DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 41 <-- 41 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Ing. Rosić S.: »NOV SISTEM UREĐENJA BUJICA« Pod ovim naslovom publicirana je rasprava u Glasniku Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu br: 1/1952, kao i u separatnim otiscima. Već i u ranijim publikacijama autora nalazimo na veći broj originalnih tumačenja iz područja uređivanja bujica, kao i niz prijedloga za modifikaciju pojedinih građevina i metoda rada. U ovoj pak raspravi prof. Rosić daje cjeloviti sistem uređivanja, kojim bi se prema njegovom tumačenju moglo uspješnije, brže i ekonomičnije postići zadržavanje nanosa i smirenje bujičnih područja. Osnovno je kod toga »novoga sistema uređivanja bujica«, da se specijalno izgrađenim i postavljenim horizontalnim zidićima smanji specifično dotjecanje vode i regulira slijevanje s padina te spriječi površinska erozija zemljišta. Zatim se poduzimaju radovi za reguliranje slijevanja vode u vododerinama te rješava pitanje kaptiranja podzemnih voda u cilju zaustavljanja nanosa na mjestu njegovoga stvaranja. Tek poslije tih mjera pristupa se po ovome sistemu pregrađivanju u koritu bujice radi sprečavanja riječne erozije i zaustavljanja nanosa. Kod toga se u gornjem dijelu korita primjenjuje tip pregrade, u čijem se trupu osim središnjega otvora sa drenom izgrađuju još dva otvora sa strane, kroz koje treba da ističe voda uhvaćena u kanalčiće u zaplavnom prostoru pregrade. Tim napravama u pregradi želi se odvojiti iz vode krupni nanos i pročišćenu vodu provesti podzemno kroz pregradu, kako bi se smanjio mlaz vode, koji protječe kroz usta pregrade. Djelovanjem ovakovih pregrada želi se prvenstveno potpomoći formiranje zaplava od krupnoga nanosa s velikim padom u koritu, kojim bi voda mogla protjecati maksimalnom brzinom. U donjem toku bujice, gdje su padovi manji i gdje se korito sastoji od sitnijega nanosa ne će u tolikoj mjeri biti potrebno odvajanje nanosa iz vode, koja protječe koritom, pa će se stoga u ovome dijelu moći pregrađivanje izvoditi običnim pregradama. Karakteristično je za ovu metodu uređivanja to, da se pregrađivanje ne projektuje i ne izvodi postepeno u etapama (najprije s padom izjednačenja, a iza toga postepo do pada ravnoteže), već bi se pregrađivanje imalo izvoditi odjedamput počevši od izvora prema ušću i to odmah pod padom ravnoteže, koji uz uslove opisanoga načina rada može biti dosta velik. Rasprava je pisana na popularan način i argumentirana jednostavnim i poznatim formulama i grafikonima. Šteta, da predloženi metodi rada nisu ilustrirani crtežima, jer bi to sigurno olakšalo bolje razmijevanje konstrukcije građevina (na pr. naprave za obrazovanje sipara, kaptiranje podzemnih voda i t. d.). Ovaj interesantan sistem postavljen je u nastojanju, da bi se omogućilo zadržavanje nanosa i uređenje bujičnih područja i tamo, gdje nije moguće provesti opsežna pošumljavanja, od kojih se obično očekuje regulisanje dotjecanja vode i zaštita zemljišta u slivu. Očito je opisani metod rada u cjelini pogodan za uređivanje manjih bujičnih područja mladoga razvoja s velikim padom korita, gdje ima krupnijih kamenitih detrita i nanosa. No pojedini elementi Rosićevoga metoda moći će se korisno upotrebiti i u drugim prilikama. Nakon izgradnje predloženih tipova građevina moći će se ekzaktnim opažanjima i mjerenjima utvrditi, u kojoj će se mjeri i u kojem trajanju ispuniti predviđanja autorova u pogledu njihovoga djelovanja. No bilo bi veoma korisno, da se pod vodstvom prof. Rosica projektuju i izvedu u cjelini radovi po opisanom metodu barem u jednom bujičnom području, jer će povoljna iskustva u praksi biti najbolja preporuka ove modifikacije sistema uređivanja bujica za širu primjenu. ing. Ivo Godek |