DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 78 JANUAR . GODINA 1954 PRILOG POZNAVANJU UZGOJA PLUTNJAKA (QUERCUS SUBER L.)* Horvat ing. August (Zagreb) I I ntrodukcija plutnjaka u naše krajeve pokreće se u našoj stručnoj štampi već decenij ama. Povremeno tretiranje tog pitanja uz nekoliko ne sistematskih pokusa sa sjetvom nije međutim moglo dati rezultate, po kojima bi mogli zaključiti, da li postoje stvarne mogućnosti za introduk ciju te vrste kod nas. Kako je unošenje plutnjaka trajno aktuelan problem obzirom na ve liku potražnju njegove kore, kao sirovine za produkciju čepova i dr., to je Institutu stavljeno u zadatak, da prouči to pitanje. Institut je u prvoj fazi rada nastojao, da na osnovu podataka iz literature o ekološkim za htjevima te vrste utvrdi predjele u Dalmaciji, koji bi bili podesni u svrhu daljnjeg istraživanja. Osim toga pristupio je sjetvi žira i uzgoju sadnica, da bi tako dobio potrebnu orijentaciju za daljnji rad. Dosadašnji radovi interesantni su obzirom na prikupljene podatke. Put kojim se prošlo u radu koristan je i za praksu, jer ukazuje na neke momente, na koje treba paziti pri unošenju stranih vrsta. Nadamo se, da će ovaj prikaz doprinijeti osvijetljavanju problema introdukcije plutnjaka kod nas. * Plutnjak ie element flore zapadnog dijela Mediterana. Kako se vidi u karti 1 ima ga u Maroku, Tunisu, Alžiru, Španiji, Portugalu, Francuskoj i Italiji6. Kod nas, a ni drugdje na Balkanskom poluotoku od prirode ga nigdje nema. Neki pisci navode da plutnjaka ima u Istri i Lošinju, Dalmaciji i Albaniji. Do tih je navoda došlo zbog toga što je Visiani27 za Quercus ilex naveo dva varijeteta »var. nuda cortice integro laevi« i »var. suberosa, cortice rimoso fungošo«. Zatim je napisao »Hab.: utraque arbor promiscue tum in continente, tum in insulis totius Dalmatiae«. Kasnije je Hire1*1 pogrešno ustvrdio, da se Visianijev naziv Quercus ilex L. var. suberosa odnosi na Quercus Pseudosuber Santi. Ipak je u literaturu ušlo tvrđenje da plutnjaka ima u našim područjima. Hayek11 spominje da plutnjak dolazi u Dalmaciji »in hortis culta« no bez oznake nalazišta. I Camus4 prema Visianiu i drugim autorima spominje plutnjak * Iz Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 4 <-- 4 --> PDF |
u Dalmaciji. Hire13 i Hempel13 pobijaju to tvrđenje. Slično je i sa Albanijom. Camus navodi da plutnjaka ima u * Albaniji, no Markgraf15 ga ne spominje. Neki autori spomi «S Vw ( Zs .-^A \"J nju, da u Dalmaciji dol/ r^ r+l^ L^^^y lazi suplutnjak (Querj vf^v cus pseudosuber). Kako suplutnjak može u izvje^ s r o snoj mjeri da posluži * kao indikator pri uvođenju plutnjaka, osvrnut ćemo se i na to pi fx^Pr )kr— tanje. Rikli22 navodi da i-rW>´ 1 suplutnjaka ima na području od Kranjske, J rV~L 2 / \ V\r^ ° \ / * CT" o preko Istre i Dalmacije / y s \ m do Albanije i Pindusa. / K~ __J^—4— o . :7^iPi i /0 ? Naprotiv, po Hempel-u12 d^ ° / i Fioriu-7 suplutnjaka nema od prirode u Dalmaciji. Po Hempel-u ima ga samo u Istri. o ^v-r—**S S* * V_ o Spominjali smo, da Hire smatra Visianiev 1 /J Jfji «&. * / Quercus ilex L. var. su / i´ %&* ^ ^ đž" is»*. *» r berosa suplutnjakom. » « / Danas nisu pozna o \ ] jr 0 / ta nalazišta suplutnja ~~\~~"~—y^*ö´ ka u Dalmaciji. Jedino — o na raskršću cesta za Posedarje i Islam grčki jSp l. \ ^rfS < « p» postoji veliko zimzeleno a^Ohrastovo stablo sa plu- o>A\ ^% fes 4 J^J^ »^V tastom korom, koje narod zove »zeleni hrast«. ^ \Sv^d ~— O Taj hrast nije determiniran. Neki ga botani , Jp čari drže križancem. ^^-^j^fe Možda je to Visianiev Q. ilex v. suberosa. Nije o 1 isključeno, da je u vri «1 jeme Visiania27 bilo u Dalmaciji hrastovih staj «^ bala sa plutastom korom. t U našoj literaturi slabo je obrađeno pitanje plutnjaka. Crnković ? s (1882.)5 samo usput |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 5 <-- 5 --> PDF |
