DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 20     <-- 20 -->        PDF

podvodnom i smrznutom tlu, kakvo je zimi tlo u našim nizinskim šumama,
specijalno u jasenovim sastojinama.
Prema naprijed izloženom mogao bi se tok razvoja jasenove pipe prikazati
slijedećom shemom:


God. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
+ + + + + + + + + + + + + + + + + +
1953


+ + + +++ + + + + + + + + + + + + +++


Ova shema približno odgovara razvoju pipe u posljednje dvije godine,
ali s obzirom na klimatske razlike (prošla je godina bila izrazito
sušna, a ova prilično vlažna) vjerojatno u tom pogledu ne će biti ni inače
nekih većih odstupanja.


šumsko-gospodarski značaj


Jasenovu pipu možemo smatrati za najopasnijeg štetnika na jasenu
u nizinskim šumama Posavine i Podravine. Štetna je jednako u stadiju
ličinke kao i stadiju imaga, a šteta je dvostruka: na pupovima i na lišću.
Ličinke se hrane samo lišćem, dok kornjaši uz lišće žderu još i pupove.
Osim toga je žderanje iste generacije kornjaša i vremenski dvostruko:
jedno je ljetno nakon izlaska imaga iz kokona, a drugo u proljeće prilikom
kopulacije i odlaganja jaja. U jednoj vegetacij sko j periodi imamo dakle
dvije pojave kornjaša dok se za isto vrijeme ličinke pojavljuju samo
jedamput. Konačno štetno djelovanje ličinaka traje oko dva mjeseca, a
kornj´aša tri do četiri mjeseca. Pored svega toga izgleda ipak, da su
kornjaši manje štetni od ličinaka, jer je njihovo ljetno žderanje s obzirom
na intenzitet upravo neznatno u poređenju sa brštenjem ličinaka,
a to vrijedi, iako u mnogo manjoj mjeri, i za proljetno žderanje.


Glavnu štetu čine ličinke, koje uzrokuju najprije smeđenje, a zatim
sušenje i opadanje lišća. Na taj način krošnje se prorjeđuju i ostaju
kroz cijelo vrijeme vegetacijske periode sa znatno smanjenom asimilacionom
površinom. Pokazalo se doduše, da je jasen veoma otporan protiv
ovih šteta, pa je primijećeno, da su mnoga stabla, kojima su pupovi bili
oštećeni, kasnije ipak prolistala, a isto tako bilo je i slučajeva, gdje je
nakon gubitka prvog lišća nastupilo ponovno listanje. Takav je slučaj
bio i kod jasena kod pokusa u laboratoriju, koji su poslije žderanja ličinaka
ostali potpuno bez lišća. Rijetko koje stablo nije uopće prolistalo
tokom čitavog ljeta.


Izvan sumnje je međutim, da i pored ove povoljne okolnosti dolazi
kod uzastopnih kalamiteta kroz duži niz godina do fiziološkog slabljenja
stabla, a s tim u vezi i do predispozicije za napadaj sekundarnih štet