DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 13     <-- 13 -->        PDF

davne zahtjeve, da se sve šume posjedovno ujedine kao općenarodna
imovina. U našoj domovini se privreda naglo razvija, pa time i šumarstvo
ostvaruje perspektivu za svoj vlastiti razvoj. A razvijajući svoje
vlastite proizvodne snage, donosit će ono bogat plod našim budućim generacijama
«.


živila FNRJ.


živio predsjednik FNRJ Maršal Tito.


OSVRT NA REZULTATE POŠUMLJAVANJA U KRŠKOM PODRUČJU
NR HRVATSKE U PERIODU IZVRŠENJA PETGODIŠNJEG PLANA*


Ing. Horvat August (Zagreb)


P
P
etgodišnjim planom razvitka narodne privrede FNRJ (1) predviđalo
se, da se izvrše obimni radovi na pošumljavanju. U čl. 11. pod toč. 23.
bilo je propisano pošumiti 100.000 ha starih sjecišta, paljevina, goleti
i krša. Ovaj je okvirni propis planom NR Hrvatske (2) čl. 10. točkom 42
detaljnije razrađen, te je određeno, da se na području Dalmacije, Like
i Hrvatskog Primorja pošumi 7000 ha krša zbog zaštite obradivih zemljišta,
naselja i komunikacija od vjetra i vode, i to napose u području Biokova,
Svilaje, Dinare i Velebita. Te odredbe dale su smjer radu, koji je
započet, a završen 1951. godine. Nesumnjivo je, da su ti radovi po> opsegu
i intenzitetu najzamašniji u historiji pošumljavanja našega krša.
Iako radovi u vezi izvršenja petgodišnjeg plana imaju u šumarstvu
veliko značenje, ipak se o konačnim rezultatima tih radova veoma malo
pisalo u našoj stručnoj štampi. Smatramo da bi trebalo pojedine grane
šumarstva (pošumljavanje, a također izgradnju prometala, pilana, zgrada,
sječu masa i t. d.) podvrći temeljitoj analizi. U tim radovima, koji su
vršeni najvećim naporima, često u velikoj hitnji, ima mnogo novih elemenata,
kojima se šumarstvo do oslobođenja nije služilo. Uvjereni smo, da
analiza i kritički osvrt na te radove mogu mnogo doprinijeti unapređenju
šumarstva.


Pri razradi našeg prikaza služili smo se podacima pojedinih šumski}´
gospodarstava na području Istre, Hrv. Primorja, Gorskog Kotara, Like
i Dalmacije. U tim je krajevima obuhvaćeno područje degradiranog i šumovitog
krša. Prema tome u našem razlaganju ne će biti obuhvaćeni samo
degradirani predjeli krša već i oni, gdje je pošumljavanje vršeno u razmjerno
povoljnijim prilikama.


U našem izlaganju osvrnut ćemo se najprije na rezultate pošumljavanja
obzirom na površinu, zatim na vrijednost rada, izbor vrsta te na
uspjeh primjene pojedine vrste, kao i na tehniku rada te organizaciju.
Prema prikupljenim podacima u tabeli 2. vidi se, da je republičkim planom
postavljeni zadatak premašen obzirom na površinu na kojoj je
vršeno pošumljavanje. Radom obuhvaćena površina je 373% veća od planirane.
Obzirom na uspjeh pošumljavanja taj rezultat nije tako povoljan.
Od 26.157 ha pošumljeno je uspješno samo 10.949 ha t. j . 156.4%


* Izrađeno u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu.


ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 14     <-- 14 -->        PDF

planirane površine. Prema tome rad je stvarno vršen na površini, koja
je 3.73 puta veća od planirane, da bi se postigao uspjeh, koji je približno
za Yz premašio planiranu površinu.


Tabela 2.


Šumsko gospodarstvo
Od god. 1947-1951.
pošumljavanje izvršeno
na ukupnoj
površini od ha
Prema stanju kultura
u god. 1952. pošumljenje
uspjelo
na površini od ha
Uspjeh u % obzirom
na cjelokupnu
površinu
„Kapela" — Gospić 5.401 2.389 44´2
„Javornica" — Ogulin 4.431 1.740 39-2
„Viševica" — Rijeka 6.878 3.540 51-4
„Dalmacija" — Split 9.447 3.280 34´7
Ukupno : 26.157 10.949 418


Da bismo mogli pravilno ocijeniti korisnost rada, potrebno je da razmotrimo
vrijednost izvršenog rada. Prosječni trošak pošumljavanja sadnjom
i sjetvom stajao je u proljeću 1952. godine na krškom području


23.000. Din po ha. Prema toj cijeni iznosi vrijednost cjelokupnog rada
601,611.000.— dinara a vrijednost stvarno korisnog rada t. j . onog gdje
je pošumljavanje uspjelo 251,827.000 dinara. Iz ovog izlazi, da je zbog neuspjeha
nekorisno utrošeno rada, materijala i novčanih sredstava u vrijednosti
od 349,784.000.— dinara. Stvarni trošak jednog ha uspjelo pošumljene
površine je 54.945.— dinara. Drugim riječima jedan ha uspješno
pošumljene površine jest 2.18 puta skuplji od prosječne cijene zbog takovog
rezultata u uspjehu pošumljavanja.
No, za pravilnu ocjenu uspjeha tog rada nije mjerodavna samo skupoća
ili jeftinoća rada. Kao mjerilo može nam poslužiti komparacija
uspjeha pošumljavanja predratnih radova sa rezultatima petgodišnjeg
plana.