spominje plutnjak. Hire (1903.)13 iscrpno prikazuje i plutnjak ali se ne osvrće na naše prilike. Gojtan (1938.)8 govori o našim prilikama, ali njegovi neki podaci nisu tačni. Petračić (1938.)21 daje nadopunu njegovom članku. Radišić (1940.)28 piše monografiju i preporuča cijepljenje na Q. ilex no bez naročitog osvrta na naše prilike. Radimir28 (1952.) piše o mogućnosti uzgoja plutnjaka. Prema Camus-u4 plutnjak naraste do 15 m rjeđe 18—22 m visoko i doživi dob od 250—300 pa i 400 godina. Deblo je krupno i može doseći opseg od 4—5 m. Vanjski dio kore tvori jednolični plutasti sloj debeo 3—5 cm. Lišće mu je vazda zeleno, eliptično, 2.5—5 cm dugo i 1—3 cm široko, narijetko je nazubljeno, sa 4—7 zubaca na svakoj strani, ozdo nešto bjelkasto — pustenasto. Lišće ostaje na stablu 2—3 godine, tim lišćem su obrasle 2—3 godišnje mladice.. U Francuskoj cvate potkraj aprila te početkom svibnja, žir dozrijeva druge godine. Plutnjak je veoma polimorfan. Poznate su brojne varijacije karakterizirane: ljuskama na kupuli, veličinom i formom kupule, rasporedom i veličinom plodova, kvalitetom jezgre, veličinom i formom listova, načinom obnavljanja listova i razmještajem grančica i dr. Razlikujemo prema ljuskama kupule: Q. suber var. genuina Coutinho; var. crinita Guss; var. suberinita Coutinho; var. brevisquama Batt. et Trab; prema veličini i formi kupule: var. longicalyx A. Camus; var. subccultata Coutinho, var. brevicupulata Batt. et Trabut; prema veličini i rasporedu plodova: var. racemasa Borzi; prema veličini ploda: var. microcarpa Batt. et Trab. var. macrocarpa Willk. et Lange, var. dolichocarpa A. Camus, var. clavata Coutinho; prema kvalitetu jezgre: var. dulcis Batt. et Trabut; prema veličini i formi lista: var. vulgaris Coutinho, var. subintegrifolio Batt. et Trab, var. integrifolia Borzi, var. angustifolia Duhamel, var. microphylla Batt. et Trab, var. oleaefolia Batt. et Trab., var. latifolia Duhamel, var. macrophylla Batt. et Trab., var. fagifolia Albert sp. Albert et Jahand: prema načinu obnavljanja lišća: var. caduca Batt. et Trab: prema obliku i vremenu tjeranja izbojaka: var. pendula Batt. et Trab. var. serotina Borzi. Smatramo, da će za naše prilike najprije doći u obzir varijetete koje rastu u Italiji i Francuskoj, a to su: var. crinita, var. suberinita, var. brevisquama, var. microcarpa, subintegrifolia, var. microphylla i var. fagifolia. Prema Camus-u4 plutnjak na autohtonim nalazištima rijetko tvori čiste sastojine. U Provensi raste sa P. maritima, Quercus ilex, Q. lanuginosa i Castanea sativa, a nešto udaljenije od mora sa Arbutus unedo. Podstojno dolaze: Phillyrea angustifolia, Myrtus communis, Cistus monspeliensis, C. salviaefolius, Crataegus monogyna, Bonjeania hirsuta, Doryenium suffruticosum, Pistacia lentiscus, Rhamnus alaternus, Calycotome spinosa, Erica arborea, E. scoparia, Calluna vulgaris, Daphne Gnidium, Euphorbia Characias, Clematis flammula, Lonicera implexa, Convolvulus althaeides, Smilax aspera, S. mauritanica, Asparagus acutifolius. Od zeljastog rašća dolazi: Dianthus velutinus, Crataegus monogyna, Genista Jordani, Dorycnopsis Gerardi, Psoralea bituminosa, Lathyrus latifolius, L. Clymenum, Rubia peregrina, Daucus maximus, D. mauritanicus, Scabiosa maritima, Carlina corymbosa, Centaurea paniculata, Inula viscosa, Andryala integrifolia, Helichrysum stoechas, Lavandula ?> |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 6 <-- 6 --> PDF |
