DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Brasnettovo uređivanje šuma poput Jerramovog* iz godine 1945. vidno
je odskočilo od prvog engleskog udžbenika, što ga je napisao Schlich : Manuel of"
Forestry, III. Volume Forest Management, London 1895. Dok se Schlic h ograničio
samo na njemačko uređivanje šuma i u svojoj knjizi uglavnom kopirao J u d e i c h a,
noviji autori, Jerra m i Brasnet t proširuju svoje knjige i crpe materijal i iz
francuske, švicarske i norveške taksacije.


Dr. Dušan Klepac


DR. J. C. WENT: »BOOMENZIEKTEN IN DE VERENIGDE STATEN«
(Bolesti drveća u S. A. D.). Contactgroep Opvoering Productiviteit, ´e — Gravenhage,
1953., str. 1—47, si. 17


Autorica, poznati holandski fitopatolog, specijalista za bolesti drveća, donosi
prikaz svog dvomjesečnog putovanja po SAD, prikazujući raširenje i značenje pojedinih
bolesti drveća u toj državi. Referat je vrlo interesantan, jer je iz njega vidljivo,
da su u SAD mnoge bolesti šumskog drveća postale vrlo ozbiljan problem, koji ugrošava
opstanak pojedinih vrsti drveća. Iznijet ćemo iz opširnog referata najvažnije.
Središte za ispitivanje bolesti šumskog drveća jest Division of Forest Pathology u
Plant Industry Station, Beltsville, Maryland.


Ra k kestenov e kore . Američki je pitomi kesten potpuno nestao, mogu
se još naći samo stabla sa izbojcima, koji isto brzo ugibaju. Pošto je pitomi kesten
u nekim šumama bio zastupan sa 60%>, štete su ogromne. Azijske vrste su nešto
otpornije, te ih upotrebljavaju za križanje sa američkim. Nažalost, najotporniju vrstu,


Castanea molissima napada u jakoj mjeri Chalara quercina.


Sušenj e hrast a (Chalara quercina). Raširena u Wisconsinu i Minnesoti,
a žarišta su nađena u još nekim državama. To je bolest provodnih elemenata, a širi
se sa drveta na drvo kroz sraštaje korjenja. Nije poznato, kako se širi na veće udaljenosti.
Vrste, koje pripadaju grupi crvenog hrasta, venu i ugibaju vrlo brzo, a one
iz grupe bijelog hrasta kroz nekoliko godina. Sušenje je postepeno, grana za granom.
Provodni elementi potamne. Sa sigurnošću je utvrđeno da prelazi iz jednog debla u
drugo preko sraštaja korjena, a širenje u samom deblu studira se sada pomoću radio
aktivnog rubidija. Da se spriječi proširenje, okolna se stabla uništavaju Na-arsenitora
ili N H_j-sufamatom. Vrše se pokusi sa posebnim strojem, koji nosi jak nož, dug 1 m,
a vuče ga traktor, te njim režu oko zaraženog drveta korjenje. Infekcijski su pokusi
pokazali, da nema otpornih vrsti hrasta, neotporan je i Q.robur. Napada i Castanopsis
sp., Lithocarpus sp i Castanea mollissima iz Fagales.


Nekroza floema u brijesta. Brijestove napada, uz holandsku bolest,
i ova u jakoj mjeri. Virusna je bolest, a može se sa bolesnog prenijeti na zdravo transplantacijom
komadića kore. Inkubacija 1 — više godina. Kambij je u oboljelih stabala
žut, posebna mirisa, a kora se lako skida. Bolest prenosi lisni skakavac Scaphoides
luteola. Ako radi suše žuti lišće, simptomi se na kambiju ne javljaju. Stabla se zaštićuju
tretiranjem 2 put u godini sa DDT, da se uništi prenašač, i to u lipnju i kolovozu.
To treba vršiti sve dotle, dok ima u blizini zaraženih stabala. Unutar U. americana
nađeni su resistentni tipovi, a čini se, da su otporni U. pumila i U. fulva, te
brijest Christine Buisman (selekcija, otporna na holandsku bolest). Neotporni su U.
racemosa, U. alata i U. laevis.


Holandska bolest brijesta. U SAD se primjenjuju 3 metode, da se eliminira
holandska bolest brijesta: 1. Tretiranje stabala za DDT, da se unište prenašači
(Scolytus sp.) i to 2 put, travanj i lipanj. Na mnogim je mjestima uspjelo
znatno reducirati broj oboljenja; 2. Istražuje se mogućnost kemoterapije već oboljelih
stabala sa svrhom, da kemikalije, unesene u drvo, ubiju gljivu ili vežu toxine. Pokusi
još nisu završeni, zasada nisu za praksu. Najviše obećaje 2 — carboxy — methyl —


* Vidi o tome moju recenziju u Šumarskom listu br. 6 od 1950. godine na str.
275—276. M. R. K. Jerram : A. Textbook on Forest Management, London 1945.
543^




ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 50     <-- 50 -->        PDF

mercapto — benzo — thiazol i 8 — oxychinolin — benzoaat (vidi raniji referat potpisanog
o radu Horsfalla); 3. Traže se resistenti biotipovi i križanci ispitujući desetke
tisuća biljaka američkih brestova. Neke su biljke bile vrlo resistentne, ali su, nažalost,
neotporne na nekrozu floema.