Efekt rada uspjelog pošumljavanja u staroj Jugoslaviji ocjenjujem,
da je bio na današnjem krškom području NRH kroz vrijeme od 20 godina
oko 7.000 ha uspjelo pošumljene površine — odnosno godišnje prosječno
oko 350 ha. Tokom petgodišnjeg plana pošumljavano je prosječno godišnje
5.243,4 ha ili 14.9 puta više. Kako su u gornjoj cifri označene površine
uspješnog pošumljavanja, to moramo i pri ocjeni petgodišnjeg plana
uzeti u razmatranje samo takve površine. Ako uzmemo u obzir i taj podatak,
onda relacije opet ispadaju povoljno jer je prosječno godišnje pošumljeno
2189.8 ha ili 6.25 puta više nego u staroj Jugoslaviji. To je
svakako velik uspjeh, jer ne smijemo ispustiti iz vida, da su naša pošumljavanja
vršena u periodu najvećih napora ratom opustošene zemlje.


Opća slika uspjeha je drukčija ako zasebno razmatramo radove u
1951. godini od pošumljavanja ranijih godina. Takav način razmatranja
ima svoje opravdanje. Podaci prema kojima je prikazan uspjeh tog rada
sakupljeni su tokom prve polovine 1952. godine. Kako su u godini 1951.
pošumljavanja vršena i u jesen jasno je, da se definitivan sud o uspjehu
tog pošumljavanja može dati tek kada sadnice prežive barem jednu sušnu
periodu. To je tim važnije što je cjelokupno pošumljavanje do godine 1951.
izdržalo tešku sušu u godini 1951. Nasuprot, jesensko pošumljavanje u




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 15     <-- 15 -->        PDF

1951. godini nije prošlo kroz sušni period. Zbog toga je uspjeh pri kolaudaciji
ispao povoljniji.
Razlučena slika uspjeha izgleda ovako:
Tabela 3.


Pošumljavanje u godini


e


1947.—1950. 1951. rt


´3
Šumsko gospodarstvo o o o
M
0 3-2


c ´S c -» a;


a, "3. a, M.l>


´3 3 S


M 3 3 M 3 CO v> sr 3


o 3 a5 ĆJ3
o P o


o


„Kapela" Gospić 3459 1373 396 1942 1016 52´3 2389 44-2
„Javornica" Ogulin 3030 877 28 9 1400 863 61-6 1740 39´2
„Viševica" Rijeka 5737 2948 5T3 1140 591 51-8 3540 50-0
„Dalmacija" Split 7155 2063 28-8 2293 1217 53´0 3280 34-7


19381 7261 37.4 6775 3687 54-4 10949 41-8


Prema tome od ukupnog pošumljavanja na prve četiri godine rada
otpada 66.3% a na posijednu godinu 33.7%. Prosječan godišnji uspjeh
u prve četiri godine kreće se oko 16.5% a pete 33.7%. Prema tome
uspjeh rada je daleko ispod prosječnoga (3).


Iz tabele 3. dalje vidimo, da se rezultati rada za period 1947—1950.
po gospodarstvima kreću između 28.9—39.6% osim Viševice, gdje se
uspjeh penje na 51.3%. Javornica i Dalmacija imaju gotovo iste rezultate
premda područje Javornice ima povoljnije ekološke uslove od onih
Dalmacije. Kod Javornice ima se slab uspjeh pošumljavanja tražiti vjerojatno
u slaboj tehnici rada. Nasuprot, Viševica iskazuje najbolje rezultate
za taj period. Tome su dva razloga. U prvom redu Viševica ima na
svom području šumarije Gorskog Kotara, gdje je uspjeh pošumljavanja
bio mjestimice oko 80% te područje Opatije, Klane i dijela Istre, gdje
se je uspjeh kretao između 60—70%. K tome je tu i područje degradiranog
krša bivšeg Inspektorata za pošumljavanje, sadanja šumarija Senj,
gdje je zbog dugogodišnje prakse u pošumljavanju ustaljen solidan rad,
te zbog toga uspjeh veći i iskazan sa 70%. S druge strane, prema obrazloženju
Gospodarstva Viševice, taj procenat uspjeha ima se djelomice
pripisati činjenici, što su pojedine šumarije ukupnu površinu, na kojoj
je vršeno pošumljavanje iskazale manjom nego što je stvarno bila. Radi
toga je postotak uspjelo pošumljenih površina računski ispao procentualno
veći nego što je stvarno.