stoechas, Euphorbia biumbellata, E. amygdaloides, Ruscus aculeatus, Asphodelus microcarpus, Serapias cordigera, S. longipetala, S. Lingua, Orchis picta, 0. Champagneuxii, 0. provincialis, Neotinea intacta, Limodorum abortivum, Arisarum vulgare, Luzula Forsteri, Carex Halleriana, C. olbiensis, C. longiseta, Agrostis olivetorum, Melica Magnolii, Briza major, Bromus macrantherus, B. madritensis, Aristella bromoides, Aira Cupaniana, Lagurus ovatus, Pteris aquilina, Asplenium Adiantumnigrum. U sličnom sastavu dolazi plutnjak u španiji i Maroku. Plutnjak je heliofilno i kserofilno, tipične» zapadno mediteransko drvo, koje je u svojim zahtjevima dosta skromno. Ne prekida vegetaciju za vrijeme najvećih ljetnih žega a niti zimi. Sušu podnosi dobro, ali je u mladosti osjetljiv na nestašici vlage. U španiji ne uspijeva u aridnim predjelima Valencije, Murcije i Alicante. Naprotiv u kišovitoj provinciji Constantin brojno je zastupan. Općenito se može reći da uspijeva u krajevima sa godišnjim talozima od 500—700 mm. Otporan je protiv brštenja i požara. Starija stabla — ako im nije skinuta kora — mogu podnijeti, bez naročite štete, nekoliko uzastopnih požara jer mu je kora odličan toplinski izolator. Plutnjak traži sunčane položaje i rijedak sklop. On je vrsta toplog pojasa umjerene klime. Raste u regiji u kojoj prosječna godišnja temperatura kreće između 13—17" C. Redovno ne podnosi višu ekstremnu temperaturu od 39° C ni ekstremnu temperaturu ispod —6° C. Međutim, zdrava starija stabla u okolini Nice podnijela su zimi 1929., bez naročite štete, temperaturu od —12 do —13° C. U Italiji uspijeva u cijeloj zoni Pavarijevog Lauretuma, za koji je karakterična srednja godišnja temperatura od 12°—17° C, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca 3° do 5° C i srednja minimalna temperatura od —4° do —9° C. Vidimo da su prilike obzirom na toplinu slične onima u španiji. Plutnjak raste i na lošijim tlima. Dolazi na tlima razvijenim na škriljcima, siromašnim pješčenjacima, mršavim granitima, te pješčanim tlima ako su u dubini dovoljno svježa. Poznat je kao kalcifuga. Raste stoga na terenima, koji su dekalcificirani, kao što su crvenice u kršu, na alkalijskim tlima, ako nisu na suviše suhim mjestima. Prema Battandieru, Mairu i Trebuto3 na kršu istočnog Alžira, u krajevima sa većom vlagom, pokriva brojna dekalcificirana tla i bujno se razvija. Na tlima se aktivnim vapnom brzo propada. Plutnjak razvija jako i dugačko korijenje, koje Čvrsto prianja uz kamenje. Na padinama je često veliki dio korijenja — uslijed denudacije tla — ogoljen, ali to nema većeg značenja za životnu otpornost i rast stabla. Plutnjak tjera iz panja, no izbojna snaga mu je slabija nego kod crnike. Habitusom stablo je slično crnikovom. Deblo mu je razmjerno kratko. Drvo se radi slabe kvalitete ne upotrebljava u tehničke svrhe. Krošnja mu je snažno razvijena. Grane krhke, osobito kod mladih stabala, lako stradavaju od vjetra i povremenog snijega. Stabla počnu rađati oko 12—15 godine; obilno rode u dobi iza 25—30 godina. Mlade biljke izrastu prve godine do 15 cm visoko. U trećoj godini mogu dostignuti visinu od 50 cm, a kasnije se prirast usporava. Biljke su osjetljive na mraz i sušu. