DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Brasnettovo uređivanje šuma poput Jerramovog* iz godine 1945. vidno je odskočilo od prvog engleskog udžbenika, što ga je napisao Schlich : Manuel of" Forestry, III. Volume Forest Management, London 1895. Dok se Schlic h ograničio samo na njemačko uređivanje šuma i u svojoj knjizi uglavnom kopirao J u d e i c h a, noviji autori, Jerra m i Brasnet t proširuju svoje knjige i crpe materijal i iz francuske, švicarske i norveške taksacije. Dr. Dušan Klepac DR. J. C. WENT: »BOOMENZIEKTEN IN DE VERENIGDE STATEN« (Bolesti drveća u S. A. D.). Contactgroep Opvoering Productiviteit, ´e — Gravenhage, 1953., str. 1—47, si. 17 Autorica, poznati holandski fitopatolog, specijalista za bolesti drveća, donosi prikaz svog dvomjesečnog putovanja po SAD, prikazujući raširenje i značenje pojedinih bolesti drveća u toj državi. Referat je vrlo interesantan, jer je iz njega vidljivo, da su u SAD mnoge bolesti šumskog drveća postale vrlo ozbiljan problem, koji ugrošava opstanak pojedinih vrsti drveća. Iznijet ćemo iz opširnog referata najvažnije. Središte za ispitivanje bolesti šumskog drveća jest Division of Forest Pathology u Plant Industry Station, Beltsville, Maryland. Ra k kestenov e kore . Američki je pitomi kesten potpuno nestao, mogu se još naći samo stabla sa izbojcima, koji isto brzo ugibaju. Pošto je pitomi kesten u nekim šumama bio zastupan sa 60%>, štete su ogromne. Azijske vrste su nešto otpornije, te ih upotrebljavaju za križanje sa američkim. Nažalost, najotporniju vrstu, Castanea molissima napada u jakoj mjeri Chalara quercina. Sušenj e hrast a (Chalara quercina). Raširena u Wisconsinu i Minnesoti, a žarišta su nađena u još nekim državama. To je bolest provodnih elemenata, a širi se sa drveta na drvo kroz sraštaje korjenja. Nije poznato, kako se širi na veće udaljenosti. Vrste, koje pripadaju grupi crvenog hrasta, venu i ugibaju vrlo brzo, a one iz grupe bijelog hrasta kroz nekoliko godina. Sušenje je postepeno, grana za granom. Provodni elementi potamne. Sa sigurnošću je utvrđeno da prelazi iz jednog debla u drugo preko sraštaja korjena, a širenje u samom deblu studira se sada pomoću radio aktivnog rubidija. Da se spriječi proširenje, okolna se stabla uništavaju Na-arsenitora ili N H_j-sufamatom. Vrše se pokusi sa posebnim strojem, koji nosi jak nož, dug 1 m, a vuče ga traktor, te njim režu oko zaraženog drveta korjenje. Infekcijski su pokusi pokazali, da nema otpornih vrsti hrasta, neotporan je i Q.robur. Napada i Castanopsis sp., Lithocarpus sp i Castanea mollissima iz Fagales. Nekroza floema u brijesta. Brijestove napada, uz holandsku bolest, i ova u jakoj mjeri. Virusna je bolest, a može se sa bolesnog prenijeti na zdravo transplantacijom komadića kore. Inkubacija 1 — više godina. Kambij je u oboljelih stabala žut, posebna mirisa, a kora se lako skida. Bolest prenosi lisni skakavac Scaphoides luteola. Ako radi suše žuti lišće, simptomi se na kambiju ne javljaju. Stabla se zaštićuju tretiranjem 2 put u godini sa DDT, da se uništi prenašač, i to u lipnju i kolovozu. To treba vršiti sve dotle, dok ima u blizini zaraženih stabala. Unutar U. americana nađeni su resistentni tipovi, a čini se, da su otporni U. pumila i U. fulva, te brijest Christine Buisman (selekcija, otporna na holandsku bolest). Neotporni su U. racemosa, U. alata i U. laevis. Holandska bolest brijesta. U SAD se primjenjuju 3 metode, da se eliminira holandska bolest brijesta: 1. Tretiranje stabala za DDT, da se unište prenašači (Scolytus sp.) i to 2 put, travanj i lipanj. Na mnogim je mjestima uspjelo znatno reducirati broj oboljenja; 2. Istražuje se mogućnost kemoterapije već oboljelih stabala sa svrhom, da kemikalije, unesene u drvo, ubiju gljivu ili vežu toxine. Pokusi još nisu završeni, zasada nisu za praksu. Najviše obećaje 2 — carboxy — methyl — * Vidi o tome moju recenziju u Šumarskom listu br. 6 od 1950. godine na str. 275—276. M. R. K. Jerram : A. Textbook on Forest Management, London 1945. 543^ |