Nasuprot tome procenat uspjeha u godini 1951. iskazan je kod svih
gospodarstava sa preko 50%, što je stvarno osrednji rezultat. Možemo
pretpostavljati, da je kolaudacija radova izvršena u jesen 1952. da bi
procenat bio svakako još niži.


Dosada smo razmatrali pošumljavanje u odnosu na ukupnu površinu
i uspjeh pošumljavanja. Potrebno je, da se osvrnemo na izbor, veličinu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 16     <-- 16 -->        PDF

i prostorni smještaj pošumljenih površina, jer o tome ovisi mogućnost
čuvanja, efikasnost pošumljavanja kao melioracione mjere obzirom na
objekte zbog kojih je ono vršeno i t. d.


Ne postoje podaci, na kolikom broju radilišta je pošumljavano. Rad
je vršen na području 61 šumarije. Kada bi pojedina šumarija radila
samo na jednom radilištu, to bi na pojedinu šumariju otpalo 429 ha površine
na kojoj je rađeno. Međutim mi znamo, da je naročito u početku
rada na pojedinom području sadanjih šumarija bilo i do 100 radilišta (4).
Takva rasparčanost bila je veoma česta, te bi nesumnjivo imala veoma
teške posljedice, da nije pravovremeno opažena i tokom daljnjeg rada
gotovo posve otklonjena. Toj rasparčanosti je uglavnom bio uzrok težnja
za izvršenjem i premašenjem zadatka te pitanje radne snage. Pošto je
u to vrijeme muška radna snaga bila zaposlena na drugim radilištima,
ostala su za pošumljavanje djeca i žene. Budući da se tu snagu nije moglo
voditi na udaljenija veća radilišta, to su se osnivala mala radilišta
u blizini naselja. Tako je nastao veliki broj malih radilišta, koja su gotovo
sva propala jer su biljke većim dijelom uništene pašom. Kasnijih
godina pristupilo se planiranom izboru većih suvislih kompleksa. Odabirane
su veće površine, na kojima se radilo ustaljenom i jačom radnom
snagom. Pošumljavanje većih kompleksa pokazalo se bolje, ekonomičnije
i uspješnije od pošumljavanja malih i razbacanih površina, što je uostalom
bilo od ranije poznato.


Izboru većih površina nema se mnogo primijetiti. Mjestimice zbog
preopterećenosti stručnih lica poslom, bile su u brzini površine odabrane
na krivom mjestu, često nisu izabirane nakon prethodnog rekognosciranja
terena te proučavanja lokalnih ekonomskih momenata već u uredu
na karti. Zbog takvog načina izbora one su često morale biti napuštane,
pogotovu, ako je zbog lošeg kvaliteta rada bio slab uspjeh pošumljavanja.


Iz svega izloženoga slijedi, da pošumljavanje obzirom na ukupnu
pošumljavanu površinu ne možemo ocijeniti uspjelim, jer odnos utrošenih
sredstava i uspješno pošumljene površine nije u proporciji.


Da bi pravilno ocijenili rezultate rada na pošumljavanju, potrebno
je da analiziramo još neke komponente o kojima ovisi uspjeh rada kao:
izbor vrste drveća, tehniku rada, organizaciju i t. d.


Nas u prvom redu interesira upotreba vrsta, jer o njihovim biološkim
svojstvima i ekološkim zahtjevima, a naročito o načinu njihove primjene,
ovisi uspjeh rada. U tabeli 4. prikazano je, na kojem su se postotku
površine održale pojedine vrste drveća pri pošumljavanju. Po
tome se kriteriju možemo samo donekle orijentirati o uspjehu pri upotrebi
pojedine vrste.


Da bismo dobili potpunu sliku o uspjehu primjene pojedine vrste
drveća, bilo bi potrebno, da raspolažemo podacima o ekološkim prilikama
kraja gdje je sadnja vršena, zatim o sveukupnom broju posađenih biljaka,
kao i o konačnom broju preostalih sadnica. Takvim podacima nažalost
ne raspolažemo, pa se moramo zadovoljiti prikazom (tabela 4)
vrsta drveća, koje su pronađene žive na uspješno pošumljenim površinama
prigodom kolauđacije u godini 1952. i njihovim procentualnim učešćem
u veličini površine.


Tabela 4. pokazuje, da je gospodarstvo »Viševica« upotrebilo 33,
»Javornica« 18, »Kapela« 15 a »Dalmacija« 7 vrsta drveća za pošumlja




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Postotak


Naziv vrste


Abies sp.