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U području prirodnog rasprostranjenja vrše se vještačka pošumljavanja sjetvom ili sadnjom. Sjetva se može vršiti omaške, u jamice, u brazde, pod motiku ili sadilj em. Sadnja se vrši sadnicama u loncima ili sadnicama uzgojenim u rasadniku. Sijanje omaške se malo primjenjuje, jer je obrada tla dosta skupa ukoliko se primjenjuje. Sije se omaške na priređeno tlo, a potom zadrlja. Najviše se primjenjuje sjetva u jamice veličine 35 X 35 X 35 cm, koje se kopaju u međusobnoj udaljenosti 1—1.20 m u redovima razmaka 1.20—2 m. U kućicu se posadi 2—5 žirova. Sjetva u brazde upotrebljava se na kosim terenima. Plugom se izoru brazde ili se motikom iskopaju paralelni jarci u razmaku od 1—4 m. Sjetva se vrši u jarke ili brazde u razmaku od 1—1.20 m tako, da se posade zajedno po 3—4 žira i pokriju sa 3—5 cm debelim slojem plodne zemlje. Sjetva pod motiku je stari način podizanja kultura. Upotrebljava se na čistinama. Motika se može zamijeniti podesnijim alatom (sadilj). Sije se u jesen ili proljeće. To ovisi o klimatskim prilikama i tlu. Kod sjetve u novembru i decembru žir niče u martu ili aprilu. Kod proljetne sjetve on niče 15—20 dana iza sjetve. Uzgoj sadnica u loncima je veoma stari način, koji su poznavali već Rimljani. Danas se upotrebljava u Portugalu. Sadnicama se pošumljava početkom proljeća. Za sadnju se upotrebljavaju sadnice uzgojene u lokalnim rasadnicima. U takvim rasadnicima sije se žir duboko 3—4 cm. U dubokom i rahlom tlu biljke razvijaju dug korijen, koji se prije sadnje prikraćuje. Za takve sadnice potrebne su duboke jame jer je srčanica snažna i duga. često sadnica dugačka 50 cm ima 2 m dugu srčanicu. Postrano korijenje je slabo razvijeno. Da bi se pospješio razvoj postranog korijenja, podrezuje se trećina glavnog korijena i obrezuju manje žilice. Dvogodišnje sadnice presade se u rasadniku. Tro ili četvorogodišnje sadnice sade se na očišćenom terenu u jamice duboke do 50 cm. Pri tome se korijen pažljivo razastre i zatrpa plodnom zemljom. Plutnjak se često sadi zajedno sa crnikom, pitomim kestenom i košćelom. U petoj ili šestoj godini počinje se razvijati plutasta kora. Na njoj se — uporedo sa rastom debla — stvaraju duboke uzdužne raspukline. Oko 20—25 godine, t. j.ikad deblo dostigne debljinu oko 10 cm, počinje iskorišćavanje pluta. Naše obalno područje spada, prema Rikliju22, u istočni dio Mediterana. U tom se dijelu Mediterana ekološke prilike doduše razlikuju od onih u zapadnom dijelu ali, ima u pojedinim krajevima identičnih elemenata. Naročito je važan za uzgoj plutnjaka identitet obzirom na temperaturu zraka, vlagu i vrstu tla. Plutnjaka ima u Italiji najsjevernije otprilike u visini južnog rta naše Istre. U Francuskoj ide sjevernije, ali su ta nalazišta plutnjaka uvjetovana toplim strujanjima iz Sredozemlja. Ako meteorološke podatke za područje plutnjaka u španiji uporedimo sa podacima za naše obalno područje, vidimo, da su ti podaci slični u pogledu nadmorske visine, temperature uzduha i oborina. (Tab. 1, 2, 3) |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Podaci o temperaturi i oborinama na području plutnjaka u španiji (po Rikliju) Tabela 1. ;—i ua V ´3 6 a M B 0-, & u rt u i—i m Meteorološke "B Meteorološke Hi a -a e ~ tu rt JA V ´c 3 2.S c 3 rt stanice 2g stanice 2 u ´5>´S´ O. o s.s . 2 "a. a s.s S rt >-r 6 o rt -C fc < z< > Srednjak2 C° o Srednjak C° _Q Z O S. Sebastian 23 20.4 8.4 12.0 1396 Goruna 24 18.0 9.2 8.8 763 Bilbao 17 21.3 8.7 12.6 1230 Santiago 269 19.2 7.7 11.5 1655 Santander 14 19.2 8.6 10.6 839 Barcelona 43 24.1 8.7 15.4 526 Oviedo 244 17.9 6.5 11.4 935 Tortosa 51 — — — 489 Hod temperature zraka — Srednje mjesečne temperature najhladnijeg i najtoplijeg mjeseca — srednje godišnje temperature; godišnje amplitude po Kovačeviću18 i Margetiću19 Tabela 2. Temperatura Srednja godišnja temperatura G° naj vi -đ a M Broj godina Godišnje a najto- Püjeg POSTAJA hladni jeg 2 « B S opažanja mm "S. 6 < mjeseca C° Split 18 7.0 25,6 15.7. 