DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 23 <-- 23 --> PDF |
6. Novak : Kornjaši jadranskog Primorja (Coleoptera), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952. 7. Niislin : oFrstinsektenkunde, IV. Auflage, Berlin 1927. 8. Prell : Zur Biologie der Blattschaber (Cionini), Forstliche Wochenschrift Silva, Nr. 5, Tübingen 1925. 9. Reitter : Fauna germanica, V. Band, Stuttgart 1916. 10. Spaić : Suzbijanje gubara avio-metodom, Institut za šumarska istraživanja Min. Šum. NRH svez. 3 »Masovna pojava i suzbijanje gubara«, Zagreb 1949. ZUSAMMENFASSUNG Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer) In den letzten Jahren hat der Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer) an Eschen in Posavina und Podravina (Kroatien) merkliche Schäden verursacht. Wegen seiner noch nicht gut erklärten Biologie, besonders in Umständen unserer Verhältnisse, wurden die Untersuchungen im Walde und im Laboratorium gemacht. Folgende Resultate sind bekommen worden: Der Käfer schwärmt im ersten Frühjahr. In dieser Zeit beginnen seine Schädigungen durch das Benagen der Knospen, später durchlöchert er auch die Blätter. Die Eiablage findet auf den Knospen und jungen Blättern statt und erstreckt sich über zwei Monate, so dass alle Entwicklungsstandien (Ei, Larve, Puppe und Käfer) gleich zeitig beobachtet werden können. Daher wird oft irrtümlich angenommen, dass jährlich mehrere Generationen aufeeinander folgen. Durch das Zwingerzucht wurde nur eine Generation festgestellt. Die Hauptschäden verursachen die Larven, die plätzweise N das Blattgewebe und eine, meist die untere Epidermis, fressen. Die Blätter bräunen sich und vertrocken, viele fallen ab. Die Larvenentwicklung dauert 15—20 Tage, Puppe 8—10 Tage, während der Käfer 10—11 Monate lebt. Die Larven verpuppen sich teils in der Bodendecke, teils am Blatte. Der entwickelte Insekt schlüpft schon Anfang Juni aus der Puppe, frisst noch ein wenig, dann aber geht er sehr zeitig (Ende Juli) ins Winterquartier. Die Überwinterung findet meist im Moose an den Bäumen statt. Die forstliche Bedeutung liegt in der Beeinträchtigung des Zuwachses. PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U ŠUMARSTVU FRANCUSKE1 Ing. Zdenko Tomašegović G G eografski institut Francuske (I. G. N.) stoji pred velikim zadatkom. U toku je izrada nove karte Francuske u mjerilu 1 : 20.000, te francuskih vanevropskih posjeda u mjerilu 1 :40.000. U te je svrhe 1 Ovaj prikaz napisan je uglavnom na osnovu slijedećih članaka (vidi Revue forestiere francaise br. 11. 1953): J. Boutin : Notions sommaires sur Pemploi des photographies aeriennes (Kratak pregled pojmova o upotrebi aerosnimaka). P. Rey : Photographie aerienne et problemes forestiers (Aerosnimci i problemi šumarstva). ** Photographie aerienne forestiere et methode statistique (Šumarska fotogrametrija i statističke metode). G. L u z u: Utilisation de la Photographie aerienne par le service f orestier de gestion — Les realisations du Service forestier rhenan (Korištenje aerosnimaka u šumskom gospodarstvu — Realizacije u rajnskom šumarstvu). J. M. Mig u et : Applications forestieres des photographies aeriennes ä la Reunion (Šumarska primjena aerosnimaka na području l´Ile de Reunion). P. Chabrol : Quelques emplois de la Photographie aerienne dans un service de restauration des terrains en montagne (Neke primjene aerosnimaka u bujičarskoj službi). G. Plaisance : Photographies aeriennes et forets degradees (Aerosnimci i degradirane šume). |
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 24 <-- 24 --> PDF |