Cedrus sp.
Cupressus sempervirens
Larix europaea


Picea excelsa


Pinus brutia
Pinus halepensis


Pinus maritima
Pinus nigra


Pinus silvestris


Pinus strobus
Acer campestre i monspesulanum
Acer platanoides
Acer pseudoplatanus
Amygdalis communis
Carpinus sp.
Castanea sativa
Celtis australis
Fraxinus excelsior


Fraxinus ornus
Fagus silvatica
Gleditschia triacanthos
Juglans nigra
Juglans regia
Laurus nobilis
Morus alba i M. nigra
Populus sp.
Prunus sp,
Quercus cerris
Quercus ilex
Quercus lanuginosa
Quercus sessiliflora
Quercus suber
Robinia pseudacacia
Sorbus aria
Tamarix gallica
Ulmus campestris
Razne četinjače
Razne listače


učešća pojedinih vrsta drveća Tabela 4.
Šumsko gospodarstvo
Viševica Javornica Kapela Dalmacija
% površine koju zapremaju preostale sadnice


0-6 4 0
0-28
2-50
0006
3´07 15-0
0-69
28 056 —
0´34
34-97 17-0
0´18 3 0
0-33
030
0-51 3-0
3 0
0-25
0´53 2 0
0-08 3-0
O´ll
199 6 0
0´92 0-5
0-31 9-0
0-5
1-0
0´03 10
0-42
0-08
0-63 10
038
0´59 8-0
75-21
2-59 190
093
008
2-43 5-0
o-ii
0-48


2.9
3´8

1936
21-2
9 0
31-0
31-0
9´5
0-5
0´08
016
3-2
9-5
0-2
4
0-5
2-4
17´3 8-0
8 9
0-5
io-o
2
3


vanje. Taj broj je vjerojatno kod pojedinih gospodarstava veći, ali zbog
bilježenja samo onih vrsta, koje su se održale ili kumulativnog iskazivanja
vrsta, prikazan ih je manji broj. Tako »Dalmacija« nije iskazala
crniku, s kojom je rađeno, a koja se i održala na pr. na Kozjaku kod
Splita. U tabeli nadalje vidimo, da je najveći broj upotrebi jenih vrsta




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 18     <-- 18 -->        PDF

drveća iskazalo gospodarstvo »Viševica«, koje je prema izboru vrsta
upotrebljavalo, iako u manjoj mjeri one, koje zaslužuju veliku pažnju pri
pošumljavanju degradiranog krša, kao Cedrus sp., Pinus brutia, Pinus
maritima, Tamarix gallica, Celtis australis, Laurus nobilis i t. d. šteta,
da tim vrstama nije posvećena veća pažnja te da se nije mogla voditi
sistematska evidencija, kako bi došli do sigurnijih podataka o uspjehu
njihove primjene.


Kod svih gospodarstva najbolje su zastupane i dale najbolje rezultate
»klasične« vrste. Tako Pinu s nigr a dominira na cjelokupnom
području degradiranog i nedegradiranog krša. On zaprema na pojedinim
gospodarstvima 17—34% uspješno pošumljene površine. Pinu s ha1
ep e n s i s zaprema 28—31% površine u gospodarstvima Viševica i Dalmacija.
Kod istih gospodarstava održao se Cupressus sempervir
e n s na 2—9% pošumljene površine. Picea excel sa je u kontinentalnom
dijelu krša zastupljena na 3—15% površine. Pinu s s i 1 v estri
s dolazi na 3—21% uspjelo pošumljene površine na području Like.


Od listača je Robinia pseudoacacia upotrebljavana na cjelokupnom
području, te zaprema od 2—10% površine. Interesantno je, da
je najveće učešće od 10% iskazano u Dalmaciji, prem joj tamo nije mjesto
osim na nekim određenim terenima. Fraxinus ornus je upotrebljavan
na cijelom području krša, te je uspio na 0.5—9% površine.
Vrlo dobri uspjesi su polučeni sa hrastovima.


Quercus lanuginosa upotrebljavan je na cjelokupnom području
krša, te ga ima na 2—19% površine. Quercus ilex je samo na
području gospodarstva Viševica iskazan na 15.2% površine. Isto tako
Quercu s ce r ri s dao je relativno vrlo dobre rezultate, t. j . uspio je
na 0.59—8.0% površine.


Izbor vrsta drveća nije bio, kroz cijelo vrijeme provođenja Petogodišnjeg
plana, uvjetovan samo biološkim i ekološkim momentima. Prvih godina
rada bila je upotreba pojedinih vrsta ovisna o raspoloživim sadnicama
u rasadniku, te urodom pojedinih vrsta drveća u izvjesnom području.
Za upotrebu neke vrste pri pošumljavanju bio je često odlučan obilan
urod te mogućnosti sabiranja.


U rasadnicima nastojalo se naročito u prvo vrijeme uzgajati prvenstveno
jednogodišnje sadnice. Zbog toga je na pr. bagrem upotrebljavan
u tolikoj količini na području krša. često su upotrebljavane jednogodišnje
sadnice vrsta, koje se redovno sade kao dvogodišnje. Tako su prvih godina
rada često u Dalmaciji upotrebljavane jednogodišnje sadnice crnog
bora. Primjećujemo, da su se jače sadnice jednogodišnjeg crnog bora
održale.