18.6 50 900 Hvar 19 8.6 25,1 16.3 16.5 50 761 Dubrovnik 18 9.2 25,9 17.0 16.7 50 1361 Vis 10 9.8 25,1 16.7 15.3 50 557 Srednji apsolutni ekstremi temperature po M. Kovačeviću18 Tabela 3. a.) srednja apsolutna maksima mjesec rt -9 3 Postaja vi a a, -5 I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. o 6 Ü < Crikvenica 14.1 15.0 19.0 22.2 27.6 30.3 32.7 32.6 29.1 24.1 19.4 15.5 33.7 18.6 Hvar 14.0 15.6)18.2 21.7 26.6 29.5 32.7 32.3 29.1 24.6 20.0 16.6 33.6 17.8 b.) srednja apsolutna minima Crikvenica -3.8 -3.1 -0.2 3.1 6.9 11.3 13.2 13,0 9.4 4.6 0.0 -2.3 -5.4 17.0 Hvar -0.3 1.1 2.8 6.6 10.9 15.1 17.3 17.1 14.0 9.6 4,7 2.0 -1.8 17.6 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 9 <-- 9 --> PDF |
U Francuskoj plutnjak uspijeva, prema Camusu4, u krajevima sa prosječnom godišnjom temperaturom od 13"—17" C, a u Italiji prema Pavariu20 sa prosječnom godišnjom temperaturom od 12"—17" C. Iz rasporeda izoterma za naše Primorje vidimo (karta 2) predjele gdje bi se on mogao uzgajati. Mar/a ´ Na osnovu izloženoga možemo pretpostaviti, da bi unašanje plutnjaka s obzirom na temperaturu moglo uspjeti u Dalmaciji od Zadra na jug, t. j . unutar teritorija koji obuhvata godišnja izoterma od 15" C. Tu pretpostavku opravdava suplutnjak u južnoj Istri, kojeg nalazište leži između izoterme 14" i 15" C, dakle u hladnijem području, te nalazište hrasta kod Posedarja. Pri izboru terena treba držati u vidu da je drvo plutnjaka krhko; ono ne može izdržati udarce jakih vjetrova. Prema tome treba ga unositi na zaštićenije položaje. Iako pretpostavljamo- da je uzgoj plutnjaka moguć u krajevima od Zadra na jug, ipak se taj teritorij ne može u cijelosti uzeti kao jednako podesan za ovu svrhu. Plutnjak je kalcifobno drvo; rasprostranjen je uglavnom na terenima, koji nisu vapneni. Ali njega ima i na tlima na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 10 <-- 10 --> PDF |
stalim iz vapnenca, ako su ona dekalcificirana. Takva su tla kod nas mnoge crvenice i litoralna smeđa tla. Na smeđim karbonatnim tlima, napose onim, koja su razvijena na flišu, ne bi prema podatcima iz literature mogli očekivati dobro uspijevanje plutnjaka (radi velike sadržine vapnenca, često i preko 50%). Dok nam za omeđivanje područja, u kojem klimatske prilike dozvoljavaju uzgoj plutnjaka, može donekle poslužiti raširenje šuma česmine, dotle za tlo još nisu utvrđeni takvi indikatori, pa će se pri izboru terena morati osloniti na pedološka istraživanja. Prema tome zasada treba ograničiti pokuse s plutnjakom na crvenice, humizirane crvenice i dekarbonatizirana smeđa tla. Neke humizirane crvenice u Trstenom pokazale su se prikladne za uzgoj tunga, koji je također kalcifuga1´1. Prema istraživanjima Z. G r a č a n i n a10 te crvenice su neutralne do slabo alkalične, a sadrže tek male količine vapnenca. Smeđe karbonatna tla treba, bar zasada, izbjegavati radi CaCO», koga sadrže u većim količinama. Napose ne dolaze u obzir smeđa karbonatna tla na flišu, jer su ona vapnom najbogatija. U Trstenom sadrže često i preko 50% CaCOs10. Jako skeletne crnice ne dolaze u obzir (ni onda ako ne sadrže mnogo CaCOu), i to radi svoje plitkoće. Pošto još nisu izvršena pedološka istraživanja na koja bi se mog1! osloniti pri izboru terena za sadnju, treba kao indikator uzimati vegetaciju. Već su spomenuti vegetacijski elementi s kojima dolazi plutnjak. što se više po broju identičnih