DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nika, osobito malog i velikog jasenovog potkornjaka (Hylesinus fraxini. Panz. i H. crenatus, Gabr.). Osim toga kao neposredna posljedica oštećenja lišća nastaje gubitak u prirastu, koji se ne smije potcijeniti s obzirom na to, da se ovdje radi o velikim količinama mase vrijednog jasenovog drveta. U pogledu odnosa jasenove pipe prema običnom i poljskom jasenu postoji kod nekih šumara mišljenje, da je poljski jasen otporniji od običnog, ali bi eventualne razlike u tom pogledu trebalo tek ispitati i eksperimentalno dokazati. SUZBIJANJE Iako jasenova pipa već nekoliko godina neprekidno nanosi znatne štete našem šumarstvu, do sada se još nije pristupilo njenom suzbijanju. Razlog za to leži, osim u slabom ili nikakvom poznavanju tog štetnika, u velikim poteškoćama, s kojima je samo suzbijanje skopčano. S obzirom na svoj način života jasenova pipa ne predstavlja neku naročitu opasnost, te bi se mogla dosta lako suzbiti. Ovdje mislim prije svega na kemijske mjere suzbijanja, koje bi se mogle primijeniti u vrijeme pojave kornjaša i ličinaka u proljeće. Izbor insekticida nije neki težak problem. Danas već imamo mnogo efikasnih kemijskih sredstava, osobito onih na bazi HCH i fosfora, pa je potrebno samo ispitati, koje je od njih i u kojoj koncentraciji za ovu svrhu najbolje i najjeftinije. Postoje i aparati za kemijsko suzbijanje, t. j . prašilice i prskalice, koje odgovaraju zahtjevima za uspješnu primjenu u šumi (t. zv. atomizeri i vrlo praktični »Schwingfeuer« — aparati), samo je njihova cijena još uvijek razmjerno dosta visoka, tako da u tom pogledu postoje još samo financijske poteškoće. Veliku zapreku međutim u toj borbi predstavlja struktura naših nizinskih šuma, u kojima dolazi jasen, te je upravo u tome težište problema suzbijanja jasenove pipe. Poznato je, da se jasen u šumskoj zajednici sa hrastom lužnjakom i brijestom nalazi izmiješan djelomično u grupama, odnosno manjim sastojinama, a djelomično pojedinačno. Za suzbijanje je osobito nepovoljan ovaj drugi slučaj, jer bi se tada jasenova stabla trebala tretirati individualno, što bi zahtijevalo mnogo truda i troškova, a efekat bi bio minimalan. U slučaju grupimične smjese i čistih jasenovih sastojina u šumama situacija je mnogo povoljnija, ali samo s obzirom na upotrebu prašilica i prskalica, dok avio-metoda, koja je inače najefikasnija kada se radi o kalamitetu, nije rentabilna zbog malih površina ovih sastojina. Suzbijanje avionima ne bi se moglo primijeniti niti u slučaju istovremenog kalamiteta gubara i pipe. Za vrijeme avio-kemij skog suzbijanja gubara u šumi Rastovica kod Županje 1948. god. (SPAIć, 10) primijećena je u velikom broju i jasenova pipa, koja se u vrijeme tretiranja (11. V..) nalazila u stadiju ličinke. Kao insekticid bio je upotrebljen DDT-preparat domaće produkcije »Pantakan« u koncentraciji od 16,5% i dozi od 3 kg/ha. četrnaest dana nakon završetka akcije u šumi je nađeno veoma mnogo razvijenih kornjaša, iako su gubareve gusjenice bile potpuno uništene, što je znak, da čitava ova akcija nije mogla spriječiti daljnji nesmetani razvoj jasenove pipe. Prema tome čini se, da insekticid nije u dotičnoj koncentraciji, odnosno količini po jedinici površine djelovao na ličinke. Međutim zbog vremenski jako otegnutog odlaganja jaja, a s time u vezi i izlaženja ličinaka, insekticid je možda i djelovao 19 |