Slijedećih godina bila je donekle organizirana sjemenarska služba, pa
se moglo dobivati ne samo sjeme koje je najobilnije rodilo, već i sjeme
onih vrsta koje su odgovarale pojedinih ekološkim prilikama. Isto tako
pojačani su kapaciteti rasadnika zbog uzgoja kvalitetnih sadnica. Ipak su
kasnijih godina u nekim mjestima forsirane sadnje vrsta, kojima tamo
nije bilo mjesta. Mnogo je na pr. forsiran bagrem, često primorski bor
i t. d. Unatoč čestih sitnijih griješaka, koje su činjene kod izbora pojedinih
vrsta drveća, možemo reći, da su vrste uglavnom pravilno odabirane
obzirom na biološke osobine i ekološke uslove.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Za nas je od interesa, da znamo, kakav je omjer upotrebljenih vrsta
listača i četinjača, jer se to pitanje već dugo vremena tretira pri pošumljavanju
krša. Gotovo svi autori preporučivali su iz uzgojnih ili zaštitnih
razloga što jaču upotrebu listača. Zbog slabog uspjeha one su se ranije
upotrebljavale u veoma malom obimu. U vrijeme izvršenja petgodišnjeg
plana bili su stručnjaci okolnostima prisiljeni, da upotrebe velike količine
sjemena lisnatih vrsta drveća, jer nije bilo dovoljno sadnica za pošumljavanje.
Tek u manjem dijelu vršeno je pošumljavanje sadnicama listača.
Omjer listača i četinjača prikazuje tabela 5.


Tabela 5.


Šumsko gospodarstvo
Pošumljen o
listačama
ha u %
četinjačama
ha u %
Ukupn o
ha
Viševica — Rijeka 1035 29-22 2506 70-78 3.540
Javornica — Ogulin 1044 60´00 696 40-00 1.740
Kapela — Gospić 1261 52-80 1128 47-20 2.389
Dalmacija — Split 951 29-00 2329 7T00 3.280
Ukupno : 4290 [ 39-18 6659 60-82 10-949


Vidimo, da su kod gospodarstava, gdje se pošumljavanje vršilo najvećim
dijelom na devastiranom kršu kao u Dalmaciji, Hrv. Primorju,
Istri i otocima, listače ostale na 30% uspjelo pošumljenih površina. Nasuprot,
u kontinentalnom dijelu krša zauzimaju listače 50—60% uspjelih
površina. Velike razlike u postotku uspjelih pošumljavanja listačama u
primorskom i kontinentalnom kršu ušlo vi j eno je u prvom redu klimatskim
faktorima.


Naš prikaz stvarno ne daje pravu sliku uspjeha pošumljavanja listačama,
jer su i ovdje iskazane samo površine uspjelog pošumljavanja. Za
pravilnu ocjenu bilo bi potrebno, da raspolažemo podacima, iz kojih bismo
vidjeli, na kojoj je ukupnoj površini izvršeno pošumljavanje, te kojom
količinom sjemena i sadnica listača.


Napominjemo, da je prema zapažanjima šumskog gospodarstva Viševica,
unatoč tome što na degradiranom kršu procentualno prevladavaju
četinjače, ipak relativno bolji uspjeh listača.


Primjećeno je, da je postignut dobar uspjeh sadnjom sadnica crnog
jasena, košćele, duda, brijesta i rašeljeke, zatim sjetvom crnike, cera
i medunca.


Napomenuti je, da je sjetva crnike i medunca dala dobre rezultate
kod solidne obrade tla obraslog šikarjem i grmijem. Dakle na obrađenom
i zaštićenom tlu. Sjetva sjemena crnog jasena općenito je dala slabe rezultate.
Mjestimice je bilo uspjeha gdje je tlo obraslo i zaštićeno, a sjeme
prethodno stratificirano.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 20     <-- 20 -->        PDF

»Robiniomanija« pri izvršenju petgodišnjeg plana pokazala je, gdje
je mjesto bagrema na kršu. Na debljim pjeskovitim tlima bujičnih nanosa
dobro uspijeva bagrem. Na ostalim degradiranim terenima krša nije pokazao
dobar uspjeh.


Na skeletoidnim, sitno kamenitim terenima napose onima, koji su
obrasli uspravnim vrijeskom (Erica verticillata) na otocima i na obalnom
području Dalmacije postignut je vrlo dobar uspjeh sjetvom alepskog bora
krajem augusta ili septembra pred početak ili za vrijeme prvih jesenskih
kiša.


U kontinentalnom dijelu krša na području ličkih vriština uspješno je
primjenjivan obični bor (Pinus silvestris).
Razmjerno malo se pošumljavalo sadnjom čempresa prem je poznato
da ta sadnja daje vrlo dobre rezultate.


