DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 6 <-- 6 --> PDF |
stoechas, Euphorbia biumbellata, E. amygdaloides, Ruscus aculeatus, Asphodelus microcarpus, Serapias cordigera, S. longipetala, S. Lingua, Orchis picta, 0. Champagneuxii, 0. provincialis, Neotinea intacta, Limodorum abortivum, Arisarum vulgare, Luzula Forsteri, Carex Halleriana, C. olbiensis, C. longiseta, Agrostis olivetorum, Melica Magnolii, Briza major, Bromus macrantherus, B. madritensis, Aristella bromoides, Aira Cupaniana, Lagurus ovatus, Pteris aquilina, Asplenium Adiantumnigrum. U sličnom sastavu dolazi plutnjak u španiji i Maroku. Plutnjak je heliofilno i kserofilno, tipične» zapadno mediteransko drvo, koje je u svojim zahtjevima dosta skromno. Ne prekida vegetaciju za vrijeme najvećih ljetnih žega a niti zimi. Sušu podnosi dobro, ali je u mladosti osjetljiv na nestašici vlage. U španiji ne uspijeva u aridnim predjelima Valencije, Murcije i Alicante. Naprotiv u kišovitoj provinciji Constantin brojno je zastupan. Općenito se može reći da uspijeva u krajevima sa godišnjim talozima od 500—700 mm. Otporan je protiv brštenja i požara. Starija stabla — ako im nije skinuta kora — mogu podnijeti, bez naročite štete, nekoliko uzastopnih požara jer mu je kora odličan toplinski izolator. Plutnjak traži sunčane položaje i rijedak sklop. On je vrsta toplog pojasa umjerene klime. Raste u regiji u kojoj prosječna godišnja temperatura kreće između 13—17" C. Redovno ne podnosi višu ekstremnu temperaturu od 39° C ni ekstremnu temperaturu ispod —6° C. Međutim, zdrava starija stabla u okolini Nice podnijela su zimi 1929., bez naročite štete, temperaturu od —12 do —13° C. U Italiji uspijeva u cijeloj zoni Pavarijevog Lauretuma, za koji je karakterična srednja godišnja temperatura od 12°—17° C, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca 3° do 5° C i srednja minimalna temperatura od —4° do —9° C. Vidimo da su prilike obzirom na toplinu slične onima u španiji. Plutnjak raste i na lošijim tlima. Dolazi na tlima razvijenim na škriljcima, siromašnim pješčenjacima, mršavim granitima, te pješčanim tlima ako su u dubini dovoljno svježa. Poznat je kao kalcifuga. Raste stoga na terenima, koji su dekalcificirani, kao što su crvenice u kršu, na alkalijskim tlima, ako nisu na suviše suhim mjestima. Prema Battandieru, Mairu i Trebuto3 na kršu istočnog Alžira, u krajevima sa većom vlagom, pokriva brojna dekalcificirana tla i bujno se razvija. Na tlima se aktivnim vapnom brzo propada. Plutnjak razvija jako i dugačko korijenje, koje Čvrsto prianja uz kamenje. Na padinama je često veliki dio korijenja — uslijed denudacije tla — ogoljen, ali to nema većeg značenja za životnu otpornost i rast stabla. Plutnjak tjera iz panja, no izbojna snaga mu je slabija nego kod crnike. Habitusom stablo je slično crnikovom. Deblo mu je razmjerno kratko. Drvo se radi slabe kvalitete ne upotrebljava u tehničke svrhe. Krošnja mu je snažno razvijena. Grane krhke, osobito kod mladih stabala, lako stradavaju od vjetra i povremenog snijega. Stabla počnu rađati oko 12—15 godine; obilno rode u dobi iza 25—30 godina. Mlade biljke izrastu prve godine do 15 cm visoko. U trećoj godini mogu dostignuti visinu od 50 cm, a kasnije se prirast usporava. Biljke su osjetljive na mraz i sušu. |