Mozai k brijesta . Virusna bolest, nastaju manje vještičine metle i odumiranje
grana. Listovi pokazuju lako žutilo, žutilo uz srednje rebro ili klorotičnu pjegu.
Prenosi se samo transplantacijom. Kora nema simptoma.


Kružni rak. Također virusna bolest brijesta. Kora dobiva krugove, koji se
vide i na drvu, kad skinemo koru. Listovi nekrotične pjege. Prenosi se transplantacijom
kore, prirodni vektor nije poznat. Zasada raširena samo u jednom rasadniku.


Bakterioz a brijesta . Uzrokuje ju Erwinia nimipressuralis. Unutrašnjost
drveta dobiva tamno-smeđu boju. Stvara se mnogo plina radi fermentacije bakterija,
visok tlak (60 funti na kv. inč), a u oboljelom se dijelu drveta skuplja sok. Postoji li
rana, sok se cijedi, a na njega se nasele mnoge bakterije, kvasci i gljivice. Osuši li se
sok ostaje bijela pruga na kori. Dolazi u Illinoisu. I druge vrste drveća pokazuju te
simptome.


Zakržljalost iglica u Pinus echinata. Napada i P. taeda. Pojedina stabla
ugibaju. Rast je grana kraći, postrane su grančice uspravne i kad posve odrastu.
Iglice su kraće i žute. Iz tla ispod oboljelih stabala je izolirana Phytophthora cinnamoni
u 41.7% slučajeva, a ispod zdravih parcela 4,6%. Iz korijena nije još izolirana,
ali je umjetna infekcija bila pozitivna. Stoga se misli, da je Ph. c. uzročnik bolesti.
Bolesne iglice sadrže manje N i Ca. Dodavanjem N može se smanjiti intezitet bolesti,
pa čak ako tlo ima i dovoljno N. Stoga se pretpostavlja, da Ph. c. čini drvetu
poteškoće u resorpciji N.


Sušenj e breze . Na sjeveroistoku SAD i u Kanadi ugibaju breze, a da još
nije ustanovljen patogeni organizam. Smatra se, da je uzrok obaranje starijih stabala,
uslijed čega dolazi do velikih promjena stanišnih prilika. Međutim, u Kanadi se
suše breze i u netaknutim šumama. U malo je slučajeva ustanovljen virus, ali po
dosadašnjem shvaćanju on nije uzrok sušenju.


Vještičin e metle , uzrokovane virusom, česte su na bagremu i orahu. Dolazi
do odumiranja grana.


Različite bolesti borova. U zapadnom dijelu SAD dolazi Cronartium
harknessii, uzrokujući nabrekline na Pinus vrstama. Napada i P. silvestris, te autorica
upozorava na mogućnost prenosa u Evropu iz američkih rasadnika. Na P. virginiana
uzrokuje Fusarium lateritium var. pini rak i gumozu. Dolazi i na P. palustris i P.
caribea, koji služe smolarenju. I ova gljiva napada P. silvestris i postoji mogućnost
prenosa u Evropu.


Cronartium ribicola napada u SAD sve peteroigličave vrste bora. Čitavi rad
usmjeren u traženju otpornih biotipova P. Strobusa. Neki su nađeni, ali sjemenom ne
prenose to svojstvo. Nađeni su rezistentni biotipovi Ribes vrsta i ti se sada propagiraju,
jer se tako sprečava životni ciklus te heterecijske rđe.


Bolest i topole . Rak uzrokuje Hypoxylon pruinatum, osobito na siromašnijim
tlima. Radi se na pronalaženju rezistentnih biotipova unutar američkih vrsta
topola. U Connecticutu napada topole Septoria musiva i Dothichiza populea, te se svi
biotipovi, rezistentni na Hypoxylon, ovdje ispituju protiv ove dvije bolesti. Interesantno
je, da biotipove, otporne na Hypoxylon napada Septoria u jačoj mjeri, nego
obične individue (ovi samo nose pjege na listu, a u rezistentnih uzrokuje ista gljiva
rak). Rad na utvrđivanju rezistentnih biotipova protiv Dothichizae još nije završen.


Rakaste tvorevine najčešće uzrokuju Nectria galligena i Strumella corynoidea.


Na kraju ističe da mnoge od tih bolesti još ne dolaze u Evropi i naglašava
važnost karantinske službe, osobito što se tiče hrasta odnosno Chalarae quercinae.
Preporuča nizozemske otporne linije i križance brijesta poslati u SAD, da se ispita
njihova otpornost na nekrozu floema. Za evropske je prilike preskupo tretirati brijestove
sa DDT, jedino pojedina naročito vrijedna stabla.


U radnji je navedena literatura, koja obrađuje spomenute bolesti, a u kojima
se mogu naći detaljniji podaci o svakoj od njih. j)r Josip Kišpatić