Konačno valja primijetiti, da bi trebalo neke vrste, koje su tek malo
upotrebljavane, kako se to vidi u tabeli 4., mnogo više forsirati. Razlog
da se pojedine korisne vrste nisu obilnije upotrebljavale treba tražiti u
pomanjkanju podesnih sjemenskih baza, a djelomice u nepoznavanju
uspješne tehnike rada, te pomanjkanju sadnica. Trebalo bi u mnogo većoj
mjeri na mjestima gdje stojbinske prilike odgovaraju, upotrebljavati
kavkasku, grčku i špansku jelu (Abies Nordmanniana, A. cephalonica,
Abies pinsapo) te duglaziju (Pseudotsuga Douglasii). Na to nas upućuju
postojeće kulture oko Rijeke, Rovinja i t. d. Jednako tako trebalo bi na
zato podesnim mjestima više pošumljavati lovorom, bademom, košćelom.
abručkim borom, pinjolom i t. d.


Pri sadnji sadnica uspjeh je bio uvelike uvjetovan ne samo izborom
terena za pojedinu vrstu te vrstom drveća, već isto toliko manipulacijom
sadnica te vremenom i načinom sadnje. Na ovo pitanje ćemo se još podrobnije
osvrnuti. Uspješnom se pokazala sjetva sjemena gorskog javora,
bijelog jasena, cera i pitomog kestena. Dobar je uspjeh bio sjetvom sjemena
na krpice u degradiranim sastojinama bukve i bukovim šikarama.


Pomenuli smo, da je pri izboru vrsta obzirom na ekološke prilike bilo
griješaka. Tako je na pr. u nekim slučajevima crni bor upotrebljavan u
neposrednoj blizini mora.


Pošumljavanje vršilo se sadnjom i sjetvom u jamice a mjestimice je
vršena sjetva omaške. Na području Dalmacije kopane su kod uspješnog
pošumljavanja sadnicama jame veličine 40 cm X 40 cm X 40 cm. Sjetva
sjemena vršila se u jame dubijine 20—25 cm. U kontinentalnom kršu
(Lika) kopane su jamice za sadnju veličine 30 cm X 30 cm X 30 cm.
Sjetva sjemena vršena je u jamice dubljine 15—20 cm oko kojih je očišćen
prsten korova. Drugi načini obrade na pr. potpuna obrada tla ili
obrada na krpe, podizanje gradona i t. d. nisu vršeni.


Jamice su redovno kopane prije samog početka rada. U nekim krajevima
kopane su jamice i ljeti te nakon iskopa ponovno zatrpane zemljom.
Pri pošumljavanju redovno u jesen u te je jame sadnja obavljena pomoću
sadilj a.


Iz izloženoga vidimo da u periodu Petogodišnjeg plana, praksa, obzirom
na obimnost zadataka i težnje da ih na vrijeme izvrši, nije uspjela
unijeti pri izboru vrsta i tehnici rada, koliko je meni poznato — gotovo
ništa novo. Nasuprot tome u organizaciji bilo je novih organizacionih




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 21     <-- 21 -->        PDF

oblika. Radilo se na stari način, koji je pri tom često uslijed slabe radne
snage i slabog nadzora bio loše izvođen.


Specijalno treba istaknuti, da ukoliko nije mijenjana tehnika rada,
da su ipak vršeni pokušaji ispitivanja do tada kod nas neprimjenjivanih
agrotehničkih mjera. Tako su u nekim mjestima u Istri pokušavane mjere
protiv isušivanja tla te zaštite protiv insolacije. Da bi se smanjila evaporacija,
pokrivane su jame sitnim kamenjem. Obrađena površina jame pokrivana
je slojem sitnih kamenčića, promjera do 5 cm. Isto tako upotrebljavalo
se »opločavanje« — pokrivanje jamice kamenim pločicama tako,
da je cijela obrađena površina jame bila prekrita slojem pločica. Pokrivalo
se jamice i grančicama smrike. Obrađena površina prekrivena je gustim
i debelim slojem grančica. Grančice su naslagane toliko gusto, da
nakon osušenja iglica daju punu zasjenu. U istu svrhu vršilo se posljednih
godina na području Dalmacije okapanje sadnica na početku sušne periode.


U cilju zaštite od insolacije i vjetra podizan je na nekim radilištima
u Istri oko svake sadnice sa sjeveroistočne i zapadne strane suhozid
visine 0.3—0.4 m.


