DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 23     <-- 23 -->        PDF

6. Novak : Kornjaši jadranskog Primorja (Coleoptera), Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, 1952.
7. Niislin : oFrstinsektenkunde, IV. Auflage, Berlin 1927.
8. Prell : Zur Biologie der Blattschaber (Cionini), Forstliche Wochenschrift
Silva, Nr. 5, Tübingen 1925.
9. Reitter : Fauna germanica, V. Band, Stuttgart 1916.
10. Spaić : Suzbijanje gubara avio-metodom, Institut za šumarska istraživanja
Min. Šum. NRH svez. 3 »Masovna pojava i suzbijanje gubara«, Zagreb 1949.
ZUSAMMENFASSUNG
Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer)


In den letzten Jahren hat der Eschenblattschaber (Stereonychus fraxini, Degeer)
an Eschen in Posavina und Podravina (Kroatien) merkliche Schäden verursacht.
Wegen seiner noch nicht gut erklärten Biologie, besonders in Umständen
unserer Verhältnisse, wurden die Untersuchungen im Walde und im Laboratorium
gemacht. Folgende Resultate sind bekommen worden:


Der Käfer schwärmt im ersten Frühjahr. In dieser Zeit beginnen seine Schädigungen
durch das Benagen der Knospen, später durchlöchert er auch die Blätter. Die
Eiablage findet auf den Knospen und jungen Blättern statt und erstreckt sich über
zwei Monate, so dass alle Entwicklungsstandien (Ei, Larve, Puppe und Käfer) gleich
zeitig beobachtet werden können. Daher wird oft irrtümlich angenommen, dass jährlich
mehrere Generationen aufeeinander folgen. Durch das Zwingerzucht wurde nur
eine Generation festgestellt. Die Hauptschäden verursachen die Larven, die plätzweise


N das Blattgewebe und eine, meist die untere Epidermis, fressen. Die Blätter bräunen
sich und vertrocken, viele fallen ab. Die Larvenentwicklung dauert 15—20 Tage,
Puppe 8—10 Tage, während der Käfer 10—11 Monate lebt. Die Larven verpuppen
sich teils in der Bodendecke, teils am Blatte. Der entwickelte Insekt schlüpft schon
Anfang Juni aus der Puppe, frisst noch ein wenig, dann aber geht er sehr zeitig
(Ende Juli) ins Winterquartier. Die Überwinterung findet meist im Moose an den
Bäumen statt. Die forstliche Bedeutung liegt in der Beeinträchtigung des Zuwachses.


PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U ŠUMARSTVU FRANCUSKE1


Ing. Zdenko Tomašegović


G
G
eografski institut Francuske (I. G. N.) stoji pred velikim zadatkom.
U toku je izrada nove karte Francuske u mjerilu 1 : 20.000, te francuskih
vanevropskih posjeda u mjerilu 1 :40.000. U te je svrhe


1 Ovaj prikaz napisan je uglavnom na osnovu slijedećih članaka (vidi Revue
forestiere francaise br. 11. 1953):


J. Boutin : Notions sommaires sur Pemploi des photographies aeriennes
(Kratak pregled pojmova o upotrebi aerosnimaka).
P. Rey : Photographie aerienne et problemes forestiers (Aerosnimci i problemi
šumarstva).
** Photographie aerienne forestiere et methode statistique (Šumarska fotogrametrija
i statističke metode).


G. L u z u: Utilisation de la Photographie aerienne par le service f orestier de
gestion — Les realisations du Service forestier rhenan (Korištenje aerosnimaka u
šumskom gospodarstvu — Realizacije u rajnskom šumarstvu).
J. M. Mig u et : Applications forestieres des photographies aeriennes ä la
Reunion (Šumarska primjena aerosnimaka na području l´Ile de Reunion).
P. Chabrol : Quelques emplois de la Photographie aerienne dans un service
de restauration des terrains en montagne (Neke primjene aerosnimaka u bujičarskoj
službi).
G. Plaisance : Photographies aeriennes et forets degradees (Aerosnimci
i degradirane šume).


ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 24     <-- 24 -->        PDF

I. G. N. (Service de la photogrammetrie) izvršio aerofotogrametrijsko
snimanje spomenutih područja. Pri izradi tih karata, na bazi aerofotosnimaka,
sudjeluje, pod rukovodstvom Ing. Georges-a P o i vill i e r s-a
člana Francuske akademije nauka, razmjerno velik aparat (oko 2.000
stručnjaka sa preko 40 automatskih stereoinstrumenata). Aerosnimanje
bi se imalo ponoviti periodički svakih 10 godina sa svrhom revizije nove
karte, koja bi definitivno trebala biti dovršena u toku 30 godina, šumarski
stručnjaci Francuske našli su se pred gotovom činjenicom. Bogata
kartografska podloga — aerofotosnimci — cijele Francuske nisu
više iluzija. Treba se odlučiti da li će se ti snimci koristiti u šumarstvu
Francuske, u kojim sve područjima rada i u kojem opsegu.
Revue forestiere frangaisebr. 11-1953. posvećen je primjeni
fotogrametrije u šumarstvu. U sedam članaka sa ukupno 14 fotograma,
4 stereograma, 7 crteža, te popisom 75 objavljenih rasprava i
članaka, iznose se opći pogledi na primjenu fotogrametrije u šumarstvu,
bazirani djelomično na stranim iskustvima (SAD, Njemačka), te rezultati
vlastitih istraživanja i radova.


Iz članka J. Bout i n-a, koji pored ostalog donosi nekoliko teoretskih
tumačenja o korištenju aerosnimaka, jasno se vidi koliko je važan
kontakt šumarskih stručnjaka sa geodetskom operativom, koja izvodi
aerosnimanja. Ovdje je naime naglašeno da rezultati nekih aerosnimanja
u Francuskoj, obzirom na mjerilo ili sezonu snimanja, ne će moći
potpuno zadovoljiti potrebe šumarstva. Dodir šumarske struke i službe
aerosnimanja, koji bi trebao postojati, morao bi dati jasno na znanje,
da li je i šumarska struka zainteresirana na tako opsežnim državnim
radovima, te iste prema mogućnostima i na odgovarajući način projektirati
i izvesti. Utjecaj sezone snimanja demonstriran je sa nekoliko
fotograma. Dva od tih sa područja šume Bu s san g (Vogezi) instruktivno
pokazuje utjecaj sezone snimanja na dešifriranje šumarskog sadržaja.
Jedan od tih je ljetni snimak iz 1951. godine, a drugi jesenski iz
1944 godine. Snimak sadrži područje bukovih i crnogoričnih sastojina
(smrča, jela). U toku godina od 1945. do 1950. u tim crnogoričnim sastojinama
uslijedila je invazija potkornjaka. Crnogorične sastojine stajale
su u ljetu 1951. godine gotovo bez iglica. Ljetni je snimak (1951.) otkrio
te površine unutar bukovih sastojina baš kao što to čini jesenski snimak
iz 1944. godine u kome se crnogorične sastojine ističu unutar bukovih
sastojina bez lišća ili sa požutjelim lišćem. Ljetni fotogram sa područja
šume d´A m a n c e jasno pokazuje predjele mlađih sastojina, starijih
sastojina sa slabom proredom, te starih sastojina (zrelih za sječu) u
kojima se provodi prirodno pomlađenje. Jedan zimski snimak (bez snijega)
sastojina lišćara i četinjara daje uvid u stabalne skupine bora, te
dobar uvid na tlo.


Kartiranje vegetacije


Aerosnimci promatrani stereoskopski daju zornu i kompleksnu trodimenzionalnu
sliku dotičnog područja. Neki tipovi vegetacije mogu se,
bar unutar područja pojedinih optičkih modela, promatrati i studirati
ne samo individualno, sami za sebe, nego i cjelovito u vezi sa fenomenima
okoliša. Prof. Pau l Re y donosi ključ za fotogrametrijsku identifikaciju
vegetacije na bazi njene stereoskopske fizionomije. Argumenti
su za taj ključ:




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 25     <-- 25 -->        PDF

a) izrazitost »reljefa« vegetacije u optičkom modelu
{izrazit reljef: šumska vegetacija; umjeren ili slab reljef: šikare, voćnjaci,
vinogradi, poljoprivredne žetvene kulture; bez reljefa: livade,
pašnjaci);


b) pravilnost graničnih linija u tlocrtu (pravilne linije
indiciraju umjetno uzgojene kulture; nepravilne linije prirodne zajednice)
;


c) struktura reljefa vegetacije, koja.može biti homogena
(jednolične sastojine, kompaktne šikare, livade) ili heterogena
(srednja ili preborna šuma, pošumljeni pijesci) ;


d) specifičan izgled reljefa vegetacije.


