »Važnost krajiških imovnih općina«. Po predmetu ozdravljenja ovih narodnih institucija predložene su i prije, a i kasnije mnogobrojne rezolucije. Ali sve konferencije i sve rezolucije ostale su bez uspjeha. 0 problemu Imovnih općina pisali su mnogo naši uvaženi stručnjaci. Literatura po tom pitanju je velika pa će ona dobro doći i pravnom historiku i šumarskom stručnjaku, kada će se jedamputa obraditi taj predmet. Na toj je skupštini bilo govora i o uzourpacijama državnih šuma i državnog šumskog zemljišta. U rezoluciji, koja je donesena po tom predmetu kaže se, da je do sada, kroz nekoliko posljednjih godina uzurpirano u sarajevskoj direkciji šuma 30.000 ha. Osim toga raspravljeno je i o poduzeću Dobrlin—Drvar. Šestdeseta skupština, koja je održana u Zagrebu 1936 godine protekla je u svečanom raspoloženju. Našim najodličnijim predstavnicima šumarstva i pionirima šumarskog-polj oprivrednog progresa Kesterčansku i Kozarcu, Šumarsko je društvo na svom domu postavilo i na dan 3. rujna 1936 otkrilo poprsja. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tadanji dekan poljoprivrednog šumarskog fakulteta Gračanin, tom je prilikom među inim kazao: »Kesterčanek ne samo uočava, da je šuma neprocjenivo blago hrvatskog naroda, koje se trajno regenerira biološkom aktivnošću živih stanica, već on spoznaje da šumarstvo kao dio biološke prvo-proizvodnje može u Hrvatskoj napredovati samo onda, ako šumarska proizvodnja i šumsko gospodarstvo budu počivali na naučnim principima«. Nadalje kaže na kraju svog govora slijedeće: »Alma Mater i poljoprivredno šumarski fakultet zagrebačkog univerziteta pridružujući se današnjoj proslavi, čestitaju Šumarskom udruženju 60. godišnjicu njegova neobično plodnog kulturnog djelovanja sa željom, da dva njegova velika člana, čiju uspomenu evo slavimo, budu sadašnjoj generaciji i svim kasnijim pokoljenjima šumara svjetionicima u radu o unapređivanju našeg šumarstva«. Novosadska skupština, t. j . šestdetiprva po redu, održana je u septembru 1937 godine. Ta je skupština otvorena s očajnim poklikom: Spašavajmo naše šume! Na toj je skupštini glavni referat bio posvećen pitanju zaštiti šuma. I opet su uslijedile brojne rezolucije, predstavke, molbe i t. d. Na toj su skupštini ponovno povedeni razgovori po predmetu sanacije i organizacije Imovnih općina. Kakav su uspjeh sve te pretstavke i molbe imale — poznato nam je svima. I tako« smo došli do 1940 godine. Na VI. sjednici upravnog odbora Jugoslavenskog šumarskog udruženja od 25. februara 1940 vodila se je rasprava po reorganizaciji udruženja. U martu 1940 god. J. š. U. ustupa rad »Hrvatskom šumarskom društvu«. Iz ovog zbijenog prikaza rada J. š. U. vidimo, da je glavna uprava udruženja imala mnogo teških časova i da je riječju i perom žigosala nepravilan i štetan rad nenarodne vlasti. Mnogo je toga Udruženje obranilo, a mnogo toga, uslijed poznatih prilika u antidemokratskoj Jugoslaviji, nije bilo moguće obraniti. Za sve lijepo i dobro što je učinjeno, dužni smo svim onim drugovima, koji su stajali na braniku šumarstva i Udruženja — izreći hvalu. Iza četiri teške godine okupatorova razaranja i četiri godine herojske borbe Narodnooslobodilačkog pokreta, eto nas u slobodnoj demokratskoj Jugoslaviji. Ali, prije no što prikažemp rad šumarskog društva u NRH molim vas drugovi, da ustanete i da se kratkom šutnjom sjetite mnogih naših drugova, koji su dali živote svoje, da narodima istinske ujedinjene Jugoslavije bude bolje. — Slava i hvala im! Već na prvoj skupštini, koja je održana 19. kolovoza 1945 godine novo izabrani predsjednik prof. Nenadić rekao je među inim i slijedeće: »Ostvareni su ideali, za kojima su težili naši narodi. A sada potrebno je, da se drugovi, primimo što zdušnije posla oko izgrađivanja naše opustošene domovine. Čekaju nas veliki radovi na polju našeg šumskog gospodarstva. Šume naše moraju biti izvor dobara potrebnih za dizanje našeg malog čovjeka. One nesmiju biti poprište utakmica za sakupljanje kapitala«. U