Pošto nisu vršena sistematska i komparativna proučavanja tih mjera,
to ne možemo dati definitivnu ocjenu o njihovom uspjehu. Prema izjavama
opservatora one su dosada bile efikasne. Proučavanja se i danas
vrše pa smo uvjereni da će objelodanjivanje rezultata dati konačni sud


o uspjehu
njihove primjene.
Na području Like pri sadnji i sjetvi, naročito na vrištinama, dalo je
dobre rezultate čišćenje korova (bujadi i dr.) oko svake jamice. Interesantno
je, da je suprotno od dosadašnjih mišljenja prema kojima valja
vršiti u tim krajevima zbog sriježi proljetnu sadnju, prema saopćenju
gospodarstva, jesenja sadnja dala vrlo dobre rezultate.
Pri sjetvi i sadnji često su činjene griješke uslijed velikih godišnjih
zadataka te premalog broja kvalificiranog kadra. One su u velikoj mjeri
bile presudne po uspjeh rada. Napomenuti ćemo samo neke. Tu je u
prvom redu manipulacija sadnicama, često je vađenje biljaka u rasadniku
bilo zapravo čupanje sadnica, a pakovanje u stvari vezanje golih
sadnica kajišem. Otprema tako »pakovanih« sadnica vršena je po najvećoj
žegi bez zaštite. Trapljenje je obavljeno u suhu zemlju a postupak
sadnicama prije sadnje bio je posve nestručan, jer su one često nošene
u ruci bez ovlaživanja i t. d., tako se dešavalo, da su se sadile vrć mrtve
sadnice. Kod sjetve sjemena često se sijalo sjeme, koje je bilo upaljeno
i sjeme koje je izgubilo klijavost. Na kvalitet i provenienciju nije se dovoljno
pazilo. Ovdje moramo ponovno naglasiti potrebu uređenja sjemenarske
službe. Ona dc- danas nije pravilno organizirana, te se još uvijek
vrši palijativno. 0 tom problemu se kod nas pisalo (6), ali još nismo
uspjeli to kardinalno pitanje pravilno i definitivno riješiti.


Pri samoj sadnji i sjetvi činjene su mnoge stereotipne griješke.
Tako su sadnice veoma često sađene u plitke jame. Uslijed toga im je
savijano korjenje. Biljke su loše zatrpavane zemljom. Pri sjetvi sjeme
je često preduboko ili preplitko sijano. Najčešća je griješka pri sjetvi
bila, da se sjeme bacalo u t. zv. »škart jame«, t. j . u jame koje nisu
bile sposobne za sadnju sadnica. Razumljivo da je takvo sjeme unaprijed
bilo osuđeno na propast.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Na mnogim radilištima bila je osnovna griješka sadnja premalog
broja sadnica po ha. Dok se planiralo sa 4500—5000 sadnica po ha, sađeno
je stvarno 2500—3000 sadnica. Pri malo jačem sušenju sadnica
takvi tereni ostali su gotovo bez biljaka — kao da nisu bili pošumljavani.
Rijetka sadnja imala je najčešće svoj uzrok u težnji da se izvrši, a po
mogućnosti i premaši zadatak po površini. Lov za površinama išao je
kraj ostalih teškoća na račun solidnosti posla. Popunjavanja zbog velikih
godišnjih zadataka uopće nisu vršena ili u veoma maloj mjeri. To
je često preduboko ili preplitko sijano. Najčešća je griješka pri sjetvi
1952. godine (vidi tabelu 1).


Uzrok tim griješkama možemo uglavnom pripisati činjenici da je
stručno osoblje bilo u to doba toliko zaposleno, da često nije dospijevalo
obići za vrijeme rada pojedina radilišta.


U vezi s tim radovima potrebno je, da se osvrnemo i na organizaciju
rada, jer je o njoj mnogo visio uspjeh. U prvoj fazi rad je bio provođen
putem Kot. NO-a, rukovođen Okružnim NO-ima. Iza toga se rad
odvijao preko terenskih sekcija Uprava za pošumljivanje te Kotarskih
NO. U posljednjoj organizacionoj formi — šumskih gospodarstava —
pošumljivanje većih - šumskih kompleksa vršilo se putem šumarija dok
su Kotarski NO-i vršili rad na manjim površinama.


Organizacija rada pri izvođenju petgodišnjeg plana karakterizirana
je čestim promjenama organizacionih formi, koje su bile posljedica postavljenih
zadataka. Veličina, način i vrijeme izvršenja zadatka traže
takvu organizacionu formu, koja može uspješno riješiti postavljeni zadatak.
Kako su zadaci iz godine u godinu povećavani, to je tim povećanim
zadacima trebalo podesiti organizaciju. Posljedica tih promjena bilo
je često premještanje stručnog osoblja. Zbog toga gubio se kontinuitet
rada, koji je toliko potreban pri šumarskim poslovima.