Za pojedine vrste drveća (Pinus halepensis, Pinus pine a,
Fagus silvatica, Castanea vesca, Abies vrste, Picea
vrste ) prikazan je tabelarno profil krošnje, tlocrtna projekcija krošnje,
vlastita i bačena sjena krošnje, što sve u izvjesnoj mjeri doprinosi identifikaciji
vrsta šumskog drveća. Za sastav vegetacijske karte smatra se
kao prednost aerosnimaka mogućnost djelomične pedološke i geološke
interpretacije, te zaključivanje na historijat sastojina u vezi sa štetama
od snijega, poplava, lavina, požara, parazita i t. d. Klasificiranje šumske
vegetacije moguće je provesti na osnovu vrsta drveća, visina stabala,
dimenzija krošanja, sklopa i strukture sastojina te stojbinskih faktora:
nadmorske visine, ekspozicije, stupnja vlažnosti i si.2


Inventarizacija


Ukupna površina šuma Francuske iznosi oko 10.000.000 ha. Samo
za jednu trećinu te površine postoje pouzdani podaci. Podaci za dvije
trećine šumskog bogatstva Francuske približni su, a stupanj pouzdanosti
tih podataka nije poznat. Smatra se, da bi postojeći aerosnimci Francuske
mogli korisno doprinijeti inventarizaciji šuma. Pri tome bi bila potrebna
primjena statističkih metoda. Studij šumskih kompleksa može
prikladno uslijediti na aerosnimcima. Kraći obilazak terena sa snimcima
u ruci upotpunit će opažačeve spoznaje o sastojinama. Nakon tih radova
bit će za izvođenje inventarizacije potrebno izvršiti stratifikaciju po
snimcima tako, da svaki gospodarski tip sastojina čini jedan stratum.
U gospodarski najvažnijem stratumu trebat će postaviti relativno najveći
broj primjernih ploha. Neki stratum šumskog kompleksa ne će biti
uopće nadijeljen primjernim plohama. Snimci mogu dakle poslužiti i za
studij stratifikacije i projektiranje primjernih ploha u njima. Kad su
primjerne plohe situirane u snimcima i karti pronalaze se na terenu (no
određivanje drvnih masa tih ploha moguće je — uz poznavanje određenih
korelacionih odnosa — izvršiti i aerofototaksacijski). Identificiranje
na terenu uspijevat će brže ili polakše već prema gustoći definiranih
repera na snimcima, koji trebaju olakšati pronalaženje projektiranih
mjesta primjernih ploha. Broj uzoraka (n) jednakih površina za pojedini
stratum računa se iz formule za srednju pogrešku aritmetičke sredine,
te iznosi


2


o


n = p"


2 Vidi i članak Tomašegović: Savremena iskustva i rezultati šumarske fotogrametrije,
Šumarski list 1951 br. 5 str. 193.




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 26     <-- 26 -->        PDF

c znači srednje odstupanje pojedinog opažanja (V) drvne mase primjerne
plohe (u nekom stratumu) ; E je srednja pogreška aritmetičke,
sredine. Za primjenu gornje formule treba prethodno odrediti a. Traži
li se da srednja pogreška (E) aritmetičke sredine sa vjerojatnosti na pr.
19


— ne pređe neku, unaprijed postavljenu, maksimalnu granicu (Emax) toL\)


će prema teoriji vjerojatnosti biti E=—2^Uzme li se primjerna ploha
od 0,1 ha sa masom V = 17 m3, te a=± 2m3, a uz uvjet da je Emax =
= ± 5% V, to će u tom slučaju broj uzoraka iznositi n = 20. Računa
se (prema podacima prof. S. H. S pur r a) da bi ukupna inventarizacija
šuma Francuske (u ekstenzivno j formi) gornjom metodom za 10 milijuna
ha tražila investiciju od oko 190 milijuna franaka. Obzirom na to,
da su aerosnimanja u Francuskoj već izvršena (prvo snimanje) to bi bila
dovoljna investicija od oko 100 milijuna franaka, dakle oko 10 fr po ha.
Kod intenzivnih radova predviđaju se ukupni troškovi od oko 55 fr po
ha ili odbivši troškove aerosnimanja svota od oko 45 fr po ha. Kad bi se
usporedno sa inventarizacijom vršilo i fitogeografsko kartiranje i si. troškovi
bi se inventarizacije smanjili.


Karta pašnjačkih površina


Snimak sa područja šume Consul.at de Foix pokazuje kakve
podatke daje aerofotogrametrija za studij i kartiranje pašnjačkih površina.
Optički model otkriva tu ne samo granice postojećih šumskih i pašnjačkih
površina, nego i stanje vegetacije, puteve kojima se stoka kreće,
mjesta gdje su oštećivanja najveća i t. d. Odatle slijede i zaključci o
eventualno potrebnim šumskim melioracijama. Sam teren za koji predleže
snimci težak je za kretanje čovjeka tako, da bi se terestričkim
rekognosciranjem teže došlo do potrebnih zaključaka.


