DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 25     <-- 25 -->        PDF

a) izrazitost »reljefa« vegetacije u optičkom modelu
{izrazit reljef: šumska vegetacija; umjeren ili slab reljef: šikare, voćnjaci,
vinogradi, poljoprivredne žetvene kulture; bez reljefa: livade,
pašnjaci);


b) pravilnost graničnih linija u tlocrtu (pravilne linije
indiciraju umjetno uzgojene kulture; nepravilne linije prirodne zajednice)
;


c) struktura reljefa vegetacije, koja.može biti homogena
(jednolične sastojine, kompaktne šikare, livade) ili heterogena
(srednja ili preborna šuma, pošumljeni pijesci) ;


d) specifičan izgled reljefa vegetacije.


Za pojedine vrste drveća (Pinus halepensis, Pinus pine a,
Fagus silvatica, Castanea vesca, Abies vrste, Picea
vrste ) prikazan je tabelarno profil krošnje, tlocrtna projekcija krošnje,
vlastita i bačena sjena krošnje, što sve u izvjesnoj mjeri doprinosi identifikaciji
vrsta šumskog drveća. Za sastav vegetacijske karte smatra se
kao prednost aerosnimaka mogućnost djelomične pedološke i geološke
interpretacije, te zaključivanje na historijat sastojina u vezi sa štetama
od snijega, poplava, lavina, požara, parazita i t. d. Klasificiranje šumske
vegetacije moguće je provesti na osnovu vrsta drveća, visina stabala,
dimenzija krošanja, sklopa i strukture sastojina te stojbinskih faktora:
nadmorske visine, ekspozicije, stupnja vlažnosti i si.2


Inventarizacija


Ukupna površina šuma Francuske iznosi oko 10.000.000 ha. Samo
za jednu trećinu te površine postoje pouzdani podaci. Podaci za dvije
trećine šumskog bogatstva Francuske približni su, a stupanj pouzdanosti
tih podataka nije poznat. Smatra se, da bi postojeći aerosnimci Francuske
mogli korisno doprinijeti inventarizaciji šuma. Pri tome bi bila potrebna
primjena statističkih metoda. Studij šumskih kompleksa može
prikladno uslijediti na aerosnimcima. Kraći obilazak terena sa snimcima
u ruci upotpunit će opažačeve spoznaje o sastojinama. Nakon tih radova
bit će za izvođenje inventarizacije potrebno izvršiti stratifikaciju po
snimcima tako, da svaki gospodarski tip sastojina čini jedan stratum.
U gospodarski najvažnijem stratumu trebat će postaviti relativno najveći
broj primjernih ploha. Neki stratum šumskog kompleksa ne će biti
uopće nadijeljen primjernim plohama. Snimci mogu dakle poslužiti i za
studij stratifikacije i projektiranje primjernih ploha u njima. Kad su
primjerne plohe situirane u snimcima i karti pronalaze se na terenu (no
određivanje drvnih masa tih ploha moguće je — uz poznavanje određenih
korelacionih odnosa — izvršiti i aerofototaksacijski). Identificiranje
na terenu uspijevat će brže ili polakše već prema gustoći definiranih
repera na snimcima, koji trebaju olakšati pronalaženje projektiranih
mjesta primjernih ploha. Broj uzoraka (n) jednakih površina za pojedini
stratum računa se iz formule za srednju pogrešku aritmetičke sredine,
te iznosi


2


o


n = p"


2 Vidi i članak Tomašegović: Savremena iskustva i rezultati šumarske fotogrametrije,
Šumarski list 1951 br. 5 str. 193.