vrsta približavamo fitocenozi, u kojoj dolazi plutnjak u području svog rasprostranjenja, to je veća vjerojatnost da ćo uspjeti introdukcija. Fitocenoze najbliže vegetaciji u području prirodnog rasprostranjenja plutnjaka kod nas su šume Quercus ilicis na debljim zemljanim podlogama. Te šume dolaze u Dalmaciji prvenstveno od Makarske na jug. Po tim indikatorima trebalo bi mogućnost introdukcije plutnjaka u Dalmaciji istraživati na potezu od Brela do župe dubrovačke, na Mljetu i na susjednim otocima (Korčula, Hvar. Lastovo). Iz svega izloženoga slijedi, da obzirom na naše prilike temperature uzduha, sastava tla, vjetrove i količine oborina možemo u Dalmaciji radi istraživanja uvođenja plutnjaka vršiti na nižim i zaklonjenijim položajima južnije od Brela, te na Mljetu i susjedni motocima. Izbor terena za introdukciju plutnjaka jest pitanje detaljnog studija. Nije čudo, da su sva dosadanja unošenja plutnjaka po šumarskim praktičarima bila gotovo neuspješna. Od toga rada poznato mi je samo nekoliko stabala i stabalaca koja su bila u šumi Dundo i Kalifront na Rabu. Uvođenje strane vrste traži obiman prethodni studij te čitav niz mjera, koje praktično šumarstvo dosada nije primjenjivalo. Prevladavalo je mišljenje, da sve vrste koje unosima moraju biti — bar za izvjesno područje — ubikvistične. To međutim nije točno, naročito nije za vrste, koje su od velike koristi privredi. Njih nasuprot treba tretirati sa istom pažnjom kao i poljoprivredne kulture t. j . uz primjenu svih agrotehničkih mjera. To tim više, što se plutnjak u zemljama, gdje je autohton, često unosi i u maslinjake, te uzgaja u intezivnoj kulturi, pri čemu se tlo obrađuje u međuprostorima4. To ukazuje, da se plutnjak ni u tim zemljama ne tretira samo kao šumsko drvo, već i kao kultivirana biljka. Institut za eksperimentalno šumarstvo, počeo je 1950. godine sa istraživanjem uzgoja plutnjakovih sadnica. Svrha toga istraživanja bila je, da |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 11 <-- 11 --> PDF |
se utvrdi kako se u našim prilikama razvijaju biljke uzgojene iz žira. Posredovanjem našeg konzulata u Rimu dobio je Institut iz Italije 2.5 kg žira nepoznate proviencije i varijeteta. U jednom kg bilo je 400 komada žira. Radi male količine žira, koji je većim dijelom primljen u naklijanom stanju nije se istraživao postotak klijavosti. Prema italijanskim podacima25 klijavost se kreće između 70—80%. Sjetva je izvršena u rasadniku špinut u Splitu na nadmorskoj visini od 18 m, sjeverne ekspozicije blagog nagiba na dvije prostorno odijeljene gredice, žir je posijan na dubljima od 3 cm u redove na razmaku od 20 cm, u razmacima pojedinih sjemenki 15 cm. Sjetva 570 žireva, koji je isklijao, izvršena je u decembru 1950. Posebno je posijano 385 zdravih žireva u januaru 1951. žirevi su počeli nicati početkom aprila te su nicali i tokom čitavog aprila. Od proklijalih žireva bile su klice prikraćene. Biljke su na obim gredicama uzgajane bez zasjene. Razvijale su se normalno i imale su zdrav izgled. Podaci o sjetvi i uzgoju sadnica vidljivi su iz tabele 4. Tabela 4. Prosječna dužina Broj posijanih Broj biljaka 0/ Dan sjetve /u a 6 žireva 1. XI 1951. stabljike u cm biljaka >o — 14. XII. 1950. 570 227 39.8 17.8 40.4 25—27. I. 1951. 