I. G. N. (Service de la photogrammetrie) izvršio aerofotogrametrijsko snimanje spomenutih područja. Pri izradi tih karata, na bazi aerofotosnimaka, sudjeluje, pod rukovodstvom Ing. Georges-a P o i vill i e r s-a člana Francuske akademije nauka, razmjerno velik aparat (oko 2.000 stručnjaka sa preko 40 automatskih stereoinstrumenata). Aerosnimanje bi se imalo ponoviti periodički svakih 10 godina sa svrhom revizije nove karte, koja bi definitivno trebala biti dovršena u toku 30 godina, šumarski stručnjaci Francuske našli su se pred gotovom činjenicom. Bogata kartografska podloga — aerofotosnimci — cijele Francuske nisu više iluzija. Treba se odlučiti da li će se ti snimci koristiti u šumarstvu Francuske, u kojim sve područjima rada i u kojem opsegu. Revue forestiere frangaisebr. 11-1953. posvećen je primjeni fotogrametrije u šumarstvu. U sedam članaka sa ukupno 14 fotograma, 4 stereograma, 7 crteža, te popisom 75 objavljenih rasprava i članaka, iznose se opći pogledi na primjenu fotogrametrije u šumarstvu, bazirani djelomično na stranim iskustvima (SAD, Njemačka), te rezultati vlastitih istraživanja i radova. Iz članka J. Bout i n-a, koji pored ostalog donosi nekoliko teoretskih tumačenja o korištenju aerosnimaka, jasno se vidi koliko je važan kontakt šumarskih stručnjaka sa geodetskom operativom, koja izvodi aerosnimanja. Ovdje je naime naglašeno da rezultati nekih aerosnimanja u Francuskoj, obzirom na mjerilo ili sezonu snimanja, ne će moći potpuno zadovoljiti potrebe šumarstva. Dodir šumarske struke i službe aerosnimanja, koji bi trebao postojati, morao bi dati jasno na znanje, da li je i šumarska struka zainteresirana na tako opsežnim državnim radovima, te iste prema mogućnostima i na odgovarajući način projektirati i izvesti. Utjecaj sezone snimanja demonstriran je sa nekoliko fotograma. Dva od tih sa područja šume Bu s san g (Vogezi) instruktivno pokazuje utjecaj sezone snimanja na dešifriranje šumarskog sadržaja. Jedan od tih je ljetni snimak iz 1951. godine, a drugi jesenski iz 1944 godine. Snimak sadrži područje bukovih i crnogoričnih sastojina (smrča, jela). U toku godina od 1945. do 1950. u tim crnogoričnim sastojinama uslijedila je invazija potkornjaka. Crnogorične sastojine stajale su u ljetu 1951. godine gotovo bez iglica. Ljetni je snimak (1951.) otkrio te površine unutar bukovih sastojina baš kao što to čini jesenski snimak iz 1944. godine u kome se crnogorične sastojine ističu unutar bukovih sastojina bez lišća ili sa požutjelim lišćem. Ljetni fotogram sa područja šume d´A m a n c e jasno pokazuje predjele mlađih sastojina, starijih sastojina sa slabom proredom, te starih sastojina (zrelih za sječu) u kojima se provodi prirodno pomlađenje. Jedan zimski snimak (bez snijega) sastojina lišćara i četinjara daje uvid u stabalne skupine bora, te dobar uvid na tlo. Kartiranje vegetacije Aerosnimci promatrani stereoskopski daju zornu i kompleksnu trodimenzionalnu sliku dotičnog područja. Neki tipovi vegetacije mogu se, bar unutar područja pojedinih optičkih modela, promatrati i studirati ne samo individualno, sami za sebe, nego i cjelovito u vezi sa fenomenima okoliša. Prof. Pau l Re y donosi ključ za fotogrametrijsku identifikaciju vegetacije na bazi njene stereoskopske fizionomije. Argumenti su za taj ključ: |
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 25 <-- 25 --> PDF |
a) izrazitost »reljefa« vegetacije u optičkom modelu {izrazit reljef: šumska vegetacija; umjeren ili slab reljef: šikare, voćnjaci, vinogradi, poljoprivredne žetvene kulture; bez reljefa: livade, pašnjaci); b) pravilnost graničnih linija u tlocrtu (pravilne linije indiciraju umjetno uzgojene kulture; nepravilne linije prirodne zajednice) ; c) struktura reljefa vegetacije, koja.može biti homogena (jednolične sastojine, kompaktne šikare, livade) ili heterogena (srednja ili preborna šuma, pošumljeni pijesci) ; d) specifičan izgled reljefa vegetacije. Za pojedine vrste drveća (Pinus halepensis, Pinus pine a, Fagus silvatica, Castanea vesca, Abies vrste, Picea vrste ) prikazan je tabelarno profil krošnje, tlocrtna projekcija krošnje, vlastita i bačena sjena krošnje, što sve u izvjesnoj mjeri doprinosi