DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1954 str. 11     <-- 11 -->        PDF

se utvrdi kako se u našim prilikama razvijaju biljke uzgojene iz žira. Posredovanjem
našeg konzulata u Rimu dobio je Institut iz Italije 2.5 kg
žira nepoznate proviencije i varijeteta. U jednom kg bilo je 400 komada
žira. Radi male količine žira, koji je većim dijelom primljen u naklijanom
stanju nije se istraživao postotak klijavosti. Prema italijanskim podacima25
klijavost se kreće između 70—80%.


Sjetva je izvršena u rasadniku špinut u Splitu na nadmorskoj visini
od 18 m, sjeverne ekspozicije blagog nagiba na dvije prostorno odijeljene
gredice, žir je posijan na dubljima od 3 cm u redove na razmaku od 20 cm,
u razmacima pojedinih sjemenki 15 cm. Sjetva 570 žireva, koji je isklijao,
izvršena je u decembru 1950. Posebno je posijano 385 zdravih žireva u
januaru 1951. žirevi su počeli nicati početkom aprila te su nicali i tokom
čitavog aprila. Od proklijalih žireva bile su klice prikraćene. Biljke su na
obim gredicama uzgajane bez zasjene. Razvijale su se normalno i imale
su zdrav izgled. Podaci o sjetvi i uzgoju sadnica vidljivi su iz tabele 4.


Tabela 4.


Prosječna dužina


Broj posijanih Broj biljaka 0/


Dan sjetve


/u a 6


žireva 1. XI 1951. stabljike u cm


biljaka >o —


14. XII. 1950. 570 227 39.8 17.8 40.4
25—27. I. 1951. 385 180 46.8 24.5 44.9
Analiza podataka iz tabele 4 pokazuje da je procenat nicanja manji
od postotka klijavosti sjemena, kojeg navodi talijanska literatura. Tu
razliku treba pripisati transportu i manipulaciji. Uspjeh sjetve u decembru
slabiji je od sjetve u januaru, premda je u decembru sijano samo proklijalo
sjeme. To je vjerojatno posljedica niskih temperatura, radi kojih
je dio klica uginuo. Razliku u razvoju biljaka tumačimo svojstvima tla.
Sjeme je sijano u dvije prostorno odijeljene gredice. Na gredici gdje je
sijano u decembru razvoj biljaka je slabiji, jer je tamo skeletoidno smeđe
karbonatno tlo manje humizirano i nešto pliće nego na gredici, gdje je
razvoj biljaka bio bolji.


Razvoj biljaka, naročito njihov rast u visinu, prosječno je bolji od
onog u krajevima gdje je plutnjak autohton. Po Camus-u4 jednogodišnje
sadnice prosječno su visoke 15 cm; kod nas je postignuta visina od 18
do 24 cm, dakle prosječno 21 cm. Duljina korijena ukazuje na to, da će
se i u našim prilikama srčanice morati prikraćivati. Prema tomu treba
biljke presađivati u rasadniku i poslije toga saditi na teren.


Iz izloženoga možemo zaključiti:


1. Terenska istraživanja introdukcije plutnjaka treba vršiti u Dalmaciji
u nižim i zaklonjenim položajima od Brela na jug, na otoku Mljetu
i susjednim otocima. Za istraživanje izabrati crvenice, humizirane crvenice
i dekarbonatizirana smeđa tla prvenstveno na mjestima makije.
Treba izabrati predjele na kojima je floristički sastav što sličniji onomu
u prirodnom arealu plutnjaka.