DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 29     <-- 29 -->        PDF

s ekonomskog gledišta je naročito od interesa iskorištavanje sporednih
produkata lovora i to lista i ploda.


Lovorov list je tražena roba kao na domaćem tako i na stranom
tržištu. Upotrebljava se u kućanstvu kao mirodija, pri proizvodnji likera,
kao sretstvo protiv insekata, pri spremanju i otpremi suhog voća i t. d.
Svezi list služi i kao hrana za koze i ovce (okolina Dubrovnika). Zdravi
list, koji je na vreme ubran i pravilno sušen, pretstavlja vrednu tehničku
i lekovitu drogu (Foliu m Lauri) . Destilacijom pomoću vodene pare
dobij a se iz suhog lista do 3% eteričnog ulja (Oleum Lauri folia
r u m).


Za tehničke i lekovite svrhe upotrebljava se uglavnom zeleni list lovora.
Berba počinje nakon dozrevanja ploda (oktobar) i traje do početka
cvatnje (mart). U južno-dalmatinskom području cvate lovor često već
polovinom februara te-za berbu lista preostaje oko četiri meseca. List se
bere najčešće sa grmova a rede sa stabala, jer je iz praktičnih razloga
za berbu prikladnije grmlje. Mlađi list obično bolje zadrži nakon sušenja
prirodnu zelenu boju nego stariji. Kako se na, njemu još i rede nađu tragovi
plesni to se on više ceni i traži. Sa pojedinih grana kod berbe se
može skinuti u jedan mah najviše trećina ukupne količine lista, inače
biljke pate. Opalo suho lišće, koga obično ima dosta pod lovorovim stahlima,
redovno se ne sakuplja u tehničke, odnosno lekovite svrhe.


Lovorov plod je tamno modra boba, koja u supkama i mesnatom
ovoju ima masnog ulja (Oleum Lauri) i to znatno više nego kod
lišća (do 30%). Rado ga jedu neke ptice (Turdus merula L.5.
Inače služi kao tehnička i lekovita droga (Bacca e Lauri) . Sabire se
odmah po dozrevanju (kad potamni), obično u oktobru pa nadalje. Ponekad
se bobe nađu na granama i nakon cvatnje (april-maj) ali najčešće
opadnu do konca februara ili još ranije. One se redovno beru sa grana
ali se sakupljaju i sa tla, ukoliko mesnati ovaj nije davno istrunuo i
usled toga ulje delimično ili potpuno propalo.


Sabrani list i plod se suše na suhim, po mogućnosti toplim mestima.
Najpraktičnije je sušenje pri povišenoj temperaturi (sušnice). Kod nas
se sušenje obavlja uglavnom po tavanima, na podovima i sličnim mestima.
Glavni princip sušenja je da se iz sirove droge otstrani što više
vlage a da se pri tom spreči pojava plesni. Za list namenjen za začin
naročito je važno da se što više sačuva prirodna zelena boja. Otuda se
sušenje droge vrši u tankom sloju, na zračnom i od direktnog sunčevog
svetla zaklonjenom mestu. Slojevi droga se što češće mešaju pogodnim
oruđem (vile, lopate, grablje i si.) ili rukama. Prosušena droga se sprema
u sanduke ili vreće. Kod dužeg zadržavanja suhog lista potrebno je što
više smanjiti isparivanje eteričnog ulja, pa se radi toga list presuje u
bale i tako otprema u destileriju ili, kao gotova roba, na rasprodaj no
mesto. Neka otkupna poduzeća preuzimaju list i plod u sirovom stanju
(odmah po sabiranju) pa ih suše u vlastitim prostorijama. Pri tom se
sirova droga otkupljuje uz znatno nižu cenu u poređenju sa suhom, jer
se uračunava veliki postotak sasušivanja (kaliranja) robe (preko 50%).
Tako su pojedina preduzeća »Biljane« plaćala u 1951. god. prosušeni
lovorov list najbolje kvalitete 42 dinara, a sirovi 15 dinara po kg, te
presušeni plod 24, a sirovi 12 dinara po kg. Diferencija u cenama pravdala
se najviše velikim postotkom sasušivanja lista i ploda.