385 180 46.8 24.5 44.9 Analiza podataka iz tabele 4 pokazuje da je procenat nicanja manji od postotka klijavosti sjemena, kojeg navodi talijanska literatura. Tu razliku treba pripisati transportu i manipulaciji. Uspjeh sjetve u decembru slabiji je od sjetve u januaru, premda je u decembru sijano samo proklijalo sjeme. To je vjerojatno posljedica niskih temperatura, radi kojih je dio klica uginuo. Razliku u razvoju biljaka tumačimo svojstvima tla. Sjeme je sijano u dvije prostorno odijeljene gredice. Na gredici gdje je sijano u decembru razvoj biljaka je slabiji, jer je tamo skeletoidno smeđe karbonatno tlo manje humizirano i nešto pliće nego na gredici, gdje je razvoj biljaka bio bolji. Razvoj biljaka, naročito njihov rast u visinu, prosječno je bolji od onog u krajevima gdje je plutnjak autohton. Po Camus-u4 jednogodišnje sadnice prosječno su visoke 15 cm; kod nas je postignuta visina od 18 do 24 cm, dakle prosječno 21 cm. Duljina korijena ukazuje na to, da će se i u našim prilikama srčanice morati prikraćivati. Prema tomu treba biljke presađivati u rasadniku i poslije toga saditi na teren. Iz izloženoga možemo zaključiti: 1. Terenska istraživanja introdukcije plutnjaka treba vršiti u Dalmaciji u nižim i zaklonjenim položajima od Brela na jug, na otoku Mljetu i susjednim otocima. Za istraživanje izabrati crvenice, humizirane crvenice i dekarbonatizirana smeđa tla prvenstveno na mjestima makije. Treba izabrati predjele na kojima je floristički sastav što sličniji onomu u prirodnom arealu plutnjaka. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 12 <-- 12 --> PDF |
2. Sjeme treba nabaviti najprije iz sjevernih nalazišta plutnjaka u Italiji. Prvenstveno treba pokušati sa varijetetima var. crinita, var. fagifolia, var. brevisquama, var. microphyla, var. subcrinata, var. integrifolia. 3. Radi uspješnog uzgoja plutnjaka treba prema potrebi primjenjivati agro-tehničke mjere, jer će se plutnjak u našim prilikama morati uzgajati kao kultivirana biljka. 4. Orijentacioni uzgoj sadnice plutnjaka u rasadnicima pokazao je da se one kod nas mogu uzgojiti jesenjom i ranom proljetnom sjetvom žira. Razvoj sadnica je dobar; one u prvoj godini postizavaju visinu od 18—24 cm. Duljina korijena ukazuje da će se korijen morati prikraćivati. On ujedno pokazuje, da se unošenje plutnjaka ima prvenstveno istraživati na dubokim tlima. Literatura 1. Anić M.: Dendrologija, Šumarski priručnik I: Zagreb 1946., s. 506. 2. Anić M.: Nekoliko misli u prilog unapređenja naše šumske produkcije, Šum. list 1951., s. 54. i 55. 3. Battandier: Mere et Trabut, Bulletin Soc. Bat. Fr., LXL, Paris 1914., s. XCIV. 4. Camus A.: Les Chenes; Encyclopedie economique de Sylviculture VI. P. Che valier, Paris 1936—1938. s. 483—485, 486—489, 495, 500—501. 5. Crnković M.: Iz Istre, Šum. list 1882., s. 201. 6. Fiori A.: Gli ibridi della sughera, L´Alpe, Milano, 1930. s. 388. 7. Fiori A.: Nuova flora analitica d´ltalia, I., s. 366. 8. Gojtan Stj.: Hrast plutnjak ili surva, Šum. list 1938., s. 321—323. 9. Gračanin M.: Pedologija III., Zagreb 1951., s. 102. 10. Gračanin Z.: Pedološka studija Arboratuma Trsteno, Jug. akademija, Zagreb, 1952. 11. Hayek: Prodomus florne penisulae balcanicae, I., Berlin-Dalhem 1933., s. 72. 12. Hempel G. i Wilhelm: Bäume und Sträucher des Waldes, IL, Wien 1886., s. 80—82, 13. 13. Hire D.: Plutnjak i pluto, Šum. list 1903., s. 249—261 i 308—318. 14. Hire D.: Revizija hrv flore, Rad Jug. akademije 1903—1912., s. 230. 15. Markgraf F.: Eine neue Höhenstuffenkarte der Vegetation in Albanie´..., Bericht über das Geobotanische Forschunsinstitut Rubel in Zürich, Zürich 1949. s. 109—118. 16. Horvat A.: Prilog proučavanju uzgoja japanskog tunga (Aleurites cordata B.) u Južnoj Dalmaciji (Prethodni izvještaj), Split 1952., rukopis, s. 12. 17. Izvještaj o vodenim talozima, vodostajima i količinama vode za 1939. godinu, Geofizički zavod, Zagreb, 1940. 