Rad u početku oživotvorenja plana vršen je najvećim dijelom besplatno
putem masovnih organizacija (Narodni front, omladinska organizacija,
sindikati, razna društva i t. d.). Ti radovi nisu bili efikasni.
Iako su masovne organizacije dale ogroman doprinos izgradnji naše zemlje
na najrazličitijim područjima djelatnosti, ipak moramo konstatirati,
da pri pošumljavanju to nije bio slučaj. Razlog je u naravi samog posla.
Tamo gdje se radi mrtvom materijom, kao pri gradnji cesta, željezničkih
pruga, nasipa i t. d. bio je veoma uspješan rad organizacija. Nasuprot
pri pošumljivanju, gdje radimo živim organizmima, gdje je potrebno
izvjesno znanje i iskustvo te finoća i pažnja pri radu, masovne dobrovoljne
akcije bile su uglavnom bezuspješne. Zato se u kasnijim godinama
besplatna radna snaga upotrebljavala samo za kopanje jama. U
ovim slučajevima rad je bio uspješan. Masovne su akcije nesumnjivo
imale svoj pozitivni odgojni karakter. Na kršu je tim putem uspjelo
zainteresirati najšire mase za pošumljivanje — što je nesumnjivo uspjeh.
Općenito možemo reći, da su ove akcije uspjele dati samo kvantitativni
ali ne i kvalitativni rad.


Kasnijih godina rad je sve više plaćan tako, da je pred završetak
Petgodišnjeg plana cea 70% rada izvršeno plaćenom radnom snagom.
Neko vrijeme radovi su organizirani na principu brigadnog sistema, gdje
su brigadiri preuzeli obavezu, da svojom brigadom izvrše određeni zadatak
pošumljavanja. Kasnije se pristupilo organizaciji rada sa predrad


´60




ŠUMARSKI LIST 2-3/1954 str. 23     <-- 23 -->        PDF

nieima, koji se način do danas održao. Može se kazati, da su posljednje
organizacione forme dale daleko bolje rezultate nego prve organizacije.
Brigadni sistem pokazao se neefikasan. On je u zamisli dio dobar, ali su
mu manjkali preduslovi za izvršavanje takvih radova.


Osim toga je i solidnost u izvršavanju samog rada po brigadnom
sistemu bila daleko ispod prosjeka, jer je brigada redovno nastojala, da
što prije svrši obavezu. Nasuprot, veoma dobre rezultate dao je sistem
predradnika, pogotovu ako su radnici uposleni kao stalna radna snaga.


Pri radu na pošumljavanju, zbog velike potrebe na radnoj snazi na
drugim poljima rada, trajno se osjećao manjak radne snage. Najveća je
oskudica bila u godinama 1948.—1949. To se pomanjkanje prvih godina
to jače osjećalo što ti radovi nijesu bili stimulirani. Budući da su druge
grane djelatnosti bolje plaćale radnike, te imale osigurano snabdijevanje,
to je odliv radne snage bio na ta područja. Za pošumljavanje ostala je
ženska radna snaga i odrasli ja djeca. Naravno da rad pod takvim okolnostima
nije mogao biti tako uspješan kao pod redovnim prilikama.


Na rezultat je nesumnjivo utjecao i manjak stručnog kadra, čitavo
vrijeme izvršenja plana osjećao se na svim linijama manjak inženjera,
tehničara, nadzornog osoblja i predradnika. Pogotovu u vrijeme desetdnevnog
izvještavanja taj je manjak postigao kulminaciju. Događalo se,
da je inženjer spriječavan administracijom rijetko kada mogao izlaziti
na teren. To je bilo na štetu stručnog rada, jer stručnjaci unatoč zalaganja,
kraj takvih okolnosti nisu mogli polučiti bolje uspjehe. Posljednjih
godina se stanje u tom pravcu vidno poboljšalo.


Rad na pošumljavanju u periodu izvršenja Petgodišnjeg plana imao
je niz poteškoća stručne organizacione prirode. Unatoč tim poteškoćama
on je dao rezultate, koji su od trajne vrijednosti. Iz njega se crpe mnoge
korisne pouke, koje će dobro poslužiti pri budućem pošumljavanju većega
obima.


LITERATURA


1. Petgodišnji plan razvitka narodne privrede FNRJ 1947.—1961. Izdanje Borbe
Beograd 1947. (p. 54).
2. Zakon petgodišnjeg plana razvitka narodne privrede NRH 1947.—1951. Prilog
»Narodnog lista« 1947. (p. 4).
3. Ing. A. Horvat: O nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom
kršu. Šumarski list 1951. (p. 44).
4. Ing. A. Horvat: Nedostatci pri radovima pošumljivanja »Narodna država«,
organ RKK Zagreb, 1948. (p. 56).
5. Akta šumskih gospodarstava »Kapela« broj 6034/52. »Dalmacija« broj 1697/52,
»Javornica« broj 4346/52, »Viševica« 9231/52.
6. Dr. M. Anić: Nekoliko misli u prilog unapređenja naše šumske produkcije.
Šumarski list, 1951. (p. 53-54).
Resume


L. A. analyse les resultats du reboisement de terrains carstiques dans la periode
du Plan quinquennal (1947—1951). 11 passe en revus les resultats obtenus se rapportant
a la superficie boisee, Putilisation des essences et les techniques employees. L´A.
donne un bref apercu des formes d´organisation du travail et leur efficacite.