DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kako vidimo Francuzi su još uvijek pristaše dugi h ophodnji , no kod toga ne treba zaboraviti, da privatne šume zauzimaju u Francuskoj 2/3 površine i da p r i- Tatnici u njima gospodare kako oni hoće. U drugom poglavlju autor obrađuje različite uzgojne tipove šuma; visoki, niski i srednji. Govori o njihovim prednostima i nedostacima. Zatim prelazi na razvojstrukturu sastojina. Ovdje nalazimo karakteristične distribucione krivulje s obzirom na broj stabala i to Gauss ovu za jednodobne, a hiperboličnu za preborne sastojine. U trećem poglavlju obrađeni su osnovni pojmovi iz šumarske ekonomike i uređivanje šuma. Tu se govori o izboru oblika gospodarenja, o zrelostima, o gospodarskoj osnovi, o etatu, i o nekim najpoznatijim uređajnim metodama. U četvrtom je poglavlju donesena šumarska geografija Francuske. Dani su također i statistički podaci o francuskim šumama. Prema toj statistici u Francuskoj ima 73,7°/o listopadnih, a 26,3% četinjavih šuma. Na državne šume otpada 1,538.628 ha (13,98%), na komunalne 2,450.395 ha (22.27%), a na privatne 7,012.345 ha (63.75»/o). Po uzgojnom tipu struktura francuskih šuma je ovakva: TABELA BR. S Tip šume Državne šume Komunalne šume Privatne šume Sve kategorije vlasništva zajedno Visoke šume 63% 34,5% 31,9% 36 7% Srednje šume 24,8% 49,6% 33,5% 35,6% Niske šume 1.7% 12,4% 30,4% 22,7% Čistine 10,5% 3,5% 4,2% 5% Zbog obilja srednjih i niskih šuma produkcija građevnog drva nije dovoljna. Ona iznosi danas samo oko 40% od ukupno proizvedene drvene mase. Zato se srednje, a i mnoge niske šume, prevode u visini uzgojni tip. Dr. D. K1 e p a c N. V. BRASNETT: PLANNED MANAGEMENT OF FORESTS, London 1953. 238 stranica N. V. B r a s n e 11 je nastavnik uređivanja šuma na Oxforsko m sveučilištu. U cilju, da bi studentima šumarstva pružio udžbenik iz uređivanja šuma, autor je napisao ovu knjigu, koja je razdijeljena u tri dijela. U prvom dijelu navedeni su i protumačeni osnovni pojmovi iz uređivanja šuma kao ophodnja, ophodnjica, gospodarska jedinica, sjekored, sječine, drvna zaliha, prirast i t. d. Drugi je dio knjige najopširniji. On obuhvata 125 stranica, a obrađuje metode i načine, kako se sastavljaju gospodarske osnove .Na početku toga dijela autor ističe, da postoje dva pravca, odnosno dvije škole, o tome tko ima sastavljati uređajne elaborate — da li specijalni taksacijski uredi ili šumari na terenu (upravitelji šumarija). Druga škola ,kaže autor, dolazi u obzir u Evropi, gdj e šumari službuju dugi niz godina na jednom mjestu, pa mogu sastaviti realniji uređajni elaborat nego specijalni stručnjaci iz taksacijskih centralnih biroa. To je svakako jedan jak argument, koji govori u prilog druge škole, ali mu se može opravdano prigovoriti, jer su terenski šumari obično toliko zaposleni, da nisu kadri sastaviti uređajne elaborate za šume kojima upravljaju. Zato Brasnet t preporuča takvu organizacionu formu uređivanja šuma, koja bi bila po sredini između centralističkog i decentralističkog sistema. To znači, da bi specijalisti (t a k |