18. Kovačević M.: Temperatura zraka, Zemljopis Hrvatske, I. dio, Zagreb 1942., s. 184, 198, 218. 19. Margetić F.: Oborina, Zemljopis Hrvatske, I. dio, Zagreb 1942. s. 252, 253. 20. Pavari A.: Selvicoltura, Manuale delFagronomo, Roma 1941., s. 471. 21. Petračić A.: Osvrt na članak: Hrast plutnjak ili surva, Šum. list 1938. s. 323—324. 22. Rikli M.: Das Planzenkleid der Mittelmeerländer, Bem 1943, s. 21, 23, 25, 171, 173. 23. Radišić J.: Quercus suber L. Chene liege), Šum. list 1940., s. 111—167. 24. Schubert R.: Geologija Dalmacije, Matica dalmatinska, Zadar 1909., s. 13, 14. 25. Tassinari G.: Manuale dell´agronomo, Roma 1941. s. 483. 26. Venerosi N.: La Sughera, L´Alpe, Milano, 1930., s. 315. 27. Visiani R.: Flora dalmatica: Lipsiae 1842., s. 208. 28. Radimir D.: O mogućnosti uzgoja plutnjaka (Qureus suber), Š. L. 1952 br. 8. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Resume Une contribution ä la connaissance de la cultivation du chene-liege (Quercus suber L.). L´A. relate des caracteres biologiques du chene-liege et en faisant la comparaison des conditions ecologiques de la station naturelle du chene-liege spontane avec des conditions en Dalmatie, il fixe des stations oü Ton pourrait entreprendre des essais de l´introduction de cette essence. JASENOVA PIPA (STEREONYCHUS FRAXINI, Degeer) Ing. Ivan MiMoš (Zavod za entomologiju Polj. šum. fakulteta, Zagreb) U U VOD. Među štetnim insektima razmjerno je mali broj onih, koji napadaju obični jasen (Fraxinus excelsior, L.). To vrijedi osobito za gusjenice i ostale primarne štetnike, dok su potkornjaci, prije svega mali i veliki jasenov potkornjak (Hylesinus fraxini, Panz. i H. crenatus, Gabr.) kao sekundarni štetnici veoma česti, te uzrokuju potpuno i konačno propadanje oštećenih i oslabljenih stabala. Od primarnih štetnika ima jedva nekoliko vrsta, koje bi jasenu mogle ozbiljnije naškoditi. To je u prvom redu općenito dobro poznata španjolska muha ili jasenov babak (Lytta vesicatorja, L.), koji ponekad uzrokuje golobrst, zatim jasenov moljac (Prays curtisellus, Dup.) uzročnik rašljavosti, te jasenova lisna uš (Pemphigus nidificus, Löv.), koja siše lišće, usljed čega nastaju gnjezdolike deformacije i krivljenje grančica. Svi ovi štetnici, kako se do sada pokazalo, nemaju sposobnost masovnog razmnažanja, te su štete, koje oni čine, manje-više lokalnog značaja. Posljednjih nekoliko godina međutim zapažen je kod nas u mnogim nizinskim šumama štetnik, koji je na jasenovom lišću i pupovima načinio znatne štete. To ja jasenova pipa — Stereonychus fraxini, Degeer. Ovaj insekt ne predstavlja za nas neku novu vrstu, a izgleda da nije nov ni kao štetnik, samo se u zadnje vrijeme njegovo štetno djelovanje znatno pojačalo, pa je razumljivo, da je na sebe svratio pozornost šumarskih stručnjaka. Prema nepotpunim podacima, s kojima raspolaže Zavod za entomologiju Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, jasenova pipa bila je osobito raširena prošle i ove godine na područj ušumarije Otok, Cerna, Vrbanja, Donji Miholjac i Koska, te u nizinskim šumama fakultetske šumarije u Lipovljanima. Ovaj je rad napisan na osnovi rezultata dobivenih laboratorijskim uzgajanjem štetnika i opažanja vršenih u fakultetskoj šumi u Lipovljanima tokom 1952. i 1953. godine. Položaj u sistematici. U starijoj je sistematici jasenova pipa pripadala rodu Clonus, pa je pod imenom Cionus fraxini zabilježena u većem dijelu entomološke literature, a taj je naziv dugo upotrebljavan i kod nas. Naziv Stereonychus bio je sinonim za istu vrstu. Kasnije je insekt, na osnovi |