DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 20 <-- 20 --> PDF |
podvodnom i smrznutom tlu, kakvo je zimi tlo u našim nizinskim šumama, specijalno u jasenovim sastojinama. Prema naprijed izloženom mogao bi se tok razvoja jasenove pipe prikazati slijedećom shemom: God. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. + + + + + + + + + + + + + + + + + + 1953 + + + +++ + + + + + + + + + + + + +++ Ova shema približno odgovara razvoju pipe u posljednje dvije godine, ali s obzirom na klimatske razlike (prošla je godina bila izrazito sušna, a ova prilično vlažna) vjerojatno u tom pogledu ne će biti ni inače nekih većih odstupanja. šumsko-gospodarski značaj Jasenovu pipu možemo smatrati za najopasnijeg štetnika na jasenu u nizinskim šumama Posavine i Podravine. Štetna je jednako u stadiju ličinke kao i stadiju imaga, a šteta je dvostruka: na pupovima i na lišću. Ličinke se hrane samo lišćem, dok kornjaši uz lišće žderu još i pupove. Osim toga je žderanje iste generacije kornjaša i vremenski dvostruko: jedno je ljetno nakon izlaska imaga iz kokona, a drugo u proljeće prilikom kopulacije i odlaganja jaja. U jednoj vegetacij sko j periodi imamo dakle dvije pojave kornjaša dok se za isto vrijeme ličinke pojavljuju samo jedamput. Konačno štetno djelovanje ličinaka traje oko dva mjeseca, a kornj´aša tri do četiri mjeseca. Pored svega toga izgleda ipak, da su kornjaši manje štetni od ličinaka, jer je njihovo ljetno žderanje s obzirom na intenzitet upravo neznatno u poređenju sa brštenjem ličinaka, a to vrijedi, iako u mnogo manjoj mjeri, i za proljetno žderanje. Glavnu štetu čine ličinke, koje uzrokuju najprije smeđenje, a zatim sušenje i opadanje lišća. Na taj način krošnje se prorjeđuju i ostaju kroz cijelo vrijeme vegetacijske periode sa znatno smanjenom asimilacionom površinom. Pokazalo se doduše, da je jasen veoma otporan protiv ovih šteta, pa je primijećeno, da su mnoga stabla, kojima su pupovi bili oštećeni, kasnije ipak prolistala, a isto tako bilo je i slučajeva, gdje je nakon gubitka prvog lišća nastupilo ponovno listanje. Takav je slučaj bio i kod jasena kod pokusa u laboratoriju, koji su poslije žderanja ličinaka ostali potpuno bez lišća. Rijetko koje stablo nije uopće prolistalo tokom čitavog ljeta. Izvan sumnje je međutim, da i pored ove povoljne okolnosti dolazi kod uzastopnih kalamiteta kroz duži niz godina do fiziološkog slabljenja stabla, a s tim u vezi i do predispozicije za napadaj sekundarnih štet |