identifikaciji vrsta šumskog drveća. Za sastav vegetacijske karte smatra se kao prednost aerosnimaka mogućnost djelomične pedološke i geološke interpretacije, te zaključivanje na historijat sastojina u vezi sa štetama od snijega, poplava, lavina, požara, parazita i t. d. Klasificiranje šumske vegetacije moguće je provesti na osnovu vrsta drveća, visina stabala, dimenzija krošanja, sklopa i strukture sastojina te stojbinskih faktora: nadmorske visine, ekspozicije, stupnja vlažnosti i si.2 Inventarizacija Ukupna površina šuma Francuske iznosi oko 10.000.000 ha. Samo za jednu trećinu te površine postoje pouzdani podaci. Podaci za dvije trećine šumskog bogatstva Francuske približni su, a stupanj pouzdanosti tih podataka nije poznat. Smatra se, da bi postojeći aerosnimci Francuske mogli korisno doprinijeti inventarizaciji šuma. Pri tome bi bila potrebna primjena statističkih metoda. Studij šumskih kompleksa može prikladno uslijediti na aerosnimcima. Kraći obilazak terena sa snimcima u ruci upotpunit će opažačeve spoznaje o sastojinama. Nakon tih radova bit će za izvođenje inventarizacije potrebno izvršiti stratifikaciju po snimcima tako, da svaki gospodarski tip sastojina čini jedan stratum. U gospodarski najvažnijem stratumu trebat će postaviti relativno najveći broj primjernih ploha. Neki stratum šumskog kompleksa ne će biti uopće nadijeljen primjernim plohama. Snimci mogu dakle poslužiti i za studij stratifikacije i projektiranje primjernih ploha u njima. Kad su primjerne plohe situirane u snimcima i karti pronalaze se na terenu (no određivanje drvnih masa tih ploha moguće je — uz poznavanje određenih korelacionih odnosa — izvršiti i aerofototaksacijski). Identificiranje na terenu uspijevat će brže ili polakše već prema gustoći definiranih repera na snimcima, koji trebaju olakšati pronalaženje projektiranih mjesta primjernih ploha. Broj uzoraka (n) jednakih površina za pojedini stratum računa se iz formule za srednju pogrešku aritmetičke sredine, te iznosi 2 o n = p" 2 Vidi i članak Tomašegović: Savremena iskustva i rezultati šumarske fotogrametrije, Šumarski list 1951 br. 5 str. 193. |
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 26 <-- 26 --> PDF |
c znači srednje odstupanje pojedinog opažanja (V) drvne mase primjerne plohe (u nekom stratumu) ; E je srednja pogreška aritmetičke, sredine. Za primjenu gornje formule treba prethodno odrediti a. Traži li se da srednja pogreška (E) aritmetičke sredine sa vjerojatnosti na pr. 19 — ne pređe neku, unaprijed postavljenu, maksimalnu granicu (Emax) toL\) će prema teoriji vjerojatnosti biti E=—2^Uzme li se primjerna ploha od 0,1 ha sa masom V = 17 m3, te a=± 2m3, a uz uvjet da je Emax = = ± 5% V, to će u tom slučaju broj uzoraka iznositi n = 20. Računa se (prema podacima prof. S. H. S pur r a) da bi ukupna inventarizacija šuma Francuske (u ekstenzivno j formi) gornjom metodom za 10 milijuna ha tražila investiciju od oko 190 milijuna franaka. Obzirom na to, da su aerosnimanja u Francuskoj već izvršena (prvo snimanje) to bi bila dovoljna investicija od oko 100 milijuna franaka, dakle oko 10 fr po ha. Kod intenzivnih radova predviđaju se ukupni troškovi od oko 55 fr po ha ili odbivši troškove aerosnimanja svota od oko 45 fr po ha. Kad bi se usporedno sa inventarizacijom vršilo i fitogeografsko kartiranje i si. troškovi bi se inventarizacije smanjili. Karta pašnjačkih površina Snimak sa područja šume Consul.at de Foix pokazuje kakve podatke daje aerofotogrametrija za studij i kartiranje pašnjačkih površina. Optički model otkriva tu ne samo granice postojećih šumskih i pašnjačkih površina, nego i stanje vegetacije, puteve kojima se stoka kreće, mjesta gdje su oštećivanja najveća i t. d. Odatle slijede i zaključci o eventualno potrebnim šumskim melioracijama. Sam teren za koji predleže snimci težak je za kretanje čovjeka tako, da bi se terestričkim