DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1953 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Hartigovu formulaciju cilja šumskog gospodarstva — koju usvaja ing. B. — nisam u svojoj radnji potpunoma analizirao, pa ću to učiniti sada. Ing. B. smatra, da je s gornjom formulacijom sasvim obuhvatio racionalnost i ekonomičnost u šumskom gospodarstvu, koju želi naročito istaći. No ta je formulacija upravo s te strane manjkava zbog toga, jer ne spominje drvnu zalihu niti ona dolazi u njoj do izražaja. Drvna zaliha ne može, da dođe kao ostala sredstva za rad (osnovna sredstva) do izražaja u troškovima (amortizacija). Ona je specifično sredstvo, koje se ne amortizira. Međutim u naprednom šumskom gospodarstvu nije svejedno, s kakvom i s kolikom će se drvnom zalihom proizvoditi. A o tome formulacija cilja šumskog gospodarstva, koju iznosi ing. B. ništa ne govori. Dakle, vidimo, da je ta formulacija ustvari manjkava, nedostatna. Razmotrimo sada pitanje suprotnosti, koja postoji u toj formulaciji cilja šumskog gospodarstva. No prije nego prijeđem ponovno na tu analizu, želio bih, da utvrdim, šta se razumjeva pod »što veća« i »što vrijednija« drvna masa. Naime ing. B. u svom članku na str. 178 piše: »Pojam što veća i što vrednija drvna masa nije istovjetan sa pojmom najveća i najvrednija drvna masa«. U mišljenju, koje je upućeno ing. B. upozorio sam ga — jer on uzima tu formulaciju iz moje radnje, i ako to ne navodi — da Hartig upotrebljava superlative (moglichst viel)1. Prilikom prijevoda toga cilja na naš jezik upotrebio sam izričaj: »što veća«, koji je uobičajen u našoj stručnoj literaturi. Ispustio sam riječ »moguća« s jedne strane, da ne uvodim germanizme u naš jezik, a s druge strane, jer smatram, kada se kaže »što veća«, da je u tome uključen i pojam moguća, dakle da se radi o superlativu ili o najvećoj i najvrednijoj drvnoj masi, kao što to shvaća i G. L. Hartig. Kada ne bi »što veća« i »što vrednija« imali to značenje, tada bi cilj bio nedefiniran, neodređen, jer tih »što većih i što vrednijih« postoji golema količina. Ističem, da i ing. B., iako u svojoj formulaciji cilja šumskog gospodarstva govori o »što većoj i što vrednijoj drvnoj masi«, kada prelazi na prikaz realizacije toga cilja ne piše o »ophodnji što vrednijeg prihoda« (što vrednije drvne mase), nego piše o ophodnji najvrednijeg prihoda (najvrednije drvne mase). U ovom posljednjem slučaju je cilj gospodarenja tek točno definiran. U valjanom, naprednom šumskom gospodarstvu moraju ciljevi biti jasni i točno određeni! Utvrdivši značenje »što veća i što vrednija drvna masa«, razmotrit ćemo sada samo formulaciju: »na raspoloživim površinama proizvoditi što veću (najveću) i što vredniju (najvredniju) drvnu masu«, jer je to težište cilja. Za tu sam formulaciju cilja Š. gospodarstva dokazao, da predstavlja suprotnost. Takav se cilj ne da realizirati uz uvjet, da narodna privreda odnosno društvo treba za podmirenje potreba sortimente jakih i različitih dimenzija i kvaliteta. Prilikom toga dokazivanja imao sam na umu vrlo napredno, intenzivno i izgrađeno Š. gospodarstvo socijalizma. Ing. Bićanić tvrdi obratno. Kao dokaz za svoju tvrdnju, među ostalim navodi i članak Leibundguta1. Leibundgut prikazujući životno djelo prof. Schadelina ističe, da je cilj Š. gospodarstva trajna proizvodnja najveće vrijednosti (ili »cilj je uzgajanje sastojine u trajnoj proizvodnji najveće vrijednosti ). On je pristalica proizvodnje najvrednije drvne mase kao i Schadelin, koji je postizavanju toga cilja Š. gospospodarstva posvetio sav svoj naučni rad na području uzgajanja šuma2. Iz gornjeg se citata, koji navodi i ing. B., vidi da Leibundgut nigdje ne spominje drvnu masu, a kamo li najveću (:što veću:) drvnu masu. Zašto? Zato , je r pretpostavlja, da šumarski stručnjak mora znati, da proizvodnja najvrednije drvne mase ne zavisi samo o vrijednosti sortimenata, nego i o maksimalnoj količini sortimenata (njihovoj maksimalnoj masi:), koji sačinjavaju najvredniju 1 Viditi moju radnju Š. L. 1952., str. 24. 1 Leibundgut: »Od prorede do uzgojnih mjera produkcije najveće vrijednosti« Š. L. 1952. str, 122—126. 2 Schadelin: Die Durchforstung als Auslese-und Veredelungsbetrieb hohster Wertleistung, II. izdanje 1936. Budući da je teško doći do djela Schadelinovog upućujem na moj opširni prikaz u Š. L. 1937., str. 326—330. |