ožujku 1946 godine održana je izvanredna skupština. Druga točka dnevnog reda bila je: Pristupanje u društvo inženjera i tehničara. Kako vam je poznato, Hrvatsko šumarsko društvo ušlo je u sklop DIT-a. Zapravo je šumarsko društvo kao šumarska sekcija DIT-a nastavila svoj rad. Na ovoj je skupštini formirano 12 radnih odbora. Sekcija je okupila i svrstala u svoje redove ne samo šumarske inženjere, već i šumare tehničare. Na tom je plenumu također zaključeno, da se proslavi stogodišnjica prvog sastanka šumara. Na kongresu inženjera i tehničara FNRJ održanog u Zagrebu 1946 godine donesena je rezolucija i po pitanju šumarskog gospodarstva. 49 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Već tečajem 1946 i početkom 1947 godine radilo se na pripravama za proslavu rečene stogodišnjice. Utvrđen je raspored i određeno, da će referat o uzgajanju šuma, o drvnoj industriji kao i referat o štednji i racionalnoj upotrebi drva, održati članovi sekcije u Hrvatskoj. Kongres odnosno savjetovanje od 6. i 7. srpnja 1947 godine nije bio samo proslava stogodišnjice našeg šumarstva, već je svrha tog sastanka bila također, da se između drugova uspostavi i učvrsti veza, koja je postojala prije 1941 godine. Na tom savjetovanju prodiskutirani su zadaci 5 godišnjeg plana, a preuzete su obaveze i utvrđeni zadaci planiranja za budućnost. Osim toga su na savjetovanju donesene opsežne rezolucije, koje su dale smjernice za budući rad šumarstva u FNRJ. Iste godine održana je konferencija šumarskih sekcija DIT-a. Na toj se konferenciji vodila plodna diskusija: 1. 0 izvršenju obaveza datih na prvom savjetovanju šumarskih inženjera i tehničara FNRJ. 2. 0 organizacionim problemima šumarskih sekcija Društava inženjera i tehničara FNRJ. 3. 0 plonskom izdavanju stručne šumarske literature i t. d. Ne dugo iza prvog kongresa inženjera i tehničara Jugoslavije, održan je Drugi kongres. Na tom kongresu doneseni su mnogi zaključci. Radi opsežnosti (rezolucija imade 28 točaka) ne bi u ovom prikazu o toj rezoluciji govorili. Na četvrtom redovnom plenumu zaključeno je, da se dosadašnji naziv sekcije promjeni u: Sekcija šumarstva i drvne industrije. Iz izvještaja tajnika razabiremo da je održan veliki broj predavanja i da su organizirane brojne poučne kino predstave. Iz izvještaja petog redovnog plenuma održanog 28. I. 1950 razabiremo, da je sekcija izdala »Mali šumarsko tehnički priručnik«. Priručnik je štampan u šest hiljada primjeraka. Spomenuti se mora, da je unutar sekcije osnovano 8 komisija sastavljenih od službenika Ministarstva drvne industrije, Ministarstva šuma, fakulteta i instituta. Na sedamdesetidrugoj godišnjoj skupštini od 20. XII. 1950, Sekcija šumarstva i drvne industrije, DIT-a NR Hrvatske prerasla je u samostalno »šumarsko društvo NR Hrvatske«. Novo izabrani odbor pristupio je odmah osnivanju šumarskih klubova terenu. Klubovi osnovani su u Osijeku, Đurđenovcu, Gospiću, Novoj Gradiški, Novoselcu, Ogulinu, Rijeci, Vinkovcima i Splitu. U 1952. godini počima se sa štampanjem organa za šumarsko pomoćno osoblje »šumarske novine«. U istoj godini izdalo je društvo »Tablice za kubiciranje trupaca i Skrižaljke za računanje drvnih zaliha u sastojinama. Diskusije na skupštini 1952. godine bile su vrlo žive. (Iznesena je problematika organizacije šumarske službe, bilo je govora o poljoprivrednom šumarskom fakultetu i t. d.) U toj je godini održan znatan broj predavanja. Skupštinu, održanu 1. marta 1953 godine, otvorio je predsjednik društva ing. šurić. U uvodnoj riječi on je naglasio, da je skupština u godini 1953 sedamdesetičetvrta godišnja skupština, ali da je to ujedno i stosedma godišnjica opstanka našeg društva. Govor nastavlja ovim riječima: »Mislim da nas sve to može ispuniti sa ponosom, što pripadamo takovom društvu, koje tako dugo djeluje i koje je stvorilo tako sjajnu tradiciju.« Ovim riječima svršio bi i ja ovaj prikaz, tek bi pridometnuo: »U novoj, socijalističkoj Jugoslaviji, šumarstvo je moglo ostvariti svoje |