DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 22     <-- 22 -->        PDF

na ličinke, ali samo na one, koje su brstile u vrijeme zamagljivanja i
kraće vrijeme poslije toga, dok su ličinke, koje su se razvile nešto kasnije
nakon zamagljivanja, izbjegle trovanju. Osim toga lako je moguće,
da su kornjaši, koji su nađeni nakon zamagljivanja u šumi, ili bar jedan
dio tih kornjaša (budući da već koncem svibnja može doći do miješanja
generacija) pripadali prošlogodišnjoj generaciji, t. j . generaciji, koja je
prezimjela. U svakom slučaju insekticid nije na kukuljice i kornjaše
uopće djelovao, a to je bilo već sasvim dovoljno, da se štetnik održi na
životu. Vidimo dakle, da se avio-metoda ne može primijeniti niti kod
istovremene borbe protiv gubara zbog razlika, koje postoje kako u biologiji
tako i u osjetljivosti prema istom insekticidu kod ova dva štetnika.


Od mehaničkih mjera suzbijanja neki autori (ESCHERICH,
5; CECCONI 2; DELLA BEFFA, 3) preporučuju stresanje kornjaša
sa krošanja na razastrte ponjave u vrijeme hladnih dana ili rano
u jutro, kada su pipe ukočene od jutarnje hladnoće (inače se one vrlo
čvrsto drže podloge, na kojoj se nalaze). Ova metoda, koja se obično upotrebljava
u borbi protiv hrušta i španjolske muhe, danas je već prilično
zastarjela. U koliko bi uopće došla u obzir, ona bi se mogla primijeniti
jedino u slučajevima zaraze u parkovima i na solitarnim stablima.


B i o-1 o š k e metode s u*z b i j a n j a za sada uopće ne dolaze u
obzir. Nužni preduvjet za njihovu uspješnu primjenu u praksi je detaljno
poznavanje biologije kako samog štetnika, tako i svih njegovih
prirodnih neprijatelja iz životinjskog i biljnog svijeta, od čega smo još
prilično daleko. Pa i u slučaju ispunjenja ovog preduvjeta biološka metoda
suzbijanja ne mora zadovoljiti, jer je poznato, da ona kod raznih
štetnika daje različite rezultate, već prema vrstama i brojnosti parazita
i predatora, broju generacija parazita i domaćina, monofagije odnosno
polifagije parazita i t. d. Mogućnost praktične primjene biološke metode
suzbijanja kod jasenove pipe, kao uostalom i kod mnogih drugih, mnogo
bolje proučenih štetnika treba još detaljnije istražiti. Prema ČECCONI-u


(2) jasenovu pipu napada znatan broj raznih parazita, pa bi trebalo
iskoristiti i ovu povoljnu okolnost za pokušaje biološkog suzbijanja.
Od preventivnih mjera suzbijanja moglo bi se sa stanovišta
zaštite šuma preporučiti uzgajanje jasena u grupimičnoj smjesi,
odnosno u manjim čistim sastojinama unutar mješovitih šuma. Nije
doduše sasvim ispravno ovu mjeru nazivati preventivnom, jer se njome
ne može spriječiti opasnost masovne pojave štetnika. Međutim ona bi
omogućila lakše provađanje represivnih mjera, kada bi se za to ukazala
potreba. Osobito bi bilo olakšano kemijsko suzbijanje pomoću motornih
prašilica i prskalica, a takvo suzbijanje ima u skoroj budućnosti vjerojatno
najviše izgleda na uspjeh. Osim toga ovom mjerom bili bi isto tako
poboljšani uslovi za borbu protiv bilo kojeg štetnika, koji bi se eventualno
mogao u jačoj mjeri pojaviti na jasenu.


LITERATURA


1. Ba r bey : Traite d´entomologie forestiere, II. edition, Paris 1925.
2. C e c c o n i: Manuale di entomologia forestale, Padova 1924.
3. Deli a Beffa : Parassiti animali delle piante coltivate od utili, volume
primo, Milano 1931.
4. Escherich : Die Forstinsekten Mitteleuropas, Band I, Berlin 1914.
5. Kovačević: ´ Ključ za određivanje šumskih štetnika. Šumarski priručnik
II. dio, Institut za šumarska istraživanja Min. poljopr. i šum. NRH, Zagreb 1946.