rekognosciranjem teže došlo do potrebnih zaključaka. Bujičarstvo Neki brdski masivi Francuske podvrgnuti su, uslijed pomanjkanja šumskog pokrova, erozionom djelovanju vode. Za studij tih terena smatraju, da će aerosnimci bolje zadovoljiti od terestričkih fotogrametrijskih snimaka.3 Neki predjeli ledenjaka predstavljeni su na postojećim kartama nepouzdano (d´une f agon ... tres f antaisiste). Recentni aerosnimci daju mogućnost za pouzdanije dopunjavanje, odnosno korekcije takvih glacioloških karata. Odgovarajuće značenje pridaje se i akumulacijama snijega, koje sadrže energetsku vrijednost čim postoji mogućnost da te mase snijega krenu u doline. I tu mogu aerosnimci pomoći i to za kartiranje kako klimatskih tako i topografskih granica snijega. U vezi sa regulacijom bujica je i pitanje uspostave ravnoteže poljoprivredno- šumarsko-pašnjačke. Studij postojećih odnosa u tom smislu omogućuju u velike baš aerosnimci. Pored kvalitativne moguća je i kvantitativna interpretacija aerosnimaka, kako to pokazuju pokusni radovi na fotogrametrijskoj izmjeri profila bujicnog korita. Ti su radovi 3 Koji se također primijenjuju u Francuskoj. 24 |
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 27 <-- 27 --> PDF |
(mjerilo za profile 1 : 10.000) dali u usporedbi sa terestričkim snimanjem zadovoljavajuće rezultate, premda je bio primijenjen jednostavan stereoinstrumenat trećega reda (Stereocomparagraph-Fairchild , bez korekcionog uređaja za centralnu projekciju). Postojeći aerosnimci poslužili su konkretno i kod računanja površina izloženih pašir te za kvantitativnu determinaciju ledenjačkih površina. * Pored S. A. D., švedske, S. S. S. R-a, te donekle Njemačke, čehoslovačke, te Austrije i Francuska kreće putem korištenja aerosnimaka za potrebe šumarstva, kako se to vidi iz gornjeg vrlo kratkog prikaza. Naši šumarski stručnjaci pokazuju također interes za primjenu fotogrametrije u šumarstvu. Aerosnimanja u našoj zemlji izvodi većinom Geografski institut J. N. A. Na I. Kongres u geodetskih inženjera i geometar a, održanom u Zagrebu od G. do 13. XII. 1953., pokazalo se, da je kontakt između zainteresiranih struka te izvršioca aerosnimanja potreban i moguć. Pred komisijom za metode rada i fotogrametriju iznesen je problem korištenja aerosnimaka u našem šumarstvu, te neki specifični zahtjevi u pogledu snimanja (vertikalni snimci, mjerila 1 : 10.000 do 1 : 15.000, stereoskopsko preklapanje snimaka i u ravničastim terenima, periodično snimanje). Primjedbe su uvažene, te djelomično i sadržane u rezoluciji Kongresa po pitanjima metoda rada. Spomenuti kontakt bit će potrebno ne samo održavati, nego i dalje produbljivati. O UPOTREBI I SUŠENJU LOVOROVOG LISTA I PLODA* Ing. Milorad Jovančević Uopšte o lovoru Lauru s nobilis . L. je poznata mediteranska vrsta koja od prirode raste i na jadranskim obalama. Kod nas je ima u manjim količinama na otocima, ali na kopnu obilnije pridolazi. Kao drvo ili grm raste u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i na Crnogorskom Primorju. Naročito bujno uspeva na graničnom području između sredozemnih i polusredozemnih šuma (lit. 2). Pojavljuje se najčešće u grupama, ali mestimično pravi i sastojine, odnosno šumice (Opatija, Trsteno, Boka Kotorska i t. d.). U narodu je poznata pod raznim imenima (lovor, lovorika, javor, javorika, lavor, lavorika). U južnodalmatinskom području redovno se upotrebljava naziv lovorika. Oko Splita dosta je uobičajen i raširen naziv »javor«. Od narodnih naziva ove vrste izvedeni su i neki toponimi koji upućuju na veći pridolazak lovora na pojedinim mestima našeg obalnog područja. Najpoznatiji takav toponim je Lovra n (tal. Laurana), * Izrađeno u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Juovslavenske Akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb), Direkcija za krš (Split), ARBORETUM (Trsteno kod Dubrovnika). 25« |