Bujičarstvo


Neki brdski masivi Francuske podvrgnuti su, uslijed pomanjkanja
šumskog pokrova, erozionom djelovanju vode. Za studij tih terena smatraju,
da će aerosnimci bolje zadovoljiti od terestričkih fotogrametrijskih
snimaka.3 Neki predjeli ledenjaka predstavljeni su na postojećim
kartama nepouzdano (d´une f agon ... tres f antaisiste). Recentni aerosnimci
daju mogućnost za pouzdanije dopunjavanje, odnosno korekcije
takvih glacioloških karata.


Odgovarajuće značenje pridaje se i akumulacijama snijega, koje
sadrže energetsku vrijednost čim postoji mogućnost da te mase snijega
krenu u doline. I tu mogu aerosnimci pomoći i to za kartiranje kako klimatskih
tako i topografskih granica snijega.


U vezi sa regulacijom bujica je i pitanje uspostave ravnoteže poljoprivredno-
šumarsko-pašnjačke. Studij postojećih odnosa u tom smislu
omogućuju u velike baš aerosnimci. Pored kvalitativne moguća je i
kvantitativna interpretacija aerosnimaka, kako to pokazuju pokusni radovi
na fotogrametrijskoj izmjeri profila bujicnog korita. Ti su radovi


3 Koji se također primijenjuju u Francuskoj.


24




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 27     <-- 27 -->        PDF

(mjerilo za profile 1 : 10.000) dali u usporedbi sa terestričkim snimanjem
zadovoljavajuće rezultate, premda je bio primijenjen jednostavan
stereoinstrumenat trećega reda (Stereocomparagraph-Fairchild
, bez korekcionog uređaja za centralnu projekciju). Postojeći
aerosnimci poslužili su konkretno i kod računanja površina izloženih pašir
te za kvantitativnu determinaciju ledenjačkih površina.


*


Pored S. A. D., švedske, S. S. S. R-a, te donekle Njemačke,
čehoslovačke, te Austrije i Francuska kreće putem korištenja
aerosnimaka za potrebe šumarstva, kako se to vidi iz gornjeg
vrlo kratkog prikaza. Naši šumarski stručnjaci pokazuju također interes
za primjenu fotogrametrije u šumarstvu. Aerosnimanja u našoj zemlji
izvodi većinom Geografski institut J. N. A. Na I. Kongres u geodetskih
inženjera i geometar a, održanom u Zagrebu od G.
do 13. XII. 1953., pokazalo se, da je kontakt između zainteresiranih struka
te izvršioca aerosnimanja potreban i moguć. Pred komisijom za metode
rada i fotogrametriju iznesen je problem korištenja aerosnimaka u našem
šumarstvu, te neki specifični zahtjevi u pogledu snimanja (vertikalni
snimci, mjerila 1 : 10.000 do 1 : 15.000, stereoskopsko preklapanje snimaka
i u ravničastim terenima, periodično snimanje). Primjedbe su uvažene,
te djelomično i sadržane u rezoluciji Kongresa po pitanjima metoda
rada. Spomenuti kontakt bit će potrebno ne samo održavati, nego i dalje
produbljivati.


O UPOTREBI I SUŠENJU LOVOROVOG LISTA I PLODA*


Ing. Milorad Jovančević


Uopšte o lovoru


Lauru s nobilis . L. je poznata mediteranska vrsta koja od prirode
raste i na jadranskim obalama. Kod nas je ima u manjim količinama
na otocima, ali na kopnu obilnije pridolazi. Kao drvo ili grm raste
u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i na Crnogorskom Primorju.
Naročito bujno uspeva na graničnom području između sredozemnih i polusredozemnih
šuma (lit. 2). Pojavljuje se najčešće u grupama, ali mestimično
pravi i sastojine, odnosno šumice (Opatija, Trsteno, Boka Kotorska
i t. d.). U narodu je poznata pod raznim imenima (lovor, lovorika,
javor, javorika, lavor, lavorika). U južnodalmatinskom području redovno
se upotrebljava naziv lovorika. Oko Splita dosta je uobičajen i raširen
naziv »javor«. Od narodnih naziva ove vrste izvedeni su i neki toponimi
koji upućuju na veći pridolazak lovora na pojedinim mestima našeg obalnog
područja. Najpoznatiji takav toponim je Lovra n (tal. Laurana),


* Izrađeno u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Juovslavenske Akademije
znanosti i umjetnosti (Zagreb), Direkcija za krš (Split), ARBORETUM (Trsteno
kod Dubrovnika).
25«